23.7. Bali- Bingin beach- Impossible beach
Tabure je bio pun pogodak...skoro se i naspavala. Zajebava se stari da nemre zaspat ak nije na aerodromu, ovo putovanje su nekak obiljezili aerodromi i selfiji, ispadaju bolje nego s normalnom kamerom kad slikam. Kupujem nam kavicu i mlatimo ona fina peciva s cokoladom. Ducanski dorucak...da nam se malo zeludci oporave, jer ak nastavimo ovak trcat na zahod dosli bumo suhi ko grane...zgubila bum sve atribute.
Cekiramo se i krecemo u 9 h...na vrijeme, Lion air, mislim da su Singapurski low costeri, prvi put letim s njima, nije lose ali sjedimo na emergency exitu, pa me pitaju hocu li pomoci u hitnom slucaju otvoriti vrata. Di ste mene nasli to pitat, i spominjat mi hitne slucajeve, a taman sam malo uspjela savladat strah od letenja.
Malo je kvrgav let, a u Bogoru nas izbacuju iz aviona, secu po aerodromu i opet ubacuju u isti avion, samo s drugom posadom. Bar smo si uspjeli kupiti gablec i kavicu.
Na Bali slijecemo oko 14 h, prije vremena ali naš domacin Wayan nas vec ceka s natpisom...uvijek odvalim od smijeha na ekipu kaj stoji s tim natpisom na aerodromu a sad je moje ime na natpisu.
Wayan je super simpa lik, mali, dugokosi rudlavi, vesele naravi, bavi se rentanje, ima 4.sobe s kupaonom, surfer, vrlo ljubazan. Upozora nas da ima domace zivotinje, a ja mu velim da je to nama bas super, biti na selu a ne po resortima koji su svi isti. Selo Bingin se nalazi na jugu Balija, koji se zove Bukit. Sobe su uredne, ciste, jednostavne i lijepe, posteljina fino mirisi, a kupaona mu je pravi piece of art, tus s otvorenim krovom, i biljke koje rastu kao ukras. Odusevljeni smo i s Wayanom, i njegovom zenom i našom sobom, a i dvorištem u kojema piceki i kravice pasu okolo. Bacamo ruksake i odmah kidamo precicom moju nam je pokazao do Impossible beach, citala sam jedne od skrivenih, prekrasnih plaza za surfere. Selo je na klifu pa se spustamo stepenicama do mora...kad ono od mora ni m. Oseka je, more se povuklo, samo greben...nastavljamo po plicaku prema drugoj plazi, Bingin beach...tamo se moze kupati u malim bazenima izmedju grebena, al kad se more digne, plaza se smanji ali barem se moze kupati. Na rubu grebena su surferi, cekaju dobar val da ga zajasu....prekrasan prizor. Uz plazu, po klifu su restorani, Warung se zovu mali obiteljski restorani, i kafici, svi imaju prekrasan pogled na ocean, surfere i zalazak sunca. Znaci to je to, Bali, tropski raj, opustena atmosfera, valovi i surferi, prekrasni zalasci sunca...mogao bi mi se trajno uvuci pod kozu, vec popustaju kocnice, usporavam ritam i prepustam se laganoj atmosferi i uzitcima.
Stari grintavac bas nije odusevljen, treba mu malo vremena da skuzi vibru, al sredit cu ja njega. Uzivamo u zalasku, cuga, klopa opet nasi goreng i mie goreng, pivica, i reagge ritam.
Vec je debelo pao mrak kad se vracamo u nasu sobu, i naravno gubimo se po stengama i ulicicama, al u nekom klubu u kojem pici dobra muzika pitam za put. Srecom selo je malo pe svi sve znaju. Pratim starog do doma i vracam se solo u taj klub, na mojito. Tu je 25000rupiah, sto je cca 12 kn, muzika je odlicna, vrece razbacane po travi, opustena atmosfera i lagani muving. Gustam malo u samoci i mojitacima, ali ne za dugo..vec mi prilazi neka ekipa, jedan Rus, Talijan Massimo koji je vlasnik birtije, Australac pa malo pricamo i druzimo se.
Vidim da mi je taman dva mojita i idem doma, stari spava ko klada. Pravi je hrcak, on koji inace ustaje u 4 ujutro, spava tu po 12 sati
Impossible beach
Kod Wayana
Impossible beach
Impossible beach
Impossible beach
Impossible beach
šetnja prema drugoj plaži
birtije uz plažu Bingin
Bingin beach
pogled iz birtije
u sjeni ispod teta peče kuruzu na plaži, tu sam shvatila da bi to mogao biti moj životni poziv, ostaviti posao i ići peći kuruzu na Bali...radim na tome
stari i ja i klipa dva
selfie na Bingin beach
Nema komentara:
Objavi komentar