crtice s puta: Tajland- Koh Chang

22.7. Thailand- Koh Chang

Vozimo se kroz neka brda a sve okolo prasuma. Dio ceste je pun rupcaga al to frajera ne dira previse. Dere ko lud. Lovimo trajekt u 7 navecer, trajekt je u cijeni karte al inace je 80 bahatih. Neka nam je baba htjela uvalit jos da platimo taxi do hotela 100 bahatija al malo skepticni jos zbog Kambodje to odjebemo. Nadali smo se da bi kod trajekta zrentali motor, i taman ga vratili zadnji dan. Al trajekt je tak spor da dolazimo iza osam navecer i vise nis ne radi. Malo istrazujemo mogucnosti al nema druge nego na taxi za 100 bahatija. Tu di pristaje trajekt ima samo par zatvorenih ducana, dva taxija i to je to. U startu nas pere nervoza jer moramo dati 200 bahta za taxi a za 450 smo mogli zrentat motor na 3 dana. Jebi ga, ne moze uvijek sve ici po planu, u tome je i draz. Taxi nas vozi dugo i stalno se penje uz neku uzbrdicu, pa smo malo i zahvalni jer nismo ziher kak bi to odradili na motoru. Cijeli je otok zapravo brdovit a visine su i preko 700 m. Ne vidimo puno okolo jer je vec mrak. Pick up nas ostavlja na cesti i pokaze di nam je hotel Paradise cottage. Spustamo se po nekoj cestici bez rasvjete, dolazimo na recepciju, a nema nikog, srecom frajer iz bara nas zbedina i otfura do sobe. Opet jedna losa varijanta jer soba smrdi na vlagu i totalno je bez veze. To je ona varijanta kad si lagano nadrkan pa ti fali sitnica da popizdis jos vise. U kupaoni pise ne bacaj wc papir u skoljku nego u kos, a kosa nema. Deka za pokrivanje sumnjive cistoce, nema sanse da je iza svakog gosta operu i da se po toj vlazi osusi. Proradila picajzla u meni, kaj mogu kad smo imali super smjestaj do sada a i ovaj je imao dobre kritike i nije bas bio jeftin. Ufff, ulovio nas los niz... izletavamo iz bungalowa i bacamo se u istrazivanje sela i potragi za hranom. To nas uvijek umiri. Do sela ima nekih pet minuta po onoj cestici, bungalowi su uz more ali je kamena obala, plaza se zove Lonley beach...koja plaza?????...a selo je par birtijica, restorana i 3 ducana. Upiknemo se kod neke babe di je najveca guzva, o sasvim solidno pogablamo, a uz sve jos priprema hranu drito pored stola pa ucim i kuhati tajlandski...a to je neprocjenjivo iskustvo. Opet malo mirniji, umorni ko cucki od cjelodnevne voznje odlazimo na corku u nemili nam bungalow. Dobra stvar, nema komaraca i cijelu noc se cuju valovi.

23.7. Thailand - Koh Chang

I taman kad mislis da me moze biti gore budimo se ujutro i pada kisa. U ovoj sobi nemam bas ni gusta ostat jer mi nije sjela, pa se sastavljamo i odvlacimo guzice do sela na dorucak
Sad biramo drugu birtiju jer je puna i ima jeftinu kavu. Klopamo neku tajlandsku hranu, al porcije su male, pa se pitam kaj im licimo na ptice. Inace vidim da bumo s Tajlanda dosli mrsaviji, klopa s puno rize i povrca, meso u tragovima, porcije ne bas velike. Meni nece skodit, al Tomo mi je vec ko suvarak. Pijemo kavu i zilavimo al kisa ne prestaje, lije ko iz kabla. Ne mozemo ni motor uzet jer pljusti ko ludo
Hodamo bosi jer cemu japanke ili cipele kad ionako plivamo po cesti. Prilicno sam tuzna jer sam mislila da cemo se ovdje puno vise zabavljati i istrazivati. Za Koh Chang san ostavila najvise dana jer, sam mislila ako je lose vrijeme ima puno sadrzaja za istrazivanje, jungla, vodopadi, slonovi...Al kam po toj kisi.? Popodne nam pukne film i odlucimo prekinut los niz, ignorirat kisu i otici na kupanje. Ionak smo mokri. Baba na recepciji nam objasni da ima plaza...bas plaza... 10 min pjeske od nas. I na kraju sela se spustimo prema moru i fakat pjescana plaza, more mutno ko na Langkawiju, valovi ubojiti, al kupanje za istac. Plaža s pogledom na dva vodena bika koji plutaju u bari. Hitamo se po valovima i odmah smo sretni ko.mala djeca. Dobro se iscrpimo, sjednemo u birtiju na plazi, Siam hut, koji imaju i kolibe od trske za rentanje, za 150, 200 i 300, ove uz more. Izgledaju derutno, al za te pare... ionak nam je budget na kraju. Konobari ne dolaze jedno dvadesetak min pa odlazimo u selo na klopu, nimalo iznervirani. Prekinuli smo los niz...jeeee. Gablamo kod one babe od sinoc, i idemo spavat u nas ne vise tako smrdljiv po vlazi bungalow. Nocni zivot u ovom selu bi trebao biti nabrijan, kako pisu vodici...aha, ziher.

plaža ispred našeg bungalowa

bujna vegetacija na otoku

selo

kiša lijeva ko iz kabla

Koh Chang

volovi kraj birtije i plaže

ljepša plaža

ignoriram kišu

24.7. Koh Chang
Ujutro se budimo i dalje ustrajemo u odluci da ignoriramo los niz. A i vrijeme nam lagano ide u korist, kisa je prestala. Gablamo na nasoj terasici putar i.pekmez kaj smo jucer kupili u ducanu, i uzivamo u pogledu na ocean i skvadru kaj po plicaku nekaj skuplja. Ipak je sreca u zivotu stvar izbora, mozes se prepustiti losem nizu i sjebat si veselje ili odjebat sranja i veselit se zivotu i izvuci najbolje sto mozes od dana i od zivota. I onda te uvijek nekak i krene, kao da onaj gore to lijepo poravna i nagradi te jer nisi odustao. I tako chillamo uz kavicu na terasi, odemo zrentat motor, zajasimo i bacimo se u avanturu

jutarnje chillanje

nema mora, povuklo se, a mještani skupljaju neke školjke

Cilj je glavinjanje po rubu prasume u selu Klong Prao, po nekoj stazi kaj sam nasla na internetuá da je neki tip opisao, i jucer po onom sugavom vremenu to si pripremila za danas. Eto i losi dijelovi dana mogu, doprinjet boljim danima...jebo te ko da sam se danas najela juhe od slova, tolko mogu srat, al briga me moj je blog, bleeee. I tako krenusmo mi i vec iza prvog veceg zavoja i brda ugledam cetiri otocica i skvadru kako ide po moru od kopna do najveceg otoka jer je oseka i cimnem Tomu da skrene jer bi i ja to. I za 10 min i mi bauljamo po moru i setamo do obliznjeg otoka, ko Isus po vodi. Al sjebe nas pljusak, a imali smo fotic sa sobom, a nijednu najlonsku vrecicu, pa smo se negdje s pola puta morali vratit. Inace smo bili u deficitu s najlonskim vrecicama pa smo ih skupljali ko hrcki. Pa je od toga na kraju nastala zajebancija. A trebaju stalno jer sve trpamo unutra da ne pokisne.
Anyway dok smo dosli natrag do obale sve su nam stvari bile toliko mokre da smo sve tak mokro odlucili navuci na sebe i nastavit dalje. Aha, pozitivan stav. I kisa je prestala, a mi smo se na motoru polako osusili. Dosli smo do sela Klong Prao. Na ulazu u selo je kamp slonova koje mozes jahat ili hranit, ili samo gledat. Nama nije bilo napeto jahanje pa smo kupili hranu i hranili slonicu s malom Dambom, i bilo je sve super dok je bilo banana, al kad su sve pojeli, slonicu je pprala nervoza pa me tak povukla za ruku sa surlom da sam ae malo ukenjala. I to je ok, ima mlado i ne mora uvijek biti raspolozena za igru, pa smo se maknuli dok netko nije zesce najebal.

slonić

mama slonica nije baš sretna

veseljko

Nakon slonova su standovi s vocem, onda smo morali tamo stat i pojest sve nove vrste moje smo vidjeli, ni ne znam kak se zovu, pa onda raznjici...i vec je debelo proslo podne dok smo dosli do one staze. Prvo krece sa setnjom uz pjescanu plazu, pa se dize u selo i ide prema djungli. I sve bi bilo super da frajer to nije napisao za vrijemeá susne sezone a sad je sezona monsuna i sve je blatno i pod vodom. Al ne odustajemo nego gacamo kroz blato po slonovskim tragovima, kroz plantaze kaucukovca, banana i pomela, naravno trpamo dva u vrecicu, za gablec, al onda dolazimo do neprohodnog dijela i malo nas jace ulovi frka jer se treba provlacit kroz gusto grmlje a citali smo da na otoku ima kraljevskih kobra, i svi govore da se treba pazit, a citala sam da ma otoku nema ni protuotrova, nego samo u Tratu, al tak je pisalo da nema ni bankomata pa svaki cosak ima jedan, jebena usporedba, ha, ha, znam. Malo se neckamo al onda odlucimo ipak nastavit. Tomo naravno ide naprijed, a ja se suljam iza ko prava bimba. I malo muda se isplatilo, ispadamo na izvoru rijeke, koji je prosiren u prekrasno tirkizno jezerce. Ne znas jel smo prije dosli do jezera ili vec plutamo po njemu. Zasluzena nagrada za hrabrost. Ovo je naravno zajebancija, jer se cijelo vrijeme nismo maknuli ni 500 metri od sela, a od prave dzungle nismo vidli ni d. Al za nas je ovo hodanje po gustisu bila i te kakva avantura. Na jezercu smo culi glasove i vecu rijeku u blizini, pa smo opet kroz opasni gustis dosli do nekih slapica, al zbetoniranih, na kraju sela di se skvadra kupala, i tu se naravno ustekamo ekipi, i padne kupanjac. Slapovi su napravili prirodni jacuzi s mjehuricima, a djungla okolo daje neki divlji ugodjaj, a voda fino osvjezava.

staza prema džungli

ide kraj plaže

i šume kaučukovca

kraj pašnjaka

do jezerca

kupanjac

slapići

kupanjac na slapićima

rijeka

Sad nam je vec dosta avanture i klipsamo prema motoru. Vec je poceo lagano padati mrak, maznemo jos voca na standovima i nastavljmo motorom istrazivat zapadnu obalu. Dosli smo i do najveceg mjesta ma otoku, White sand beach, turisticke meke, tu samo malo skicnemo plazu i picimo dalje do sela Klong Don, tamo ima racvanje ceste za jos jedan kamp slonova i vodopad, al za to vise nemamo vremena jer je pao mrak a i gladni smo pa se vracamo u Klong Prao jer nam je on najbolje sjeo, naci neko mjesto za gablec. Taman preko puta standova s vocem snimimo mali neugledni restorancic s dobrim cijenama, rizas piletinom i piva 80 bahatija, narucimo jos neke noodlse s plodovima mora i fino se naklopamo jer su porcije dobre, i jos smo dobili lubenicu za desert. Ooo tu bumo i sutra. Ne ide mam se jos spavat pa odjurimo na drugu stranu otoka blizu naseg sela, Ban Bang Bao, ribarsko selo, cijelo izgradjeno uz mol, sve kuce na stupovima. Odusevimo se i odlucimo tu prvo doci ujutro, a onda obici istocnu stranu otoka, koja je puno manje naseljena, ima vrlo malo pjescanih plaza, uglavnom je obala stjenovita. Sretni i zadovoljni s danasnjom avanturom padamo u krevet.

25.07. Koh Chang
Napokon dan za plažu, provirilo je sunce i bacamo se ko gušteri na pijesak. ali veselje ne traje dugo i opet se počinje oblačiti pa sjedamo na motor i istražujemo otok. Vozimo se po manjim mjestima do Bang Bao ribarskog sela na vodi, obilazimo ga i na kraju završavamo na izletu do slapa Jao Leuam. Večeras spavamo u onim jeftinim drvenim bungalovima uz plažu sa najopasnijim čuvarima, water buffalovima koji su naročito nabrijani na Tomu. I to je avantura jer su u podu rupe veličine moje ruke...pomalo me lovi frka da mi nešto ne dopuzi kroz tu rupu. Nije niš dopuzilo al je pala kiša po noći i kroz krov je prokišnjavalo da smo držali kišobrane da se ne smočimo...toliko o spavanju a i dosta mi je lagano...Polako se bliži kraj naše tajlandske avanture...počinje povratak kući.