Madagascar...Ill sta. Marie

6.1. Ille sta Marie

Opet glumim sismisa i budim se u cik zore. Vani je vec jako toplo. pa se skidam u kupaci i odmah bacam jedan swim. Suncamo se na lezaljkama, rastezemo ko gusteri po suncu i oko 8 idemo doruckovat. Dorucak im bas nije ko zna kaj al poged je prekrasan. saznale smo da brod dolazi oko 9 sati, i vec se vidio na pucini, pa kupimo prnje i dizemo sidro.
Do mjesta ukrcaja imamo nekih 15min setnje uz more, i stizemo taman kad i brod.
 Skuzimo da ce iskrcavanje potrajati pa se bacamo  na plazuicu i na kupanjac, skupa s ceselom djecurlijom koja se goluzdrava zaletava u more i vristi od smijeha.

plaza u Mahambu gdje pristaje brod El COndor

ekipa

vesela ekipa

spica im je zaletavanje u more

Krecemo tek oko pol 12, i more nije bas mirno, valjaju nas valovi a ekipa riga svaki cas.
Karta za brod El Condor do Ile sta. Marie kosta 100 000arija ili 30eura u jednom smjeru, najskuplja stavka na ovom putovanju, ali brod se cini siguran a i nema bas neke puno jeftinije varijante.
  Stizemo na otok i malo glavinjamo po luci najvecem gradu na otoku Ambodifotatra, napokon smo nasle neke suvenire, lemure od slame, magnetice...

Ambodifotatra na Ile sta Marie

Ambodifotatra 

imam novi job ...vozim tuk tuk

 Uzimamo tuk tuk do La crique hotea kojeg smo nasle na internetu,nalazi se u lijepoj uvali, ali ima usku pjescanu plazu, zeleni travnjak iza i krasan vrt.
Smjestaj je 64000arija, u bungalowu sa seranjem wca, pa se malo neckamo al na kraju odlucujemo ostati.
 Puno je koralja i njihovih komadica po plazi koji pikaju za noge, pa plaza bas nije neka spica, u moru je isto puno koralja tak da mislim da bih sutra tu mogla roniti.

nas bungalow

vrt

bungalowi La crique

zalazak sunca La crique

plaza u La crique

zmija

stijene na kojima zive galebovi ispred La crique

 Nekak sam se uspjela ubost na ogromnog jeza i to mi dodatno kvari raspolozenje. slijedecih sat vremena provodim vadeci igle iz tabana, i vec sam malo zabrinuta kak se nisam jos uvijek uspjela opustiti i uloviti easy moode a skoro smo na zadnjoj tocki naseg putovanja.
 Muci me i dalje zelucana viroza, sad jos imam jezeve u nozi, pikaju me komarci i izlazi mi alergijska reakcija pa izgledam kao boginjava, i jos povrh svega na povratku s jednog od mnogih hodocascenja s wecea, skoro sam stala na zmiju. Nije velika, al ni ne treba biti da se smrznem od straha.
 Mislim da mi je dosta za danas i idem spavat dok se jos kaj gore nije desilo.

Madagascar...Mahambo

5.1. Nisam nis spavala nocas, cucki su zavijali, padala je kisa, bilo je sparno i nije bilo zraka...za popizdit. Budim se u 5.15, razvedrilo se, bacam u kljun bananu da mogu popit tabletu jer me artritis pere na najjace od tih taxib, stalno im je otvoren prozor i puse mi po ionak razjebanim kostima. Otisle smo se prosetat uz jezero, pijesak je kvarcni onaj fini kaj se ne lijepi po tijelu...i puno je prekrasnih kamencica kvarza. Selo je ful mirno, ima nekoliko pansiona sa bungalovima, al dosta je toga zatvoreno jer im sad nije sezona. Imam vremena i za kupanjac i to ovaj put ne sa Slajkom nego s guskama. Ekipa se kupa u jezeru, pere zube, pere sudje, atmosfera skroz domaca i opustena. Al meni bas nije opusteno jer me pocelo sarafit. Samo samo to cekala, na sjebane kosti jos i trckaranje na wcku.

 Auto nas ceka i vozi u Tamatave. 

Putem prolazimo kroz sela, i stvarno su sirotinja, drvene kuce, prodaju svasta a vecina ih sjedi vani na pragu i gleda na cestu. Ocito nemaju posla ili se bave samo poljoprivredom. 

Sad prolazimo dio Madagaskara gdje bi trebale biti tropske sume, ali sve je to posjeceno i spaljeno i tamo su sad banane, kuruza i riza. Mislim da imaju veliki problem s deforestacijom.i nepovratno su unistili sumu, a svako toliko su sad klizista jer nema biljaka da korijenjem drze zemlju. Imaju zasticena podrucja tropske kisne sume kao npr.u Andasibeu ali od prvobitne sume je ostalo manje od 20. % sve su posjekli, to nam ne rekla vodicica jucer a to i vidim sama uz cestu. Krajolik je skroz izmijenjen. Ne mogu se odati dojmu da sam stalno na vagi jel mi se svidja ovdje ili ne. 

Nisu osvijestili brigu o prirodi, skloni su prevarama, kuzim ja da im je turizam tek poceo i takvo sam ciganjenje vec vidjala i po Kambodji i dalje po svijetu, al nista me do sad nije onak prehitilo i odusevilo sto vidim putem, osim lemura...oni su najbolja stvar ovdje i jedinstvena. Sve ostalo sam vec vidjela i to u puno boljem obliku.

 Tamatave je drugi po velicini gradic na Madagaskaru, ali meni osobno sve to izgleda kao jedna velika selendra. Super je Slajka rekla da joj Tana zgleda ko favella, a ne grad. Istina da jos nismo obisli uzi centar a to planiramo ostavit za kraj na povratku i Tamatave i Tanu. Uglavnom su sve ulice ujedno i trznice. Svi prodaju sve i svasta. Imamo pol vure do pokreta taxb, dogovaram s njim cijenu 3500arija po osobi objasnjava mi da imamo od ceste jos 300m do pansiona Hibiskus koji nam je jucer preporucio decko iz JAR a Ivan i u kojem mislimo.ostat.  idem nekaj pojest i suprotno zdravom razumu sjedam za stand s rezancima i piletinom i hrpom muha...doduse tu mi se cinilo najmanje muha...i jedem.

put do Mahamba

sela uz cestu

sela uz cestu

 Koji zajeb, jer je naplata i grcevi stigla nakon par sati. Prvo smo se druckale u taxib. nagurane s mililon skvadre koja mi je skoro pa sjedila u krilu i tako jedno 3,5 sati. Na kraju nas je krenuo iskrcavat na glavnoj cesti, al je onda rekao ljudima da izadju i cekaju. I poceo nas vozit tih 300m do pansiona. Mi si pomislimo kak je drag i kak cemo mu dati napojnicu  i ja mu dala 10000 kad on nama izvali cifru da platimo 30000. E kad tu nisam popizdila, nisam htjela dati kad dolazi neki francuz ocito vlasnik ili tak nekaj i kaze nam da pustimo njemu da to rijesi. Ja mu kazem kolko je trazio i jos pokazem cifru na mobu jer sam mu je napisala da provjerim a ovaj tvrdi da je on nas dopeljao do sim jer nam je on preporucio hotel i da je to sad privatan prijevoz, ja mu velim da nas je na svoju ruku dovezao i da laze, a francuz mu izvadi 10000 i da mu i pokaze da odemo. Kuzim da mu ovaj moze dopeljat goste ili ih slati negdje drugdje al da se da tako ucjenjivat od malog prevaranta...to ne kuzim. Na kraju smo mi otisle u sobu, sad ne znam jel nam u smjestaju to naplatio naknadno....al da nas nije francuz maknuo ja bih ovom tko se okrenula i otisla i pozvala murju( koja je sigurno isto korumpirana) al bar da se smirim. E al fakat mi ih je dosta, jebene su lopine ti taxisti. Vise fakat ne znam kako s njoma na kraj.  

  Zato nam je bungalov krasan, prvi red do mora, plaza bijela pjescana, palme, lezaljke i sunce...skoro da je odgnalo svu nervozu i razocaranje. Al stisli su me grcevi i kosti ubijale tak da sam se legla na vruci pjesak da me malo oporavi. Smiril mi se zeludac al sam skroz premorena otisla spavat u sobu jer je kisa pocela padat.

nepregledna pjescana plaza u Mahambu

hotel Hibiscus nas bungalow prvi red do mora

pogled s kreveta

Mislila sam da se necu uspjeti ni dici, al nakon par sati malo sam zivnula i prosetala sa Slajkom po plazi, skupljala koralje i pokusale smo naci nekog tko bi nam rekao za brod sutra koji ide odavde do Ille sta. Marie.  Condor se zove. 

Setnjica mi je pasala, pojeli smo ribu i rizu poslije maznula pol pivice sto je bila ipak greska jer mi nije sjela ko ovih dana i u 9 u krevet jer poslije vise nema struje .

Madagascar...Kruzimo malo i po jezeru- Manambato

4.1. Manambato

Jutros nas umjesto pijetla bude indri lemuri i pticice. Spavamo ko bebe uz te zvukove do 8 sati. Danas bez jurnjave sve, dorucak, kavica, pakiranje. Pa smo se zapricale s deckom Ivanom iz Juznoafricke republike pred bungalom koji je upravo dosao s otoka Ille st.Marie na koji se spremamo nakon prasume, pa nam je dao super savjete gdje spavati, kojim trajektom do tam i tak. Krecemo iza 11 zapravo dosta kasno i moramo prvo taxi brousseom opet do Moramange pa natrag preko Andasibea do Brikavilla. To nam je islo dosta dobro, brzo smo ih polovile, i vozile se s guskom u t.bu koja se bunila cijelo vrijeme. A klinci su kasljali i hroptali i to onak fejst bolesno. Dijelila sam im lize da im se smiri kasalj a bome i da me ne zapljuju. Nekad i dobra djela imaju sebicne namjere;). U Brikavillu nas neki tipovi pokusavaji izlevatit za prijevoz do Manambata, i stavljaju nas u krcati tb...i traze za to 30 000. Odmah mi je to bilo sumnjivo, pa sam gledala kolko drugi placaju. I vidim da daju 1000...i tu popizdim jer su se cerekali kak ce zaradit na nama. Put je fakat koma, totalni razrovani makadam, pa ide kroz vodu preko potoka i to nekih 7 km sve skupa traje. Na izlazu iz tb sam frajeru dala 5000 za nas dvije okrenula se i otisla, nekaj je mucal al se brzo pokupil.
Pun mi ih je k....vise jer nas muljaju nemilice i valjaju za lovu. Ne kuze da nisu svi turisti lovatori, i da  cemo normalno platit i ostavit tip ak smo zadovoljni...al oni bi brzu lovu, a najvise me vrijedja jer misle da smo glupi i jos se rugaju tome. Kuzim da su surotinja al to im ne daje pravo da varaju i muljaju. I to onak bezobrazno ne malo da dodaju nego po 5-10 puta vise.
Manambato je selo na obali jezera Rasoabe lake i od tamo se ide dalje brodom na otok Ankanin nofy gdje je Palmarium reserve, rezervat prirode i mjesto za chillanje i opet minglanje s lemurima.
 Dosle smo dosta kasno tamo i pokusale naci brod da nas tam odveze, naravno da su u pet min svi znali kaj smo napravili i nisu nam bas bili skloni. Al mi smo se sjele na plazu i s klincima se pocele zafrkavat, i otpustat nervozu i paniku jer smo zaglavile u toj vukojebini. Onda nam je dosao neki decko kaj radi u hotelu pored i dobro prica engleski i pomogao nam da provjerimo hotel. Ipak smo odustale od odlaska na taj otok na jezeru jer je prijevoz brodom tam i dalje do Tamatave 200eura. Posto smo lemure vidjele jucer bilo nam je ok. Uzele smo sobu kod tog decka, i on nam je za sutra dogovorio prijevoz autom do Tamatavea za 20 000arija. Skuzila sam da je jezero toplo i da se svi kupaju i odmah uskocila u vodu. Temp je bar 30*...super za kupanjac.

klinci se klackaju i uzivaju

Moramanga town

jezero Rasoabe

zalazak na jezeru 

nas bungalow na jezeru

moi pred restoranom

Slajka sna kupanjcu s guskama

Pracakale smo se i skroz opustile, na kraju pojele piceka i pomfri u resti, maznula sam pivkana i bila sretna kak je iz usrane situacije ispala super kombinacija...kupanje u jezeru, chillanje na selu...i napokon luxuzni prijevoz do nekam.

Madagascar...Andasibe -kruzimo po otoku lemura

3.1. Andasibe

Bude nas jutros prvi pijetli, pakiramo se i put pod noge. Na kolodvoru je vec zivahno, hvata nas tip koji veli da ima direkt bus za Andasibe, pa ne moramo presjedat u Moramangi. Uvaljuje nam kartu za 12000 arija i moramo cekat do 7 da krene. Naime ariji nisu zapravo Arijariji...madagaskarska valuta, a ariji ih zovem iz milja i tecaj je za 100eura 350000arija, kad smo promijenile 300eura prvi puta u zivotu smo bile milijunasice.
   Usput nam na kolodvoru kupujem kavu za kunu kod bakice al me kava na kraju kostala vise jer sam razbila salicu pa sam dala bakici 2 soma arija da to nadoknadim. Pijuckamo kavicu i minglamo s djecicom koja se muvaju okolo. Mame im prodaju po kolodvoru pa se djeca sa.a brinu o sebi, a jedna malica od 5 god jos cuva i bebu od par mjeseci. I vesela je i vedra. Taxi brousse je fakat krenul na vrijeme i nije bio natrpan i imale smo svoje mjesto. Kraj nas je sjedio covjek, vodic tura po Madagaskaru koji je isao na obalu na odmor. Super je znao engleski pa smo mu se odmah bacile na vrat da skupimo par info. Dogovorio nam je vodicicu po Andasibeu koja nas je docekala pred hotelom. Hotel Feon ny ala je jako zgodan, bungalovi na brdu...uz jezero i u samoj prasumi. Uzimamo najjeftiniju sobu s kupaonom na vrhu brda i lijepim pogledom na prasumu. Kosta 10 eura a izgleda super. Odmah krecemo prema prasumi, odlucili smo se za Mitsinjo prirodni rezervat koji podupire lokalnu zajednicu i nije drzavni NP, a sve je to ista prasuma samo kaj u ovom platis 25000 arija i ne moras platit vodica nego mu das tip, a u NP ulaz je 45000 Arija plus vodic. Parkovi su poskupili prije mjesec dana... opet mi kasnimo i prst u govno kao s vizom.
 Prasuma nije ona prava kisna suma...vise kao decidous forest...dosta je prohodna, al ono kaj ne glupo, puno drveca je naknadno posadjeno nije izvorno, npr. borovi i eukaliptus. Kaze vodicica da su to drvo donijeli Francuzi. Izvorna je ona palma u obliku slicno i vakona drvo...nesto slicno ogromnim agavama i ta drveca cine sumu drugacijom od onih koje sam vidjela. Uzivam po tim prasumama svaka je po necemu osobita,  samo mi je zal kaj nam je vodicica bila sutljiva, nije nam pricala o sumi...samo je pozurila do indrija. Brijem da su ovi africki vodici za k.... ko ona iz Kenije, da ne bi zivotinju vidjela ni da se spotakne na nju. Al ajde odfurala nas je do obitelji indrija. Indrije smo culi vec  na cesti do rezervata, to je najveca vrsta lemura...crno bijele su boje. Na putu smo vidjeli i kameleona i svog prvog lemura koji je visio na tabli od parka.
   

vakona tree

indri lemur

indri

Mitsinjo

nas quide

indri

kameleon

Uzivala sam gledajuci ih lako jedu lisce na drvecu, slobodni u divljini. Ova obitelj ima 5 indrija al mi smo vidjele samo 4. Skacu po drvecu, jedu i glasaju se. Bili smo oko 2 sata u sumi, to je najkraci krug, mozes i duze onda je karta skuplja, al nama je i ovo bilo dosta. Dali smo joj tips a cura nam je organizirala auto za 40000arija da nas vozi do Vakona lodge gdje je otok lemura i vrati natrag.
E tome sam se najvise veselila...druzenju s lemurima...da osjetim njihove rukice po licu, nakon sto cackaju po svojoj  riti:). I tu je ulaznica poskupila na 25000 arija sa 15000 al ovo je must see. Vakona reserve je privatni reservat sa prekrasnim hotelom i raznim sadrzajima, novenje je 65 eura i daleko je od sela po zajebanoj cesti tak da nismo to rezervirale. Cuvar nas vozi kanuom 5 metara do otoka lemura, uci nas da ne radimo nagle pokrete i daje nam banane da ih hranimo. Odmah nam skacu na rame, diraju nas rukicama, drze za glavu, zicaju klopu, Slajki je njen slozio novi friz. To su smedji lemuri, imaju i crno bijele koji vise s grane naopacke i rijetko dodju na rame, imaju neke male lemurice koji su plahi. Imaju i sifake al na drugom otocicu i njih mozes samo gledat izdaleka. Ove smedje bitange skacu po meni ko da sam grana, a ja uzivam. Preslatki su, i puno manje agresivni od majmuna, a rucice su im skroz fora.

Vakona forest lodge

smedji lemur selfie sesion

crno bijeli lemur

rucice

rukice

fusa

pogled iz naseg bungalowa

Feon ny ala hotel

red lake 

To je bila prava zabava kakvu ja volim...minglanje sa zivotinjama. I super je kaj su su slobodni na tom otocicu i kaj su tak pitomi. Nakon sat i pol igranja teska srca odlazimo s otocica na farmu krokodila da vidimo krokice i fusu jedinog predatora na otoku. Rade do 5 pa smo imali jos pol vure. Krokodili me nisu bas zanimali jer fusu su autohtone zivine s Mada, iako je fora kaj i oni imaju ogromno jezero u kojem mogu plutati. Fusu sam htjela vidjeti barem u kavezu jer je nocna zivotinja i tesko da cu je vidjeti u prirodi. Izdleda kao ris..malo duza i niza i skroz smedja, lijepa. Nas sofer nas vraca natrag kroz selo Andasibe, di smo stale kupit vodu. Andasibe je bas prava selendra, drvene kucice uz jednu cestu. Nedjelja je pa je ekipa vani svi gino obuceni. Skuzile smo jutros dok smo se vozile prema sim da im je nedjelja dan za crkvu i pranje vesa. Zene se skupljaju na rijeci i peru ves.
 Dan zavrsavam u restoranu prek puta hotela sa biftekom u zelenom papru koji kosta 20 kn i ledenom pivom...da bi rec rekla.

Kruzis? Mauricijus i Madagaskar

Slijecemo u London i nekako se nadamo da bi mogle tamo zaglaviti...ako vec negdje moramo zaglaviti na putu do Madagaskara rado bi da to bude u Londonu.
 Let za Istambul nam je pomaknut pa se klatimo po ducanima..Harrodsu...i slinim od nostalgije za dragim mi gradom. Vrijeme je da ga uskoro opet posjetim. Kasnimo nekih sat vremena u Istambul i kruzimo oko Bospora avionom jer je na aerodromu kaos. Napokon sletimo i izlazimo u smrznuti Istambul. Snijega ima nekih 3-5 cm ali smrzava se led na tlu...i totalni je kolaps na aerodromu.
Valjda su u soku jer nisu navikli da pada snijeg. Let za Mauricijus kasni tri vure al u avionu smo...i to je nekaj. Bar imamo telku i muziku i klopicu.
    Gledamo kaj bi mogle pofurat sa sobom iz aviona, spremamo ko hrcki pekmezice, sirne namaze, buteljice vina...sve gledamo da im i dekicu maznemo, bas je zgodna za piknik ili plazu. Pada zajebancija da smo dosle u shopping u Turkish airlines. Najvise me veseli vinceko kaj smo si zbuksale ak zaglibimo u nekoj nedodjiji. Imale smo cetiri sjedala za sebe tak da smo se uspjele ispruzit i spavat...nemre bolje od toga. Fino su nas nahranili u avionu samo se nadam da to nisu zadnji ukusni obroci na nasem putu jer znam kak to zgleda u Africi i uglavnom sam vise gladna nego sita kad putujem po ovakvim zemljama.
Gledam Mauricijus iz zraka dok slijecemo i drago mi je da smo se ipak odlucile za Madagaskar. Izgleda lijepo...narocito koraljni greben i pjescane plaze al brijem da tu ne bi imale kaj za radit vise od 3 dana. Otok je uglvnom ravan, nema puno suma, puno je plantaza secerne trske.

Mauritius

Mauricijus

Pustamo korjenje u avionu cekajuci da napokon krene za Madagaskar. Kasnimo 3 vure u konacnici al smo ipak tu....hello my dear Africa...temp ugodna oko 23 stupnja, lagano pada mrak pa se zurimo nekaj skombinirat za dalje. Ideja da odmah nastavimo za Andasibe pada u vodu jer ovi lesinari od taxista traze previse 60-120eura. Ionak su nas vec na samom ulasku u zemlju ogulili za 25 eura.      Naime uveli su vizu prije ravno 2 tjedna...17.12.2015./Viza za Madagaskar sad kosta na 30 dana 25 eura, 60 dana 35 eura a 90 dana 45 eura i to za sve strance. Nabijem ih..kaj nisu mogli jos koji dan pricekat s tim. Izlazimo s aerodroma i opsjedaju nas sa svih strana, a to nam bas i treba da vidimo kaj cemo dalje.
Uspjeli smo s jednim lokalcem dogovorit voznju do grada, do kolodvora s kojeg idu taxi brousse za Andasibe. Bar smo mislile da smo uspjele. Frajer nas je vozio kroz cijeli grad i vec izasao iz Tane valjda je mislio da ce nas on vozit za Andasibe al kad je skuzio da nije dobro krenuo i da planiramo spavat u Tani, otfurao nas do frenda kaj prica engleski i ovaj mu je objasnio kaj hocemo. Zajeb je kaj ne znaju engleski...a ovom i francuski bas ne ide kao ni nama. Uspio nas je dofurat pred hotel kraj tog kolodvora i dali smo mu 20000. Arija...5000 vise nego kaj smo se dogovorili jer nas je vozikal okolo....opet kruzimo... i bar smo vidjele grad koji je pun smeca, kucice su zgodne u boji al ne bih se solo setala po noci okolo. Naravno da mu to nije bilo dosta al smo mu onda jos i lijepo zahvalile. Bio je drag al uvijek ista prica s tom skvadrom, vide u turistima krave muzare i zmuzli bi svaku paru. Na to sam vec oguglala, brijem da sam nekad veca ciganka od njih.
Hotel nije bio skup...nekih 9 eura soba al tak i zgleda. Topla voda...aha...samo sanjaj...al za prespavat bu ok. Ionak se ujutro dizemo rano da u 6 ulovimo taxi brousse za Andasibe.

Madagaskar....kruzna tura

Nakon nekoliko propustenih kombinacija za Maldive, Filipine i Indoneziju odluka pada...Madagaskar. Slajka i ja solo idemo malo gledati lemure, glavinjat po prasumi i nasukat se ko tuljani na neku pjescanu plazu.

Plan puta nemamo do zadnjeg dana jer nam smjer i itinerar na otoku ovisi o kisi. Tek se prije par dana odlucujemo da idemo istocnu turu di je najvise kise ali tamo su i najljepse prasume i plaze. Za sad se ne spremaju neki cikloni...zrak je cist.

I sve bi bilo super da dan prije nije pao snijeg u Istambulu, inace bi bilo koga briga al mi letimo Turkishem i saznajem.1.1. Ujutro da je let otkazan...i to ne samo nas iz Zagreba nego hrpa letova...i tu vec krece avantura...a avanturu volimo...uspijevamo prebukirat let iz Zg za London pa dalje za Istambul jer taj nije bio otkazan...znaci Zg-London-Mauricijus al samo na aerodromu-Madagaskar...kruzimo....zato bu se ovo zvala kruzna tura...jer je sve pocelo s kruzenjem...kruzis?