Bus do Chiang Maia je bio mrak. Sjedalo se spusti skoro do ležeceg, nogice su podignute, telka, dekica, uzina, struja za punjenje tehnike, milina. Spavam ko beba i ne izlazim na jedinom stopu za veceru.
U Chiang Mai dolazimo oko 7 ujutro, i na kolodvoru se bacamo na izvrsnu noodle soup i kavicu dok se malo usaltamo. Nemaju javne buseve nego neke otvorene kamionete, s jednim se za 20 bahta vozimo u grad, do Pae gate, jednih od 5 vrata kroz koja se ulazi u stari dio grada. To je drugi po velicini grad u Thailandu, ali skroz razlicit od Bkk. Jak je utjecaj burmanske kulture, jer su bili i pod njihovom vlascu u 18. st, i islamske zajednice jer su muslimani tuda putovali na Putu svile. Cijeli stari grad je okruzen zidinama od crvene cigle oko kojih je kanal, zapadno od grada je rijeka Ping, na kojoj smo navecer vidjeli par odlicnih nocnih klubova. Grad se cini isto velik.
Odlucimo potrazit smjestaj izvan zidina i uletavamo u prvu ulicu, Tapae road, 9 Soi 6 u Homeplace guesthouse u kojem su sobe s ventilatorom po 300 bahta, sasvim solidne za te pare. Odmah smo nasli u blizini i agenciju preko koje smo bookirali jungle trip za 800 bahta, cijeli dan s ruckom, jungle trackingom do vodopada, jahanjem na slonovima, raftingom i splavarenjem. Nasli smo i temple gdje masiraju za 120 bahta sat vremena za navecer kad se umorimo. Zrentali smo bajseve za 50 bahta na dan i krenuli u istrazivanje starog dijela grada. E tu sam pocela otpustat kocnice i uzivati u potpunosti. Grad je puno humaniji, ritam zivota i grada je opusteniji, sve je nekako mirnije. Odlicno mi je sjelo. Super je istrazivanje na bajsu jer si puno brzi i mozes se uputit u neke manje turisticke dijelove grada. Ima prekrasnih drvenih, tradicionalnih kuca sa lijepim vrtovima.
javni prijevoz u Chang Maiu
neki hram
bajkeri
Krasan je drveni hram Wat Pan Tao, u kojem se muvaju monkici, mozes i razgovarat s njima i puno je zelenila u vrtu. Zatim smo naletili na Wat Chedi Luang, jedan od najstarijih hramova, sa najvecom stupom u Chiang M. koja je ostecena u potresu 2088 g b.c., kasnije je hram obnovljen ima prekrasne stupe i hramove, a u vrtu po drvecu rastu orhideje. Vozikamo se kroz sporedne ulice i upiknemo neki mali restorancic za zanimljivim pecivima i i klopom pa se tu lagano nagablamo. Ima jako lijepih vrtova, u jednom su figure od keramike, a iz nekih se ulica vide okolne planine. Citala sam negdje da je to pocetak Himalaja. Vrlo brzo nakon klope uhvati nas pljusak, nasa prva monsunska kisa. Lije kao iz kabla pa smo se uvalili u neku zgodnu birtiju, i opet gablali, pa malo kavica i mango.
veliki gong
hram Wat Pan Tao
Wat Pan Tao
Wat Chedi Luang
još jedan hram
stupa
stara stupa
Padalo je oko sat i pol, i onda se opet razvedrilo pa smo nastavili do Wat Phrasinga, ukrasen zlatnim ornamentima u kojem su 4 monka koji meditiraju i izgledaju ko pravi ali nisu. Jos smo prosli Wat Duphai, i vozili se oko zenskog zatvora, i po ulicicama s krasnim kucama i po glavnoj ulici Ratchadamnoen road sa puno ducana, fensi birtija i restorana. Lagano umorni i drvenih guzica od bicikla idemo u onaj temple na Thai masazu. Zena me prebila ko vola u sat vremena, al osjecaj je nenadjebiv. Nakon toga malo friskanja i opet na bajsove u potragu za vecerom al sad u novi dio grada. Htjela sam doci do rijeke gdje sam ujutro vidjela puno standova s klopom ali nas je zavela prvo jedna trznica na putu, pa druga jos veca po kojoj smo odlucili malo vise proglavinjat, ima svega; suvenira, klope, odjece...i lady boyeva. Bacili smo fotosesn s njima i uletili na drag show, di pjevaju i cagaju, i konobare. Narocito ovi kaj konobare izgledaju opasno, ima sto kila usku kratku suknjicu i ne zelis mu se zamjerit. Al bas je zabavno. Posto nismo uspjeli naci standove s klopom uz rijeku, nego samo neke fensi nocne klubove, vracamo se na market nekaj pojest; noodlsi i riza al nis posebno. Vracamo bajseve i padamo u nesvjest od umora, sretni i siti.
Wat Prasingh
Wat Dubphai
thai masaža
tranvestiti
curke
drag show
klopica
13.7. Chiang Mai
Prirodno budjenje i to napokon u krevetu, nakon jedne noci u avionu a druge u busu, dragi krevet. Gablamo jos sendvice iz Zg, nismo stigli ni kavu popit, kad je vec dosao frajer s pick upom i ukrcao nas. Na tripicu sve skvadra oko dve banke, samo nas dvoje starkelje, i ekipa uglavnom english speaking countrys; usa, GB, Ozzi , i dva Francuza. Frajer juri ko manijak a prasina se dize, i skuplja da ni ne vidim kroz naocale. Prva stanica je farma leptira i orhideja, leptira vise izvan farme nego unutra, al orhideje su lijepe. Vozimo se dalje u brda, ceste vise nema, samo poljski put, sve naokolo plantaze banana, papaje, kokosove palme, sela i dzungla. Prolazimo kraj kampova sa slonovima, mozes platit par tisuca bahta i provedt cijeli dan brinuci se za slona, kupat ga, hranit, ucit ga...Meni je dosta sat vremena jahanja i hranjenje. Kupili smo banane i secernu trsku za naseg slona. Zove se Noe, i pozdrljiv je do bola. Stalno je zicao klopu i svaki cas bi stao da pogabla malo bambusa, to kaj je bambus na strmini i kaj mi visimo prema dole to ga uopce ne zanima. Dao nam je vodic da ga jasemo i na vratu bez sjedala, već sam jahala tako slona u Maleziji i nisam se bojala. Nenadjebiv osjecaj. Jahali smo izmedju plantaza i po putu kroz dzunglu jedno sat vremena, do drugog kampa i tamo smo ih mogli hranit i fruzit se s njima, uzivancija. Obozavam te plemenite zivotinje, ogromni i puni snage, a tako pazljivi i njezni da ni u jednom trenutku nemas osjecaj da te moze povrijedit.
na farmi leptira i orhideja
farma orhideja
među orhidejama
slonić Tonić
jahanje na slonu
slonov rep
u kampu slonova
Opet smo se ukrcali u kamionet i vozili dalje u dzunglu, di smo u nekoj birtijici imali rucak, noodlse u listu od banane i voce, i od kud smo isli na treking kroz dzunglu do vodopada. Staza je utabana, i nije neki adrenalin, ali lijepa je setnja izmedju divlje vegetacije, put ide uz rijeku, puno je ogromnog okruglog kamenja, stalno se prelazi rijeka i na par mjesta je put iz stijene jako uski. Na kraju je zesci uspon, i onda zasluzeno kupanje na vodopadu. Prava idila. Smozdeni i ljepljivi od znoja i vlage, bacamo se u rijeku ispred vodopada, voda hladna, osvjezava, lagano plutanje jedno pol sata. Vracamo se istim putem i sad slijedi rafting. Tu je jedino bio zajeb jer smo camce cekali sat vremena. Meni nije tesko palo jer sam vec bila umorna od aktivnosti i vrucine. Izvalila sam se na klupicu i zapilotirala. Kad su napokon doslu camci potrpali su nas sest u camac i avantura je pocela. Moj prvi rafting!!! Moras veslat, saginjat se, bacat se na dno i na drugu stranu, skakat kad zapne izmedju stijena, ludnica. Nije bilo too scary i to mi se svidjalo za prvi put. Nakon raftinga smo se jos vozili na splavovima, al to je ziva sprdacina. Tak je plitko i kratko da smo to mogli i prehodat. Strgani od umora al s osmjehom na licima dolazimo u neki kamp di smo se mogli otusirat i odmorit.
šetnja kroz džunglu
vodopad
vodopad
istraživanje džungle
Kamionet nas vraca u grad, ekipa pilotira, glave im se klate kao na onim klimavcima u autu. Danas je subota i u gradu je vikend market, pa se u centar ne moze niti uci. Velimo mu da nas ostavi na marketu i bacamo se u potragu za klopom. Za sitne pare 30, 35 bahta( 6, 7 kn jedan obrok) gablamo opet neku juhu i noodlse i bacamo se u istrazivanje marketa. Prodaju puno suvenira, odjece, hrane i slatkisa , nakita...Mi se uglavnom ne mozemo odlijepit od standova s hranom o sve isprobavamo; tanke gljive omotane spekom sa zara, roti pancake sa kokosovim mlijekom, mljac...na to sam se navukla odavno u Maleziji, a sad se i Tomo navukel. Curi nam vrijeme i moramo prema guesthouseu po ruksake i na kolodvor jer nam bus isao oko pol 10. Zahaklamo tuk tuk na cesti da nas otfura na busni kolodvor, kupujemo karte i uvaljujemo se i lezeca sjedala. Spavamo ko bebe do Bangkoka.
klopa
jošklope
mmmmljac
Nema komentara:
Objavi komentar