Jutro je i
dalje usrano kao sto je vecer zavrsila, ima slike a nema tona, a ljudi nam
priredili krasan dorucak, s tri vrste palacinki, kavicom. Pozdravili smo se s
njima, zahvalila sam se i jos sam se par puta ispricala, a jebi ga vec sam u
fazi zivota kad mi se ne da glumatat iz pristojnosti. Driver nas je pokupio oko
10 i prvo smo isli na jahanje slonova, sto je bio pun pogodak jer me to jako
raspolozilo i vec smo se lagano pomirili. Pa kak i ne bi kad smo brijali s tim
plemenitim zivotinjama, hranili smo ga, jahali u sjedalu i za vratom, kupali se
s njim u rijeci, a on nas je spricao s vodom. To mi je uvijek jebeni osjecaj,
kad ta ogromna i snazna zivotinja njezno uzima bananu iz ruke i gura surlu u
ruku i trazi jos. Jahanje smo platili 20 usd po osobi i to nas je nas domacin
iz Lal guesthousa otfural, al naravno trebalo se cjenkat. Zanimljivo je to kako je na kraju uistinu
jutro pametnije od veceri i kako ti se neke stvari koje se cine neizvedive, drugi dan samo posloze i
opet bude sve ok, to je ljepota zivota, uvijek postoje nove sanse i
putevi.
Posto smo jahali slonove odlucili smo izbaciti safari voznju po NP Minnerya, sto je najbolje vidjeli smo iz auta kad smo se dalje vozili prema rusevinama Pollinaruwe slona kako se kupa u jezeru, a kasnije iz busa i cijelo krdo divljih slonova na jezeru.
Zadnja destinacija na kulturnom trokutu nam je bila Pollinaruwa, takodjer stari kraljevski grad, iz 11 i 12 st. Prvo smo obisli muzej a na izlasku iz muzeja smo naletili na copor majmuna kako se kupa u jezeru i uziva u popodnevnom odmoru. Kakvo veselje, divljaju, love se i skacu, penju na drvo i bacaju u vodu, plivaju i rone ...pravi ih je uzitak bio gledati. Uzeli smo vodica za rusevine jer je ogromno a i da nekaj naucimo. Uglavnom ovaj je kralj imao 300 ljubavnica, sve su zivjele u njegovoj palaci, bile su hinduistice pa im je sagradio hindu hram, a sebi budisticke hramove i to prvi i drugi hram budinog zuba, ima i kambodjanski hram. Grad je poznat po stupama, osim kompleksa kraljevske palace i hramova ima dio gdje je zivjelo 3000 monkica, ljetna palaca na jezeru, uglavnom autom smo se vozili izmedju pojedinih lokacija i uspjeli to obici za nekih 4 sata.
Driver nas
je ostavio na autobusnoj stanici u New Town Pollinaruwa di smo lovili bus za
Habaranu??? I tamo dalje na bus prema
obali u Trincomalae. Ovaj put pouceni prijasnjim iskustvom sjedamo dalje od
vozaca, jer bolje mi je da ne vidim kak vozi. U Habarani taman vidim bus za
Trinco, malo potrcimo kad ono bus tak nakrcan da ljudi vise na vratima i to
njih desetak, a frajer veli; ma odite nutra, stanete. Ne znam kak, i jos s
ruksakom na ledjima. Dolazi drugi bus isto krcat, al tu se nekak uguramo nutra,
i naravno moramo stajat, a put traje jedno dve vure. Al kakva spica u busu i
smijeh, mjuza na folgas, svi ko sardine, fotkanje i zajebancija. Ipak se malo
na pol puta ispraznilo pa smo odmorili. U Trinco dolazimo oko 8 navecer,
uletavamo u neku zalogajnicu di je guzva, uzimamo kotu za van i tuk tuk driver
nas vozi na adresu koju smo mu dali. Vidim ja vozi on dugo, a to je trebao biti
neki hostel u gradu. Jebi ga frajer ne vidi bez naocala pa nas je otfural na
plazu Upavelli, sto je bio pun pogodak. Uboli smo smjestaj kod neke familije za
1700rupija s doruckom, higijena malo upitna, al ljudi su skroz simpa. Imaju i
podstanara Tušara, koji odlicno govori engleski, pokazao nam je put do plaze,
naucio kaj da cugamo i di su birtije koje nisu skupe. A kaj nam vise treba.
Maznuli smo svoj kotu to go, i zalegli u pakleno vrucu sobu, vec vidim da nocas
ne bu spavanja.
Nema komentara:
Objavi komentar