Valuta Rupiji 100 000 rupija=50kn=7 eura
Za 100 eura smo milijunasi dobijemo oko 1500000 rupija
Slijecemo u Jakartu oko 23h, i na jebenu prtljagu cekamo sat vremena, od kad su mi ovi iz Jat-a izgubili prtljagu vise je ne stavljam u avion, nego nosim uvijek u kabinu, al nam se nije po Dubaiju cukalo ruksake...pa smo ih ostavili, i molili boga da nam ih ne izgube. I nisu, nacekali smo se al ruksaci su s nama. Trazimo po aerodromu mjesto da se svalimo prek noci jer nam avion za Medan ide u 6 ujutro. Srecom imaju one spojene stolce pa smo uspjeli leci. Od spavanja skoro nis....samo mrcvarenje. Mijenjam nesto sitno para i jos malo drijemam. Na kraju se dizemo promrzli...jer na aerodromu klima radi 100 na sat.
U avionu smo komotno mogli zamijeniti pilote...pilotiranje nam je islo bolje od njihove voznje.
U 8 napokon izlazimo na nasu prvu destinaciju, Medan airport, zapravo se zove drukcije Kuala nesto, al nisam zapamtila...tropski zrak nas grije, ali ne przi kao pustinjski...taman je.
Kupujem sim odmah na standu da mogu biznis rješavati putem, i uletavamo u bus za Binjai koji krece isti cas. Karta je 40 000 Rupija, u Binjaiju nas tuk tuk fura do kombija za Bukit Lawang, NP u kojem planiramo trecking u prasumi u potrazi za orangutanima. Dakle, ak nisam na toj cesti ostavila bubrege...necu nigdje. Katastrofa...rupe duboke ko crne rupe....a mi na straznjem sicu bez amortizera...vec osjecam da me obuzima onaj divan filing....opet sam na cesti, glavinjam po svijetu, ucim o drugima i sebi, nema ljutnje ni nervoze...samo laganica al bez bubrega:) Docekal nas je neki tip s mojim imenom na busnoj stanici i s tuk tukom nas otfural do smjestaja. Imamo sobu s pogledom na rijeku, ne moze bolje, skromno i jeftino. Lijepo su nam objasnili kaj mozem radit danas i dogovorili smo treck za sutra u 9h, cijena 35 eura za cijeli dan, i to s popustom od 10e.
Vrlo su usluzni i ljubazni...treba se cjenkat s njima ali ne spustaju previse cijenu, al mislim da nisu prevaranti ko oni arapski taxisti. Skidamo se u badice i odmah se bacamo u rijeku...na kupanjac..cista je i brza. Lezim u vodi dok mi se brza voda prelijeva preko tijela i skuzim da se mice drvece na krosnji, kad ono neki ogromni majmuni sivi, gledamo ih, al nemam fotic da ih snimim, pratim ih prema drugoj strani obale, kad tamo cijela obitelj onih najmuna kaj se smucaju po hramovima, tu bauljaju po drvecu, kopaju po smecu, nisu napasni.
bacam cijeli fotosesn sa njima, vracam se na jos jedan kupanjac i uzicam gumu od kamiona, da se par puta spustim niz brzake..skroz je fora spustanje. Oblacimo se i picimo kroz selo do vodopada, setnjica vodi cijelim putem uz rijeku, i nije nimalo naporna.selo je nacickan kucicama, svaka ima neki svoj biznis: restoran, stand, ducancic, turisticku agenciju. Raspitujemo se malo za cijenu izleta a ispada da nam je nas gazda dao najbolju cijenu.
Bemos
Oprostaljka od bubrega
U tuk tuku
I jos
Majmuni..makaki
I jos
Hanging bridge vodi u NP
Makaki
I jos
Plutam na gumi
I jos
Nasa sobica, desno na drugoj obali rijeke
Makaki kopaju po smecu
Jos nedan hanging bridge
Selo Bukit Lawang, dio uz rijeku
Setnja po selu
Kuce uz rijeku
Pocinje prasuma
Rijeka nabujala nakon pljuska
Poziram
Prasuma
I jos
Vodopad
Fina juhica
Nastavljamo put uz rijeku, sad vise nema kuce vec je oko nas prasuma, rijeka je nabujala od kise koja je pala negdje u brdima, prasuma je oko nas, usput prolazimo kraj dva vodopada, i kako vec pada mrak vracamo se natrag. Ima slatkih restorana na tom putu, i sutra pada vecera u jednom. Danas nismo tamo jeli jer smo se htjeli sto blize vratiti prije nego sto padne mrak. Odlucujemo pojesti neku juhicu s noodlsima..mislm da je MAE...nesto ...probat cu nauciti. Izvrsne su im juhe, jednu smo vec pojeli na autobusnoj u Binjaiju, ta je bila s kokosom, ove s piletinom i meat ballsima...ali izvrsne sve..i prilicno sarf. Juha ipak ne pokriva u potpunosti apetit, pa jos u nasem restoranu kresemo po jednu palacinku s bananom i milk shake.Siti, sretni i umorni...padamo u krevet...nakon dvije neprospavane noci.
Nema komentara:
Objavi komentar