utorak, 5. siječnja 2016.

Madagascar...Mahambo

5.1. Nisam nis spavala nocas, cucki su zavijali, padala je kisa, bilo je sparno i nije bilo zraka...za popizdit. Budim se u 5.15, razvedrilo se, bacam u kljun bananu da mogu popit tabletu jer me artritis pere na najjace od tih taxib, stalno im je otvoren prozor i puse mi po ionak razjebanim kostima. Otisle smo se prosetat uz jezero, pijesak je kvarcni onaj fini kaj se ne lijepi po tijelu...i puno je prekrasnih kamencica kvarza. Selo je ful mirno, ima nekoliko pansiona sa bungalovima, al dosta je toga zatvoreno jer im sad nije sezona. Imam vremena i za kupanjac i to ovaj put ne sa Slajkom nego s guskama. Ekipa se kupa u jezeru, pere zube, pere sudje, atmosfera skroz domaca i opustena. Al meni bas nije opusteno jer me pocelo sarafit. Samo samo to cekala, na sjebane kosti jos i trckaranje na wcku.
 Auto nas ceka i vozi u Tamatave. 
Putem prolazimo kroz sela, i stvarno su sirotinja, drvene kuce, prodaju svasta a vecina ih sjedi vani na pragu i gleda na cestu. Ocito nemaju posla ili se bave samo poljoprivredom. 
Sad prolazimo dio Madagaskara gdje bi trebale biti tropske sume, ali sve je to posjeceno i spaljeno i tamo su sad banane, kuruza i riza. Mislim da imaju veliki problem s deforestacijom.i nepovratno su unistili sumu, a svako toliko su sad klizista jer nema biljaka da korijenjem drze zemlju. Imaju zasticena podrucja tropske kisne sume kao npr.u Andasibeu ali od prvobitne sume je ostalo manje od 20. % sve su posjekli, to nam ne rekla vodicica jucer a to i vidim sama uz cestu. Krajolik je skroz izmijenjen. Ne mogu se odati dojmu da sam stalno na vagi jel mi se svidja ovdje ili ne. 
Nisu osvijestili brigu o prirodi, skloni su prevarama, kuzim ja da im je turizam tek poceo i takvo sam ciganjenje vec vidjala i po Kambodji i dalje po svijetu, al nista me do sad nije onak prehitilo i odusevilo sto vidim putem, osim lemura...oni su najbolja stvar ovdje i jedinstvena. Sve ostalo sam vec vidjela i to u puno boljem obliku.
 Tamatave je drugi po velicini gradic na Madagaskaru, ali meni osobno sve to izgleda kao jedna velika selendra. Super je Slajka rekla da joj Tana zgleda ko favella, a ne grad. Istina da jos nismo obisli uzi centar a to planiramo ostavit za kraj na povratku i Tamatave i Tanu. Uglavnom su sve ulice ujedno i trznice. Svi prodaju sve i svasta. Imamo pol vure do pokreta taxb, dogovaram s njim cijenu 3500arija po osobi objasnjava mi da imamo od ceste jos 300m do pansiona Hibiskus koji nam je jucer preporucio decko iz JAR a Ivan i u kojem mislimo.ostat.  idem nekaj pojest i suprotno zdravom razumu sjedam za stand s rezancima i piletinom i hrpom muha...doduse tu mi se cinilo najmanje muha...i jedem.
put do Mahamba
sela uz cestu
sela uz cestu
 Koji zajeb, jer je naplata i grcevi stigla nakon par sati. Prvo smo se druckale u taxib. nagurane s mililon skvadre koja mi je skoro pa sjedila u krilu i tako jedno 3,5 sati. Na kraju nas je krenuo iskrcavat na glavnoj cesti, al je onda rekao ljudima da izadju i cekaju. I poceo nas vozit tih 300m do pansiona. Mi si pomislimo kak je drag i kak cemo mu dati napojnicu  i ja mu dala 10000 kad on nama izvali cifru da platimo 30000. E kad tu nisam popizdila, nisam htjela dati kad dolazi neki francuz ocito vlasnik ili tak nekaj i kaze nam da pustimo njemu da to rijesi. Ja mu kazem kolko je trazio i jos pokazem cifru na mobu jer sam mu je napisala da provjerim a ovaj tvrdi da je on nas dopeljao do sim jer nam je on preporucio hotel i da je to sad privatan prijevoz, ja mu velim da nas je na svoju ruku dovezao i da laze, a francuz mu izvadi 10000 i da mu i pokaze da odemo. Kuzim da mu ovaj moze dopeljat goste ili ih slati negdje drugdje al da se da tako ucjenjivat od malog prevaranta...to ne kuzim. Na kraju smo mi otisle u sobu, sad ne znam jel nam u smjestaju to naplatio naknadno....al da nas nije francuz maknuo ja bih ovom tko se okrenula i otisla i pozvala murju( koja je sigurno isto korumpirana) al bar da se smirim. E al fakat mi ih je dosta, jebene su lopine ti taxisti. Vise fakat ne znam kako s njoma na kraj.  
  Zato nam je bungalov krasan, prvi red do mora, plaza bijela pjescana, palme, lezaljke i sunce...skoro da je odgnalo svu nervozu i razocaranje. Al stisli su me grcevi i kosti ubijale tak da sam se legla na vruci pjesak da me malo oporavi. Smiril mi se zeludac al sam skroz premorena otisla spavat u sobu jer je kisa pocela padat.


nepregledna pjescana plaza u Mahambu


hotel Hibiscus nas bungalow prvi red do mora

pogled s kreveta

Mislila sam da se necu uspjeti ni dici, al nakon par sati malo sam zivnula i prosetala sa Slajkom po plazi, skupljala koralje i pokusale smo naci nekog tko bi nam rekao za brod sutra koji ide odavde do Ille sta. Marie.  Condor se zove. 
Setnjica mi je pasala, pojeli smo ribu i rizu poslije maznula pol pivice sto je bila ipak greska jer mi nije sjela ko ovih dana i u 9 u krevet jer poslije vise nema struje .

Nema komentara:

Objavi komentar