Sri Lanka 8.dan Colombo i Negombo

29.06. Colombo i Negombo

Moram zabiljeziti ovaj trenutak makar ne pisem krnoloskim redom.

Nedjelja je sad smo u Negombu, mjestu uz ocean blizu aerodroma, izvalili smo se na plazi i jedini smo stranci medju ekipom. Cijeli se grad danas spustio na plazu;  zene, djeca, decki, starci...kupaju se, druze, bacaju u valove, loptaju, igraju kriket, ronjaju  jedni druge. Prvi put ovdje da u potpunosti mogu osjetiti i dozivjeti vibru ovih ljudi. Zene i djeca mi se uglavnom smijese i pozdravljaju, frajeri se uvaljuju, neki su i tolko zbetonirani sa ne znaju za sebe. Uglavnom jedna nedjelja u zivotu  ljudi ovog grada odvija se preda mnom.

A pocelo je koma jos sinoc u vlaku, di sam napravila generalni zajeb kaj sam uzela sjedalo u drugoj klasi, posto lezaja u orvoj vise nije bilo slobodnih,  jer smo se cijelu noc, ukupno 9 sati mrcvarili na sjedecki u vlaku. Ubili nas komarci jer su prozori otvoreni da nije vruce, klima je u vlaku nepoznat pojam, osim ove tropske.

U Columbo smo dosli u 5 ujutro, sjeli u lokalnu birtiju i popili kavu, a ja sam dotle pricitala sto bi sve mogli obici ovdje. Odlucili smo krenuti prvo od Galle Green face, ili setnjice uz ocean, posto je taman svanulo. Na putu do setnjice smo prosli Fort, dio grada sa kolonijalnom arhitekturom, fancy hotelima i bankama.

Setnjica nije losa, dosta se gradi uz obalu, ali sokirala nas je zelena voda u moru, vjerovatno od otpadnih voda. Ako smo se i mislili tu kupat, sad nas je definitivno prosla volja. Jutro smo zaokruzili u Pettahu, kvartu kraj zeljeznickog kolodvora na kojem su trznice, moj fetis u azijskim i africkim gradovima. Kupili smo zacine, i neke sitnice, i odjurili na vlak do Negomba.

Šri Lanka 6. i 7. dan Trinco

27.06. Sri Lanka -Trinco

Vidim da se na ovom putovanju ne bumo naspavali, po noci sam imala manevre, a digli smo se vec u 6.30.

Ima nesto posebno u tim jutrima, ne samo na moru nego i inace. Neki mir i spokoj, dan i zivot koji se budi, pocetak,  neko punjenje baterija.

Vidjeli smo da ribari u blizini vade mreze pa smo do njih prosetali, al nismo docekali da je izvade, more je povuce a oni opet upru, ulive neki ritam, kao da plesu i ljuljaju se i vuku je van.

Kad se tako rano dignes dug ti je dan, otisli smo do nase lijepe zenice kaj drzi mali restorancic, na dorucak taman je otvorila, napravila nam kavice i pripremila one palacinke ko lepinje, kolace od rezanaca i jos nekaj kao rolada od kokosa ali niti slano niti slatko. Moram priznat da sam se zazelila svog baustelskig dorucka, di maznem red speka, zdjelicu sira i vrhnja i pol glavice luka.

Sunce tu u 9 vec zestoko przi, spustamo se na lezaljke na plazi...i mislim si kakav pun pogodak kaj smo se prebacili u ove bungalove; budi me sum valiva, oyvorim oci i vidim ocean, hodam gola, mislim u kupacem naravno, i bosa cijeli dan, prebacujem se s terasice ispred sobe na lezaljke i obrnuto, takvo stapanje s okolinom, ko kamelein...jos je i ekipa cool, totalno opustena.

  Taman smo se izvalili na lezaljke kad nas je jedan od decki koji vode Scuba Lanku, centar za ronjenje u sklopu naseg hotelcica, pozvao da idemo ronit na Navy rock i turtle island, jer da je danas super vrijeme za ronjenje i da se duboko vidi. Tripic kosta 2 soma rupija, i veli da krecu za pol vure, ma milina, taman da se okupamo i uletimo na camac.

Ronjenje u ovim tropskim krajevima mi je uvijek mrak, hrpa sarenih ribica i raznobojnih koralja. Frajer je rekao da mozemo vidjeti kornjace, a ako naketimo na ajkulu da plivamo prema grebenu. Jebem ti da ti jebem, kolko god mi je napeto vidjeti morskog cucla nisam bas bila sigurna da zelim bliski susret...malo mi je ipak vuna.

  Ovaj put sam uletila u najvece jato riba, bilo je kao da sam okruzena njima, samo su se malo razmicale od mog tijela, i bilo ih je milion. Prvi sam puta i vidjela murinu, ogromnu, smedju, a bome je bilo i svakakvih meduza, a mi intelektualci otisli bez odijela. Zato smo i dobili po cijelim ledjima prekrasnu zagorsko crvenu boju. Srecom da mi je na brodu bila krema, al nisam u vodi kuzila da przi. Ronili smo dva puta po vuru vremena s tim da je na Turtle islandu blizu vojska i cijelo vrijeme su rokali iz topova, valjda neka vjezba, samo sam molila boga da se neki majmun ne zajebe i ne rokne u more. Uglavnom nije, a nismo vidjeli na ajkule, ni nindje kornjace, al ostali smo zivi. Super je bio tripic, i dosli smo tak strgani i gladni, da smo odmah udarili put pod noge i prvo bbanka da natovarimo pare a onda onaj nas lijepi restorancic u vrtu. Jebem ti, fasciniraju me u ovim azijskim i africkim drzavama procedure za mijenjanje love, lakse bih kod nas valjda digla kredit, majke ti dok ispunim formulare, onda ona ispunjava, pa kopira pasos, pa trazi dozvolu za isplatu, pa broji na aparat, pa jos jednom rucno...petnaest minuta maltretiranja. Zato je ruckic bio super, sweet corn chicken soup i noodlsi s povrcem i jajima.

Vratili smo se uz more, kupali i uzivali.

I bas je nekak bio dobar filing  u hotelcicu, isfurali su mjuzu na plazu, zapalili vatru i baklje, predlizila sam da ostanemo al smo se ipak digli i otisli u onaj restoran di smo jucer jeli ribu.

I tu pocinju manevri, prvo nam od doma mala javlja da je boli nekaj pod rebrima, pa je moja stara fura na hitnu...e to je onaj dio mojih i nasih putovanja o kojem izbjegavam razmisljati da ne bih navlacila lise misli, kaj kad se djeci nekaj desi a nisam doma. Znam da bu stara ave shendlala, al onaj isjecaj da joj je lose a nismo uz nju, pa strah sto joj je, pa nestrpljenje dok cekas da jave, srecom na modernoj tehnologiji pa imamo viber i mozemo se cuti ko doma, al svejedno, sranje je i ne osjecam se dobro u vezi toga, iako kuzim da bi onda tako mogla cubit stalno doma u strahu da se nekaj desi, zivjet u paranoji i navlacit lose misli.

  Prvo mi je riba prisjela od nervoze, a onda kad ju je donio prisjela mi je do kraja, moja je bila mljezgava, sirova i stara a Tomina zilava. Kakvo sranje. Ovu zilavu smo jos i mogli pojest al ova mljezgava je bila odvratna pa smo vratili. Frajer se ispricavao i naplatio pola cijene, al svejedno nam je prisjela klopa veceras.

Javili su nam da je s malom sve ok, neka nervoza zeludca i dali joj tablete za bolove, pa joj se smirilo. Kak god bilo ovo je bio usran zavrsetak dana, al valjda nekad u zivotu mora i tak biti.

28.06. Trinco

Zadnji dan na plazici.

Sinoc nisam do 3 zaspala od nervoze i straha, al istovar dragoj mi brejkulerskoj frendici je pomogao. Lijepo je ovdje i posto nismo predugo jos nije doslo do onog pravog falismijanja, al ne mrem reci da mi nije drago kaj sutra idemo doma. Volim putovat, ma kaj volim, totalni sam junki ovisan o tripovima, i to ovima koji pune srce i mozak umjesto onih drugih koji ga prazne( moji prazne samo dzep) ali ipak se najvise volim vratit doma.

  Danas malo mijenjamo ritual pa prvo pijemo kavicu na nasoj terasici, onda picimo na jutarnji gablec kod nase zenice, ovaj put smo se posteno najeli, i jos smo probali jogurt od bivola s medom, mrak. Morali ponovit gradivo s jogurtom i pojest jos jednu teglicu.

Mozemo se i konacno opustit jer je maloj dobro, i nis je danas ne boli.

Danas su veliki valovi pa se bacamo po njima, pljuskaju nas, bacaju, hrvamo se, uglavnom ostajemo u toj borbi bez gaca, al je jako zabavno. I iscrpljujuce...a iz mora izlazimo s kubikom pijeska u kupacim. Zgledamo lagano ko kuhani jastozi nakon onog jucerasnjeg ronjenja, al to nas uopce ne jebe, nego se i dalje rostiljamo na suncu.

Lezim ja tako danas i nastojim uzivati u trenutku, a trenutak izgleda ovako; na lezaljki pod palmom, gledam u kokose koji mi vise iznad glave, i mislim si samo da mi ne padne na glavu, ali mi ne pada napamet pomaknut lezaljku, preopustena sam za to. I sad tu jos treba dodat sunce, valove i ocean i trenutak je potpun.

  Rucali smo opet u onom restoranu s vrtom, i nakon toga zaspali na plazi. Al danas ipak u nekom trenutku moramo razbit idilu, jer nam u 19.30 ide nocni vlak za Columbo.

Vlak je iz doba Franje Josipa, a mi imamo sjedala u drugoj klasi. Bit ce ovo jako duga noc kak mi se cini.