Kakva zabluda sinoc...da idem spavati...nepredvidivi su putevi sudbine.
Kak se sinoc zahuktala atmosfera u birtiji u kojoj sam sjedila i pisala, brijem da su cak na kraju pustali indonezijske cajke, taman sam se mislila pokupit, kad mi je uletio konobar da idem s njima na beach party. Ja si mislim, zakaj ne, popijem pice pa ak mi bu bezveze odem spavat...otok prehodam ukrug za vuru i pol, znaci ne moze biti daleko. Hodamo nekih dvadesetak minuta do mjesta, mjuza pici, house, trance, gutaci vatre na plazi, odlican muving. Lagano se bacam na rum kolu i cagica. Ekipa i stranci i domaci, manje vise svi strgani, travica, magic mashrooms, alkohol..narocito domaci...i to cure, zemlja zrak. Meni odlicna atmosfera i jos bolja mjuza. Na kraju ostajem do 3-4, onaj me konobar Anto otpratio do doma. Dragi je i simpatican, zgleda kao da ima 18, al veli da je 26, imaju mladolika lica. Uzima bicikl da se vrati, pa ja sjedam da se provozam, i na kraju padnem na zidic s bajsa..zgrebem lakat..koja ovca.
Ujutro idemo na dorucak, jajca, placinka s bananama i cokoladom i voce..kavica, fino sve. Kod mog frendica Antona rentamo masku i dihalicu, i na plazicu. A plazica...raj. Ono kaj volim, bijeli pijesak, tirkizno more, okolo birtije. Montiramo se na plazu, bacamo fotosesn, i kupanjac.
Ronjenje je ok, ima sarenih ribica, ali ne puno kao u Egiptu, ali sam zato vidjela kornjacu, ogromnu. I ronjala d njom sat vremena. Pliva pa zaroni, pa onim svojim kljunom trga koralje i nekaj jede iznutra, kak mi ke to bilp super...prvi puta plivam s morskom kornjacom. Otisla sam po starog da je i on vidi. Oko 3 popodne se oblaci, pa smo otisli nekaj pojest, a ja sam napravila krug po otoku. Skroz sr moze prehodati po plazi krug, a ima i puteljak uz plazu koji vodi oko otoka. Po njemu idu bicikli i konjska zaprega jer nema motora ni auta. Izabrala sam si neki birc na drugoj strani otoka i popila ice caffe. I lagano zapilotirala. Pocela je kisica pa se dizem i hodam dalje. Vec je mrak, skupljam starog i idemo nekaj pojest, ovaj put u nasoj birtiji su zauzeta lijepa mjesta uz more, pa idemo u neku drugu...losa ideja, klopa bezveze, okus nikakav. I na kraju mi jos pozli. Danas definitivno spavanje.
Frendic Anton
Gutaci vatre
Party
Kokowa bungalow- bazen
Kokowa
Kokowa
Plaza...rajska
I jos
Me happy
28.7. Gili Air
Opet fini dorucak, pa plazica, ovaj put rentamo lezaljku...pa je gustanje na najjace. Opet kupanjac, ronjanje..klopica, setnja...totalni odmorko. Mogla bih ovdje ostati, mogu se zamisliti tu, bosa i gola po cijele, dane, setnje, kupanje...to bi bio zivot, al na nekih mjesec dana dok se skroz ne poravnam. Jos jedan otok na listi tropskog raja.
Pogled na Gili Meno
Plaza na drugoj strani otoka
Bakso juhica
Zalazak na koji svi briju
I jos
I jos
30.7. Gili Air
Zadnji dan na Giliju, fali mi jos koji dan da uzivanje bude potpuno, jos koja setnja ukrug oko otoka, kupanjca jos malo i jos malo odmora. Imamo cijelo jutro za gustanje, pa rentamo opet lezaljku i pijemo ice caffe. Kod neke tete sam ubola super klopicu, rolice sa umakom i neku rizu, djabe skoro, tak da ofmah i gablamo. Kupanjac je mrak, ali se kasnije naoblacilo i pocelo puhat tak da je odmah i zahladilo. Sad bu mi lakse otici.
Na brod naravno cekamo bar sat vremena. Kisa je pocela tak pljustat da nemremo mrdnut ispod nadstresnice u luci. Taman prestaje kad na ukrcavaju u camce do Lomboka, i tam opet u brod za Bali. U Padangbai dolazimo vec po mraku, trpaju nas u kombi i voze u Ubud. Dugo vec nisam putovala ovak ko kofer, ali na Baliju je jednostavno prekompliciran javni prijevoz, a ovaj organizirani nije skup, al i s njim se gubi puno vremena jer stalno nekaj cekas i stalno te prekrcavaju. Al bar nis ne moram mislit i dopeljaju me uvijek do kraja. U Ubud dolazimo iza 8 navecer, lako nalazim nas smjestaj, u samom je centru blizu Palace. Zove se Kabera bungalow Ubud, nocenje s doruckom 10 eura za dvoje. Dorucak solidan, a soba korektna al krasno dvoriste, malo no super uredjeno, neke sobe izgledaju kao hramovi, imaju bazen, fontanu, ribice, ptice. Bacamo ruksake i krecemo u istrazivanje Ubuda. Grad je vrlo zivahan i nocu, hrpa restorana uredjenih sa stilom, kafici, butici. Najvise me fascinira arhitektira, kuce su prekrasno uredjene i izgledaju kao mali hramovi, a tek dvorista, puno cvijeca, zelenila, fontana. Grad mi izgleda kao iz bajke, a kaj je najvaznije ima neku dobru vibru koju odmah osjetis, neki opusteni, sofisticirani, umjetnicki filing, taj hindu opusteni ritam zivota. Citala sam razlicite komentare o njemu, neki kazu da nije nis posebno, a meni je sad fakat drago da smo odlucili tu prenocit, i ulovit bar malo te dobre vibre koju ima grad.
Setamo i usput pregovaram oko taxija za sutra koji bi nas trebao odvest u Gilimanuk, luku iz koje idu trajekti za Javu. Kod nekog čičice na standu kupujemo rizu s nekim umacima, opet za sitne pare, upoznam tu nekog decka taxistu koji mi je sve objasnio kako do vulkana Ijen jer je rodjen u blizini. Malo smo skrenuli u brdo, jer je cijeli Ubud na obroncima planine, i naletili na rizine terase, po kojima je grad isto poznat. Odmah iza kuca i vrtova sve je puno zelenih rizinih terasa.
Vidimo neku pizzeriju koja jos radi i pitamo jel mozemo popit pivicu, ona kaze zatvaramo za deset minuta, a mislim si to se nekak rastegne na pol vure, al to sam si samo mislila, za 10min zenska stane kraj mene i ceka da popijem i da se dignem, ko strazar, a jbga sami smo si krivi, nije svugdje kao kod nas da te u birtiji cekaju da popijes. Nis, vrijeme je da odemo na spavanje.
Nema komentara:
Objavi komentar