Kenija zadnji dan- Naivasha lake i NP Hells gate

13.1. Jezero Naivasha i NP Hells Gate

Ustajem standardno oko 7 ujutro i odem popiti čaj u restoran. Htjela sam jutros prošetati uz jezero a poslije toga otići do NP Hells gate. Nažalost šetnja uz jezero nije moguća jer su uz obalu kampovi koji su međusobno odvojeno žicom i ne može se kroz njih prolazit. Odlučila sam se onda izvalit na pontonski most na jezeru u mom kampu i upijati jutarnje zrake sunca. Oko mene bacale su se ribice, a čaplje i druge ptice močvarice su brljale kljunovima po vodi u potrazi za hranom. Nikako mi se nije dalo dići i napustiti idilu, ali već se bližilo 11 sati pa sam morala da stignem do NP. Usput mi je između dasaka upao mobitel u jezero, ali srećom na neke plutajuće lopoče pa se nije smočio. Imala sam više sreće nego pameti.

jezero Naivasha

jedna umjetnička i biljke koje su mi spasile mob

još jedna umjetnička Lake Naivasha

  Uzimam matatu do NP, i tamo nalazim neku lokalnu zalogajnicu u kojoj mrknem grah i neko dinstano slatko zelje, i iznajmim bicikl za 300kysha da se vozim po parku.
   Hells gate je jedini park u kojem možeš slobodno šetati, ili voziti bicikl jer nema predatora. Vegetacija u parku je savana i mogu se vidjeti zebre, gazele, žirafe, buffalos... Park je poznat i po različitim formacijama stijena, geotermalnim izvorima te kanjonu koji je izdubila rijeka.

NP Hells Gate stijene

NP Hells Gate

Fischers Tower, formacija stijena

zebrice chillaju

Fischers tower

 Ulaz košta 25$, i još 100kysha za bicikl. U park ulazim u 12 sati i imam nekih 4 sata fore da se vratim. Vozim se s bajsom po najžešćem suncu i naslikavam zebre i stijene, i uživam u prirodi jer e fenomenalna.   Trebalo mi je nekih sat vremena do kanjona, gdje sam ostavila bicikl i krenula pješke. U kanjonu su rengeri Masai jer je to zemlja od Masai, i možeš im patiti da te vode, ali sam ja čitala da ljudi idu tuda bez problema sami.. Tip me samo otpratio do spuštanja u kanjon, i tu je već prvi napor, jer se po kanjonu moraš plentrat kao alpinista na nekim mjestima. Krenem ja tako i uživam u ljepotama kanjona, usjeklinama koje je stvorila rijeka, planinarim, verem se po stijenama, visim ko majmun po kamenju i prelazim dijelove rijeke s bosa. Uživam u avanturi i zabavi, dolazim do račvanja o kojem mi je govorio ranger, obiđem dio u kojem su najljepše stijene gdje se snimao Tomb rider 2 s Larom Croft ;-) vratim se natragu središnji kanjon i nastavim dalje.

kanjon

vodopad

kanjon

fenomenalne stijene koje je oblikovala voda

Lara S za D045.

ovdje više nije bilo ljudskih tragova

samo tragovi kopitara

pogled na kanjon kad sam se popela na vrh

Došla sam do dijela gdje se više ne može po kanjonu pa sam se popela na obronke koji ga okružuju i nekom uskom kozjom stazicom na kojoj sam se na nekim mjestima morala držati za travu da ne kliznem u oprovaliju od 70tak metara. Mislim si pa kak tu puštaju turiste, neko bi se mogao ubiti, ali nastavljam dalje i nekako se opet uspijem dočepati kanjona, ali tu je rijeka puno šira. Nema nikakvih znakova niti putokaza pa ja nastavim dalje iako ovakvog krajolika nije bilo na slikama na ulazu koje sam proučila da bih se mogla orijentirati. Činilo mi se da sad već hodam bar sat i pol, a trebala sam se vratiti za sat vremena sve skupa, već sam mrtva umorna od plentranja i avanture, a ne znam koliko je sati jer sam mob ostavila da se puni u kampu. Sad me već lovi sumnja da nekaj ne štima i da sam otišla možda predaleko, a sumnju potvrđuju tragovi kopita divljih životinja, bez ijednog trahga ljudske noge, koje sam u početku viđala. Sad sam već u dilemi što da radim, nisam sigurna jesam li otišla predaleko ili još nisam došla do točke od koje se treba dići na obronke i vratiti drugim putem do rangera. Nije me frka je znam da se u najgorem slučaju mogu vratiti natrag istim putem jer je to kanjon rijeke, ali znam da mi vrijeme curi jer u 4 moram izaći iz parka i krenut za Nairobi. Imam vode i 2 banane, žive duše nisam vidjela od kad sam se spustila u kanjon, a ovi tragovi životinja mi govore da je vrijeme da se vratim. Još sam se poskliznula na šoder i zveknula i razbila koljeno na kamen. Odlučim se vratiti i nakon nekih 10 tak minuta ugledam opet neku kozju stazu s druge strane kanjona i počnem se po njoj penjati do platoa na vrhu. Jezičina mi ispala od poda al se uspijevam popeti i čujem zvuk kamiona...eh što volim miris kamiona, što bi rekla Severina... kad sam njih nanjušila znači da je cesta blizu a ja sam spašena. Krenem cestom i vrlo brzo dođem do rangera, i saznam da me nije bilo 3 sata, oni mi se smiju, počnem se malo prepucavat s njima i pizdit zašto nema nikakvih znakova a oni meni da sam mogla njima platit, a ja si mislim ma nabijem vas. I tako nakon par minuta prepucavanja uspijemo se počet lijepo razgovarati, i ja se dogovorim da ostavim bicikl tu, i oni mi predlože da zamolim vozača u kombiju koji je dofurao ekipu da se s njima vratim kad dođu iz obilaska kanjona. Dogovorim se s tipom u kombiju, ali sam morala čekati nekih sat vremena da se ovi vrate, pa mi je počelo debelo curit vrijeme. Ipak nisam trebala biciklom tamburati sat vremena po uzbrdici i najjačem suncu. Kombi me iskrca ispred kampa, bacim brzi tuš iako mi je vrijeme na knap, al preda mnom je put od 24 sata, spakiram se opet brzinom munje i već čekam matatu za Naivashu. Malo mi gori pod petama, ali uspijevam prije mraka ubacit se u matatu za Nairobi i napokon odahnuti. Al se ja volim uvijek uvalit u govna.
   U Nairobiju me simpatičan tip otprati do autobusa koji vozi prema aerodromu, kaže vozaču di da me iskrca, pa me drugi tip iz autobusa otprati do taxija koji ide na aerodrom, i s tim mi dečki zaključe fenomenalne dojmove o ljudima u Keniji koji su toliko ljubazni i uvijek spremni pomoći.
   I eto me na aerodromu na kraju jedne afričke avanture puna pozitivnih dojmova o dragim ljudima i prekrasnoj zemlji, sretna što se vraćam obitelji i mojim prijateljima koji su bili uz mene iako sam bila daleko i koji su brinuli i pomogli mi da se nikad ne osjećam usamljeno D i sretna što sam ovim putovanjem zaokružila svoj život i toliko puta osvijestila sve blagodati koje čine moj život u potpunosti ispunjenim.