crtice s puta: Dubrovnik, Madonna i Crna Gora

Tu je sve počelo, 19.09.2008, na Brkinoj veselici, na dan kad se rodila mala Korina. Nakon jedno kile ćevapa i litre gemišta pao je dogovor; idemo na koncert Madonne,Hana je otpala a ja upadam i naravno samo ženski dio sa slike, bez Brke, on je sad imao pune ruke posla( pelena).
Slajka je nabavila pressice, Žvana organizirala smještaj kod nekog rođe u Dubravniku i app u Budvi, rent-a-car, avion; carice, a ja sam samo trebala smislit pare za provod, što meni čarobnici financija nije bio problem.
Juu- hu, polićemo sa Plesa i nakon pol sata i nekoliko prožvakanih paprenjaka, nije bilo okrugli bombona, već slijećemo u Dubrovnik i utrpavamo se u bus do grada. Vani kasno, mrkli mrak, al koga briga tu smo.
Taman se već vidimo na nekoj cugici kad autobus staje, što je- ništa rikno, al ni to nas nije iznirviralo, već u zajebanciji i dobacivanjima, čekamo rasplet situacije. Nakon više od polsata prekrcava nas drugi bus i vozi u centar.
Istovarili smo se kod Žvaninog rođe, i raskomotili, i naravno pravac u Grad.

Kako je već bio skoro 10 mjesec i neki lijevi dan po gradu su bauljali uglavnom turisti. Naletimo u neku birtiju koja još radi, skupila se tamo neka ekipa, mladci iz hostela na katu i lagana zekica, par gorkih i par piva...

pred birtijom u Dubrovniku

Pristojno načete i dobro raspoložene krećemo na ćorku, jer nas je ujutro čekala vožnja do Budve, i navečer Madonnin koncert pa se šparamo. Naravno da smo se probale popet na onaj stupić na Stradunu, za koji je vezana legenda... ono ak uspiješ gore stajat onda buš nekaj.... nemam pojma kaj.(zub vremena, ili onih par gorkih).

Slajka diže moju nimalo laku rit

25.09.2008. Budva
I tako ujutro sjedamo u rent-a car, srebrnu strijelu i pičimo za Budvu. Sve teče ko po loju do crnogorske granice. A ne nije gužva nego Crnogorci.
Stoje tri auta, već trljamo ruke da ćemo malo čekat kad ono ni manje ni više nego cijeli sat, već nam je i zajebancija na radišne Crnogorce prisjela. Napokon prođemo čiku s granice uz par upadica al vrlo pristojnih da ne bi umjesto na koncertu slušali Madonnu na radiju. Vouimo se uz obalu i nha kraju ukrcavamo na neki trajektić koji skraćuje put oko zaljeva.

na našem karu

Žvana zajahala STOP- jel to neka simbolika?!

tribine za koncert u pozadini

Stižemo u Budvu bez većih problema, slikamo se kraj tribine, dižemo akreditacije u nekom super luksuznom hotelu,i tražimo smještaj u nekom apartmanu. Našli na kraju takav apartman da ti pamet stane, sve novo, super uređeno, pogled na more ak se nagneš- mrak, jedino kaj nije baš u centru. Kuhamo juhicu od paradajza i neke špagete, i spremamo se. I ja naravno pametno izjavim da će nam bit vruće na koncertu jer se tamo divlja i tako mi polugole u 10 mjesecu do 1 u noći smrznusmo se ko ona stvar na p. Kaj su me curke klele, a jebi ga na onim koncertima na koje sam ja išla bacali smo se ko ribice i uvijek mi je vruće, al ovo nije bio koncert, to je bio performanse, nema bacakanja.
I tu naša do sada ležerna avantura počinje dobivat manje ležeran ton, sve zahvaljujući dragim nam Crnogorcima koji su takvi oganizatori da su valjda mislili da će Madonna organizirat saobraćaj u gradu u koji ulazi i izlazi jedna cesta. Prvo čekamo jedno sat vremena bus koji nas treba vozit do plaže na kojoj je koncert, onda taj isti bus stane u takvom čepu i ne mrda slijedećih sat vremena, onda mi vidno ispižđene jer koncert počine za 20 minuta, izađemo iz busa i krenemo tih 5 km pješke, onda se ukrcamo u neki drugi bus sa ekipom iz neke vukojebine u Sandžaku, kasneći na koncert već 40 tak minuta, i na kraju nakon dobrih 3 sata stižemo, j..u nas security ali se mi zahvaljujući upornosti, snalažljivosti i bahatosti uspijemo progurat do stagea. I tu zaboravljamo sve muke, jer su vrijedile svake minute koncerta te žene zmaja, na čije smo sentiše čagali na školskim čagama još u osnovnjaku, koja nam je bila idol cijeli jedan dio života, na čije smo hitove čagali utegnuti u uske strech traperice s pony repom još u clubu 88, i ostalim izumrlim klubovima, a bome i onim kaj se još ne daju(Saloon...). To je trebalo doživjet, vratit vrijeme i uživat. Pa kaj ak ne zna pjevat, kao da je to danas presudno.

Slajka sa svojom presicom

pogled iz apartmana snova

u busu

prije početka koncerta

wuuuu

i to je to

Madonna

Madonna

Nakon dobrih 2 čuke fenomelna čage, specijalnih efekata,pjesme, završio je koncert a mi smo se opet našle u moru ljudi i onoj horor organizaciji ili neorganizaciji nakon koncerta, i u nekom busiću, promrzle i spremne jedino za krevet, topli čaj i klimu al upaljenu na grijanje i molitvu da se ne razbolimo, i sve to naravno zahvaljujući mojim dobrim idejama.
Ujutro je Žvana dogovorila kavicu s nekim frendićem nju valjda da baciš u Sibir bi imala nekog frendića i tamo, ništa je ne smije iznenaditi.Prije kave smo se malo promuvale da razgledamo Budvu. Grad izgleda super, sličan našim primorskim gradićima, kamene kuće, uske uličice al vidi se da su se nekako digli iz balkanske sirotinje, i sve to zbog Rusa koji masovno ulažu i kupuju po gradu nekretnine. Čak su i natpisi na ruskom- što radi lova.
A i cijene su bijelosvjetske, do prije par godina to je bila jedna od jeftinijih destinacija, a danas se reklame za turističku ponudu redovito vrte na travel chanelu, i discoveryu, kava 2 eura, pa ti vidi. Al zato je mnogo lepo. Nakon kavice pao je i ručkić u nekom dobrom restoranu s terasom natkrivenom vinovom lozom i simpatičnim vlasnikom.

na nekim štengama u Budvi

stari grad Budva

Slajka zajahala top

primamljiva birtija na plažici

fotosešn on the beach

u ladovini

ma koja riba, nema klope do mesetine

Klopa je bila mrak, i akija i vino, i sve, al trebalo je polako krenut. Ono čemu se nisam nadala je da će ovaj put uljučivat je razgledavanje, znala sam da će biti lokanja, žderanja, bacanja po podiju i prženja na suncu. Vidi se da smo i mi malo sazorile, bilo je i vrijeme. Lijepo smo se uputila malo ranije prema Hrvatskoj i putem stale tamo gdje nam se sviđalo. Prvo smo otišle do Sv. Stefana poluotoka kojeg reklamiraju u turističkim spotovima, a poznat je po utvrdi iz 15 st. koja je sagrađena da bi se lokalne obitelji sklanjale pred Turcima. Danas je tamo neki luksuzni hotel koji nije radio kad smo došli- sigurno čeka nekog ruskog tajkuna da ga otkupi. Zatim smo prolunjali po Kotoru. Grad je onako mediteranski, smješten ispod Lovćena, u zaljevu Boka Kotorska, koja je zapravo fjord, to sam baš danas saznala, znači da mi onaj u Oslu neće biti prvi kojeg ću vidjeti. U Kotor se ulazi kroz gradska vrata koja su dio zidina koje okružuju grad, na padinama je nekih tisuću stepenica koje vode do tvrđave Sv. Ivana. Puno je palača, i crkvi. Pred crkvom Sv. Luke smo upoznali simpatičnog pravoslavnog popa koji nam je malo ispričao o povijesti crkve. Građena je u 12 stoljeću i prvo je bila katolička crkva a kasnije su je dali na korištenje pravoslavcima. U crkvi su sačuvane freske i ikone. Ukupan dojam o Kotoru, odličan. Polako je već pao mrak kada smo stigle do Perasta, još jednog mjestašca u zaljevu Boke kotorske, poznatog po malom umjetnom otočiću Gospe od Škrpjela na kojem je crkvica. Nismo puno razgledavali jer je bio mrak al smo zato dobro razgledali staru konobu na rivi i opleli po siru, maslinama i vinu.

Sveti Stefan

Slajka se uvukla u sarkofag

curke kod Svetog Stefana

ulaz u Kotor

tvrđava sv. Ivana u Kotoru

glavni trg u Kotoru

Kotor, jedna od crkvi

detalji -grad Kotor

Slajka i 2 Crnogorca

Perast- konoba

meza u konobi u Perastu

Stigle smo u Dubrovnik po mrklom mraku i popadale u nesvjest. Ujutro je Žvana morala vratit rent- car a zaboravila sam reći da smo imale sranje jer su nam intelektualci u Crnoj Gori po noći dok je bio parkiran auto maznuli tablicu, da ne povjeruješ. Žvanu smo poslali da to sredi jer smo znale da nema tog koji će nju nadjebat u pregovaranju. Kao što smo i mislile, sve je uspjela sredit.

Dokse naša prijateljica mučila i preznojavala oko auta, mi smo se uputile u razgledavanje- neko mora i uživat, dok se drugi muči. Popele smo se na tvrđavu Lovrijenac i malo istraživale. Prekrasan je pogled na grad s vrha. Nakon razgledavanja pao je red plaže, srećom bilo je još skroz toplo pa smo se razbacale po plaži ko gušteri, palo je i par koktelića za zagrijavanje.

Navečer nas je Žvana namrdala da idemo u neki jazz bar( čitaj đezba). jedva sam preživjeta tu muziku al Žvana me dotukla sa svojom pričom, poslije smo popile još cugu u nekom lounge baru u gradu. Sve u svemu ok.

Slajka škica veslače- mmm dobri

papa Štrumf jel ima još puno

Slajka baca bolls( valjda se tak piše)

pogled s Lovrijenca na Dubovnik

uživanje na plažici

fali još vjetar u kosi

neki cool kafić u zidinama mislim da se zove Rupa

još malo razgledavanja po gradu

neki spomenik, nisam se pripremila za sightseeing pa ne znam koji

Zadnji dan smo odlučile sjest na barku i posjetit Lokrum , mali otočić u dubrovačkom arhipelagu Elafita. Na otoku se nalazi botanički vrt, malo jezerce koje zovu Mrtvo more, nekoliko ostataka benediktinskih samostana, i na brhu tvrđava Fort Royal. Vrijeme je bilo promjenjivo pa smo malo ulovile sunca, a malo razgledavale, čak sam uspjela i okupat se po kiši u slanom jezercu.

Kad smo se vraćale u luci su imali neku feštu pa smo se uslikale s Rabljanima, a ja sam kupila neki kovani novac, uglavnom bilo je fora. Poslije nas je Žvana otfurala u neku super birtiju di smo se načele s rakijicama i utrpale se friganih ribica i salate- mljac. I to je bilo to, lagano pakiranje i let za doma, avantura je završila- ponovilo se da Bog da.