crtice s puta: Kolumbija-Salento-Valle de Cocora

6.1. Armenia- Salento- Valle de Cocora

Bus je zapravo koštao 60000copa, opet rano jutarnje iskrcavanje u Armeniji , oko 5h, pa neki mali busić za 4500copa do Salenta, sat vremena vožnje. Dolazim prerano da bih ostavila stvari u hostelu, bauljam i napiknem neki restorančić Branch koji jedini radi tak rano, ljubazan vlasnik ponudi da ostavim stvari u u restoranu, sjedenem popit kavu i pojesti nekaj, cijene previsoke za Kolumbiju, ali vrhunska uslužnost, maznem palačinke i kavicu i trk na jeep koji vozi sa Cocora dolinu. Nakon nekih pol sata vožnje kroz brdoviti krajolik, na kojem uglavnom pasu kravice ili konji, i tu i tamo neka plantaža iskrcavam se iz jeepa, i cjenkam se s tipom koji ima konje da jašim do doline. Daje mi neki popust i već sam na konju. Dobro je jer nisam morala hodati cijeli krug od 12km, nego sam nekih 5km jahala, al da je bilo neko jahanje, i nije, više održavanje na konju jer su stalno neke strmine, spuštanja i penjanja, prelazak preko Quindio rijeke više puta. al izlet je bio pun pogodak, prvo pogled na zelene vrhunce, pa jahanje kraj pašnjaka, pa ulazak u šumu i kanjon bistre rijeke Quindio, lush forest, ili cloud forest, Uzbudljivo, a priroda predivna.

okolica Salenta

Put kroz pašnjake do Valle de Cocora

Quindio river

rio Quindio

treking

Nakon nekih sat i pol jahanja kroz šumu, skidam se s konja i nastavljam pješke do Acaime, planinarskog doma gdje ima puno kolibrića. Uspon nije nimalo lak naročito ne ne 2600mnv, ali uspijevm se dovući do kolibrića i gledati ih kako se hrane gore, popiti kavu i nataviti dalje do Finca la Montana, imanja na najvišoj točki tog trekinga 2860mnv. Tamo nema pive, a maznula bih je radije nego bilo kaj, pa nastavljam dalje. Više nije teško jer se sad spuštam prema dolini, Valle de Cocora, koja je zapravo dio NP Los Nevados u Andama, zaštićenog zbog brojnih biljnih i zivotinjskih vrsta koje žive u tom dijelu, a neke su i ugrožene. Glavna atrakcija parka su Quindio wax palm trees, palme visoke i do 60m koje su nacionalni simbol Kolumbije. Nezaboravan i nesvakidašnji pejzaž, pašnjaci na kojima se izdižu gorostasne palme.

kolibrići

kolibrići u Acaime

Finca la Montana

wax palme

i još

pogled na dolinu

i još pogleda

wax palme

Taman kad je završio trekking, počela kiša, i napravio se takav red za jeepove. Nekak stalno upadam u neke gužve ovdje, već sam napisala da su na praznicima i Kolumbijci, pa putuju okolo tak da je stalno neko čekanje u redu na prijevoz. Ulavnom, nakon nekih pol sata i više nekak se ukrcam u jeep za Salento. Kiša prestaje pa šetam gradom. Tu je taman neka velika fešta koja traje od 3.1. do 7.1. puno štandova s klopom, sviraju bendovi, hrpa ljudi, jedva hodaš kroz mjesto.

Gradić Salento je pravi bombončić, kućice u šarenim bojama, trgić sa crkvicom, glavna ulica okićena za Božić, malo pitoreskno mjestašce s zgodnim restorančićima.

fešta u Salentu

Mariajači bend

crkvica na glavnom trgu

Salento

shopping ulica

7.1. Salento - Pereira- Cartaghena

Jutro u Salentu, kiša ne prestaje, taman za spavanac. Danas bih rado na neko jahanje i plantažu kave. Imam vremena negdje do 2,3 popodne, jer u 17.45 imam dalje let iz Pereire za Cartaghenu. Kiša malo prestaje i napokon krećem pješke prema nekoj plantaži kave. Jeepovi su puni do daljnjeg tak da mi je bolje krenut pješke, putem pokušavam dogovoriti jahanje do farme ali i za to sam na knap jer kažu da treba 3 sata za tu turu, a ja imam samo 2 sata fore. Put ide iz Salenta makadamom pored pašnjaka i finci,to su seoska imanja, kao hacijende, rančevi, i to opet puno penjanja, al srećom, zastopam neka dva stričeka i oni me odbace do prve plantaže kave Las Acacias. Nema vodiča trenutno pa slobodno bauljam po plantaži, između nasada kave, drva banana,tropskog cvijeća i voća, i baš mi je lijepo. Taman imam još malo vremena do polaska jeepa za Salento,pa pijem prefinu kavicu, jedem kolač od banane i malina, i kupujem kavu za poklone. Odjednom se nebo otvorilo i počeo je strahoviti pljusak, taman u to vrijeme dolazi jeep, pa trku jeep i natragu smjesto po ruksake, pa na bus za Pereiru. Gablec na kolodoru i vožnja po zavojima, a želudac na sto muka. Kiša i dalje ne prestaje.

Aerodrom u Pereiri je mali i za čas prolazim do boarding gatea, kad tamo javlja da se let odgađa. Čitala sam o vivaairu da su najgora kompanija, odgađaju letove, naplaćuju zrak koji dišeš, neljubazni, al bili su najjeftiniji i nije mi se vozilo 20 sati u busu do Cartaghene a i nekak sam se nadala da će me to mimoići...hahaha...baš.

Doduše s obzirom na vrijeme možda je i bolje ostati na sigurnom. Nakon nekih dva sata deleya, napokon se ukrcavam i krećem za Cartaghenu