crtice s puta: Panama- Panama city i Panamski kanal

9.1. Panama city

Oko 7 ujutro slijećem u Panama city, Tocumen zračnu luku,i za sad ide sve ko po loju, zahaklam na stanici busa nekog dečka da me provuče na svoju metro karticu i za 25centi se vozim do grada, zapravo zabadav jer dragi dečko nije htio uzeti novce. Taxi je tražio oko 35usd, na izlazu iz aerodroma, a vani na cesti 20usd, možda bi dao i za manje. Al sad počnje slow motion prvo bus vozi do grada sat i pol, onda zapinje na cesti jer je neka komemoracija za ljude stradale na izgradnji Panamskog kanala, to je duga povorka ljudi zbog koje su zatvorili cestu, pa je bus još stajao 20tak minuta dok nisu prošli. Napokon stižem na Albrook glavni busni kolodvor, i tražim šalter da kupim kartu za noćni bus za Bocas del Toro, skupinu otoka na sjeveroistočnoj obali Paname, karipska strana. Šalter ne radi, kada će netko doći, ne znamo, već je dugi red ispred. Iskoristim vrijeme da potražim mjesto gdje mogu ostaviti ruksak dok idem istraživati grad, ali žena na informacijama kaže da tone postoji na ovom kolodvoru, već lagano nadrkana tražim na internetu blog jedne cure koja je tuistu torturu prošla i napisala gdje se mogu ostaviti stvari. Uspjevamnadrugom kraju kolodvora naćitipa koji čuva stvari ali do pol 6, znači da se moram ranije vratiti i da neću imati baš vremena za razgledavanje grada jer je već prošlo 12h. I dalje nikog nema na šalteru, sad sam već debelo nervozna jer ne znam kaj da radim, ak odem ne želim se vratiti kasno i skužit da su rasprodali karte. Čekam još, usput kupujem metro karticu da se mogu voziti busevima po gradu za sitne pare, košta 2usd, i još sam napunila 5usd za vožnje. I dalje nikog na šalteru, sad mije već dosta satima obitavam na kolodvoru i ne mogu ništa, odlučujem ostaviti prtljagu i ipak otići. Frajer traži 4usd za to, vidim da će ova Panama biti skup sport i već mi se ne sviđa. Ljudi neljubazni, nema nikakvog reda, nema informacije, skupo i deru na svakom ćošku.

Na odlasku još škicnem na šalter i otvorio se, u pol 14h!!!!

Još čekanja u redu al bar imam kartu v žepu za cca 35usd bus i brod. Odem potražiti bus za kanal, za dokove Miraflores, sretna kaj imam metro karticu, kad veli žena da bus ide za sat vremena, e tu me presavine do kraja, sjedam u taxi i tražim da me vozi na kanal, mislim za 8usd. Bar ću vidjeti kanal. Ulaz je 20usd, ali sam čitala da tražiš da ti daju ulaznicu samo za restoran, koja se ne plaća a vidi se sve isto kao sa platforme samo nemaš vodiča i ne ideš u muzej izgradnje kanala. preživjeti ću i bez toga. Pitala me jel imam rezervaciju u restoranu, ja kažem naravno i voila...dobila sam kartu za restoran i narukvicu, popila limunadu za 3usd i gledala divovske brodove kako prolaze ustave. Svakom brodu treba cca pol sata da prođe, a prolaze po dva broda istovremeno. Baš sam željela vidjeti kanal i želja se ostvarila. Kanal je izgrađen 1914.g., pod upravom SADa i tako je i bio do 1999.g. kada se vratio pod panamsku upravu, ali su Amerikanci zadržali pravo da ponovno zatraže upravu kad god žele. Prvi neuspješni pokušaj gradnje bio je 1880.g. pod francuskom vlasti, i tada je poginulo 22000 radnika, uglavnom od malarije i žute groznice. !904, Amerikanci od francuza kupuju opremu i iskop i nastavljaju gradnju kanala. Dobili su od Paname upravu nad kanalom, nakon što su Panami pomogli da se oslobodi od kolumbijske vlasti. Kanal je dug 81,6km, a širok od 91 do 350m, a dubok 13,7m, nalazi se na sustavu jezera Gatun, i ima tri ustava. Dnevno kroz njega prođe oko 40 bodova.

Sad već kužim da niš od mojeg korištenja metro sistema i kartice, pa skačem odmah u taxi i za 10tak dolara se vozim u Casco Viejo ili stari dio grada. Panama city ima dvije stare jezgre Panama Viejo i Casco Viejo.

Malo povijesti grada, grad Panamu je osnovao Španjolac Pedro Arias Davila 1519.g. nekih 10-ak km istočno od sadašnje gradske jezgre, tzv. Panamá Viejo ("Stara Panama"). God. 1671. ga je uništio engleski gusar Henry Morgan, nakon čega je obnovljen jugozapadno od Starog grada, na današnjem položaju. U međuvremenu su oko stare jezgre građene u stilu španjolskih kolonizatora podigao moderan grad koji je 1903. godine proglašen za glavni grad države. Grad je koncem 19., a osobito u 20. stoljeću doživio ogroman gospodarski procvat. Rastao je zahvaljujući svom geografskom položaju na prevlaci Paname, ali je veliki značaj dobio tek otvaranjem Panamskog kanala 1914.g.Trenutno, grad raste zbog pojačane imigracije, ali i špekulacija nekretninama, a možda i pranjem novca kolumbijskih narko dilera. ima oko 880 000 stanovnika, šire gradsko područje oko 1,5 milijuna. Središte je bankarstva i trgovine pa gradom dominiraju velebna zdanja nebodera koja su središta svjetskih banaka, i pomalo mi liči na MIami sa svom tom silom nebodera. Stara jezfgra, Casco Viejo se obnavlja i zgrade su lijepo uređene, s novom fasadom, ali nije ni blijeda slika kolumbijskih gradova. Sve mi se čini nekako isfrizirano, dotjerano, bez pravog izvornog štiha, nekako je amerikanizirano, a i ljudi su nekak otuđeni kao i u ostatku kapitalističkog svijeta..nema srdačnosti ni topline, ni veselja...baš se vidi da mi nije sjela Panama. Bauljam gradom, sad već gladna, a cijene klope da se smrzneš , ispod 15usd nema niš, a uličnih prodavača s hranom nema. Nađem napokon kod neke Kineskinje hranu za 5usd, sasvim solidnu, meso u saftu, riža, povrće...al ne služi alkohol danas jer je ta komemoracija za stradale na kanalu. Jbmti...baš ga pogodim prstom u drek, ni u dućanu ne prodaju danas pivo. Uglavnom nakupujem u dućanu hranu, čini se to će mi biti ovdje svakodnevna realnost, hrenovke i putar i pekmez iz dućana. i nakon razgleda, u kojem uopće nisam bila nekaj oduševljena..idem natrag na autobusni kolodvor...taxijem, naravno. Nisam pol tog stigla vidjeti kaj sam se nadala da budem, Panama Vieja, niš...destilerija ruma, nula bodova, Amador causeway cesta koja spaja tri otoka, po kojoj Panamci jogiraju, šetaju...isto mi umaklo. Možda bi to popravilo dojam, al za sad nemam neku želju vratiti se u ovaj grad ponovno.