Egipat- Kairo

22.07.2009.

Nakon 7 dana divljanja na Zrču ovaj dugo planirani put mi je teže pao. Još umorna i strgana od neprekidne brijačine po aftericama u Aqui i noćnih koncerata DJa u Papayi( a to je zapravo trebao biti odmor s djecom nakon 20 dana Amerike i Kostarike), u totalnom financijskom kurcšlusu sa 500 eura za 2 tjedna( ko vjeruje u vilenjake??) uputila sam se sa starim i burkijem na vlak za Begeš. Karta povratna za nas troje 200kn. Pošteno. Svako sa light ruksakom na leđima(pročitala da Alitalia dozvoljava samo 5 kg u kabinu- čista laž -drugi bili nakrcani do zuba, ali zato nam je taj mali nesporazum napravio jebenu uslugu, više nam stvari ni nije trebalo a šetali smo ko ptičice s par kila na leđima i rugali se migrantima sa brojnim, teškim koferčinama zajapurenim od muke). Iz Begeša smo nakon par sati lovili avion za Kairo s presjedanjem u Rimu( Alitalia 200 eura povratna karta,solidna cifra za sezonu, zato smo i potegnuli do Beograda). Pošto smo imali par sati u Begešu malo smo probauljali okolo i u tako kratkom vremenu smo se stigli navući na pogačice sa kajmakom i sirom u kiosku na Zelenom vencu, a i Jelen nije loš.
Sletili u Kairo oko 5 ujutro i tu počinje avantura -grabanje za ruku taksista i cjenkanje- e da to je glavna vještina u arapskim zemljama sjeverne Afrike.Ak to ne znaš nikakva ti lova ne bu dosta. Pošto sam prošla školu u Maroku upuštam se u raspravu jer traži 75 Le za taxi do centra, spusti na 50( malo sam zahrđala) i krećemo( na povratku došli za 25, opet sam izbrusila vještine).
Dakle vožnja u taxiju po Kairu je jebena avantura, neprocjenjivo iskustvo koje nas je oduševljavalo i iznenadilo svaki dan iznova, počevši od auta koje bi skupo platio svaki muzej oldtimera, do ugašenih svjetla po noći, do četiri kolone auta u 2 trake, do skretanja prek te 4 kolone uz mahanje rukom i trubljenje. O da truba je glavni artikl za nabrijavanje auta i lampice može i one Božićne. Ludilo, zato je stari uvijek sjedio naprijed- nije ga tolko šteta ima već godina.
Spavali smo u hostelu u ulici Talat Harb, King Tut Hostel ( 3 krevetna 20 eura s doručkom,AC i kupaona). Hostel ok: na 7 katu, lijep zajednički prostor , imaju internet za sitnu paru, ujutro 3 kifle,sirek, pekmez i čaj, čistoća zadovoljavajuća.
Dobar dio grada, par minuta od muzeja, puno dućana,lokalnih mjesta za klopat i birtija- odmah nam se svidjelo.


23.07.09.

Prvi smo dan odlučili otići u muzej u Kairu jer nam je to bilo najbliže, 10 min pješke. Ulaz 70 Le, za studente 35. U muzeju se nalaze fenomenalne stvari, sarkofazi, blago iz Tutankamonaove grobnice, nakit,keramika,sarkofazi i mumije koje nismo išli gledati jer se plaćaju extra. U muzeju nema slikanja, uspjela sam na mobitel slikati tutankamonovu masku ali slika nije baš sjajna a čuvari paze ko kobci.

ispred arheološkog muzeja u Kairu

Poslije smo otišli taxijem do Kan al khalil, tržnice gdje se uglavnom i kupuju suveniri- meka za turiste i hrpa trgovaca-lopina s kojima se stalno moraš natezati za cijenu. Pošto smo bili friški to nam je bilo zabavno, bubat neke blesavo niske cijene kao i oni blesavo visoke i onda pustit da spuštaju i viču za nama. Nije pao ozbiljniji shoping, par suvenira: mačke, mali sarkofag s mumijom, skarabej.

Khan el Khalili bazar

Kraj tržnice se nalazi El-azhar džamija iz 971g . i sveučilište, zapravo pravni fakultet gdje uče šerijatska prava studenti iz Egipta i drugih arapskih država.

El- Azhar sveučilište( medresa)

Na tržnici je hrpa dućana ali nismo baš našli neki štand sa jeftinom lokalnom klopom pa smo murjaka iz turističke policije pitali gdje ima klope. Frajer nas otfurao do nekih skupih turističkih restorana i još je tražio bakšiš. Pa koji si ti kurac policija kad i tebi moram davat bakšiš, da ne povjeruješ, ta je policija samo fraza i slika za turiste, prava uloga joj je nikakva a ima ih hiljade. Tu mi je puknuo film pa smo se digli iz reste gdje nas je otpeljo i odbauljali u neke uličice jer smo znali da tamo mora biti neke lokalne birtije. Naletili smo birtiju di je frajer peko jetrica- to je bio prvi susret sa omiljenom nam klopom koja nas je pratila kroz cijeli Egipat ( a i jedina ima naznaku mesa, i to za sitne pare). I tako se mi najeli jetrica i salate i onih njihovih lepinja sve skupa za 15 kn/ 15LE, pa sjeli nakavicu i šišu u drugu lokalnu birtiju di nas je frajer kvalitetno oženio jer nismo pitali cijenu unaprijed(20 kn 3 kave i šiša). Svaka škola dobro dođe , od onda prvo pitaš cijenu, pogodiš se ak ti je skupo i sjedaš ili ideš dalje.

skupa kava

Počinjemo sve bolje pregovarati sa taxistima jer na s za 10 ili 15 Le voze di hoćeš u gradu. Vratili smo se u hotel i u blizini pronašli zgodnu birtiju sa čajem i šišom za nas tri za 10LE. E to nam se već sviđa, znam da plaćamo duplo više nego oni što je ok jer su fakat siromašni al nemoj me brate mili levatit previše jer nisam ovca. Za večeru smo maznuli Košere( zvali smo ih klošari). To je neko tijesto sa prženim lukom , grahoricama( čini mi se bob ili nekaj slično) i umakom od paradajza. Velika porcija 7 LE al ne možeš pojest kolko ima. To im je uz falafel glavna klopa. Jedu uglavom provrće i vrlo malo mesa. E a kad vidiš mesnice i tebi dođe da pređeš u vegetarijance. Taj smo prizor ugledali u Gizi kad smo završili razgledavanje piramida

24.07.09.

Dakle drugi dan Kaira uputili smo se u solo aranžmanu do piramida, taxi 2o/25 LE, ulaz 100 LE, opet studenti oko pola cijene. S tom ulaznicom možeš samo rzgledavati piramide izvana a ako želiš ući u jednu moraš platiti extra, isto i za solar boat. Odlučili smo ostat pri vanjskom divljenju piramidama. Najljepši je bio prvi susret kad ih vidiš iza zgrada skoro pa u centru grada.

Vauu, piramide

Oko Kaira postoje tri mjesta gdje mžete gledati piramide,Giza ;tu smo mi bili tu su Keopsova( prva na slici i najveća:137 m građena 2551 g prije Krista) Kefrenova(iza, sa onim vrhom kao kapicom koji je ostao neoštećen) i Mikerinova( koja je najmanja na donjoj slici, nju su otvorili britanski arheolozi i onda im je potonuo brod kad su je htjeli maznut u Britaniju)) , zatim Sakkara gdje je Djoserova piramida koja je malo drugačija ali isto sačuvana( tu smo planirali ići ali nismo stigli) i Memfis gdje su najviše uništene piramide.

Deva i Mikerinova piramida

Još je jedna znaminitost u Gizi, Sfinga,dao ju je izgrad vjerovatno Kefren;sin Keopsa, izgrađena je od jednog bloka kamena. Lice joj je jako uništeno jer na njoj u 14 st. muslimanski vojnici vježbali gađanje.

Sfinga

Nakon jedno 3 sata razgledavanja i podebljanih šljakerica na ramenima i leđima, nakon što smov već dobrano zakuhali odlučili smo ponovno potražit lokalnu birtju i neku jeftinu klopu i malo se asimilirati među ekipu.

ulica u Gizi , okolica piramida

E tu je pravi Egipat, tu je ona mesnica zbog koje bi i ja postala vegetarijanka( pogledaj u pozadini slike kak visi komad mesa). Tu nam se ušteko Muhamed Ali ( mali na slici) jer nam jer prodao razglednice. Prvo nam je malo išao naživce jer ga nismo mogli odljepiti, a onda je bio toliko uporan da smo ga prihvatili i onda je išao cijelo vrijeme za nama. na kraju sam i razglednice kupila, pa ipak nam je to sad frend. Skužiš ih da nekad vole razgovarati s ljudima strancima i upoznati ih, i iako sve počne trgovinom ne mora nužno i završiti trgovinom već razgovorom i upoznavanjem. Malom je dovoljno bilo da nas prati pokaže neka mjesta i razgovara s nama

Muhamed Ali

E tu smo naletjeli na birtiju u kojoj smo klopali dve runde za ukupno 11 LE !! I poslije naravno čaj i šiša za neku siću, i na kraju dok smo čilali skužimo da više nestignemo u Sakaru. Nema veze ima mali na razglednici Djoserovu piramidu, možemo je i preskočiti.
Još nam je ostalo dosta vremena pa smo otišli u koptski Kairo mjesto gdje žive kršćani, zapravo ortodoksni kršćani ili pravoslavci. Ulazak u taj dio je kroz kontrolu i izgleda kao da žive u getu.

Taman je bila neka veselica, slavili su nešto u crkvi sv. Jurja. Tu je izgleda dio vremena bila smještena sveta obitelj.

Mozaik svetog Jurja

U tom su me dijelu najviše fascinirala vrata.

evo jednih vrata

Prošetali smo još do Koptskog muzeja koji je bio zatvoren. Pored muzeja su rimske zidine.

a pored zidina naše musave noge

Odlučili smo se doma vratiti metroom( cijena karte 1 LE). Na našoj smo stanici maznuli sok od manga što je također postalo ritual u Egiptu, pa u našu birtiju iz ulice na čaj.

Tomo puši šišu u našoj birtiji

25.07.09.

Produžili smo još jedan dan u Kairu jer sam se ja zeznula za datum kojeg smo trebali krenuti na tripić po Nilu. Odlučili smo danas posjetiti srednjevjekovni Kairo tj. Saladinovu tvrđavu koja se počela graditi 1176 g (Salah El din Citadel ime na arpskom). Unutar nje se nalaze 2 đamije Alabastar i Muhamed Ali ( ne onaj naš iz Gize)u kojoj jei pokopan Muhamed Ali Paša, vojni i policijski muzej i El Ghavara palača koja je djelomično izgorila u požaru.

unutar tvrđave

Muhamed Ali Pašina đamija

Mislim da je to grob Muhameda Ali Paše

Pogled na Kairo sa tvrđave



Išli smo u vojni muzej, po meni čista dosada( cijena je uključena u ulaznicu a ulaznica u tvrđavu je oko 50LE), a u palaču nismo mogli jer su molili a kad mole nema čuvara pa se valjda boje da bi nekaj čačkali i zato nedaju ući. Nismo više znalo kaj bi poslije pa smo se odlučili otići u ZOO.E to je bio pravi doživljaj. Guba su bili nilski konji i pelikani koje smo hranili. Jako je velik i malo je onak starinski al ok.Ulaz je 1 LE i unutra je samo lokalna ekipa, svi ko na pikniku razvukli dekice, klopu i odmaraju. I promatraju najveću atrakciju zoološkog vrta - nas. To sam prvi put doživjela da me gledaju ko crnca koji je došao u Marino selo pa ga prvi put vide. To svi pozdravljaju, dolaze zamolit da se slikaju s nama, muški, ženski, mašu.

Da mi je to netko pričao rekla bi da laže.