Ili kako oni kazu Dzogdza, grad koji vrvi zivotom. Sinoc dok nas je vozio u kombiju prosli smo malo gradom, ulica Malioboro, vrvi strancima, svjetla bljeste, muzika iz birtija, hrpa ducana, nista sto bi me extra odusevilo.
Ubola sam preko Agode smjestaj za 6 eura s doruckom, za nas dvoje u dijelu koji se zove Prawirotaman, u kojem bi isto trebao biti muving ali malo manjeg intenziteta. Odabrala sam Mercury hotel, jer je odmah uz ulicu Parangtritis koja vodi do plaze 26km. Hotel je blizu placa ima lijepo dvoriste s bazenom i jezerom s ribicama, super dorucak, mozes uzet kolko hoces, rizica, tost s pekmezom i voce, i kavica ili caj...milina, cistoca bas nije nesto zahodu bi trebalo posteno ribanje...al za te pare...
Kad nas je iskrcao kombi sinoc hitili smo ruksake i u potragu za gablecom. Nakon par koraka naletimo na stand s kokicama bez mesa kaj vise..samo kosti i vratovi i glave...juhice neka od piceka. Virimo skvadri kaj jede u tanjur i pokazujemo teti da nam to zrikta za jesti.
juhica je super, s kokosom, malo zeludceka nutra tak pase nakon 11 sati drndanja u kombiju. Popijemo i caj koji mi je bio mrak, mirisao po jasminu. Bas smo zadovoljni, mozemo na spavanac, sutra me ceka moj dan..rodjendan mi je.
Budim se rano, stari jos spava, skocim do placa, al bez love, a tamo hrpa hrane, voca, povrca...zeludac se budi. Vracam se natrag budim starog, uzimamo pare i bacamo se u istrazivanje. Isprobavamo rolice, pohance neke, voce...i vec skoro siti dolazimo na dorucak.
Al kaj je to za nas, naravno da jos mozemo strpat u sebe, ionak smo pregladnili od jedenja rize. Kavicu pijemo uz bazen, i polako se dizemo u potragu za skuterom. Nasli smo jedan blizu nase ulice za 60000 na dan, sjedamo gore i pravac plaza. Vrijeme nije bas nekaj, al za svoj rodjendan si zelim poklonit nekaj lijepo...a di ces ljepse od dana na plazi. Drndamo se dobrih vuru vremena na motoru, dupeta su nam vec drvena, na momente pada kisica, al napokon stizemo na plazicu Parangritis. Plaza je od crnog pijeska, duga, s velikim valovima i jakim strujama, pa se ne moze kupati, a i kisica paducka, pa bas i nemam zelju za kupanjem. Mozda nije plaza za kupanje al je stvorena za setnju...beskrajno duga, s malim valovima koji zapljuskuju bosa stopala.
Setamo tako, satima, i sunce se pojavilo, i ja se okupala i bas mi je uzivancija. Sjedamo u neku birtijicu, u kojoj jedino ima kokos za popit, i bas mi je super. Zamislila sam da bi danas voljela pojest neku ribicu iz more, al tog tu nema, neki restoran s ribom. Taman kad sam vec odustala od ideje, neka teta prodaje przene ribice i skampe na izlazu s plaze. Ok nije orada i snaper...al ribice su..masne.
Vracamo se natrag i starom je dosta bauljanja pa ja sjedam na skuter i picim u stari dio grada Kraton do sultanove palace. Ova ulica na kojoj smo je super jer vodi i do grada pa se lako orijentiram. Sad vec vozim skutija ko rodjena Jogyjanka. Parkiram ga negdje uz rub, naravno ne na placenom parkingu, i setam do palace. Al palaca je zatvorena, jbga. Ulazim u Kraton, stari dio Jogiye u kojem su male kucice, uske ulicice na kojim se djeca igraju, nema bas turista i zivot se odvija u pravom obliku. Stalno me netko pozdravi, prica sa mnom, slika se sa mnom, ja sam njima atrakcija a ne oni meni. Dolazim do trgica di se mladi skupljaju, i na jednom standu di vidim guzvu odlucim pojesti bakso. Taman smazem bakso, kad na drugom standu vidin pohance od tofua i neku salatu s preljevom od kikirikija. Narucujem sve to i jos uzimam za doma jer su pohanci prefini. Nekak se doklatarim do water palace, ljetne palace sultana, koja je opet zatvorena. Tam ulazim u pricu s nekim stricekima i jedan me otpelja u svoje dvoriste da vidim bazene sultanovih zena i malo iznutra. Sjedimo tak na zidicu, pricamo i bas mi je super kak uvijek udjem u neku pricu s nekim, vidim nesto zanimljivo i neobicno, upoznam ljude. Mislim da je za to zasluzan moj smijesak, jednostavno sam sretna i ljudi mi rado prilaze. Tako mi je i jedan pomogao naci motor, jer sam toliko odglavinjala da se nisam vise mogla sjetiti di mi je motor. Sjedam na skutija i vozim se do one ulice od sinoc Malioboro, da vidim malo muving. Opet se parkiram na djemdo...frajer nekaj pizdi, ja se smjeskam i odlazim. Hrpa ducana s oblekom, prodaju batik, umjetnicki obojana platna, slatkise, cajeve...hrpa ljudi seta. Zahakla me neki tip i udjemo u pricu, otfura me na caj i pokusava mi uvaliti batik slike, naravno bezuspjesno. Dizem sidro i vracam se u hotel, obavljam sa starim shopping u ducanu, zacini, sosevi, kokosovo ulje, i na spavanac. Rodjendanski dan bas po mojoj mjeri.
Trznica
Durian
Bazen u Mercury hotelu
Parangtritis beach
Parangtritis beach
I jos
Sultanova palaca, jedino kaj sam od nje vidjela
Kraton- Jogiya
Kraton
Kraton
I jos
Javanska arhitektura
Kraton
Water palace
Pogled iz dvorista-water palace
Water palace
Frendic
Grafiti- ima ih puno u Kratonu
Malioboro street
Ulicni pjevaci
Malioboro
Bank of Indonesia
3.8. Borobudur i Parabanan hramovi
Za danas imamo dogovoren pick up za hramove Borobudur i Parambanan u pol 8. Idemo u nabavku rolica i pohanaca i voca na plac, pa na dorucak kraj bazena. Pijemo kavicu i cekamo frajera, naravno da ga nema ali sno navikli da je tu vrijeme relativan pojam. Ipak se nakon druge kave i 40min cekanja dizem pitat di je zapelo, kad frajer ceka na recepciji par metara dalje, da se nitko nije sjetio doci po nas ili dici dupe da vidi...nevjerovatno su opusteni, i to mi se zapravo cak i svidja. Smijemo se na kraju svih troje, idemo solo s driverom, sto je bas super. Vozi nas prvo do Borobudura, budistickog hrama iz 9 st.koji je pod zastitom UNESCOa, kazu najveci budisticki hram u JI Aziji. Nekako sam prestala ispaljivat od srece na hramove i kulturnu bastinu, vise se veselim prirodi. Ali neke stvari moras vidjeti kad si negdje. E bas to je Borobudur. Renoviran je dva puta, prvi put u 20st. ,pa nakon bombaskog napada. I jos ga je nekoliko puta zatrpao pepeo nakon Merapijeve erupcije. To nije umanjilo njegovu ljepotu, Ima nekih 10tak terasa sa izradjenim reljefima skroz u krug a na vrhu su stupe. Penjemo se i istrazujemo okolo. Na kraju jos odsecemo do muzeja, u kojem naravno kao ni u jednom muzeju bivse kolonije nema skoro nista. Nas driver nas vozi nekim alternativnim putem jer sam ga zamokila da vidim Merapi, mislim da je to najaktivniji vulkan na Javi, ali oblacno je i nis se ne vidi. Vozi nas dalje do Prambanana, drugog najpoznatijeg hrama na Jawi, isto pod zastitom UNESCOa, ali je ovo hinduisticki hram, izgradjem u 9 st, ima 240 hramova, od kih su tri najveca Sivin, Brahmin i Visnu hram. I hramovi izvana imaju reljefe s razlicitim prizorima, camce, majmune, bogove. A u svakom je jedna statua. Ovaj hram obilazimo malo brze, i driver nas vozi dalje na aerodrom. Stizemo debelo prerano, pa trazimo neki warung ili stand da popijemo caj. Sjeli smo bas kod neke drage tete, malo popricali s njom, i sjedili nekih dve vure kraj ceste, vec smo se udomacili, pokupili njihove navike.
Borobudur
Borobudur
Bbd
Reljefi na Bbd
Stupe na hramu
Novi sesiric, stari mi posudio za fotkanje
Parambanan
Parambanan
Unutrasnjost Parambanana
Parambanan
Siwa
Parambanan
Reljefi u Parambananu
Parambanan
Mozemo satima sjedit ne radeci nista.
Let nam je u 20.00 za Jakartu, i onda dragim nam Emiratima u 00.40 letimo za Dubai, pa Zg...nostalgija se budi, volim se klatarit, al se volim jos vise vratiti kuci.
Svaki put na putu mi se u glavi rodi neka ideja, sad si mislim kak bi trebalo uzeti neplaceno i usuditi se otputovati na malo duze u Latinsku Am. Djeca su vec veca, skoro da je izvedivo...vidjet cemo hocu li imati muda za to. Za sad se vracam kuci puna dojmova, sretna i zadovoljna. Slijedi nasukavanje na moju plazicu na Viru, blejanje u more i totalni staticni odmorko.
