1.1. 2019. Bogota
Napokon Bogota u 23h, nakon žešćeg obitavanja i mrcvarenja po aerodromima i truckanja po avionima. Grad sa cca 8mil. stanovnika na oko 2600mnv, klima ugodna...vječito proljeće.
Pregovaram s nekim taxijem cijenu poprek 25000copa, čini se dobar deal jer sam poslije čula da deru i više. Vozi ko manijak...crveno svjetlo...kome to treba, i za 20tak min dolazi do hostela Casa del sol u Candelariji, staroj četvrti. Hostel solidan, topla voda, malo slatko dvorište, fini doručak, jajčeka i tost i kavica, lokacija +5, u srcu Candelarie, sve na par sto metara. Frajer na recepciji precool, crnac, hoodica s kapuljačom prek glave, visok prek 2metra, brzina gibanja 2 m na sat, zgleda ko kriminalac a bubamara od karaktera, čak me poslije u gradu prepoznao i pozdravio.
Padam u nesvijest, premorena.
2.1. 2019. Bogota
Ujutro imam free city tour Beyond Columbia, kreće s Park Santander ispred muzeja zlata, Museo del oro u 10h. Taj park Santander pun nekih čudaka i klošara. Uglavnom, htjela sam turu da malo naučim o povijesti grada i u početku je bilo zanimljivo, al onda ga malo pretero, nekako dosadno postalo, previše činjenica premalo zabavnih anegdota, pa sam počela loviti krivine i malo bauljati sama i vraćati se na turu.
Evo malo povijesti kaj sam zapamtila.
Muiscas su domoroci koji su prvobitno živjeli na tom području i bavili se eksploatacijom soli iz okolnih rudnika. Grad su utemeljili, 1538.g Španjolci.
Važnu ulogu u oslobađanju od španjolske kolonijalne vlasti odigrali su revolucionari Simon Bolivar, i Santanader i to ne samo u Kolumbiji nego i u Venezueli, Boliviji, Panama i Ekvadoru. Oslobodio je Kolumbiju kolonijalne vlasti i organizirao Republiku Kolumbiju koj su činili teritoriji Kolumbije, Paname, Venezuele i Bolivije , dio Brazila i Gvajane. To nije dugo potrajalo i drzava se raspada. Još jedan političar poslije njega Jorge Eliecer Gaitan ubijen je u blizini parka i to je potaklo veliki štrajk 1948.g., kad su štrajkači rasturili cijeli grad. Uglavnom stalni su nemiri i previranja vlasti, 1960-tih na vlasti su komunisti, a poslije polako vlast preuzimaju narkodileri jer državna vlast nema kontrolu nad cijelim državnim teritorijem. U gradovima se 1973 stvara fronta M19, koju čine intelektualci, socijalni ljevičari koji su htjeli preuzeti vlast. U isto vrijeme po izoliranim teritorijama bez kontrole države, okuplja se FARC, odmetnici... querilas...uzgajaju kokain, švercaju imaju vojsku. Jedan od njih je i Pablo Escobar koji organizira prvi narko kartel, u igri je velika lova, pa ionaku slabu vlast potkupljuju.
Prve paramilitarne vojske bile su grupe ljudi s lovom koji žele sačuvati takvu nestabilnu političku situaciju, bez kontrole da lakše krijumčare drogu. Uzimaju da za njih rade mlade bez posla i obrazovanja. Financirali su političare i prali novac preko banaka, Escobar financirao političare, dao ubiti vrhovnog sudca, a suce su ili potkupljivali ili ako ih nisu mogli potkupiti onda su ih ubijali, kao i političare protivnike i to sve 1980-tih do 1990-tih. Ak sam dobro zapamtila 1991.g. donešen je novi ustav. Narod i političari su podijeljeni dio misli da predsjednik ne može biti bivši odmetnik i diktator a dio se nada da će ipak protjerati querrile.
FARC i guerilas su nakon smrti Escobara 1993, preuzeli posao s narkoticima.
2010.g Santos predsjednik pokrenuo peace proces koji je 2016.g. potpisan i kao FARC ne postoji od tad, u kampovima njegovi vojnici čekaju da ih vrate natrag u civilni život... I opet su svi podijeljeni oko toga jer ne znaju kak će završiti taj peace proces...
Uglavnom nemirna i nestabilna politička situacija, međutim sudeći po ljudima nikad ne bih rekla da su prošli takvu torturu jer su veseli i srdačni.
Uglavnom tura opisuje neke događaje iz povijesti, i političku situaciju, vodi kroz Candelariu do Plaza Bolivar gdje je katedrala, Palacio de Narino, Palazio Lievano, Palazio de justicia i predsjednička palača. U blizini je i Muzej Botero, koji je besplatan uz još dva muzeja, jedan je muzej moderne umjetnosti a drugi je muzej moneda, novaca.
Zanimljiv dio ture je bila priča o Chichi, to je neko lokalno alkoholno piće koje se dobiva iz kukuruza, odmah sam maknula jednu chichu sa sokom od manga, i nije loša za jeftini alkohol. Prošli smo i trg Plazoleta Chorro de Quedo s malom crkvicom Ermitra de San Miquel de principe koji je meni nekak najbolje sjeo i uličice okolo, tu se skuplja ekipa i chilla na trgiću ili cuga chichu po birtijicama iz kojih se čuje salsa. To je inače i najstariji dio Bogote oko kokeg je sve nastalo, srce grada. Tam sam i navečer završila na još jednoj chichi. Ono što me ful oduševilo su grafiti. Grad je pun grafita, murala, reljefa koji su prava umjetnost. Šarene kuće i grafiti, salsa koja se čuje iz svake birtije čine grad još veselijim. Baš mi se svidjela ta živost, muving, kolonijalna arhitektura, zgodne birtijice, lijepo mi je sjela Bogota.
Pregovaram s nekim taxijem cijenu poprek 25000copa, čini se dobar deal jer sam poslije čula da deru i više. Vozi ko manijak...crveno svjetlo...kome to treba, i za 20tak min dolazi do hostela Casa del sol u Candelariji, staroj četvrti. Hostel solidan, topla voda, malo slatko dvorište, fini doručak, jajčeka i tost i kavica, lokacija +5, u srcu Candelarie, sve na par sto metara. Frajer na recepciji precool, crnac, hoodica s kapuljačom prek glave, visok prek 2metra, brzina gibanja 2 m na sat, zgleda ko kriminalac a bubamara od karaktera, čak me poslije u gradu prepoznao i pozdravio.
Padam u nesvijest, premorena.
2.1. 2019. Bogota
Ujutro imam free city tour Beyond Columbia, kreće s Park Santander ispred muzeja zlata, Museo del oro u 10h. Taj park Santander pun nekih čudaka i klošara. Uglavnom, htjela sam turu da malo naučim o povijesti grada i u početku je bilo zanimljivo, al onda ga malo pretero, nekako dosadno postalo, previše činjenica premalo zabavnih anegdota, pa sam počela loviti krivine i malo bauljati sama i vraćati se na turu.
Evo malo povijesti kaj sam zapamtila.
Muiscas su domoroci koji su prvobitno živjeli na tom području i bavili se eksploatacijom soli iz okolnih rudnika. Grad su utemeljili, 1538.g Španjolci.
Važnu ulogu u oslobađanju od španjolske kolonijalne vlasti odigrali su revolucionari Simon Bolivar, i Santanader i to ne samo u Kolumbiji nego i u Venezueli, Boliviji, Panama i Ekvadoru. Oslobodio je Kolumbiju kolonijalne vlasti i organizirao Republiku Kolumbiju koj su činili teritoriji Kolumbije, Paname, Venezuele i Bolivije , dio Brazila i Gvajane. To nije dugo potrajalo i drzava se raspada. Još jedan političar poslije njega Jorge Eliecer Gaitan ubijen je u blizini parka i to je potaklo veliki štrajk 1948.g., kad su štrajkači rasturili cijeli grad. Uglavnom stalni su nemiri i previranja vlasti, 1960-tih na vlasti su komunisti, a poslije polako vlast preuzimaju narkodileri jer državna vlast nema kontrolu nad cijelim državnim teritorijem. U gradovima se 1973 stvara fronta M19, koju čine intelektualci, socijalni ljevičari koji su htjeli preuzeti vlast. U isto vrijeme po izoliranim teritorijama bez kontrole države, okuplja se FARC, odmetnici... querilas...uzgajaju kokain, švercaju imaju vojsku. Jedan od njih je i Pablo Escobar koji organizira prvi narko kartel, u igri je velika lova, pa ionaku slabu vlast potkupljuju.
Prve paramilitarne vojske bile su grupe ljudi s lovom koji žele sačuvati takvu nestabilnu političku situaciju, bez kontrole da lakše krijumčare drogu. Uzimaju da za njih rade mlade bez posla i obrazovanja. Financirali su političare i prali novac preko banaka, Escobar financirao političare, dao ubiti vrhovnog sudca, a suce su ili potkupljivali ili ako ih nisu mogli potkupiti onda su ih ubijali, kao i političare protivnike i to sve 1980-tih do 1990-tih. Ak sam dobro zapamtila 1991.g. donešen je novi ustav. Narod i političari su podijeljeni dio misli da predsjednik ne može biti bivši odmetnik i diktator a dio se nada da će ipak protjerati querrile.
FARC i guerilas su nakon smrti Escobara 1993, preuzeli posao s narkoticima.
2010.g Santos predsjednik pokrenuo peace proces koji je 2016.g. potpisan i kao FARC ne postoji od tad, u kampovima njegovi vojnici čekaju da ih vrate natrag u civilni život... I opet su svi podijeljeni oko toga jer ne znaju kak će završiti taj peace proces...
Uglavnom nemirna i nestabilna politička situacija, međutim sudeći po ljudima nikad ne bih rekla da su prošli takvu torturu jer su veseli i srdačni.
Uglavnom tura opisuje neke događaje iz povijesti, i političku situaciju, vodi kroz Candelariu do Plaza Bolivar gdje je katedrala, Palacio de Narino, Palazio Lievano, Palazio de justicia i predsjednička palača. U blizini je i Muzej Botero, koji je besplatan uz još dva muzeja, jedan je muzej moderne umjetnosti a drugi je muzej moneda, novaca.
Zanimljiv dio ture je bila priča o Chichi, to je neko lokalno alkoholno piće koje se dobiva iz kukuruza, odmah sam maknula jednu chichu sa sokom od manga, i nije loša za jeftini alkohol. Prošli smo i trg Plazoleta Chorro de Quedo s malom crkvicom Ermitra de San Miquel de principe koji je meni nekak najbolje sjeo i uličice okolo, tu se skuplja ekipa i chilla na trgiću ili cuga chichu po birtijicama iz kojih se čuje salsa. To je inače i najstariji dio Bogote oko kokeg je sve nastalo, srce grada. Tam sam i navečer završila na još jednoj chichi. Ono što me ful oduševilo su grafiti. Grad je pun grafita, murala, reljefa koji su prava umjetnost. Šarene kuće i grafiti, salsa koja se čuje iz svake birtije čine grad još veselijim. Baš mi se svidjela ta živost, muving, kolonijalna arhitektura, zgodne birtijice, lijepo mi je sjela Bogota.
Kad je tura završila dala sam 10000copa iako je njihova preporučena cijena 30000copa, al to mogu preporučiti bogatim Amerima. Meni se ovo činilo ok.
Nakon ručka u maloj zalogajnici za 8000copa, juhica, meso s prilogom i sok za 16kn, obišla sam Museo del oro, u kojem su različiti predmeti od zlata ali i drugi artefakti iz pretkolumbovske povijesti. Zgodan je muzej jer osim predmeta ima dosta informacija o povijesti, vremenskih lenta, povijesnih lokaliteta, različitih izložbi. Uglavnom, voljeli su se kititi i muškarci i žene.
Prošetala sam i po muzeju Botero, Ferdnando Botero je bio nacionalni umjetnik najpoznatiji latinoamerički umjetnik, koji je utemeljio stil Boterzam, prepoznatljiv po debelim, prenaglašenim likovima koje je slikao ili pravio skulpture, da bi pokazao svoju kritiku politici i svoj humor. Jedna od poznatijih sika je njegova Mona Liza. Oba muzeja mi se čine vrijedna za posjetiti.
Nakon ručka u maloj zalogajnici za 8000copa, juhica, meso s prilogom i sok za 16kn, obišla sam Museo del oro, u kojem su različiti predmeti od zlata ali i drugi artefakti iz pretkolumbovske povijesti. Zgodan je muzej jer osim predmeta ima dosta informacija o povijesti, vremenskih lenta, povijesnih lokaliteta, različitih izložbi. Uglavnom, voljeli su se kititi i muškarci i žene.
Prošetala sam i po muzeju Botero, Ferdnando Botero je bio nacionalni umjetnik najpoznatiji latinoamerički umjetnik, koji je utemeljio stil Boterzam, prepoznatljiv po debelim, prenaglašenim likovima koje je slikao ili pravio skulpture, da bi pokazao svoju kritiku politici i svoj humor. Jedna od poznatijih sika je njegova Mona Liza. Oba muzeja mi se čine vrijedna za posjetiti.
Ideja je bila još i popesti se uspinjačom na Montsserat, vrh koji dominira Bogotom,na visini od 3150mnv, na kojem je svetište El Senor Caido,ili Pali Gospod, al kad me taxi iskrcao ispred i kad sam vidjela nepregledni redza zičaru do gore, odustala sam. Puno lokalnih stanovnika ide tamo na hodočašće pa je valjda zato gužva.
Utješan je bio susret s nekom ljamom koja je pasla u blizini i dala se malo podragat. Vratila sam se pješke još malo bauljala po centru, tražila gdje ću popiti još jednu chichu i skoro zakasnila na noćni bus za Rio Claro, jer mi se pobrkalo vrijeme polaska autobusa. Zabrijla sam da ide u 23.30, a išao je u 22.45.,srećom nisu tak ažurni s polascima i sve je varijanta take it easy and slowly...pa sam stigla..u zadnji čas. Vozila sam se s Bolivarianom za oko 80000copa, neloši busevi, spušta se sic dosta, al ima još bolji, sa udobnijim sjedalima al ti su bili već rasprodani.
Utješan je bio susret s nekom ljamom koja je pasla u blizini i dala se malo podragat. Vratila sam se pješke još malo bauljala po centru, tražila gdje ću popiti još jednu chichu i skoro zakasnila na noćni bus za Rio Claro, jer mi se pobrkalo vrijeme polaska autobusa. Zabrijla sam da ide u 23.30, a išao je u 22.45.,srećom nisu tak ažurni s polascima i sve je varijanta take it easy and slowly...pa sam stigla..u zadnji čas. Vozila sam se s Bolivarianom za oko 80000copa, neloši busevi, spušta se sic dosta, al ima još bolji, sa udobnijim sjedalima al ti su bili već rasprodani.
Santander parc i Museo del oro
Iglesia de san Francisco
Grafiti
još grafita
 |
| Candelaria |
još grafita
Candelaria
Candelaria
Ulica s birtijama u Candelariji di se pije chicha
Crkvica San Miquel na Plazoleti Chorro de Quedo
Crkvica
I dalje Candelaria
Neka crkva zaboravila sam kak se zove
Plaza Bolivar
Bolivar square
Katedrala
Muzej zlata
o da, ima i pimpeka u muzeju zlata
jaguar, simbol Bogote
Botero muzej, Boterova Mona Liza
Boterove skulpture
Klinci se sanjkaju na dupetu na kartonima, malo atmosfere s žičare za Monserrat
Brdo Monsserat s crkvicom
Neki trgić
- Utješan susret s ljamom
Nema komentara:
Objavi komentar