četvrtak, 16. siječnja 2014.

Kenija peti dan-Kisumu, Viktorijino jezero i Dunga fishing village, Kakamenga

4.1 Viktorijino jezero i  Dunga fishing village, put do Kakamenge


 Jutros je dan za spavanje do ibera, al budim se oko 8 i malo blogam, da ulovim ritam. Pakiram se, ostavljam torbu i udaram do prve birtije na kavu i dorucak. Kvart u kojem je ovaj moj budget guest house je zapravo indijska cetvrt, ulica se zove Accra, pa i moj restoran drzi Indjac. Uzimam neki kebab, palacinke i kavu i gablam. Sva ekipa muska i svi gledaju national geographic wild. A ja uzivam gledajući njih.
   Puna ko brod odvucem se na cestu i zahaklam nekog decka da me fura u Dunga fishing village, par km od Kisumua. Velim mu da me usput malo propelja po gradu. Grad ima sat u sredistu sto me podsjetilo na malezijske kolonijalne gradove s tim satom.i opet jedna glavna ulica...i opet grad nis posebno. Do sela se vozi kroz ulicu di su fancy kuce bogatasa, pa se veselim malo i da to vidim. Selo je dosta veliko, kuce tradicionalne, gradjene od blata s limenim krovom ili slamnatim, to zovu bandas...ali ima i boljih kuca.
Kisumu

Ko ima ima

Dunga village


Dolazimo do obale jezera, gdje zene ciste ribu, kazu da je osim tilapije najpoznatija riba koju tu love Nile patch. Sareni camci se ljuljaju na vodi, neke zene prze ribu, druge je suse na suncu,  mnostvo ptica baulja i trazi hranu po plicaku, neke spavaju na camcima.. Koja idila...sjednem na mol i chillam. I opet milinica. Fotkam ptice, ima ih desetak vrsti, bijele, pa caplje sive i bijele pa neke smedje, i Maraibo, one ogromne pticurine lesinari...odradila pravi fotosesn...kupila 3 ribe, nile patch svaka 50kysha,  podijelila rucak s driverom boda bode,    i uzivala uz jezero. Riba je jako fina, hruskavo je ispeku i serviraju na novinskom papiru, vrlo elegatno.
Svakojake ribe

Dunga fishing village

Čaplje i brodice

tetke peku ribice

ova suši ribicu

Marabu i čaplje

Nile patch, fino servirana

  Vozac je odlucio cekat mene pa smo se pogodili da me razvaza sve skupa za 500kysha i do matatu stanice. Na povratku opet malo razgledavanja grada, po stvari u guesthouse, di smo naravno morali cekati jedno pol sata da netko dodje i otkljuca prostoriju di mi je torba, ali pole pole.
    Zaustavljam drivera jos kod krojaca koji je izbacio sivaću masinu na plocnik i to mu je krojačka radnja, dam mu da mi prestepa avanturisticke hlace, da mogu sutra glavinjat po dzungli, kupujem voce za put, i vec sjedim u matatu za Kakamenga town.
 Karta je 200kysha, frajer prvo trazio 300, pa se ekipa pobunila i izasla van, a i ja sa njima, moraš brijat ko i oni, ak njima nije po volji nije ni meni, kad  je opet spustio na 200 onda smo se vratili u kombi. Volim se ufurat i bit ko oni, ak se ekipa buni ...bunim se i ja. Matatu pun ko brod, na tri sica sjedi cetrvero i jos sa stvarima, al smijemo se i zabavljamo na taj racun. Pored mene sjedi tip iz Kakamenga towna, koji je menager u nekoj tvrtki i svaki dan putuje  2 cuke na posel i isto toliko natrag. A ja se bunim kad se vozim do moje vukojebine sat vremena. Vrijeme mi je brzo proslo s njim u prici...Vozili smo se kraj sela i brezuljaka prekrivenim plantazama caja i secerne trske. Prekrasan krajolik, da sam jos nesto i uspjela vidjet od prenatrpanih tjelesina. Usput dogovaram smjestaj i vodica u prasumi preko moba, i sve uspijevam sredit. Iskrcavam se u mjesti Khayega selu i tu uzimam za 150kysha boda bodu, opet nekog simpa, koji mi staje da malo fotkam okolo. Naletili smo i na neku guzvu na nekoj  livadi pa mi je objasnio da je to borba bikova. Naravno, odmah ga molim da stanemo i  da malo virnem. Uguram se medju ekipu da vidim, imaju 4 bika koja huskaju i onda se oni medjusobno bore ili trce za skvadrom... Dosla sam na pristojnu udaljenost al je svejedno bilo bjezanije preko ograde kad su se zajurili  prema meni.
   Totalno odusevljena kaj smo naletitli na ovo, skuzim da je poceo zabavni dio puta kad se sama klatim okolo i  uletavam stalno u neku komunikaciju i zajebanciju, meni najdrazi dio puta.
Decko me ostavlja i dogovaram da me sutra pokupi kad bum se vraćala iu prašume. Preuzimaju me rangeri parka Kakamenga. Mora se platit boravak u parku 700kysha a smjestaj je 500kysha. To je kuca na nekim deblima, drvena, bez struje,  wc i tus vani ..ne bas u sjajnom stanju, al filing spavanja na rubu prasume je nenadjebiv. Umjesto struje koristim lampas, i odmah se sjetim drage mi babe  Kate, kod koje sam kao dijete najvise voljela biti  i koju sam obozavala, i njenu kucicu od blata s malim prozorima i umjesto zarulje lampasi, a ja u drvenom krevetu prekrivena blazinom krmim dok mi baba kuha zgance...koji povratak u proslost zbog jednog fenjera i nostalgija.
Borba bikova

bježanija od bikova
selo Shynalu

bandas

plantaža čaja

blue monkey

tu sam večerala kod tete

moja soba na balvanima

zalazak sunca iznad plantaže

   Ispred  moje kuce na livadi je Englez koji fotografira ptice i spava u svom satoru, u bandasima pored je jedna Amerikanka i jedna obitelj sa curicom. Nema bas puno ljudi. Renger mi pokazuje malo okolo  i vrlo je ljubazan i strpljiv dok ja tipkam na jedinom mjestu gdje ima signala sa svojom ekipom a plavi majmuni skace po drvecu iznad mene. U ured su mi stavili tehniku  da se puni a ja sam se otisla malo prosetat do plantaze caja kou sam vidjela na dolasku. Kasnije sam sa jedno dragom zenicom koja zivi blizu ulaza u park dogovorila da ce mi skuhat ugali i kelj za 100kysha...neko povrce slicno listovima karfiola. Zena u kuci ima dvije klupe i to je kao restoran, a pored tog spavaju kokosi, a malo dalje je kuhinja di ona kuha i di spava njena obitelj. Bas mi je bilo drago da sam tamo jela. Prate me svi zajedno po mraku jer sam ih ja jedva  nasla...i tesko mi se bilo orijentirati jer ne poznam prostor a niš ne vidim. Dio puta idem sama i bome mi se smrzava govno u guzici od straha. Evo sad sjedim i pisem dok neke dosadne pcele zuje po sobi, dvije sam roknula al dosle nove na svjetlost, vani cvrce zrikavci,  mucu krave i povremeno zaurlaju majmuni da mi kosti protrnu od straha. Idem spavat s čepićima u ušima da lakše preživim noć a bome me i sutra ceka duga setnja kroz prasumu.

Nema komentara:

Objavi komentar