Moram zabiljeziti ovaj trenutak makar ne pisem krnoloskim redom.
Nedjelja je sad smo u Negombu, mjestu uz ocean blizu aerodroma, izvalili smo se na plazi i jedini smo stranci medju ekipom. Cijeli se grad danas spustio na plazu; zene, djeca, decki, starci...kupaju se, druze, bacaju u valove, loptaju, igraju kriket, ronjaju jedni druge. Prvi put ovdje da u potpunosti mogu osjetiti i dozivjeti vibru ovih ljudi. Zene i djeca mi se uglavnom smijese i pozdravljaju, frajeri se uvaljuju, neki su i tolko zbetonirani sa ne znaju za sebe. Uglavnom jedna nedjelja u zivotu ljudi ovog grada odvija se preda mnom.
A pocelo je koma jos sinoc u vlaku, di sam napravila generalni zajeb kaj sam uzela sjedalo u drugoj klasi, posto lezaja u orvoj vise nije bilo slobodnih, jer smo se cijelu noc, ukupno 9 sati mrcvarili na sjedecki u vlaku. Ubili nas komarci jer su prozori otvoreni da nije vruce, klima je u vlaku nepoznat pojam, osim ove tropske.
U Columbo smo dosli u 5 ujutro, sjeli u lokalnu birtiju i popili kavu, a ja sam dotle pricitala sto bi sve mogli obici ovdje. Odlucili smo krenuti prvo od Galle Green face, ili setnjice uz ocean, posto je taman svanulo. Na putu do setnjice smo prosli Fort, dio grada sa kolonijalnom arhitekturom, fancy hotelima i bankama.
Setnjica nije losa, dosta se gradi uz obalu, ali sokirala nas je zelena voda u moru, vjerovatno od otpadnih voda. Ako smo se i mislili tu kupat, sad nas je definitivno prosla volja. Jutro smo zaokruzili u Pettahu, kvartu kraj zeljeznickog kolodvora na kojem su trznice, moj fetis u azijskim i africkim gradovima. Kupili smo zacine, i neke sitnice, i odjurili na vlak do Negomba.
Nedjelja je sad smo u Negombu, mjestu uz ocean blizu aerodroma, izvalili smo se na plazi i jedini smo stranci medju ekipom. Cijeli se grad danas spustio na plazu; zene, djeca, decki, starci...kupaju se, druze, bacaju u valove, loptaju, igraju kriket, ronjaju jedni druge. Prvi put ovdje da u potpunosti mogu osjetiti i dozivjeti vibru ovih ljudi. Zene i djeca mi se uglavnom smijese i pozdravljaju, frajeri se uvaljuju, neki su i tolko zbetonirani sa ne znaju za sebe. Uglavnom jedna nedjelja u zivotu ljudi ovog grada odvija se preda mnom.
A pocelo je koma jos sinoc u vlaku, di sam napravila generalni zajeb kaj sam uzela sjedalo u drugoj klasi, posto lezaja u orvoj vise nije bilo slobodnih, jer smo se cijelu noc, ukupno 9 sati mrcvarili na sjedecki u vlaku. Ubili nas komarci jer su prozori otvoreni da nije vruce, klima je u vlaku nepoznat pojam, osim ove tropske.
U Columbo smo dosli u 5 ujutro, sjeli u lokalnu birtiju i popili kavu, a ja sam dotle pricitala sto bi sve mogli obici ovdje. Odlucili smo krenuti prvo od Galle Green face, ili setnjice uz ocean, posto je taman svanulo. Na putu do setnjice smo prosli Fort, dio grada sa kolonijalnom arhitekturom, fancy hotelima i bankama.
Setnjica nije losa, dosta se gradi uz obalu, ali sokirala nas je zelena voda u moru, vjerovatno od otpadnih voda. Ako smo se i mislili tu kupat, sad nas je definitivno prosla volja. Jutro smo zaokruzili u Pettahu, kvartu kraj zeljeznickog kolodvora na kojem su trznice, moj fetis u azijskim i africkim gradovima. Kupili smo zacine, i neke sitnice, i odjurili na vlak do Negomba.
Nema komentara:
Objavi komentar