07.11.2011. Petak
Zadnji dan naše avanture. Nakon dragog nam doručka razmišljamo što bi danas, sviđa nam se ideja da odemo u koncentracioni logor, al nam se ne da istraživat di je, a burki forsa da idemo u napušteni zabavni park, na rijeci Spree, baš mi se ne provaljuje i ne glavinja po napuštenim parkovima već sam požalila kaj sam mu to uopće ispričala, al moram pojest govno, pošto on sa mnom svud baulja sad je vrijeme da se i ja malo potrudim , a i malo adrenalina neće škodit. Prvo sam ga ipak uspjela nagovorit da odemo do buvljaka u Mauer parku,na Prenzlauerbergu. Dan baš i nije bio nešto kiša je počela cmoljit od jutra, barem su nam danas odredišta vesela i zanimljiva. Buvljak je bio zanimljiv, svakakve starudije na njemu, al najbolji dio su štandovi sa hranom, najviše turskom, pa slatkišima... Burki je kupio neke ploče sav sretan, ja sam bila u iskušenju da kupim začine, al sam odustala. Lagano promrzli tražimo neku birtiju da se ugrijemo s kavicom ili čajem. Uletavamo u neku super ulicu sa kafićima i biramo neki koji je pun. Nedjeljno jutro i sva ekipa u bircu, neki s frendovima neki s djecom i obitelji jedu doručak, a na meniju jedno dvadesetak vrsta doručaka, odlična ideja i još bolja navika da ekipa brije na jutarnjem doručku, to je onaj Berlin koji mi se sviđa. Burki i ja smo se nasadili na dva stolca u izlogu i lagano čilali, samo kaj nam je frajer zaboravio dofurat kavu dobrih 20-tak minuta. Dalje lovimo podzemnu, ovaj put se ne šveramo, i idemo u Spree park. Sjedamo na krivi vlak i izlazimo na aerodromu umjesto u parku, tamo lovimo dobar vlak i napokon dolazimo na stanicu na P. Do parka ima dobrih 20 minuta(danas sve na 20). Od stanice se ide prema parku pa kroz park do ograde zabavnog parka. Taman kad smo došli do ograde vidimo frajera sa džipom kako unutra provjerava i šeće okolo, kao neki ranger. Sad nas lovi frka da preskačemo ogradu dok je frajer unutra. Muvamo se i šetamo okolo, dok se on nije maknuo, čak smo našli i potrgane daske kroz koje bi se moglo ući, ali blizu tih daski su kamp kućice u kojima netko živi, pa nam je bio totalni bed upadat. Inače priča s ovim parkom je da je to bilo omiljeno mjesto na koje Berlinci furali svoju djecudok se nije zatvorilo jer su vlasnici, otac i sin pali u Čileu dok su šverali hrpu koke i završili u buksi. Tako danas taj park polako propada, šteta jer ima totalni duh prošlih vremena, veliki kotač koji se vrti, željeznica, šalice...
Berlin, nisam mislio na Berlin, ja sam mislio na Berlin sa Berlincima.
Tek sad kužim Bajaginu spiku jer Berlin su zapravo Berlinci, grad kao grad me pomalo razočarao, zid-wtf, bauštela na okolo, sve znamenitosti preraširene po gradu, a i nema nekih turbo znamenitosti, ostaci komunizma kojima se ja ne mogu diviti jer sam dijete komunizma, muzej DDR-a u kojem su predmeti i garderoba iz doba soc-realizma, što mi je smiješno jer kad otvorim ormar moje babe nađem stvari o kojima ovi u muzeju mogu samo sanjat. Berlinci su ono što čini ovaj grad, pozitivan karakter, kultura izlaženja, događanja po gradu, hrpe restorana, barova, ugodnih kafića, odlična atmosfera. Svi su vani!
Morala sam odmah istrest dojmove a sad da krenem od početka.
Petak ujutro kuham ručak, doručkujem, popijem kavicu, Tomo mene i burkija otfura do aerodroma i u slijedećoj sceni tražim vlak za centar Berlina, a frizura i dalje postojana. Blaženi lowcosteri i taft.
Dakle ovaj puta se skupila vesela ekipa, nas 6: burki ,ja, Stupi, Ana, Kristina i Tea, zadnje tri curke sam upoznala tek na aerodromu. More the merrier, iliti što više to veselije što se ovaj puta pokazalo super kombinacijom.
U potrazi za pravom linijom vlaka do grada upoznajemo ženu koja radi u hrvatskoj ambasadi, nije je loše poznati ako zagusti. Nakon gotovo 2 sata se jedva smo se dočepali hostela, malo me ubijaju ovi vlakovi s- bahn, kužim u- bahn ali vlakovi mi teže idu.
Hostel Metropolhostel na Mehringdamu, kvart Kreuzberg, odlična pozicija, ispred podzemna, najbolji kebab i curry wurst odmah do, sve čisto, doručak obilan i sve za 10 eura po osobi.
Iskrcavamo stvari i svatko na svoju stranu, dogovor je da navečer zajedno odemo na cugu.
Burki i ja odlazimo prema Fridrichstasse i prema Orangenbergstrasse. Ulica je puna fenomenalnih lokala , nagovaram burkija da uđemo u jedan Zapata al on se ne da, nastavljamo dalje kad naletimo na neku komunu slikara, ulaz totalno neugledan a u dvorištu desetak straćara u kojima umjetnici, napljugani ko zmije stvaraju. totalno zanimljivo, malo me potsjetilo na Kristijaniju u Copenhagenu. Mjesto skroz zanimljivo,još zanimljivije skulpture. Na izlazu upoznajemo čovjeka koji je glasnik dobre nade, putuje Europom skuplja slike ljudi koje upoznaje. Odmah se skompao s burkijem i dogovor je pao: ovo ljeto dolazi u Hrvatsku pa će se naći s burkijem da mu i on da svoju sliku, jer su mu se skroz svidjele burkijeve slike koje mu je on pokazao na svom mobitelu.
Skroz zadovoljni kaj smo ga upoznali odlazimo potražit neko mjesto za shopping, i za klopu, tražili smo onu KU-dam ulicu al nam nitko nije znao objasnit, napokon nas je neka cura skužila kaj hoćemo al nas je uputila puno bliže u Alexu, ogromni shopping centar na Alexsanderplatzu, njega je bar lako naći prema onom televizijskom tornju. Taman prije shoppinga naletimo na neke hrenovke od pol metra sa senfom tak ljutim da su burkiju sve suze frcale kad je potegnuo. Za shopping nam je trebalo jedno 2 sata taman do zatvaranja, lagano natrpani odlazimo podzemnom, prema Prenzlauer bergu. Lagano se šveramo u podzemnoj na foru, nismo znali da treba cvikat kartu, meni lagano nervoza ali duram. Na Prenzlauer bergu uletavamo u neki kineski take away, i ko pravi klošari sjedamo na klupice na svoje shopping vrećice i gablamo u društvu jednog miša i uživamo i uopće nas ne jebe kiša koja nemilice pada. I sve to lijepo zaljevamo jednim pivkanom. Neizmjerna sreća. Tek sad mirno možemo otići u neku birtiju na cugu, nalazimo neko zgodno mjesto i uvaljujemo se, burki na pšeničnu pivu a ja na koktele. S ekipom se nismo uspjeli naći jer smo bili na drugom kraju grada ali i oni su se dobro proveli u nekom turskom restoranu. Nakon dva koktela lagano shrvani sjedamo na podzemnu, koja vikendom vozi cijelu noć i vraćamo se u svoj lijepi hostečić na hrkanje.
Fridrichstrasse i Berlin happy face
još jedna skulptura, valjda majmun
08.01.2011.subota
Nakon odličnog doručka(slame, sirevi, sirni namazi, voćna salata, jogurti... mljac) uz lošu kavicu dogovaramo plan za danas. Odlučujemo se za besplatnu turu po Berlinu sa Sandemans New Europe s kojima sam već bila u Edinbourghu i bila prezadovoljna. Fora je u tome da vas vodiči vode po nekim poznatim mjestima ali i nekim manje poznatim uz koje su vezane lokalne legende, pa onda upoznate onaj pravi duh grada, i na kraju im ostavite napojnicu, tips kolko imate ili vam se čini zgodno. I tako se mi uputili do Branderburških vrata jer je tamo sastanak, i bome se skupilo jedno stotinjak ljudi( u Edinbourghu nas je bilo jedva 20) al podijele ekipu u manje grupe i odrede jednog vodiča i to odlično šljaka. Super je jer pješke prolazite kraj nekih znamenitosti i usput puno naučite i o povijesti grada. Počeli smo sa vratima, i trgom Pariser platz, na kojem se nalazi američka ambasada, u blizini jedan od starijih luksuznih hotela Adlon, pa ruska ambasada, Branderburška vrata koja su bila glavna vrata unutar zidina iz 18 st. koje su okruživale grad. Trg je do 2 svj. rata bio najveći trg, ali je u 2. svj. ratu razrušen do temelja osim vratiju koja su jedina ostala. ). 90-tih je ponovno obnovljen i ambasade i hotel su vraćeni. Dalje idemo pored parka Tiergarten do Holokaust memorijala, podignutog u spomen ubijenim židovima koje čini oko 2 500 tisuća kamenih blokova koje je dizajnirao Peter Eisenmann, ispod tog polja je muzej holokausta u koji nismo išli. Skulptura je posebna, ne zbog blokova nego zbog brojnosti i veličine prostora koji zauzima, možeš se izgubiti među mnoštvom blokova, onako ostavlja mjesta za razmišljanje-impresivno.
paradiraju okolo u uniformama
pokazuje hotel Adlon
Dalje nas naš vodič Berry vodi do Hitlerovog bunkera, u kojem se zadnje skrivao skroz do svoje smrti, i koji je danas zatvoren pod zemljom a iznad se nalazi parking, šteta što se ne može tamo zavirit. Dalje smo obišli bivšu kasarnu za više od 2000 oficira na kojoj je sačuvan socijalistički orijentirani mural, nama odavno poznata spika tipa veseli nadobudni radnici, slave sa zastavama, dječica trčkaraju a Anka Partizanka drži govor. Uglavnom ta je kasarna ostala jedina cijela za vrijeme bombardiranja Berlina unatoč svojoj veličini. Napokon dolazimo do zida, komad duljine stotinjak metara, simbol podijeljenog a danas slobodnog Berlina. Niš posebno- zid, ali Berry nam veže zanimljive priče uz to i uz ljude koji su život izgubili pokušavajući ga prijeći. dalje idemo do check point Charlija, najpoznatije check point točke između istočnog dijela i zapadnog dijela u američkom sektoru. Opet niš posebno, baraka koju su naknadno napravili i kod koje paradira ekipa u uniformama i ostali se naslikavaju. Jedino su zanimljive ogromne fotografije po ogradi koje prikazuju stare slike Berlina.
ckeck point Charlie kako je nekad izgledo
Nakon prilično dosadnjikavih komunističkih ostataka napokon smo došli na trg Gendarmennarkt više u mom stilu sa duhom povijesti, na kojem su dvije katedrale francuska, starija poč. 18.st. koju su izgradili Hugenoti i njemačka koja je danas muzej njemačke povijesti, gotovo su istovjetne, na trgu je i statua njemačkog pjesnika Friedrich Schillera, i koncertna dvorana. Prošli smo i pored Humboldtovog univerziteta, oko kojeg se obnavlja punom parom. Završili smo na Under der Linden i Museum Insel, prvo je avenija sa muzejima i ambasadama, a drugo je otok na kojem se nalaze brojni muzeji kao što su Pergamon muzej, koji sadrži kolekcije iz doba antike, pa sa srednjeg istoka..., zatim Altes muzej koji sadrži kolekciju umjetnina iz antičke Grčke, a zgrada je pod zaštitom UNESCOa zbog dizajna svojeg exterijera i interijera. Tu je i berlinska katedrala nedavno obnovljena i Lust garden- lijepi vrt koji je okružen muzejima. A najbolji dio je što je otok okružen rijekom Spree. Tu je završio naš obilazak i pozdravili smo se sa Berrijem. Preporučio nam je muzej DDRa kraj kojeg je i restoran sa tipičnim berlinskim jelima. Cure su otišle tamo na ručak a mi smo se kroz reastoran ušuljali u muzej i nismo platili ulaz. Muzej je zanimljiv jer je interaktivan, sve možeš dirat, svaku ladicu i ormar otvorit, a pokazuje život u doba komunizma, od uređenja dnevnog boravka, odjeće, stvari, tehnike, odmora koji su provodili, volim iteraktivne muzej ali me nisu pretjerano fascinirale te komunjarske stvari, pa ni zatvorska ćelija sa sobom za ispitivanje, već sam rekla da sam ja živjela u takvom režimu i to me ne fascinira.
Fransosiche dom
koncertna dvorana i Schillerov spomenik
na Gendarmenmarkt
Majka drži mrtvog sina simbolična skulptura u
Neue Wache, ili Nova kuća stražara u
Altes muzej, stari muzej
Berlinska katedrala
rijeka Spree
crkva i TV toranj na Alexanderplatzu
Nakon obilaska grada i muzeja burki i ja smo otišli u zgodan kvart Nikolai četvrt sa starinskim kućama i crkvom, to je rijetko mjesto gdje sam osjetila dah prošlosti Berlina, a da nije vezana uz socijalizam i komunizam koji svi forsiraju. našli smo neku starinsku gostionicu i naručili si gulaš, jest da je bila porcija ko da se ptica posrala al je bilo fino i toplo, i dobro nam je došlo nakon 4 sata hodanja, mokrih i smrznutih nogu, i još na kraju crni pivkan. Malo smo se odmorili i odlučili sjesti na bus 100 ili 200 da se provozamo kraj ostalih znamenitosti kraj kojih ti busevi prolaze. Naravno cijeli se dan šveramo sa necvikanim dnevnim kartama. Ulovili smo bus 200 i sjeli se na kat, bus prolazi po Under der LInden prema Zoologiche gartenu. Sišli smo na Postdamer platzu koji je potpuno drugačiji od svega što smo vidjeli. Potpuno moderno zdanje koje podsjeća na NY ili neki američki grad sa modernim staklenim neboderima i neonskim svjetlima. Silazimo na KU-dam, ili Kurfurstendam ulici u kojoj je hrpa dućana, H&Ma, Zara i svih ostalih koji su nam već u ova 2 dana dopizdili jer su na svakom koraku. U blizini je crkva sa slomljenim tornjem koju nismo uspjeli vidjet jer se izvana preuređuje. Pomuvali smo se malo po dućanima ima ih stotine i vratili prema hostelu na curry wurst, koji nije bio loš, al bome ni ništa posebno.
Navečer je pao dogovor da idemo svi zajedno van, i to u birc u našem kvartu di su cure sinoć bile na cugi. Furaju nas cure do birca ulazimo kad vidim zastavvicu duginih boja na ulazu, skeniram ekipu, kad ono gay friendly, dečki se za stolom drže za rukice, ulovio me smjeh kak jučer nisu skužile ga su u gay lokalu, rekle su da im je bilo malo sumljivo al niš posebno. Najsretniji je bio burki kad je vidio u kojem lokalu cugamo. Popili smo piće al smo ipak otišli dalje, svidio nam se neki pub u kojem je bila ekipa od 16 do 66, toliko raznolika, dobra muzika, pivkani, i dobra zabava, i tako do sitnih sati. Lagano zavaljani i dobrano gladni bacamo se na Mustafin kebab koji je btw najbolji kebab koji sam jela, fakat je istina što kažu, koji turski kebab, najbolji kebebi su u Berlinu, al ga natrpaju, sve curi niz lakat, a sve lagano ljuto, nije moglo bolje sjesti na sav onaj alkohol, a sutra ko da ništa nije bilo,bili smo ko novi - to je prava kebab terapija.
Rathaus Berlin-gradska vijećnica
Nikolai četvrt
Posdamer platz
na pivkanima u gay baru
kebab kod Mustafe
09.01.2011. nedjelja
Zadnji dan naše avanture. Nakon dragog nam doručka razmišljamo što bi danas, sviđa nam se ideja da odemo u koncentracioni logor, al nam se ne da istraživat di je, a burki forsa da idemo u napušteni zabavni park, na rijeci Spree, baš mi se ne provaljuje i ne glavinja po napuštenim parkovima već sam požalila kaj sam mu to uopće ispričala, al moram pojest govno, pošto on sa mnom svud baulja sad je vrijeme da se i ja malo potrudim , a i malo adrenalina neće škodit. Prvo sam ga ipak uspjela nagovorit da odemo do buvljaka u Mauer parku,na Prenzlauerbergu. Dan baš i nije bio nešto kiša je počela cmoljit od jutra, barem su nam danas odredišta vesela i zanimljiva. Buvljak je bio zanimljiv, svakakve starudije na njemu, al najbolji dio su štandovi sa hranom, najviše turskom, pa slatkišima... Burki je kupio neke ploče sav sretan, ja sam bila u iskušenju da kupim začine, al sam odustala. Lagano promrzli tražimo neku birtiju da se ugrijemo s kavicom ili čajem. Uletavamo u neku super ulicu sa kafićima i biramo neki koji je pun. Nedjeljno jutro i sva ekipa u bircu, neki s frendovima neki s djecom i obitelji jedu doručak, a na meniju jedno dvadesetak vrsta doručaka, odlična ideja i još bolja navika da ekipa brije na jutarnjem doručku, to je onaj Berlin koji mi se sviđa. Burki i ja smo se nasadili na dva stolca u izlogu i lagano čilali, samo kaj nam je frajer zaboravio dofurat kavu dobrih 20-tak minuta. Dalje lovimo podzemnu, ovaj put se ne šveramo, i idemo u Spree park. Sjedamo na krivi vlak i izlazimo na aerodromu umjesto u parku, tamo lovimo dobar vlak i napokon dolazimo na stanicu na P. Do parka ima dobrih 20 minuta(danas sve na 20). Od stanice se ide prema parku pa kroz park do ograde zabavnog parka. Taman kad smo došli do ograde vidimo frajera sa džipom kako unutra provjerava i šeće okolo, kao neki ranger. Sad nas lovi frka da preskačemo ogradu dok je frajer unutra. Muvamo se i šetamo okolo, dok se on nije maknuo, čak smo našli i potrgane daske kroz koje bi se moglo ući, ali blizu tih daski su kamp kućice u kojima netko živi, pa nam je bio totalni bed upadat. Inače priča s ovim parkom je da je to bilo omiljeno mjesto na koje Berlinci furali svoju djecudok se nije zatvorilo jer su vlasnici, otac i sin pali u Čileu dok su šverali hrpu koke i završili u buksi. Tako danas taj park polako propada, šteta jer ima totalni duh prošlih vremena, veliki kotač koji se vrti, željeznica, šalice...
Uglavnom nismo imali muda na kraju ući samo smo prošetali okolo, prošli kraj jezerca sa patkama, samo mi je bilo žao što je zima i sivilo jer je sigurno puno ljepše u proljeće kada sve zazeleni. Već je pao mrak a nama je ostala još jedna znamenitost, zgrada Reichstaga. Do tamo ide neka smiješno kratka linija metroa sa dvije stanice, i opet je samo zgrada u blizini ništa, okolo neki park koji je sad ličio na hrpu nasipanog šodera, siv i dosan, al ok i to smo vidjeli, za uću unutra je bilo kasno, a i razgledavanje kupole je ukinuto zbog terorističkih prijetnji, osim ako se najavite 3 tjedna unaprijed da vas mogu provjeriti. Zadnja stvar koju smo danas odlučili vidjeti je veliki dio Berlinskog zida od oko 2 km na kojem su nacrtani grafiti- East side gallery, koji nas je za razliku od onog prvog dijela zida skroz oduševio, odlični grafiti preko cijelog zida. Prošetali smo duž cijele galerije do velike željezničke stanice Ostbanhof. Još sam uspjela i vidjet onaj fora most sa dvije kule od cigle, na kojeg sam slučajno naletila.
Vraćamo se u hostel mokrih nogu , lagano gladni, i spremamo za večerašnju akciju, plan je večera u nepalsko -tibetansko tajlandskom restoranu. Nedjelja je inače za razliku od ostalih dana skroz mirna, nema ljudi po birtijama,sve poluprazno. Restorančić nam je u kvartu, malen ali ugodan, vidimo ima ljudi, znači klopa bi mogla biti dobra. Naručujemo neke juhice, burki od 9 vrsta graha, ja neku tajlandsku, pa MOMO- neke okruglice od ovčetine umotane u tijesto(kao dumplings) koje su bile izvrsne, pa za glavno jelo pačetinu... Na kraju je ispalo da smo naručili previše hrane, do glavnog jela više nisam mogla utrpat ništa u usta, ja poždruh sam se ispatila ko ovca da to pojedem. I bilo je fino i ugodno druženje. Plan da večer završimo kod Mustafe na kebabu je pao u vodu jer smo bili pretrpani, prošetali smo još po kvartu i na spavanje.
buvljak na Mauerparku
burki s pločama ispred birca s doručkom
na Prenzlauer bergu
bear-simbol Berlina
vrtuljak u Spree parku
neki grafiti ublizu Spreeparka
Berlinski zid pretvoren u galeriju
odličan grafit
juhice u restoranu
jedna obiteljska
sredina MOmo, desno glavno jelo uz koje još dolazi juha i prilog,
way too much za pojest
10.01.2011. ponedjeljak
Zadnji dan našeg boravka, nemamo previše vremena pa se dižemo ranije pakiramo i burki i ja pješke pičimo prema centru da se još jednom promuvamo, prolazimo opet kod CP Charlija, do Alexanderplatza i odande na vlak za aerodrom. Sve u svemiu jedno lijepo iskustvo, u gradu koji me nije previše oduševio svojim izgledom, nego svojim ljudima i time što je pun života.
grafit na zgradi
ovi čovječuljci na semaforu su simbol Berlina
burki i jedna neobična skulptura
