Inonezija-Java- Jogyakarta- Parangtritis beach- Borobudur- Prambanan

2.8. Jogyja
Ili kako oni kazu Dzogdza, grad koji vrvi zivotom. Sinoc dok nas je vozio u kombiju prosli smo malo gradom, ulica Malioboro, vrvi strancima, svjetla bljeste, muzika iz birtija, hrpa ducana, nista sto bi me extra odusevilo.
 Ubola sam preko Agode smjestaj za 6 eura s doruckom, za nas dvoje u dijelu koji se zove Prawirotaman, u kojem bi isto trebao biti muving ali malo manjeg intenziteta. Odabrala sam Mercury hotel, jer je odmah uz ulicu Parangtritis koja vodi do plaze 26km. Hotel je blizu placa ima lijepo dvoriste s bazenom i jezerom s ribicama, super dorucak, mozes uzet kolko hoces, rizica, tost s pekmezom i voce, i kavica ili caj...milina, cistoca bas nije nesto zahodu bi trebalo posteno ribanje...al za te pare...
 Kad nas je iskrcao kombi sinoc hitili smo ruksake i u potragu za gablecom. Nakon par koraka naletimo na stand s kokicama bez mesa kaj vise..samo kosti i vratovi i glave...juhice neka od piceka. Virimo skvadri kaj jede u tanjur i pokazujemo teti da nam to zrikta za jesti.
 juhica je super, s kokosom, malo zeludceka nutra tak pase nakon 11 sati drndanja u kombiju. Popijemo i caj koji mi je bio mrak, mirisao po jasminu. Bas smo zadovoljni, mozemo na spavanac, sutra me ceka moj dan..rodjendan mi je.
  Budim se rano, stari jos spava, skocim do placa, al bez love, a tamo hrpa hrane, voca, povrca...zeludac se budi. Vracam se natrag budim starog, uzimamo pare i bacamo se u istrazivanje. Isprobavamo rolice, pohance neke, voce...i vec skoro siti dolazimo na dorucak.
 Al kaj je to za nas, naravno da jos mozemo strpat u sebe, ionak smo pregladnili od jedenja rize. Kavicu pijemo uz bazen, i polako se dizemo u potragu za skuterom. Nasli smo jedan blizu nase ulice za 60000 na dan, sjedamo gore i pravac plaza. Vrijeme nije bas nekaj, al za svoj rodjendan si zelim poklonit nekaj lijepo...a di ces ljepse od dana na plazi. Drndamo se dobrih vuru vremena na motoru, dupeta su nam vec drvena, na momente pada kisica, al napokon stizemo na plazicu Parangritis. Plaza je od crnog pijeska, duga, s velikim valovima i jakim strujama, pa se ne moze kupati, a i kisica paducka, pa bas i nemam zelju za kupanjem. Mozda nije plaza za kupanje al je stvorena za setnju...beskrajno duga, s malim valovima koji zapljuskuju bosa stopala.
 Setamo tako, satima, i sunce se pojavilo, i ja se okupala i bas mi je uzivancija. Sjedamo u neku birtijicu, u kojoj jedino ima kokos za popit, i bas  mi je super. Zamislila sam da bi danas voljela pojest neku ribicu iz more, al tog tu nema, neki restoran s ribom. Taman kad sam vec odustala od ideje, neka teta prodaje przene ribice i skampe na izlazu s plaze. Ok nije orada i snaper...al ribice su..masne.
 Vracamo se natrag i starom je dosta bauljanja pa ja sjedam na skuter i picim u stari dio grada Kraton do sultanove palace. Ova ulica na kojoj smo je super jer vodi i do grada pa se lako orijentiram. Sad vec vozim skutija ko rodjena Jogyjanka. Parkiram ga negdje uz rub, naravno ne na placenom parkingu, i setam do palace. Al palaca je zatvorena, jbga. Ulazim u Kraton, stari dio Jogiye u kojem su male kucice, uske ulicice na kojim se djeca igraju, nema bas turista i zivot se odvija u pravom obliku. Stalno me netko pozdravi, prica sa mnom, slika se sa mnom, ja sam njima atrakcija a ne oni meni. Dolazim do trgica di se mladi skupljaju, i na jednom standu di vidim guzvu odlucim pojesti bakso. Taman smazem bakso, kad na drugom standu vidin pohance  od tofua i neku salatu s preljevom od kikirikija. Narucujem sve to i jos uzimam za doma jer su pohanci prefini. Nekak se doklatarim do water palace, ljetne palace sultana, koja je opet zatvorena. Tam ulazim u pricu s nekim stricekima i jedan me otpelja u svoje dvoriste da vidim bazene sultanovih zena i malo iznutra. Sjedimo tak na zidicu, pricamo i bas mi je super kak uvijek udjem u neku pricu s nekim, vidim nesto zanimljivo i neobicno, upoznam ljude. Mislim da je za to zasluzan moj smijesak, jednostavno sam sretna i ljudi mi rado prilaze. Tako mi je i jedan pomogao naci motor, jer sam toliko odglavinjala da se nisam vise mogla sjetiti di mi je motor. Sjedam na skutija i vozim se do one ulice od sinoc Malioboro, da vidim malo muving. Opet se parkiram na djemdo...frajer nekaj pizdi, ja se smjeskam i odlazim. Hrpa ducana s oblekom, prodaju batik, umjetnicki obojana platna, slatkise, cajeve...hrpa ljudi seta. Zahakla me neki tip i udjemo u pricu, otfura me na caj i pokusava mi uvaliti batik slike, naravno bezuspjesno. Dizem sidro i vracam se u hotel, obavljam sa starim shopping u ducanu, zacini, sosevi, kokosovo ulje, i na spavanac. Rodjendanski dan bas po mojoj mjeri.

Trznica

Durian

Bazen u Mercury hotelu

Parangtritis beach

Parangtritis beach

I jos

Sultanova palaca, jedino kaj sam od nje vidjela

Kraton- Jogiya

Kraton

Kraton

I jos

Javanska arhitektura

Kraton

Water palace

Pogled iz dvorista-water palace

Water palace

Frendic

Grafiti- ima ih puno u Kratonu

Malioboro street

Ulicni pjevaci

Malioboro 

Bank of Indonesia

3.8. Borobudur i Parabanan hramovi

Za danas imamo dogovoren pick up za hramove Borobudur i Parambanan u pol 8. Idemo u nabavku rolica i pohanaca i voca na plac, pa na dorucak kraj bazena. Pijemo kavicu i cekamo frajera, naravno da ga nema ali sno navikli da je tu vrijeme relativan pojam. Ipak se nakon druge kave i 40min cekanja dizem pitat di je zapelo, kad frajer ceka na recepciji par metara dalje, da se nitko nije sjetio doci po nas ili dici dupe da vidi...nevjerovatno su opusteni, i to mi se zapravo cak i svidja. Smijemo se na kraju svih troje, idemo solo s driverom, sto je bas super. Vozi nas prvo do Borobudura, budistickog hrama iz 9 st.koji je pod zastitom UNESCOa, kazu najveci budisticki hram u JI Aziji. Nekako sam prestala ispaljivat od srece na hramove i kulturnu bastinu, vise se veselim prirodi. Ali neke stvari moras vidjeti kad si negdje. E bas to je Borobudur. Renoviran je dva puta, prvi put u 20st. ,pa nakon bombaskog napada. I jos ga je nekoliko puta zatrpao pepeo nakon Merapijeve erupcije. To nije umanjilo njegovu ljepotu, Ima nekih 10tak terasa sa izradjenim reljefima skroz u krug a na vrhu su stupe. Penjemo se i istrazujemo okolo. Na kraju jos odsecemo do muzeja, u kojem naravno kao ni u jednom muzeju bivse kolonije nema skoro nista. Nas driver nas vozi nekim alternativnim putem jer sam ga zamokila da vidim Merapi, mislim da je to najaktivniji vulkan na Javi, ali oblacno je i nis se ne vidi. Vozi nas dalje do Prambanana, drugog najpoznatijeg hrama na Jawi, isto pod zastitom UNESCOa, ali je ovo hinduisticki hram, izgradjem u 9 st, ima 240 hramova, od kih su tri najveca Sivin, Brahmin i Visnu hram. I hramovi izvana imaju reljefe s razlicitim prizorima, camce, majmune, bogove. A u svakom je jedna statua. Ovaj hram obilazimo malo brze, i driver nas vozi dalje na aerodrom. Stizemo debelo prerano, pa trazimo neki warung ili stand da popijemo caj. Sjeli smo bas kod neke drage tete, malo popricali s njom, i sjedili nekih dve vure kraj ceste, vec smo se udomacili, pokupili njihove navike.

Borobudur

Borobudur

Bbd

Reljefi na Bbd

Stupe na hramu

Novi sesiric, stari mi posudio za fotkanje

Parambanan

Parambanan

Unutrasnjost Parambanana

Parambanan

Siwa

Parambanan

Reljefi u Parambananu

Parambanan

Mozemo satima sjedit ne radeci nista.
 Let nam je u 20.00 za Jakartu, i onda dragim nam Emiratima u 00.40 letimo za Dubai, pa Zg...nostalgija se budi, volim se klatarit, al se volim jos vise vratiti kuci.
  Svaki put na putu mi se u glavi rodi neka ideja, sad si mislim kak bi trebalo uzeti neplaceno i usuditi se otputovati na malo duze u Latinsku Am. Djeca su vec veca, skoro da je izvedivo...vidjet cemo hocu li imati muda za to. Za sad se vracam kuci puna dojmova, sretna i zadovoljna. Slijedi nasukavanje na moju plazicu na Viru, blejanje u more i totalni staticni odmorko.

Indonezija- Java- krater Ijen i Bromo vulkan

31.7. Java- Ijen Krater i Bromo vulkan

Budi nas u ponoc, onak krmeljavi i pospani ukrcavamo se u aute, i vozimo nekih sat i pol do pocetka treckinga. S nama u autu francuzi s malom djecom, ja si mislim kam vucete tu djecu, kak ce se penjat po noci. Kak sam plitka, poslije su nas ti klinci forfarali uz brdo, imaju nogice ko gazele i idu ko rakete. A nas dva laganica, penjanje, pa stani malo, pa opet penjanje pa puhanje...al ne odustajemo. U pocetku je uspon laganica, a kasnije postaje velika strmina, staza je super, siroka, utabana i suha, imamo lampe i dobro vidimo, jedino kaj se na momente osjeti sumpor pa me lovi kasalj. Staza ima 3 km do kratera Ijen. Onda nekih 20-30min spustanja u krater, sto je malo teze jer se kame je odronjava,ali ide nam i to. Ima dosta ljudi pa kad se okrenes vidis lampice koje svijetle kao vijugava zmija kroz mrak. Ijen krater je najpoznatiji po plavom svijetlu kone se vidi po mraku kada sumporne pare dodiruju zrak. Zato se i ide na njega po noci. I stvarno je prekrasan plavi plamen koji na momente isijava iz kratera. Usput prolazimo kraj radnika koji nose komade sumpornih kristala u kosarama. Na dnu kratera postavljene su cijevi kroz koje prolazi sumpor kao tekucina i na zraku se skruciva. Rudari lome te komade i nose u kosarama. Na dnu je i jezero koje slabo vidim po mraku. Obavezna je gas maska jer te svaki cas zaplahne sumporni oblak. Uzivamo u prizoru, u plavoj vatri i zutim sumpornim stijenama koje su okolo.

 Vracamo se gore radi izlaska sunca...wtf jos jedan izlazak/zalazak. To odjebemo i ostanemo na vrhu kratera gledati kako se dani i uzivati u prizoru vulkana i tirkiznog jezera na dnu.

 Jos me drzi taj fenomenalni osjecaj da sam maloprije bila u krateru aktivnog vulkana, volim takve avanture, imaju ti vulkani nesto tajanstveno, silovito sto me uvijek privlaci otkrivati. Na prirodu ne mozes utjecati, i nismo ni svjesni koliko je uglavnom dobra prema nama jer miruje, i koliko smo nemocni I mali ako joj se zelimo suprostaviti. 

 Spustamo se rano ujutro dolje, okolo je jos vulkana, slikam i divim se. 

 Vracaju nas u homestay, odemo nelaj pojest i jos malo prileci jer smo strgani. Noge nas ubijaju, stari kuka da nece nocas moci opet se penjati na drugi vulkan Bromo. Bumo vidjeli.

 Krecemo u 11 i pocinje beskrajna voznja i nekoliko prekrcavanja. U kombiju upoznajem Kanadjanku pa s njom malo pricam. Rekli su da smo tamo za 5 sati, a mi dolazimo do Cemoro Lavanga tek iza 19 h...znaci osam sati puta do podnozja kratera Bromo. Jedina dobra stvar je kaj nas je doveo na sami vrh, na ulaz u nacionalni park. Pitamo za smjestaj u Caffe Lava kaj sam citala na internetu za njih, al nam je tam skupo, 600000, pa odem vrata do u neki homestay i nadjem nam sobu za 200000, upitne cistoce al bar ima kupaonu i tople deke, i jos nam je bakica dofurala topli caj. Bauljamo malo po selu, sve je mrtvo, a mi umorni i bezvoljni

 stari ode spavat a ja sam s nekim malim koji vozi ojek ( taxi motor) dogovorila da me u 6 ujutro pokupi, pitala sam ga jel moze da ne platim ulaz koji je 220000, on je rekao da ce probat sredit da platm manje, tak da bi me odvezao za 250000 sveukupno. To mi zvuci ok, i mirno odem spavat.

Plavi plamen

Bas se i ne vidi al plavi plamen, vjerujte mi na rijec

Kristali sumpora

Rudar

Solfatara u krateru

Ja s gas maskom

Tekuci sumpor

Jezero u krateru Ijen

Drugi vulkan

Jos vulkana putem

Pavi plamen al fotka s interneta

1.8. Bromo vulkan
Sama se budim oko 5, idem potrazit nekaj za jesti, ali sve je zatvoreno, vecina je vec otisla na krater gledat izlazak sunca. Nadjem jedva neki warung i popijem kavu i pojedem nasi goreg, vec je 6 al mog ojeka nema. Dolazi neki stricek i kaze da ce me za 50000 otpeljat, ja mislila do kratera, odem po starog jer je on rekao da nece ici jer mu je skupo i jer mu se ne penje. Ovak se nece morat puno penjat. Dignem starog ali onda skuzim da me ovaj hoce furat samo na view point od kud se vidi krater, i sad opet pregovori, da nekaj skemijamo. Ugl dogovorim dva ojeka da nas voze i jednu ulaznicu da platimo sve za 300000.
 Sjedamo na motore i picimo, nije uopce daleko cak ni da se pjeske ide. A nije ni tezak uspon. Vec s ulaza u park puca pogled na krater i susjedni vulkan i mjesecev krajolik oko njih, sve je sivo i golo, prasnjavo. Iskrcavaju nas pod kraterom do cijeg vrha na ni 20 min laganog penjanja i na kraju jos stenge. Cim smo sisli s motora cujem tutnjavu kao da ce avion poletjet, mislim si kaj to aerodrom blizu...kad ono sto si blize krateru to je tutnjava zesca, to vulkan tutnji. Prejebeno ali i pomalo zastrasujuce. Penjemo se po stengama i sad se vec pocinje dizati opasna prasina, kroz neki klanac vjetar puse sve jace i fize oblake prasine, na momente osjetim sumpor al ne treba gas maska nego samo maska za prasinu. Sad je prasina vec tako jaka da se jedva vidi. Na vrhu kratera sjedam i gledam opcinjena; izlazi bijeli dim, vjerovatno neka fumarola, vidi se malo zeleno jezero, zute stijene od sumpora i glasna tutnjava, opet sile prirode u najjacem izdanju.
 Cekamo da se vjetar smiri ali je on sve javi i svee vise peku oci od prasine. Zao mi je sto sam toliko vremena na pregovaranja izgubila, i sto nismo dosli pola sata ranije dok jos nije toliko puhalo, ali eto ne mozes sve pogoditi. I ta pjescana oluja je bila dozivljaj..sve obavijeno u oblak.
 Vracamo se natrag, od prekrasnog pogleda vise nis, skinula bum s interneta fotku, kaj sad.

Tangger kaldera

Pogled na Bromo krater

Istrazivaci

Cemoro Lawang selo

U bemu, cisti i mirisni

 Puni smo prasine, i taman se stignemo oprat i sredit i ulovit bemo za Probolinggo, od kud bi trebali dalje na bus za Jogyju
  Bemo nas vozi za 35000 rupija, krpz planinske vrhunce, gledam kako obradjuju zemlju cak i tu na planinama. Sve je u terasama na kojima sade povrce, luk, rajcicu, krumpir, kelj, zelje jer je tu klima umjerenija, a vulkanska zemlja jako plodna.
 Nakon dobrih sat i po voznje po zavojima dolazimo u Probolinggo, tamo je vec drugi minibus koji bi trebao ici direkt za Jogyju, trazi 180000 a ja ga cimam da spusti malo, i dogovaramo kartu za 150000. Prava sam ciganka kad sam na putu, samo pregovaram, dogovaram i kemijam..i dobro mi ide
 Voznja bi trebala trajati 8 sati, al sad vec znam kaj znaci njihovih 8 sati pa se ne nadam previse tocnom dolasku. Nasla sam nam sobu u nekom dijelu Jogiye Prawirotaman, za koji mi je pricao covjek na trajektu, da je dobar kvart za turiste, a i na nekoj ke cesti koja vodi direkt do plaze, doduse ima 26 km, al nadam se da cemo uzeti skuter i biti pokretni.