Ok, ovaj put baš nisam išla prema svojim afinitetima, već prije po službenoj liniji ali kad toliko voliš cestu, svako je putovanje dobro a i uvijek nosi nešto novo.
Ovaj put smo krenuli busom ja i njih 150- točno maturalac! Al ovaj put ne moj nego sam ja ta koja je starija i odgovorna-ZIHER.
Ma mogu ja to, bar se ja ničeg ne bojim, ako sam mogla proći kraj eyelush zmije i kupat se kraj morskog cucka iako tad nisam znala da je opasnost u blizini onda mogu i sa njih nekoliko dragih curica i dečkića izaći na kraj, iako ni tad još nisam znala koliko su opasni :-)
Dakle, noć 28. počinjemo putovanje prema Italiji, gdje je trebala biti prva stanica- Monaco. Opet onaj isti đir prvo beskonačno vrtenje u krug po Monte Carlu, pa par rundi na jednorukom jacku i zarada od točno 2 eura, pa šetnja Monacom od oceanografskog muzeja do katedrale i kneževske palače. I to je to. Slijedeća stanica parfumerija u EZEu.
Monaco- na samo 2 km2 32 000 ljudi
draga kolegica kraj Garibaldijevog spomenika
jeee - zaradila sam 2 eura
kockarnica u koju ja nemam za ulaz
Eze je bio prvo mjesto u kojem još nisam bila i bio je pun pogodak. Pošto nisam imala ni love ni želje slinit po parfumeriji otišla sam prošetati do stare jezgre grada na vrhu brda. i skroz se oduševila. Gradić je prekrasan -pravi flashback na one gradiće u kojima smo bili za Uskrs Tomo, djeca i ja. Stare zidine, kameni popločen put, uske uličice preko kojih se pružaju volte, mali prozorčići na kamenim kućama, starinska vrata i krasni hoteli i restorančići.
Sa ulaza se pruža pogled na vrt nekog romantičnog rustikalnog hotela. U vrtu su kameni kipovi svakakvih životinja i ogromni šah.
pogled na Azurnu obalu
fenomenalan vrt u Ezeu
pogled na Azurnu obalu
fenomenalan vrt u Ezeu
još jedan pogled s prozora na ulazu u Eze- stari grad
kamene ulice i volte- Eze
stare kamene kuće- Eze
jedna vrata
druga vrata i vrt- Eze
Šetnja kroz grad je bila pravo osvježenje samo da sam još imala vremena malo sjesti i uživati u trenutku, jer tamo kao da je vrijeme stalo.
Nova stanica bila je Cannes, ponovonešto skroz novo za mene, prošetali smo stazom poznatih i plažom, popili kavu i tek na kraju otkrili one stare, strme uličice pune privlačnih restorana iz kojih su se širili ubojiti mirisi. U Cannesu smo spavali izvan grada, blizu plaže u nekom jumbo hotelu s tisuću apartmana, super je opremljen(probat ću saznati cijenu i ime hotela), ali noćni život je bio horor jedan birc pun naših maturanata, i nigdje mjesta da se izgubiš.
plaža u centru Cannesa
ja ili Chuk
plaža u centru Cannesa
ja ili Chuk
detalj iz parka u Cannesu
29.08. 2009.
Nastavljamo put prema Španjolskoj, uz put prolazimo skoro kraj svih mjesta gdje smo bili pa me pomalo hvata sjeta, jer nam je stvarno bilo super i jer su Provansa i Azurna obala takva mjesta da ti se uvuku pod kožu. Stvaraju opasnu ovisnost.
Stajemo u Figuerasu u Dalijevom muzeju, gdje sam već bila ali sad imam puno više vremena za muzej, ali ne i za grad.
malo Dalija
Dali
Dali
Dali
Vodič nam je bio simpatični stariji gospodin, samo nam je program bio prenatrpan, baš ono što mrzim -trčkaranje uokolo. Ne možeš stati ako ti se negdje svidi, već se stalno moraš prilagođavati grupi- a i čekati Mile Gere koje uvijek kasne -i to djecu jer nisu ni djeca što su nekad bila.
Konačno popodne stižemo u Loret de mar, gdje ćemo biti smješteni 4 dana. Hotel je bio super, blizu plaže i u centru tako da nam je sve bilo pri ruci. A i hrana je bila ok, osim lunch paketa koji su nas ubijali u pojam jer su svaki dan bili isti. Djeca su imala ulaz u disco Kolosos koji nam je bio preko puta,. Tamo smo upoznali jednog simpatičnog Jugoslavena jednog od rijetkih preostalih koji im je kao neki PR i to za svu ekipu iz područja bivše Juge. Dečko je bio mrak, organizirao nam je kupone za besplatnu cugu. Samo kupona nikad dovoljno jer duga je noć...
30.08.09.
Nakon jedva par 3 sata spavanja dižem se ko zombi spuštam na doručak i trpam u sebe sve po redu kaj ima na švedskom stolu. Srećom sva su djeca na broju i osim glavobolje nema većih posljedica. Možemo se opustiti prepustici morskim blagodatima, jer je vrijeme super a more toplo. Lagani kupanjac i zekica, i natrag u bus. Ponovno nešto novo za mene- svetište Montserrat u blizini Barcelone. To je benediktinski samostan u kojem se nalazi svetište Gospe od Montserrata sa kipom crne djevice Marije koji potječe još iz 50 g.n.e. i koji je dugo godina bio skriven u tamo u pećini da bi ga zaštitili od Maora, a kasnije ga nisu mogli prenjeti jer je, prema legendi, bio pretežak pa je to i bio znak da tamo treba ostati. Od tada hodočasnici dolaze i dodiruju taj kip, skupa sa mnom. Bilo je interesantno vidjeti svetište ali ono što je mene fasciniralo je sama planina koja je spektakularna, kuglasti zaobljeni vrhovi nabacani na hrpu, neobične roze boje i oblika. Izgleda kao pravo mjesto za planinarenje.
Prekrasan dan završio je showom na Magic fountains u Barci. Igra svjetla i vode i super mjuzab nešto je što ne bi trebalo propustiti kad ste u Barci- i potpuno je besplatno.
Ova večer završava spavanjem.
curke i ja na kupanju
Montserrat
benediktinski samostan na Monseratu
samostan na Monseratu
kip djevice Marije u kapelici Gospe od Monserata
pogled iz samostana
ekipa planinari po spomeniku i trenira nam živce
Monserat
Magic fountains show
filmić sa potpunim doživljajem igre svjetla, vode i glazbe
31.08.09.
Jutarnje prebrojavanje prošlo u redu, samo ovaj put ništa od plažice već pada ranojutarnji program razgledavanja Barce na što sva ekipa reagira prilično bučno i s negodovanjem jer se nisu naspavali pa ih pere nervoza. A bome smo se i navozikali: prvo Camp Nou poznati nogometni stadion kluba Barcelona, meni totalno nezanimljivo pa nisam ni htjela ulazit već sam si popila kavicu presd stadionom, onda Sagrada Famiglia, crkva koja se gradi već sto godina a trebala bi biti gotova oko 2026.g remek djelo Antonia Gaudia i čitavog niza drugih arhitekata koji su je nastavili graditi nakon njegove smrti. Posjetili smo još jedan Gaudijev biser Casa Batllo, u koju prvi put nisam ušla, koja iznutra nije ništa posebno, neki detalji iz života ljudi prije 50 tak godina ali je terasa neobična i vrijedi je pogledati. Navečer malo šetnje po Rambli pa natrag u Loret i ponovno brija, red sangrije i čagica, i napokon opuštanje bez klinaca u nekom zabitom stripy baru- hojla!!! CENZURA!!!
Sagrada Famiglia
Casa Batllo- krov
Casa Batllo- krov
Casa Batllo
La Rambla
01.09.09.
Ovaj put su djeca odlučila da nema jutarnjih programa, što je i nas razveselilo. Manje svađe i nervoze, al već je ekipa lagano padala od umora, viroza, mamurluka....
Opet je bila u igri Barca i Parc Guell, naravno Gaudi. Pošto smo prvi puta Tomo i ja tamo uživali u prirodi, preformansu uličnih svirača, otkačenim kućama, ovom sam se stvarno veselila, ali nije bilo baš nešto jer smo samo projurili kroz park. nakon toga je slijedio šoping i čak sam ušla u par dućana jer sam skužila da baš ni ne trošim lovu i da imam lufta ali šoping pod vremenskim pritiskom nije moj stil i brzo sam odustala i odlučila uživati malo na Rambli koja mi prvi put prije 2 godine nije baš sjela činila mi se kao mjesto di se skuplja neka ciganija, ali ovaj put je bilo puno bolje usred dana, puno ljudi, bolje nego ekipa koja se predvečer skuplja. Slučajno sam nabasala i na gradsku tržnicu na kojoj su bili primamljivi štandovi sa sokovima i voćem kojima nisam mogla odoljeti. Put me odveo i do Place Rial, krasnog trgića okruženog kavanama, koji mi je ostao u dobrom sjećanju. Ponovo jurnjava na večeru, lagana šetnjica i spavanje. Ne valja pretjerati, može brija ali svaki drugi dan.
Gušter- simbol Barce- Parc Guell
Mercado central
Placa Rial
02.09.09.
Na redu je Girona, mjesto koje mi je i prvi put bilo totalno otkriće, jer smo tamo trebali samo prespavati dok smo čekali let do Maroka, ali smo se digli rano i otišli u istraživanje jer smo već navečer vidjeli da je gradić pun znamenitosti, srvj. crkvi i katedrala, prekrasnih živopisnih pročelja kuća i zgrada, sveučilišta, planinarskih staza...Grad nije baš razvikan, ali ima zračnu luku s lowcosterima i prekrasnu arhitekturu, povijesnu jezgru, muzeje, dućane i mjesta za izlaske pa ga toplo preporučam.
Ovaj put sam prošla isti đir kroz centar i završila u šopingu i kavi na Rambli. A navečer opet u stripy bar- navukli smo se.
Girona
Girona
Girona
03.09.09
Zadnji dan lovimo vjerovatno posljednje zrake sunca ove godine, obavljamo zadnji šoping po Loretu i nadam se čekiramo za moj zadnji let ove godine, ni manje ni više nego 11 u dva mjeseca,
sretni jer su sva djeca na broju, manje više zdravi, svega 1 do 2 sa svinjskom gripom, ali ne u najgorem obliku, a svi manje više s zaraznom bolesti koja se zove mamurluk- pa čak i mi smo se zarazili.
Who is who- Loret de mar
Loret de mar
pozdrav Španjolskoj, nadam se doviđenja
