Spavam ko beba, i budim se oko 8, iskreno se nadam da će današnji dan biti bez puno uzbudjenja, jer sam još pod dojmovima od jučer. Lijep je dan pa idem potražit nekaj za doručak i spojit se na wifi. Noga me jutros boli poprilično, i naotekla je jače oko zgloba pa hodam ko šepava kokoš, možda duge šetnje po plaži nisu najbolja ideja dok me tak noga boli, al kaj mogu kad toliko uživam u njima. Nadjem neku kafeteriju di prodaju hot dogove, i to mi se učini ok, pa maznem jednog i jednog si spakiram za plažu. Nisam baš bila sigurna jel uopće kuhaju te hrenovke, nekak mi se učinila sirova, a to sam već i vidjela negdje po latinskoj Americi da jedu sirove hrenovke. Niš me više ne iznenadjuje. Jutros se u parku nikak ne mogu spojit na wifi a u 11 ide kamion za plažu za 2 pesosa, pa se vraćam do stajališta da ga ne propustim. I fakat dolazi malo prije 11 ali nije 2 pesosa nego 2 cuca, pa si mislim takogu s taxi collectivom ići kad god hoću, i odustanem od vožnje i odem u stari grad na brdo naći drugo mjesto da se spojim, i u miru razgovaram. Tako se veselim tim razgovorima. Oko podne lovim taxi collectivo do plaže, i taman s nekim tipom pregovaram za prijevoz do Havane za sutra u 16.00, ubila dvije muhe jednim udarcem. Instaliram se na plažu i kužim da polako dobijam boju Navaho Indijanca, ne mogu nikako pogodit dobar faktor za trope, uvijek prvo pocrvenim. Dan je baš krasan, na momente dodju malo oblaci al uglavnom je sunce. Kupam se i sunčam, uživam. Malo se maknem sa sunca u birtiju da pojedem sladoled i popijem nekaj, nema onog tipa od jučer da ga maltretiram za japanke, on mi je ful sumnjiv bio da ih je maznuo. Prilazi mi neka cura pa se upoznajemo, Slovenka je i pričamo malo, pa se upoznam sa dva Francuza, koja su sjedila pored, jedan je stariji gospodin preko 60god. u penziji, a jedan je oko 50tak, frizer, žive na granici sa Španjolskom u Peripignanu. Dolaze već 4 godine ovdje i kažu da prije na ovoj plaži nije bilo ničeg, ni birtija samo hotel. Odsjeli su u casi u Trinidadu i dolaze svaki dan na kupanje. Pitaju da šeramo taxi al ja im objašnjavam da ne idem još natrag. Bacim još jedan kupanjac, i udarim dugu šetnju po plaži. Loša ideja, jer već jedva hodam. Dok šetam uvijek razmišljam puno i slažem kockice u životu, a na ovom putu sam prvi put nekako mirna, bez drame i potrebe da nekaj drukčije presložim, i to mi je baš drago. Čujem kako me netko zove iz grmlja, okrenem se a frajer drka u grmlju i zove me da dodjem, počnem se smijat jer mi se ovo nije desilo od djetinjstva dok su me ko klinku razni drkadžije maltretirali u kvartu i u Maksiću. Tad sam se tak bojala a sad me uhvati smijeh pa stanem, i lijepo krenem vadit fotić da ga uslikam, a on onako gologuz se prepao i počeo bježat natrag u grmlje. Hahaha, kako se kolo brzo okrene, kad se ne bojiš. Šteta samo kaj nisam stigla tak brzo izvadit fotić kolko je on brzo počeo bježat. Bila bi to jedna krasna fotka za moj blog. Ponovno danas susrećem obitelj onu obitelj iz Hrvatske kaj žive u Kanadi, pa me predlože da me ubace na večeru u hotelu. Baš su ljubazni, ali ja se ipak vraćam u grad. Dok čekam taxi za natrag upiznajem tri Srpkinje iz Novog Sada, danas je dan za upoznavanje male Jugoslavije, i dan kad sam se najviše napričala hrvatski. Idem na internet jer danas moram odlučit što ću i kud ću. Vrijeme u Havani hladnije, i koliko god bih voljela još malo vidjeti Havanu, tu mi je tako toplo i lijepo da odlučujem opet produžit bar još jedan dan. Dok sjedim na pločniku i surfam nailazi mi Min Yao, Koreanka iz jučerašnje ekipe i odlazimo zajedno prvo do Case de la musice, malo poslušati salsu, kupujemo kole i ja nam natočim moj rum kojeg dokusurimo, i onda na večeru opet u Tabernu Botiju, danas je tamo muzika i to izvrsna, jazz, odlučimo podijelit glavno jelo, Ropa Vieja, neko juneće meso natrgano na komade, jako fino. Malo da promijenim piletinu. Baš je easy i ugodna večer. Na kraju me ona vodi u La Chanchancharu, lokal u kojem služe istoimeno piće, od ruma, meda i limuna u glinenim čašama. Tu sviraju kao neki marijači, pozdravlja nas stariji gospodin koji je jučer sjedio s nama u restoranu, djeluje mi boemsko hemingwejski.
Moj taxi collectivo
Juhuuu
Min Yao i ja u Taberni Botiji
Ropa vieja
Papicaaaaa
Vesela atmosfera u Taberni
Pijemo u La Canchanchari
Coctail canchanchara
Zanimljive ljude susrećem na ovom putu, vidim Kuba je privlačna različitim tipovima putnika, to znači da ima za svakog nešto što mu se svidi. Koreanka mi daje jednu dobru ideju, da odem u Matanzas, gradić blizu Varadera, ima plažu aerodrom će mi biti blizu, i ideja mi se baš svidja. Pozdravljamo se, ona sutra ide dalje, a ja odšepam do svoje case na spavanac.
Nema komentara:
Objavi komentar