crtice s puta: Kolumbija- Medellin

4. 1. Medellin

Ujutro opet pakiranje i put pod noge. Tempo ovog putovanja mi je ubojit, toliko je toga što bih voljela vidjeti a malo je vremena, tako da lovim noćne vožnje kad god mogu. Wilson je sinoć objasnio da stanem na cestu i mašem kad vidim bus i fakat nakon jedno pol sata bus staje, utrpavanje unutra i vožnja na puferu kraj šofera jer nije bilo sjedećih mjesta više. Al bar se vozim. Di god dođem hrpa je ljudi, Kolumbijaca uglavnom kojima su praznici pa putuju okolo i zabavljaju se, stalno gužvica. Izgleda da dobro žive, putuju s obitelji ili prijateljima, druže se, ne čini mi se da je neka neimaština, čine se zadovoljni. I sve ima neki red koji se poštuje, nema nervoze, vedri su i veseli i rado pomažu. A do sad se nisam ni u jednom trenutku osjećala nesigurno. Više sam se bojala u San Juanu u Kostariki nego u Bogoti. Ako se krećeš po ruti di ima ljudi i paziš da ne ulaziš u četvrti za koje ti oni kažu da nisu sigurne, onda nemaš problema. Kao i svugdje treba biti pametan, ali stvarno se ne osjećam nesigurno.
Svi me upozore da zatvorim torbicu kad me vide i da pazim na đepare.
U Medellin stižem kasnije nego što sam planirala, jer je autocesta Bogota-Medellin zapravo jedna traka u svakom smjeru, na kojoj se vozi hrpa šlepera, pa bus svaki čas zapne iza njih.

Medellín je drugi po veličini grad u Kolumbiji i glavni grad departmana Antioquia. Grad leži u dolini Abura na obalama rijeke Medellín.

Medellin je osnovao 1616. godine španjolac Francisco Herrera y Campuzano kao Poblado de San Lorenzo (Grad svetog Lovre) danas dio Medellina poznat kao El Poblado... izvor wikipedia...

Nalazi se na visini oko 1500mnv i ima 2,5 milijuna stanonika. 50tih godina 20.st.grad ubrzano raste, poltičko nasilje protjralo je stanovnike ruralnih područja u grad i nastaju brojni slumovi po obrncima oko Aburra doline. Slumovi su građeni neplanski, kuće stisnute jedna uz drugu, bez fasade, pa cijeli Medellin djeluje crveno, zbog cigle koja je izložena na kućama.

Od busnog kolodvora idem taxijem do hostela Florentina, skroz je zgodan, soba čista al na krevetu jebeni najlon na madracu, tak da se sva ušvicam dok spavam. Hostel je u četvrti staroj jezgri grada, četvrt Poblado koja je poznata po muvingu, restoranima, klubovima i dobrom noćnom životu.
Metro je blizu pa se žurim da danas bar nekaj vidim. Idem na žičaru do Santo Domingo, kaj mi je predložio dečko na recepciji u hostelu. Kažu da je must u Medellinu vozit se žičarom do nekih dijelova grada.
Dakle grad me fascinirao svojim naseljima po brdima, uglavnom slumovima.
Neki od tih slumova su bili izolirani od grada, grad za sebe dok nisu izgradili žičare do njih. Takav dio je i Comuna 13, koju je izgradio Pablo Escobar, poznata po kriminalu i narkodilerima. Nju bum ovaj put zaobišla, jer mi je dečko s recepcije rekao da nije pametno ići sam u Comunu, iako postoje ture u taj dio grada.
Nakon vožnje žičarom, koju sam uspjela odraditi sve s jednom kartom za metro jer nisam izašla van već se provozala do vrha i vratila natrag, odšetala sam do centra Poblada koji je vrvio životom, bio je bio petak. Hrpa mladih po kafićima i restoranima, svira uglavnom salsa, sve još puno božićnih ukrasa i lampica, veselje.

Santo Domingo, naselje do kojeg sam išla žičarom

Medellin noću, pogled sa žičare

Santo Domingo noću

Poblado- parc Lleras središte noćnog života

parc Lleras- El Poblado

El Poblado

El Poblado-noćni mooving

5.1. Medellin

Drugi sam dan htjela vidjeti malo grad i popodne otići do živopisnog i šarenog gradića Gutape i Pedra de Penol, stijene, monolita s kojeg se pruža prekrasan pogled na okolna jezera, koji su udaljeni nekih 2 h vožnje od Medellina.

Prvo je bilo na redu razgledavanje centra, nisam imala vremena za free turu, pa malo samostalnog istraživanja po Candelariji, Basilica of our Lady of Candelaria, pa po parku Bolivar, di je drveće s dugim korijenjem i štandovi di prodaju cvijeće, suvenire, mali buvljak...i tak.

Onda do Plaze Botero koja se tako zove jer su na njoj Boterove skulpture, opet debeljuce. Tamo je i muzej Antiokije i palace of culture Rafael Uribe. Nakon jedno 2 sata razgledavanja, trk natragna metro, i do autobusnog kolodvora del norte. Čini mi se skroz lako kretati gradom pomoću metroa, ta linija koja je išla s El Poblada od La Estrella do Niqila, uglavnom me vodila do svih ključnih dijelova grada.

Basilica of our Lady of Candelaria

parque de Berrio

ulice u centru

Catedral Metropolitana, Parque Bolivar

Parque Bolivar

Parque Bolivar-tam prodaju moje omiljeno cvijeće orhideje

parque Bolivar-buvljak-prodaju tam i svakaj nekaj

Parque Bolivar

plaza Botero

plaza Botero i muzej Antiqua

muzej Antiqua

plaza Botero i palace of culture Rafael Uribe

plaza Botero

neka crkva, zaboravila sam koja

Medellin-slikano s Caribe stanice metroa

Medellin

Uglavnom dolazim na autobusni kolodvor , a tamo krkljanac, red na šalterima za Guatape, pao im sustav za bookiranje karata, pa čekaj sat vremena, da bi na kraju odustala jer su bili slobodni busevi koji idu kasno i ne bih imala dovoljno vremena za penjanje na stijenu i istraživanje Guatapea, baš mi je bilo žao. Evo par slički s interneta pa ako imate vremena i priliku, mislim da je to lijep izlet iz Medelina.

Pedra de penol-maznula fotku

pogled s na jezera oko Guatape-maznula fotku

Pedra de penol

maznula fotku

Guatape

Guatape-maznula fotku

Nakon totalno izgubljenih vuru vremena i hrpe živaca na autobusnom, trebam smirenje, čini mi se da bi bila dobra ideja otići u botanički vrt, pa gledam na karti i lagano krenem pješke, neki striček se ponudi da mi pokaže smjer jer i on ide prema tamo. Malo trtarim jer mi se čini da me vodi u četvrt koja je slam, ali onda se nekak opustim i pustim ga da me vodi ulicama EL Bosque, na kojima se odvija svakodnevni život; djeca se igraju na ulici, ljudi se druže na cesti, kupuju u dućančićima, jedu po zalogajnicama, neki tip drogiran spava nasred ceste...Pijemo skupa kavu u jednoj slastičarni, pozdravljamo se i svatko svojim putem. Nastavljam Carrerom 51 prema botaničkom vrtu, kojom se inače može stići skroz do centra. Još ima neko ime...
Šetam kraj jezerca, okolo se smucaju iguane, ima i dio s bromelijama, sukulentima, orhidejama, al opći dojam je da tu Medellinci dođu chillati na dekicama, i opustiti i rashladiti se za vrućih dana. obitelji s djecom, mladi i stari šetaju, gablaju, odmaraju.
Nakon botaničkog, još malo šetnje do Parque explora, dio koji se zove Universidad, sa sveučilištima i interaktinim muzejima, kućom muzike, aquarijom, planetarijom. Nisam nažalost išla ni u jedan muzej, nekako mi bilo žao provesti vrijeme u muzeju, kraj takvog zanimljivog grada. Fora je kaj je dio koji se zove Universidad zapravo kvart sa sveučilištima, dio Hospital sa bolnicama, onda ima uz taj kvart dio s pogrebnim poduzećima, da ovi kaj nažalost ne ozdrave ne bi išli predaleko.
Pada već mrak, idem dalje po Carreri 51 i dolazim do nepreglednog buvljaka, ima stare krame, alii šanerskih tenisia, najkice, adidaske...sve za 100kn..biraj...jođ malo smucanja po buvljaku, lagana klopica kraj stanice metroa Poblado, najjeftinije i najbolje, kobasice i pomfrit za 8000copa, velka piva 4000copa. Bolje od fancy restorana sinoć u kojem sam hupser tortilja s nekim čudnim umakom platila 25000copa. I opet noćna vožnja, do Armenie i Salenta, bus flota occidentaloko 50000copa, isto dobar bus, al opet loše spavanje.