crtice s puta: Peru - Piura, Lima

siječanj 2020. Peru- Piura, Paita, Colon

Vožnja noću do Perua prošla je bez previše traume, bus je izvrstan;

karta je 20$ od Cuence do Piure, sjedala se daju spustiti prilično

nisko tako da sam spavala ko u krevetcu. Granicu smo prešli

prilično bezbolno i brzo, tako da nastavljam spavati dalje. Budim

se negdje pred zoru i čekam svitanje. Kako se sunce diže tako se

preda mnom otvaraju vidici koji su me iznenadili...pustinja.

Očekivala sam planinsku vegetaciju i bujne šume, no prvi dojam je

bio razočaravajući; nepregledni prostori sive prašine i žutog

pijeska i kuće iste neodređene boje, građene od sive i žute cigle,

bez fasada, jednolične. Nisam očekivala da će tako veliki dio

teritorija biti pustinjski. To je pustinja Sechura koju uglavnom

uzrokuje hladna Humboltova struja zbog koje nema dovoljno

padalina. Sivilo samo povremeno presijecaju zelene doline uz

rijeke koje ih navodnjavaju.

Peru je relativno velika zemlja, ima 1,2 mil. km2, sa približno 33

milijuna stanovnika.

Sastoji od triju prirodnih regija: obalne nizine na zapadu, planinskoga pojasa u unutrašnjosti i nizine u porječju gornje Amazone, kao najveće cjeline, na istoku. Obalna nizina vrlo je uska, osim na sjeverozapadu, gdje se pruža 50 do 100 km u unutrašnjost zemlje (departman Piura). Osim prostranih i dobro natapanih oaza u riječnim dolinama (obradivo je samo 10% priobalja), brežuljkasta je, suha i pusta. To je upravo krajolik s kojim sam se prvo susrela. Ostatak zemlje čini planinski pojas Anda, koje se u Peruu dijeli na Cordillera Occidental (Zapadni Kordiljeri), Cordillera Central (Središnji Kordiljeri) i Cordillera Oriental (Istočni Kordiljeri). Prostor između andskih lanaca u središnjem i južnom Peruu zauzimaju visoki ravnjaci (altiplanos; 3000 do 4500 m visine), među kojima se ističe Puna s jezerom Titicaca. Pristranci Anda (montaña) spuštaju se strmo prema istoku u nizinu Amazone (selva); na njima su izvorišne rijeke Amazone usjekle široke, plitke i plodne doline (cabeceras de los valles) koje su važne za poljoprivredu Perua. Najviši je andski vrh Huascarán (6768 m) u gorju Cordillera Central. Brojni su ugasli i aktivni vulkani (El Misti) ali to neću imati vremena istražiti. Na klimu Perua, koji je većim dijelom u ekvatorskom i tropskom pojasu najviše utječe hladna Humboldtova morska struja pa su zato u ovom dijelu od Piure do Lime temperature niže od tropskih, malo je padalina i česte su magle.

Rano ujutro stižem busom u Piuru, grad u blizini obale, mjesto gdje sam malo trebala odmoriti uz plažu od naporne noćne vožnje. Upisujem u aplikaciju maps me lokaciju smještaja koji sam rezervirala na bookingu, ali me gps odvodi na krivo mjesto. Pokušavam naći hostel prema adresi, pitam ljude za smjer koji me šalju u neki park do nekog hotela ali ne do onog koji sam rezervirala. Sjedam u taxi i pokušavam s taxistom naći hotel i vraća me pred neku kuću s čijeg balkona je baba neka nešto odmahivala kad sam je pitala za hostel. Sad sam već izgubila više od sat vremena da nađem hostel koji ne postoji i na kraju odustajem i vraćam se u onaj hotel u parku. Već sam umorna a dan još nije ni počeo.
Prije puta sam čitala o pitoresknom selu Colon s lijepim plažama, pa sam se brzo, da više ne gubim vrijeme i živce, prebacila u mali kombi do Colona, sela koje je udaljeno nekih sat vremena od Piure. Veselo jurim na plažu, kad ono plaže nema... plima je i more se diglo skroz do kuća, a na par metara prilaza moru hrpa je Peruanaca koji su došli na kupanjac. Jedva se uspijevam namjestiti na neku kamenu plohu, ostatak ruševine neke kuće koju su valovi poravnali sa zemljom. Ni uz najbolju volju da ulovim koju zraku Sunca, ne uspijevam u tome jer su valovi ogromni i stalno me zalijevaju, a i puše sve više tako da na kraju odustajem i sjedam u obližnji restoran. Naručujem specijalitet tog područja riblji ceviche, nešto slično našoj salati od morskih plodova samo sa sirovom ribom, što je za divno čudo izvrsno, samo da nema pijeska pod zubima koji raznosi silni vjetar. Odustajem na kraju od boravka u pitoresknom Colonu i idem za Paitu, mjesto na putu do Piure, koje je na kraju malo popravilo dojam peruanskog mora. Doduše ocean je i ovdje mutan i nimalo me ne privlači na kupanjac ali je mjestašce preslatko, malo ribarsko mjesto s lučicom u kojoj su usidreni šareni brodići. Malo me podsjetilo na Key west, ima onaj Hemingwayski štih s tim kolonijalnim kućama. Sjedam u neki kafić s prekrasnim pogledom na more, naručujem pivkana i uživam u pogledu na šarene brodove, pelikane i djecu koja igraju nogomet na plaži. Vraćam se tek navečer u Piuru, šetam malo centrom koji nije ništa osobito, i sjedam u neki super restoran sa jeftinom i finom klopom. Ajde nije tako loše završio ovaj dan. Ujutro rano ustajem jer imam let za Limu, pa navečer opet za Cusco.

prvi dojam Perua

Colon beach

"prekrasna" pozadina za selfi

Paita

pogled uz pivkana

ralje

Paita

neke ptičurine

luka Paita

šareni brodići

i mačka u dućanu u Paiti je opuštena

Paita, crkvica

Paita, glavni trg

siječanj, 2020. Lima

Danas nije ništa ispalo po planu, imala sam rezervirani tripić na otoke Palomino, gdje sam trebala plivati s morskim lavovima, ali su pomaknuli let tako da sam prekasno sletila i nisam stigla na izlet. Prilično razočarana zbog toga, sjedam na bus za centar Lime, koji se vozi sat i pol i više do centra jer im je promet koma. javni prijevoz je katastrofa, u gradu sa više od 7 milijuna stanovnika

(šire područje i 10 mil.) nema podzemne željeznice ili nekog gradskog vlaka, već prometuju samo busevi i taxiji koji zajedno sa privatnim automobilima stvaraju ogromnu gužvu u svakom dijelu dana. Ne samo da putujem dugo već moram nositi i ruksak na leđima cijelim putem. Nisam stigla ni na free tour pa sama istražujem pomoću aplikacije koju sam si skinula. Vruće mi je i težak mi je ruksak i nemam baš previše volje za istraživanje pa se držim glavnih atrakcija, koje su uglavnom oko Plaza Mayor ili Plaza des Armas, glavnom trgu koji je zapravo i mjesto gdje je utemeljen grad 18.01.1535. Tu je konkviskador Francisco Pizarro odredio je lokaciju na kojoj će se graditi grad. Na Plazi je nekoliko impresivnih građevina Katedrala ili Cathedral Basilica of Lima iz 16-17st., Archbishops Palace ili Nadbiskupska Palača iz 1922.g. i žuta palača Municipial Palace of Lima. Od Plaza Mayor do Plaza San Martin vodi pješačka ulica Jiron de la Union, sa brojnim dućanima. U blizini trga je i stara željeznička stanica u kojoj je danas House of literarture of Lima. Brojne su crkve ali najviše je posjećena crkva i samostan Sv. Franje iz 1673.g. poznata po knjižnici sa brojnim antičkim knjigama i bogatom zbirkom religijske umjetnosti te po katakombama u kojima su kosti 10 000 ljudi koji su tu pokopani jer je na tom mjestu nekad bilo groblje. Jedna je od najbolje očuvanih kolonijalnih crkvi u Limi. Nisam ulazila unutra nego samo prošetala atrijem. Lijepa je i bazilika Sv. Dominika- Basilica of Santo Domingo prvi put izgrađena u 16.st pa nakon brojnih potresa ponovno obnavljana. Nekako nisam previše impresionirana Limom iako ima lijepe primjere kolonijalne arhitekture i balkone koje ja inače baš volim vidjeti, pa na kraju tražim neki restoran. U blizini plaze Mayor je jedna ulica sa brojnim restoranima u kojima u vrijeme ručka poslužuju jeftine menije sa juhicom i glavnim jelom i sokićem za oko 3 do 5 dolara. Taman je vrijeme ručka i nema ni jednog slobodnog mjesta, tu očito ručaju Peruanci koji rade po uredima u centru. Obilazim malo gore dolje i na kraju se uspijevam uvaliti u jedan restoran i malo opustiti. Naravno uz dobru klopu. Vraćam se na aerodrom, let za Cusco kasni što znači da ću doći kasno po noći u Cusco i neću baš imati vremena za večernji obilazak.