Malezija II dio- a sad civilizacija

###########################################################
10.01.2012. Langkawi

Nakon cijelog dana i noći i još pol dana putovanja( krenuli iz Ngwe Saung ujutro u 6, jedno 7 sati do Yanguna, pa na aerodrom, pa jedno 3 i pol sati u avionu, pa trk s aerodroma LCCTa KL do Puduraye na noćni bus za Alor Setar, pa ujutro iz na lokalni bus s dva presjedanja za Kuala Kedah, i tu na trajekt za Langkawi oko2 sata vožnje - ukupno jedno 30 sati puta) napokon oko 10 stižemo na Langkawi.

Na otok se može doći trajektom iz dvije luke Kuala Perlis i Kuala Kedah, mi smo odlučili doći kompliciranijim putem do Kuala Kedaha samo zato što smo lovili najkasniji bus iz KL a za Alor Setar je išao u ponoć, i na njega smo jedva stigli. Karta za bus je 35 RM a bus je mrak za razliku od onih burmanskih, spušta se sic, diže se podložak za noge, ali moram priznati da mi je draži vlak, ipak horizontala je horizontala.

Komplicirano je zato što nema iz Alor Setara direktni bus pa smo morali presjedat dva puta i vozit se do Kedaha skoro sat i pol a ima nekih 12 km. A za taxi nismo htjeli dati jer smo cicije. Alor Setar mi se iz busa koliko sam uspjela vidjeti učinio totalno nezanimljivim, rekla bih relativno mladi grad, bez većih znamenitosti, uglavnom obiteljske kuće u centru par nebodera.

U kuala Kedah smo došli jedno pol sata prerano za trajekt u 8.oo. i uvalili se u najbližu birtiju na kavicu i istovar. Ovak rano nije bilo ništa za jesti, i dobro da se nismo najeli jer je brod lagano ljuljao. Malo sam se razočarala vožnjom zato kaj nismo smjeli van iz trajekta na palubu, pa nema onog filinga da se voziš na brodu osim ljuljanja, ko u busu si. Karta košta 23 RM u jednom smjeru i vozi oko sat i pol.

Langkawi je jedan od skupine oko stotinjak otoka poznat kao tropski raj i turistička meka. Što se tiče mog ukusa to bi bila zadnja varijanta ali nismo imali neki izbor, jer je kišna sezona a na ovim zapadnim otocima u Andamanskom moru ima manje kiše i stabilnije je vrijeme. Prvi mi je izbor bio Perhentians u Indijskom oc., ali nakon guglanja i dopisivanja s ekipom koja iznajmljuje sobe, odlučila sam da je preriskantno ići na otok na koji vozi van sezone samo 1 trajekt i to ako nije loše vrijeme, a imamo samo 2 dana za biti tamo.

Otok je i duty free zona, što se ne vidi baš previše po cijenama, osim što je možda piva malo jeftinija. Trajekt staje na ferry terminalu par km od najvećeg mjesta Kuah. Glavni bull shit je jer nema javnog prijevoza, pa si osuđen na taxije za kretanje po otoku. Srećom imaju fiksne cijene za 3 osobe do Pantai Cenang, tj. plaže na koju smo mi išli košta 24 RM, a za 5 ljudi 35 RM, fiksno.

Na terminalu smo našli neki restač s gablecima, riža i meso, i bacili se na klopu, bome smo bili gladni nakon tolke kilometraže.

Zahaklali smo nekog taxistu i utrpali mu se. Do naše plaže ima oko pol sata vožnje, nije baš blizu, ali bi trebala biti najljepša plaža na otoku( izuzev onih izoliranih). Samo mjesto Pantai cenang je bezveze, ima jedan shopping mall, glavnu ulicu dugu par km na kojoj su hoteli i dućani i restorani, a ulica je paralelna s plažom. Hotel nam je oko centra, samo par metara u sporednoj ulici, a do plaže 5 min. Zove se Motel sweet inn, i daleko je najbolji hotel na cijelom tripiću. Sobe uredne i prostrane, novi madraci, klima , mirisna kupaona, ispred soba mali lounge, doručak milina- švedski stol sa ponudom klasičnog kontinentalnog doručka, pekmezi i tost,musli, namazi, kavica, različito voće i bar dvije vrste nekog kineskog jela- mljac. A cijena je oko 10 usd po osobi (100RM za 3krevetnu sobu). Opet bacamo stvari i uživamo u čistoći sobe, iako smo mi daleko od čistog nakon tolikog drmusanja. Točimo si rum koji smo kupili još u Yangunu na aerodromu al ovaj put onaj fini Captain Morgan spiced, moj omiljeni, i dovodimo se u red sa par rundi rum kole.

Navlačimo badiće i ručnike preko ramena i pravac na kupanjac.

Vrijeme je od jutra bilo vedro, a prži na suncu valjda 35 stupnjeva ak ne i više, samo se sad već počelo lagano oblačit i to na svu sreću jer bi pregorili na suncu. Plaža je lijepa, bijeli pijesak, prava tropska sa palmama, i baš sam se tome veselila, ali šok doživljavamo kad se bacamo u more, prvo je hladnije nego u Burmi, iako i dalje ugodno toplo, ali voda je mutna da u plićaku ne razaznaješ svoje noge. More je katastrofa, mutno ne usudim se ni pomislit kakvi to brabonjci plutaju u moru, uvjerila sam se da su planktoni a ne kanalizacija. I dalje želim vjerovat u to.

Totalno smo razočarani, a ima još, nakon par minuta počinju se pojavljivat meduze veće od moje šake i plutat po plićaku. Ok, ništa od tropskog raja, vidljivo nadrkani kupamo se s pozornošću jastreba da ne bi naletili na meduzu. Ufuravam se da treba iz ovog izvuči najbolje i ne nervirat se ali dečki se ne daju krstit. Ko ih jebe, smirit će se i oni. Burki je tim više nervozan jer su mu na cijeloj ruci izbili ogromni plikovi, i sad je to već ljubičasto i gadno izgleda pa je otišao potražit apoteku da mu nekaj daju za te opekline. Stari i ja smo prošetali plažom, fakat je duga, uz plažu ima krasnih birtijica i restrančića i svakojakih bungalowa; na drvetu, u nizu, drvenih, pa na štapovima- jako su to lijepo osmislili. Na lijevom kraju plaže su stijene i dalje se ne može. Ja sam se nakupala, i malo sunčala dok su bili oblaci, jer čim izađe sunce ne može se izdržat, i usput blejala u ekipu na plaži. Dodatan je minus hrpa Rusa , nije da ne volim Ruse ali ovi s lovom su ekstra ljigavi. Nije tu ko na Miami beachu da možeš slinit na frajere s trupinama i trebe sa sisama, ovdje ima hrpa debelih gabora, celulitnih treba velkim guzicama što i nije loše jer sam ja bar kraj njih izgledala bolje ali ne možeš se razonodit i zabavljat.

Navečer imamo generalku, pranje i montaža, fino smo se namontirali, stukli par uvodnih rumova sa sokom od anansa, novi izum, i idemo na brijačinu, jer je ovo prvo mjesto na našem putu osim KL gdje je dobar noćni život, evo jedan plus. Naslikavamo se uz zalazak sunca, i burki mi usnimi par jebenih fotki sa pozadinom zalaska i mojom malenkosti da si imam.

Biramo restoran na plaži pod palmama sa solidnom klopom, ja ubijam noodlse sa više vrsta mesa i repovima od rakova, a dečki satay-ražnjiće od piletine s fenomenalnim umakom od kikirikija, klopa ok, a porcija 10 RM.

Na kraju odabiremo jednu birtiju u retro stilu Babylon, imaju drvene stoliće, sjedi se na prostirkama na podu, šank je napravljen od starog čamca, ima hrpa ekipe i sviraju rastamani, i deru reagge muziku. Atmosfera lagana i opuštena. Pijemo pivu skol, jer to svi piju (RM o,33), i u neko doba dolazi lady boy i odradi show sa bakljama i vatrom, skroz zabavno. Sve u svemu, dobar izlazak.

luka Kuala Kedah

Pantai Cenang

lijevi kraj plaže

desni beskraj plaže Cenang

ovisnici o rumu i ananas soku

varijacija na temu rum al ovaj put s kokosom

fotosešn uz zalazak

još malo fotosešna

i još, što ti je dobar fotić

ulaz u birtiju Babylon

skolov maneken

lady boy performance u Babylonu

kod Indijca zadnji dan Langkawija

11.01.2012. Langkawi i Georgtown

Uživala sam spavat u na ovom krevetu, a i napokon jedan dan da se možemo rastezat po krevetima dokle hoćemo, a i stari kukac je dobio naređenje od burkija i mene da ne smije rondat ujutro jer ćemo ga ostavit. Spavamo do ibera i bacamo se na gozbicu za doručak, lagano ubijamo od deset slijedova različitih jela, pa kava, pa istovar, odličan početak dana.

Vrijeme jebezveze, oblačno, tu i tamo se probije sunce. Idem na plažu i bacam jutarnji kupanjac, danas na sreću nema meduza, al i dalje ima PUNO PLANKTONA. Sunce definitivno nestaje i navlače se oblaci i počinje kišica pa se kupim s plaže i pizdim jer su ona dva kretena ostavila hrpu svojih prnja i odglavinjala i sad ja to sve moram teglit. Dovlačim stvari do naše birtije by the way zove se Sandy beach resort i ima lijepe bungalowe u sklopu. i naručujem limunadu i ice coffee, cuga je po 3 ringita, i čekam ovu dvojicu da dovuku dupe. Više nije za kupanje pa lagano ljenčarimo pol popodneva u birtiji uz more. Danas poslijepodne nam ide trajekt za otok Penang, Georgtown, karte već imamo i pošto je vrijeme bezveze krećemo po stvari, nekaj pojest kod Indijca i malo se promuvat po dućanima koji bi trebali biti jeftini, ali nisu. Ne kupujemo na kraju ništa, i uskačemo u taxi za ferry terminal, pa u 17.15 na trajekt za Georgtown, karta je 60RM po osobi i vožnja traje 3 sata, ali opet je zajeb jer se ne može na palubu ali ovaj put nije zabranjeno nego pada kiša. Zbogom Langkawi raju, ne znam čijem sigurno ne mojem.

Georgtown nas dočekuje dobro opran kišom, srećom je prestala, pa odlučujemo od luke proći grad lagano pješke i uz put razgledavat, jer je luka u centru grada. Već na samom izlasku upadamo u kolonijalne ostatke grada koji je pod zaštitom UNESCOa zbog osebujne engleske kolonijalne arhitekture. Grad je utemeljio britanski trgovac 1786g. Francis Light. Ima oko 600 000 stanovnika uglavnom muslimana, kineza i nešto Indijaca , pa je i cijeli neka zgodna mješavina kultura i različitih arhitektonskih stilova. Na izlasku iz terminala, koji je i sam kolonijalni biser, dolazimo do Queen Victoria memorial clocktowera iz 1897, vidim da svaki kolonijalni grad ima svoj clocktower, pa uz park do City hall iz 1903 u kojem je danas Penang Island Municipial council, uz vijećnicu je druga Town hall 1880, koja je pozadina filma Ana i kralj. Uz more je šetnjica koja se zove Esplanade i tamo je spomenik war Memorial, i ima štandova s hranom, uglavnom račiići na štapovima, i uz šetnjicu je Fort Cornwalis - utvrda koju je sagradio Francis Light kada je stigao na otok. Dalje idemo kraj Penang State muzeja i umjetničke galerije- Art gallery, do dvije crkve, jedna je St. Georges church građena 1817/18 i smatra se najstarijom anglikanskom crkvom u SE Aziji, a druga je Catedral of Assumption( mislim da to znači iskupljenja) i to je glavna katedrala u gradu. Uglavnom navečer prolazimo cijeli kolonijalni dio( prošli smo ga i drugi dan po danu, ali navečer je ugođaj bio malo romantičniji jer su sve zgrade osvijetljene, a i okićeno je još sve od Nove godine, pa svijetla daju poseban štimung.

Dolazimo do Little Indije, gdje se ljudi još uvijek muvaju po cesti, a iz dućana koje polako zatvaraju trešti bolywoodska muzika. Rikše su posvuda, brzo dolazimo i do ulice Chulia, ulice sa štandovima s kineskom hranom i lady boyevima koji prodaju svoje tijelo i usluge na ćoškovima. Dobro su namontirani da je nekad čak teško skužit da to nije ženska kurava, već da je muško.

Chulia nam se jako sviđa jer miriši na sve strane i puna je života, kačimo se na jednu grupu štandova i počnemo istraživat hranu, prvo pikiramo dumpligse na pari i spring rolice, pa neke juhe sa rezancima za 5 RM, i na kraju noodlse sa račićima (5RM) koji su bili ubojito fini. Dokusurili smo se sa cijeđenim prirodnim sokovima kojih ima sto vrsta za samo 1,5 RM(3kn). Milina. Uživamo u užurbanoj atmosferi gdje kuhari vrte i miješaju rezance a nervozna baba čeka da se maknemo da joj netko drugi može sjesti. Mi je ne doživljavamo već naručujemo jedan po jedan sok da je ubijemo u pojam. Nekako se odgegamo do našeg hostela koji je bio blizu, čekiramo se i padamo u nesvijest.

Queen Victoria memorial clocktowera
















Town hall
















St. Georges church
















Little India















štandovi u ulici Chulia, China town
















predjela

##################################################

13.01.2012. Georgtown, Penang island

Dižemo se ujutro na doručak. Hostel se zove Hutton Lodge i ima odličnu poziciju u centru grada, soba za 3 osobe je sasvim solidna i košta 30usd na noć i ima shared bathroom, vode ga Indijci, a izgleda jako starinski, cijeli je u kolonijalnom stilu, i obnavljan je nekoliko puta, jednom od derutnosti i nakon toga od požara. Sjedim na doručku na maloj terasi i brijem da se vrijeme vratilo stoljeće dva unatrag i uživam u dašku arhitekture kolonijalizma i prošlih vremena.

Prvobitni plan je bio ostati na otoku Penang još dva dana, danas u Georgtownu a sutra na Batu Ferringi, mjestu sa lijepom plažom, al to je otpalo jer je vrijeme bilo zasrano , kiša je povremeno paduckala i stalno je bilo oblačno, pa smo promijenili još na Langkawiju plan da ćemo za Cameron Highlands i to nekim večernjim busom. Zato ujutro prvo odlazimo do autobusnog kolodvora koji se zove Komtar, i lako ga se nađe jer je najviša zgrada u gradu i služi kao orijentir. Na kolodvoru saznajemo da zadnji bus ide u 13h i to nam ostavlja svega par sati za grad i na kraju mijenjamo plan i odlučujemo ostat pa ćemo vidjet navečer kaj ulovimo od buseva. Sad se bacamo dalje na istraživanje grada, pošto smo jučer vidjeli kolonijalni dio danas se ležerno klatimo pogradu, malo China town. Nakon autobusnog nabasali smmo na neki street market, to uvijek volim istraživat, ovaj je u China townu pa prodaju one šarene ukrase za Novu godinu jer se uskoro i bliži njihova Nova godina, ima i svakakvog voća i povrća, pa neke sušene salame, pa ribe i rakovi, ima i klope al mi još nismo gladni pa nas ne dira. Imaju odličnu mapu grada na kojoj su sve najzanimljivije znamenitosti pa se po njoj orijentiramo. Prvo idemo do džamije Kapitan Keling iz poč. 19. st. koja je najveća džamija u Georgtownu, izgrađena je u mogulskom stilu i ima mnoštvo minareta i kupola. Zatim nailazimo na prvi budistički hram ne znam mu ime ali nas oduševljava arhitektura i ukrasi i žive boje hrama. Do najljepšeg hrama dolazimo vrlo brzo, zove se Khoo Kongsi, i osim onog prvog hrama, ne bi ove druge ni skužili di su da nismo pitali ljude, jer su svi smješteni u dvorištima, a ulaz je vrlo često nedovoljno upečatljiv. Znači Khoo Kongsi je jedan od najimpresivnijih hramova koje je izgradio klan Kongsi. Uglavnom u Georgtownu je per takvih najjačih kineskih klanova koji su davno imigrirali i naselili ovaj prostor, izgrađen je 1906. Ulaz je 10 RM i samo se u ovaj hram plaća ulaz svi su ostali besplatni, u ovaj je samo burki išao unutra. Mi smo našli nekog prodavača banana pancakes i neku lokalnu birtiju s kavom i odmarali. Blizu hrama je druga džamija Masjid Melayu lebuh Aceh, sa zanimljivim tornjem koji je meni ličio na svetionik, u koju se upravo slijevalo more muslimana na molitvu. Cijela arhitektura ovog grada je zapravo fenomenalna, kolonijalne kuće sa primjesom egzotičnih istočnjačkih detalja, i islamskim simbolima - džamijama.

Hutton lodge, naš hostel u kolonijalnom stilu

Komtar
















street market i moi

















povrće na placu















mislim da je ovo restoran i hotel- Cambell house
















još jedan plac
















frajer čisti repove račića ručno















a ovaj čisti kozje glave, sve užasno smrdi

















salamice se suše na suncu, tu ne smrdi već fino miriši
















Kapitan Keling mosque

minared Kapitan K. džamije

prvi slikoviti hram















kolonijalna arhitektura i kineski ukrasi
















Khoo Kongsi





















Masjid Melayu Lebuh Acheh džamija
















gutanje banana panakes i kava na slamkicu

ulaz u Hock Teik Cheng Sin Temple

Hock Teik Cheng Sin Temple

ovaj isti iznutra

Ulaz u Hock Teik Cheng Sin Temple je bilo malo lakše skužiti, pa smo ga lako našli, kroz prolaz dolazi se od dvorišta gdje se otvara pogled na prekrasan hram, malo smo švrljali unutra, ukrašen je crtežima i raznim rezbarijama a nas su najviše oduševili divovski mirisni štapići na ulazu koji tjeraju zle duhove. Još je jedan hram je blizu Cheah Kongsi ali nisam stavila sliku, poznat je po lavljim glavama(britanskih lavova) što je simboliziralo odanost klana britanskoj vlasti. Ok lagano su nam ovi hramovi već počeli ići na neku stvar, al nije dosta kad misliš da je dosta, slijedeći je bio Teochew temple, to je neki najljepši primjer teochew arhitekture i zaštićen je UNESCOm. Onda još jedan hram očito vrlo popularan jer je tamo bila hrpa ljudi Goodes of Mercy temple iz 1800. Ok sad su nam stvarno dopizdili tempelovi, pa smo odglavinjali u Little Indiu i još mao onaj sinoćnji đir da bolje vidimo po danu one crkve i najpoznatiju građevinu u gradu Cheong Fatt Tze maison ili plavu kuću istoimenog bogatog kineskog trgovca izgrađenu u feng shui stilu koja je služila kao kulisa mnogim filmovima, uspjeli smo je samo vidjeti izvana jer su zadnje posjete završile a može se gledati samo s vodičem, usput smo u nekom dvorištu vidjeli i nekog velikog guštera ne znam jel varan odnosno monitor lizard ili iguana, rekla bih varan prije, nismo ga uspjeli slikat jer se uvukao u neku rupu. Htjeli smo i u Penang state muzej, ulaz je neka sića mislim 1 RM ali nije radio, na kraju smo opet završili u kineskoj četvrti blizu onog prvog street marketa u jednom food courtu, Georgtown je osim po osebujnoj arhitekturi poznat i kao glavna prijestolnica dobre hrane. Upravo ti food courtovi(dvorišta hrane) gdje ekipa dovede svoej štandove i na ulici sprema vrhunske specijalitete malajske i kineske kuhinje. Instaliramo se u jednom takvom popodne i udarimo istraživat i isprobavat hranu po štandovima, opet noodlesi sa mesom, račićima, školjkama... pa na kraju oni prirodni sokovi i tako dok ne popadamo sa onih stolčeka. Cijene su bagatela, jedna je porcija obično 4-5 RM(10kn). Sad je vrijeme za shopping, grad je poznat po jeftinoj robi, od odjeće do tehnike, naravno sve same kopije. Najviše shopping mallova ima kraj Komtara, autobusne stanice imaju po nekoliko katova i tisuće dućana. Kupujem djeci neke mp4 s ekranom kaj su naručili, za cijenu jedno 3 puta manju nego inače. Nakon par sati i to nam dopizdi pa bacamo plan za dalje, odluka pada da idemo po karte za noćni bus za Melaku. Melaka nam nije bila u planu jer nije bilo vremena za oba kolonijalna grada pa sam se odlučila za Georgtown, iako mi je bilo žao što ćemu je preskočit. Evo sad ćemo je ipak vidjet. Idemo po stvari u hostel i tamo koristimo vrijeme za javljanje doma jer ima internet, već mi je polako dosta i ide mi se doma, to je top za mene 2 tjedna onda se odmorim od svoje ekipe doma nakon toga mi počnu opako faliti.

Sa ruksacima odlazimo na sinoćnje štandove sa hranom pa udri po noodlsima, rolicama, dumplingsima, sokovima, fakat smo prave svinje doći ćemo deblji nego kaj smo otišli a trebalo je biti obrnuto jer je navodno ova istočnjačka kuhinja zdrava i ne deblja. Možda ne deblja kad ne utrpaš u sebe 4 slijeda jela, ovako....hm. Imamo još koji sat do busa pa se muvamo oko kolodvora, počinje noćni život a tamo je neki fensi lokal, pa se skuplja ekipa. Uglavnom Georgetown je stvarno pravi biser, ne samo arhitekture i kulture, već je ima onaj neki filing grada kad dođeš ko da si doma, vrlo brzo se orijentiraš i snađeš i asimiliraš, nemaš osjećaj da su stranac, grad ima dušu to je to.




















fenomenalna arhitektura
















Teochew Temple

oslikana vrata u Teochew templu















Goodes of Mercy temple i ogromni mirisni štapići















St. georges church po danu




















church of Assumption

Cheong Fatt Tze maison

neka fora vrata

priprema klope na štandu, sve friško na licu mjesta

14.01.2012. Melaka - KL

Nakon 7 sati noćne vožnje( bus košta 40 RM) dolazimo na kolodvor u Melaku, još je rano i nije otvoren pult za ostavljanje prtljage, a ni restoran pa ne znamo kaj bi. Napokon otvaraju restoran pa klopamo dečki curry rižu i piletinu a meni je pomalo već dosta i te hrane trazmišljamo o MC Donaldsu al ipak jedem debele dumplingse i roti cenai one fine palačinke sa ljutim umakom. Za prtljagu treba čekat još skoro sat i pol, otvaraju u 9 a tek je sedam. Lovi me nervoza jer gubimo vrijeme, a imamo samo ovaj dan na raspolaganju za razgled. da sam znala da je odmah preko puta ogromna tržnica al to smo vidjeli tek kad smo krenuli s busom, nadali smo se da će raditi kad se vraćamo. Napokon otvaraju i za 3 RM po torbi ostavljamo stvari i ukrcavamo se u bus 17 koji vozi do centra grada oko pol sata. Centar je impresivan izađeš iz busa na lijepom trgiću kojem je u središtu fontana a uokolo su bordo crvene kuće i crkva. već nam se sviđa i po malo se smirujemo i spremamo za akciju ali nemamo kartu pa idemo u turistički biro i tamo mi opet skoči živac jer šupci naplaćuju kartu 5 RM, u turističkoj zajednici, koji lopovluk i deranje, a i karta je nefunkcionalna al nemamo izbora pa je kupujmo, dao sada smo u gradovima dobivali odlične karte sa slikama znamenitosti, kratkom opisom, okolicom i sve za đabe, a ovi lopine nam uzimaju lovu. Grad je građen na ušću rijeke Melake u ocean. Uz rijeku je drvena vodenica i neka velika replika vikinškog broda, sličnog Vasi u Oslu. Kupujemo ulaznicu za brod za 3 RM a vrijedi i za još 2 muzeja, pa idemo u istraživanje broda, nije ništa posebno ali zanimljivo je glavinjat po takvom starinskom brodu, nakon toga idemo u muzej neki Navy sa ratnim brodom, helikopterom, slikama nekih riba i okaminama dinosaurovih jaja, niti ima smisla niti je zanimljiv, a ni onaj slijedeći Maritime museum nije bolji. Muzeji su im prazni sa par izložaka bar ova dva, a poslije smo skužili da na svakih sto metara dolazi jedan muzej, ne znam kakvi su drugi al ak su kao ovi ne preporučujem, valjda žele pobijediti sa brojem muzeja po km2 al samo sa polupraznim muzejima sa nepovezanim izlošcima.














glavni trg i Christ church

vodenica na rijeci Melaka




















brod

ostaci obrambenih zidina i topovi

ulica

Uštekavamo se grupi turista s vodičem i idemo u razgledavanje, ovdje su znamenitosti na brdu iznad glavnog trga, prvo su ruševine St. Paul church, koju su izgradili Portugalci i u kojoj su nekad bili ostaci sv. Franje ali više nisu. Danas su tu brojne grobnice nekih Europljana. Od crkve se spušta na Duch graveyard ili groblje gdje su pokapani europski i nizozemski građani. Tu malo zaglavinjamo u krivom smjeru i nahodamo se dobrih pola sata do slijedeće znamenitosti, to je ona tvrdoglavost da se nikad ne vraćamo natrag već idemo nekim novim putem da bude zanimljivo, ovaj put je bilo sve samo ne zanimljivo. Napokon dolazimo do A Famose, najpoznatijeg spomenika koji su izgradili Portugalci 1511., a oštetili su ga nizozemci za vrijeme osvajanja, ali još uvijek stoji kao ulaz u povijesni dio Melake. Tamo je i palača sultanata.

malajska arhitektura

St. Francis Xavier church

ostaci crkve ST. Paul

Dutch graveyard, nizozemsko groblje















A Farmosa

Inače Melaka je prvo bila Malajski sultanat pa su je prvo kolonizirali Nizozemci pa Portugalci, pa Englezi, za koje oni tvrde da su uništili do kraja reputaciju grada kao važne luke. Zatim smo otišli na drugu stranu rijeke u poznatu Jonker street koja je dio kineske četvrti, ima puno živopisnih dućana i restorana i sve vrvi životom. Razočaralo me što nema štandova sa hranom već samo restorani i to izvan našeg dometa. Cijeli je grad po meni prevelika turistička muzara, sve je podređeno izbijanju love iz džepa, počevši od mape, pa do vodiča koje ti guraju jer ne možete sami hodat po gradu, ma da right, pa restorani, fensi birtije, rikše... sve. Odlučimo da ćemo klopat na kolodvoru a tu smo popili samo neki ice shake od kokosa. Došli smo i do najpoznatije džamije u Melaki Kampong Kling koja je spoj različitih arhitektura, minaret ima obliku pagode sa utjecajima sumatranske arhitekture, jako je fora, a i zanimljive su sumatranske kuće, ima ih 2 ili tri. Ima i Cheng Hoon teng temple, da se ne opustimo previše od jučerašnjih tempela. Našli smo i muzej Baba Nyonya to je posebna kultura koja je karakteristična za Kineze ovog prostora, kao i osebujna kuhinja, ali muzej nije radio. srećom radila je neka galerija muzej u autohtonoj kući pa smo mogli vidjeti i arhitekturu iznutra. Vraćali smo se natrag i u rijeci vidjeli ogromnog guštera, ovog smo uspjeli lijepo uslikat.















rijeka Melaka

burki s Indijancima ispred birtije u Jonker walku- preturistički

Kampong Kling džamija

Cheng Hoon teng temple

sumatranska kuća




















Melaka house- galerija i muzej
















unutar galerije




















stari kauboj ispredneke fora kuće
















gušter, najvjerojatnije varan

Lijepa je i kolonijalna arhitektura kuća ali nije mi sjeo kao Georgtown, nismo kliknuli. Ovaj drugi je puno ljepši i ima dušu. Do kolodvora opet vozi bus 17 ali ne vraća se istim putem već nastavlja prema luci pa kroz blokove kuća, uglavnom natrag vozi jedno sat vremena, ali smo bar obišli dobar dio i centra i bliže okolice.

Blizu kolodvora je hrpa šoping centara, npr. Tesco ...ali onaj market ne radi, pa se zadovoljavamo juhicom na kolodvoru i to finom govedskom sa noodlsima, malo je šarf ali izvrsno paše. Ukrcavamo se u bus u 4pm za KL, cijena kkarte 11 MR, vožnja traje 2 sata. Ima puno buseva KL i stalno idu makar bilo samo par putnika. Dolazimo na TBS stanicu koja je malo izvan grada pa se LRTom vozimo za Pudurayu.

Odlučili smo uzet burkijev hostel Ribonz stays in koji je minutu od Puduraye iliti glavne autobusne stanice u KL.

Nije baš bila najpametnija ideja jer nam je baba naplatila skoro pa duplo nego prošli put umjesto 15 RM ovaj je put naplatila 25 RM, hostel je solidan onak homey atmosfera al je zajeb klima u sobi koja dere cijelu noć pa je prehladno jer daju samo neke male dekice, ai soba nema prozor. Kupaone ne izgledaju sjajno ali su čiste, i ima i doručak, putar, pekmez i kava, čist dovoljno.

Ostavljamo stvari i idemo odmah u Petaling street, glavnu ulicu u kineskoj četvrti koja već vrvi životom, more ljudi valja se ulicom, zastajkuje na štandovima i kupuje. Stvari su opet kopije poznatih marki ali za sitnu lovu, ja curkama kupujem ice watch za 25 RM(50kn), i nike patike za 40RM, Već umorni nalazimo ulične štandove i biramo jedan di ćemo jesti, taj nam je zanimljiv jer ima žabe i jegulje, ali ipak to ne jedemo nego opet naravno noodlse, e sad mi ih je već fakat dosta, iako obožavam kinesku hranu nakon ovih 16 dana mi je dopizdila.

15.01.2012. KL