crtice s puta: Indonezija- Bali- Ubud

30.7. Bali- Ubud

Dizemo se malo ranije, kavica nas vec ceka na stolu, narucujemo palacinke i omlet i voce, omiljeni nam indonezanski dorucak. Sinoc smo sam dogovorila prijevoz za 500 000 rupija do Gilimanuka, ima oko 4 sata voznje. Jutros rentamo skuter da mozemo sto vise obici, jer imamo fore do 13-14h, tada krecemo na trajekt. Skuteri su im mrak, idu ko metak, pale iz prve i uz brdo super vuku, ja na takve nisam navikla, moj se gasi na semaforu a uz brdo moram spolegnut da se uspine popet. Obilazimo palacu, koju preuredjuju, pa se ne moze uci u svaki dio, neki djecaci uce tradicinalni ples u palaci pa malo gledamo. Preko puta palace je trznica, tu se najvise zadrzavamo, uvijek su mi trznice fetis na putovanjima, raznolikost boja i mirisa, egzoticno voce i povrce, pilece glave, sarene haljinice, suveniri, zacini...napokon kupujem suvenire, za svoje curke neke topice i kratke hlace kaj svi tu furaju, narukvice i Budinu glavu za terasu. Ima prekrasnih ukradnih predmeta od drva, po tome je Bali i poznat, tesko je odoljeti kupovanju, al tko bu to teglil po ruksaku.

Ponovno me odusevljava ovaj balinezanski stil, u Ubudu su kuce jos ljepse i vrtovi jos privlacniji, a zelenilo rizinih terasa da je neki smirujuci ton. Cijeli grad fino mirisi po cvijecu i mirisnim stapicima, bas sam se navukla na Ubud i zao mi je sto nemam vise dana za gustanje. Zapravo mi je Bali cijeli po mojoj mjeri, ovdje bi trebalo doci ipak malo duze na uzivanje.

Vozikamo se po ulicama, dosli smo do Monkey forest, sume majmuna, velikog parka prepunog zelenila i makaki majmuna. Ne ulazimo unutra nego samo malo slikamo majmune. Dosli smo i do rijeke gdje su se skupili neki hodocasnici koji su spustali darove niz rijeku u onim malim pletenim kosaricama koje stavljaju pred svaku kucu. Na kraju smo otplahutali do dijela koji se zove neki ridge, ugl. tamo su beskrajne rizine terase i lijepo je za setnju. Vrijeme nam je da vratimo skuter, tipa naravno nema, pa idemo po ruksake i pojest nekaj kod neke tete na stand di smo vidjeli da je guzva, opet neka varijanta rize. Topim se polako od ovakve klope.

Taxista nas ceka kak smo se dogovorili i vozi do trajekta. Prekrasan je krajolik kroz koji prolazimo, uglavnom rizine terase, ili polja kukuruza i povrca, pa secerne trske. Puno je obradjenih povrsina, i svako selo nekaj uzgaja.

Ukrcavamo se na trajekt koji vozi kratko i kosta 6500rupija, ali dugo cekamo da pristane na Javi. Na brodu me malo lovi frka kak cemo dalje jer je noc, a ja bih voljela da nocas idemo na vulkan Ijen. Uopce ne znam kak cu to izvest, malo pricam s ljudima na trajektu al mi to bas ne pomaze. Vec na izlasku iz luke vidim neku agenciju i idem pitat jel imaju kak za nocas, frajer mi lijepo sve objasni i veli cijenu, al mi se cini malo previse. Dogovorim se da cu mu se javiti kad nekaj pojedemo. Al sad sam puno mirnija jer znam da je sve izvedivo. Opet na standu kod neke tete jedemo rizu al ovaj put s nekim finim umakom od kikirikija. Usput s nekim drugim tipom pregovaram za izlet i on nudi nocas smjestaj, prijevoz do Ijena , ulaznice i prijevpz do vulkana Bromo za 425000 po osobi. To mi se vec cini bolje jer imamo di biti do ponoci. Sad je tek 8 i umorni smo od voznje a ceka nas penjanje je cijelu noc. Idemo s njim do njegovog homestaya, vec ima neke ljude tam. Soba je horor bez prozora, tak da moramo imat otvorena vrata, ovi vani galame, od spavaja ne bu izgleda nis...al barem lezim na krevetu.