crtice s puta: siječnja 2019

13.1. Playa Blanca- Farallon

Bus me iskrcava u 3 ujutro na Autopisti del sur, i taman neki taxi prolazi i odmah me vozi do Farallona, Tamo mi je Trixie vlasnica hostela ostavila sve otključano i rekla da mogu ući u sobu još noćas, što me jako razveselilo. tak da lovim još rundu sna u pravom krevetu. Hostel se zove Taca Tucan, i ima neku opuštenu atmosferu. Vlasnica je Austrijanka, koja jedošla na odmor i ostala dvije i pol godine. jako je draga, čak mi i nudi doručak prvi dan. Ja ipak jedem svoje sendviče al popijem kavicu s ekipom, i pravac plaža. Nedjelja je pa ima ljudi na plaži, ali plaža je nepregledna tako da se ne osjeća gužva. Plaža nije kaou Bocasu, sivi je pijesak, s bijelim pomiješan, tako da se more muti. Iako djeluje čisto. Nakon reda kupanja, pa reda sunčanja, pa reda Cuba libre...slijedi šetnja...Playa Blanca je plaža duga stotinjak km, samo je presijecaju ušća rijeka, koja se ne može prijeći uz more, tko da se nakon dobrih 45min hoda vraćam natrag, al sad kroz selo. I fakat je selo..par ribarskih kuća, par kineskih dućana, par hostela i jedan ogromni resort na kraju plaže. srećom da u dućanima, koje redom sve drže Kinezi ima ceviche, tak da ja nastavljam mazat po tome. Navečer nema nekog života, tak da pada večera u hostelu, par coroni, još jedna šetnja i spavanac.

14.1. Playa Blanca- Farallon- Panama city

Zadnji dan mog tripića, imam još vremena za kupanjac do 14h, vrijeme je krasno i jučer i danas, tako da to koristim do maximuma za kupanje i sunčanje, i lagano pijuckam rum, s kolom ili sokom od ananasa. Na plaži neka ekipa iz Poljske vježba neki slet prepostavljam za susret mladih jer im 20tog i nekog dolazi papa u posjetu. Zato je puno mladih stranaca iz cijelog svijeta.

Gledam kak mašu zastavicama i milim si dobro kaj idem doma prije tog eventa i cijele gungule. Ide sve kao po loju, izlzim na cestu i odmah uletava kombi kaj vozi okolo, kombi dolazi do autoceste i tamo već stoji bus za Panama city, za dve vure izlazim na ukletom Albrooku, ali bez beskrjnog čekanja, odmah kreće bus za aerodrom, i napokon iskoristim svoj metrocard, bar pol dolara na njemu. I ovaj put bus vozi samo sat vremena do aerodroma, neka brza linija...kakvo jednostavno i no stress napuštanje Paname. Na kraju mi je bilo lijepo i u Panami, Nije mi baš najbolje sjela nakon Kolumbije, ali dalje od Panama citya, manja mjestašca su lijepa, lijepe su plaže, priroda je bujna, kad se navikneš na američke cijene i kineske dućane, i strpljivo čekati da se bus napuni pa da kreneš, na kraju ti se ipak potkoži.

Farallon

Playa Blanca- Farallon

Farallon

Farralon

10.1. Bocas del Toro

Uzimam ruksak kod tipa kaj mi je čuval prtljagu, ako vam ikad zatreba info gdje ostaviti stvari na Albrook stanici: kad uđete s vanjske strane gdje vas busevi ostavljaju, skroz do kraja desno pa pravo gdje su neki uredi na lijevoj strani, suprotno je parking neki, lijevo su uredi gdje se pošta i paketi ostavljaju, i tamo pitati. Nikako ne pitati aždaju na šalteru koja se pravi grbava, i ne zanima je baš niš. Noćni busevi su gori od kolumbijskih, nema mjesta za noge i manje se spuštaju, al nekako će i ova noć proći.Treća noć u busu...klap, još jedna do kraja. U Almirante dolazi bus oko 5 ujutro i onda možete pješke cca 20tak min ili taxijem za 1usd do mjesta s kojeg kreću brodovi, rekli su nam u busu da se krećemo u grupi prema luci, jer nije sigurno sam hodati po noći. Bilo nas je 10tak koji smo išli za Bocas, pa smo zajedno otpješačili do luke,koja je još bila zatvorena, al je radila neka birtijica gdje mi je stiček spremio lijepi doručak s kavicom za 3usd, i malo popravio opći dojam o Panami.

Ukrcavamo se u čamce i krećemo još po noći, krećemo i nije prava riječ, jurimo povodi a gone nas 2 mrcinem na čamcu po 250 konja. Za manje od pol sata stižemo u Bocas, taman sviće, bacam jedan pogled na izlazak sunca, bauljam malo okolo, slatki uspavani gradić, pitom,šarene kućice,baš kako ja to volim u stilu Kariba. Malo me podsjeća na otoke Key West...Ima onaj Hemingwejski štih.

Ekipa se polako počinje muvati po mjestu,pa gledam malo kaj se nudi od aktivnosti na otoku. Najbolji mi se čini trip brodom do uvale delfina, i na okolne otoke. To i dogovaram, i odmah kupujem kartu za bus za natrag. Još jedan šoping, al ovaj put rum i kola, opskrba za zasluženi odmor i chillanje na kraju puta. Lovim taxi do hostela, Hostal La y Griega, koji je nekih 3km udaljen od centra ali može se iplažom šetati do njega...dio puta...odmah mi daju sobu, ali mi naplaćuju i naknadu od bookinga, koju bi oni trebali plaćati. Stvarno mi se ovaj put ne d natezati, i plaćam kolko traži a planiram provjeriti s bookingom zašto je to tako, no u slijedeća tri dana ne nalazim vremena za to...to je dobar znak..ulazim u chill mood.

Hostel je skroz cool, ima kuhinju koju mogu koristiti, dio za odmor i druženje, par soba, dorm i šatore,i među najjeftinijim je na otoku. Soba sa šeranom kupaonom 66usd za 2 noći. i odmah ujutro su me pustili u sobu. Soba je ok, ima ventilaor, mali trijem, i pogled n bujne biljke, kao da sam usred prašume, samo što ujutro ne urlaku majmuni, nego kokodaču kokice. Ne zadržavam se dugo već lovim bus za Bocas del dragu i plažu Estrella, na drugom dijelu otoka. Bus za 2,5usd vozi nekih pol vure kroz prašumu i pašnjake, i iskrcava me na plaži Bocas del Drago, s koje idu dalje čamci za plažu Estrella, poznatu zbog morskih zvijezda kojih tamo ima puno. Meni se sviđa i plaža Draga, žuti pijesak, duga šetnjica, kokosove palme, par restorana, za sad ostajem ovdje. Šetam plažom, i napokon se bacam u ocean, kristalno čist, tirkizne .boje...red kupanja, red sunčanja...red cuba libre...milinica...počinje mi se sviđati Panama.

Malo kasnije ukrcavam se brodić do Estrelle, za 3 usd, jer mi se ne da odati nekih 20min do tamo. Playa Estrella ima puno više birtija, i ljudi nego Draga, piči glasna muzika, cugaju se kokteli, i čini se da su već si zavaljani, jer sam dosta kasno došla. Gledam malo zvijezde, koji ni nema baš puno, kupam se i sunčam, uživam. Lijepo mi je. Vraćam se pješke do Drage na bus, naravno opet gžva na busu, ali u slijedeći se ukrcavam i direkt u Bocas na neku klopu. Restorani su prilično skupi pa jedem u nekoj pečenjari piceka s grila, koji je izvrstan samo da mu ne sijeku kosti jer su mi temale košćice zapinjale po grlu, i jedem Ceviche...napokon ceviche...nešto slično salati od morskih plodova s puno luka, mmmm I love it...od danas na dalje nema više dana bez jedanja cevichea...navukla sam se opasno. Umorna ko cucak lovim taxi do hostela i na spavanac.

Bocas del Toro

Bocas del Drago

Bocas del Drago- meni omiljena plaža ko s fototapete

Bocas del Drago

playa Estrella

Bocas del Toro- noćni štimung

Bocas del Toro

11.1. Bocas del Toro

Jutros me skuplja kombi i vozi do čamca u Bocasu, na izlet.Izlet košta 25usd, traje skoro cijeli dan i trebala bi biti cuga uključena...aha...onda je svizac zamotao čokoladu. To me opasno ljuti jer nisam ponijela kolu da mogu drmat cuba libre dok chillam na otocima, ali mantram..ništa mi neće ovi dan pokvarit...

Kreće oko 10 prvo do uvale s delfinima, gdje su stvarno bila dva delfina, ali nisu se puno bacakala. Nema veze, prvi put ih vidim divlje u prirodi, i dobar je osjećaj. Onda nas vozi kroz mangrove šume, uske prolaze do Cayo Coral, otoka s malim koraljnim grebenom, tamo sam glavinjala po nekim stazicama i naletila na papigu Aru na drvetu. Nisam bila ziher jel to nečiji kućni ljubimac, ili divlja. Al kog briga, precool je, ogromna i meni pred nosom, juhuuu. Pada fotosešn s arom, al brzo dolazi mali kaj vozi brod i zove me natrag. Vrijeme nije baš sjajno, jer se guze neki tamni oblaci, a ja se nadam da će nas nekako mimoići. Dolazimo do još jednog prekrasnog otoka koji je jedan od dva otoka Cayo Zapatilla....još jedan rajski otok s tirkiznim morem i bijelim pijeskom, i prašumom usred otoka. Pada kupanjac, pa šetnjica, al sve u laganom strahu da će oluja...nekako smo imali sreće i prošla nas je mimo. Nakon 2 vure mali nas ponovno skuplja vozi nas na ronjenje natrag na Cayo Coral, i bolje mu je jer je izlet uključivao i snorkeling, a nikak da to dođe na red. Već sam se zabrinula da ne bi bilo ko s cugom, ali ipak nije, dao nam je maske i pustio nas još dve vure da ronimo oko tog koralja. Ribice se skupljaju okolo, zapravo više ispod samog mola, ima ih različitih, ali nije ni blizu puno raznolikih riba kao npr u Dahabu, na Crvenom moru, ili Mexicu...nema veze...uvijek volim ronjat s šarenim ribicama, a i tu je napokon bila birtija da si kupim kolu i upotpunim užitak na ležaljkama, s koktelčićem u ruci. Opet sam malo odbauljala da vidim jel ona papiga još na drvetu, kad tamo još jedna..sad su dvije ogromne are....ne budi lijena, ajmo opet fotosešn. Vrijeme je pokretu, i još se vozimo do mangrovih otoka na kojima spavaju ljenivci, vidjela sam samo klupko, pa kraj puno zvijezda u moru i opet natrag u Bocas. Taman kad smo se iskrcali naletim na tip kaj mi je prodal izlet i jamram da nije bilo cuge, a on se čudio pura dreku, i na kraju dođe s bočicom vode, ajde...bar se malo iskupio. Do hostela šetam plažom, lokalna plaža nije baš nekaj, sivi pijesak i muljavo more, ali ljiepa je šetnja, po pijesku dok mi ocean dodiruje stopala. Idilu kvare neki pikavci, žarnjaci u pijesku kajpeku između prstiju...al svejedno..sretna sam. Navečer ostajem u hostelu jer paducka neka kišica a i umorna sam.

12.1. Bocas del Toro

Zadnji dan u Bocasu, a kiša serucka, razvlačim se po krevetu, i kad malo prestane kiša pakiram stvari jer noćas putujem za Farallon, mjesto na Playi Blanci, 2 sata vožnje od Panama cityja. ostavljam stvariu hostelu i idem opet za Dragu, tam mi je nekak najljepše. Kiša se spustila jače, srećom da samu busu, zapravo paducka cijelo vrijeme. Taman je za šetnju beskrajnom plažom, i skupljanje školjki...tu i tamo naletim na lokalnu ekipu, ili ribare ili su došli na piknik, jer je danas subota, a skužila sam da oni vole vikendom ići na izlete i družiti se obiteljski. Baš mi se čini da im je obitelj jako važna i da se vole družiti i putovati. Nije ih zahvatila zapadnjačka otuđenost. Vraćam se taman kad se razvedrilo i odmah se bacam na kupanjac. Uvijek mi je teško otići iz ovakvog raja, a nekak mi je sve ljepše i sve draža ova Panama. Mogla bi se iz neprijateljstva roditi ljubav. Prekrasna je priroda, nema previše ljudi, more je čisto, nema velikih valova, uživancija. Povratak u realnost i još jedna noćna voznja...četvrta...klap...zadnja na ovom tripu.