subota, 9. siječnja 2016.

Madagascar...Ile aux nattes 3 dan

9.1. Ille aux Nattes

Napokon su nam.se molitve uslisile i budi nas jutarnje sunce na ile aux Nattes. Prekrasno jutro, i jos ljepsi pogled za doruckom, na palme i azurno plavi ocean. Zadnji dan na  otocicu odlucile smo provesti na nasoj plazi pred nasim Meva Paradise hotelom, kupanje, suncanje, i ljencarenje.
Tak sam bila lijena da mi se nije dalo ni da mi curke pletu pletenice a dogovorila sam se s njima za danas. Samo izlezavanje na suncu i pijesku i brckanje, kasnije je neka druga dosla i onda sam pristala da mi ih ona isplete, al ona me samo na brzinu zbrckala tak da su mi vec drugi dan bile opustene. To mi je kazna jer sam zeznula one prijepodne, al nema veze ipak nosim dio Afrike sa sobom doma i u ovim zbrckanim pletenicama. Maznule smo popodne s Tozom, nasim konobarom jedan rum od gingera i vanilije za oprostaljku, i dogovorile rucak. Ja sam danas htjela pojest hobicu koju je Slajka jela jucer jer je bila mekana ko putar, al ko za peh moja danas je bila zilavija....ne ide mi bas nesto od ruke danas. Poceo je lagano padati mrak kad smo pojele i krenule s otoka. I opet mi nije sjelo to naglo dizanje od stola. Ova me lijenost i preopustenost danas kosta zivaca. Do piroga smo dosle vec po mraku al ih je jos uvijek bilo i za tren nas je prebacila na Ile sta Marie. Posljednji pogled na najljepsu plazu...i opet put pod noge...prvo tuk tuk do luke a onda trazenje smjestaja. Neki dragi lrezubi vrnac nam je pomogao naci sobu blizu trajekta i to za neku sicu 17000arija...ili 5 eura soba, i to neki debeli gazda koji se nije udostojio ni izaci iz kuce nego je samo cijenu viknuo kroz prozor. Soba je onak za prespavat al za te pare...mila majka. Samo kaj je po noci bilo tako vruce i sparno da sam jedva oko sklopila.






10.1. Budimo se u 5h jer trajekt za Madagaskar krece u pol6. Odlucile smo se vratiti s istom kompanijom El Condore za 100 000 arija jer su pouzdani i dobar je brod, a i pase nam da nas iskrcaju u Manambatu jer cemo tamo provesti dan i prespavati a onda s El Condorovim busevima drugi dan dalje za Tamatave. Super nam je bilo u Hibiscusu pa nakon iskrcavanka picimo po plazi do njega...sunce przi nemilice. Kad tamo zajeb, zatvaraju sezonu i zena nam nece iznajmit bungalow na jednu noc. Tak smo se hrustile na te bungalove, s lezaljkama i dugom pjescanom plazom, krasnim vrtom, i lemurima koji bauljaju okolo kad ono nis. Mene je ulovila nervoza da idemo dalje, al Slajka se nije dala smest i smirila je situaciju, rekla da se tu kupamo pa kad dodje gazda da cemo njega pitati. A gazda je bio na ribiciji. I mene je pocela popustati nervoza nakon kupanja, i brzo smo se skompale s nivim gostima, ja sa ekipom Francuza koji su porijeklom s Tahitija, totalno simpaticni i dobrocudni, svirali su ukulele i pjevali u jednom trenutku sam imala filinga da sam na Hawaima a ne u Manambatu. Slajka je na kupanju upoznala curke amerikanke kaj kao medicinske sestre volontiraju na brodu Mercyships.org. Taj brod putuje Madagaskarskom obalom i lijeci ljude s raznim bolestima. Skroz mi je to cool. Te su curke dok smo se mi suncale otisle na kupanje malo dalje i maznuli su im s plaze torbicu, nisu mogle pronaci poslije tko je.







 Vratio se i boss s ribicije i Slajka ga je zasprehala i iznajmio nam je bungalow i to opet onaj prvi do plaze, eto sve se rijesilo, samo mi je trebala Slajka da me malo skulira. Jedino im nije vise radio restoran pa smo prosetale do Piroque hotela, koji ima krasnu terasu i bungalove ali je i duplo skuplji od naseg, samo mu je plaza nikakva, plitko je i nije za kupanje osobito ne kad je oseka. Izvalile smo se na terasu uz more, opet pile onaj domaci rum s okusom, ovaj put jagoda i mango, vecerale ribu i to finu, i jos su nas pocastili s jednim rumom. Vec je bio debeli mrak kad smo se vracale doma, ja se trudila pobjeci od komaraca ali nije pomoglo. Ovaj Mahambo je za mene smrt, puno je tigrastih komaraca kojima sam ja ocito jako slatka, i cijelu su me izmasakrirali. Taman sam se malo oporavila od prve runde sad je dosla nova runda uboda i izgledam kao da imam Variolu veru, velike boginje. Bojim se da ce mi neko dat neku kintu na cesti iz sazaljenja...strava...a da ne velim kak me svrbi. U totalnom sam karambolu.

Nema komentara:

Objavi komentar