U Phong Nha Ke Bang, nacionalni park u krškom području poznat po špiljama, u kojem je i najveća špilja na svijetu Son Doong, stižem navečer. Hostrl sam ubola preko agode za 1 euro, minimum minimuma. To oni zovu glamping, ali ima krevet na kat i soba ima 3 zida od trstike, samo je naprijed zavjesa. Meni je ok skroz za te pare: čisto, ima sve kaj treba, ljubazno osoblje, bedplatna voda, sok za dobrodošlicu, super. Prošetala sam po selu malo ali je pusto a di ima ljudi u birtiji tu je prebučno tak da sjedim u hostelu i gruntam kaj bum sutra.
Nguyen Shack, opet kolibica iliti glamping
Spavala sam nekak slabo i rano se zbudila što je bilo super jer imam više vremena za istraživanje. Apetit mi je veliki, htjela bih obići tri špilje danas na koje sam se nahrustila.
Pojela sam doručak, zrentala motor i krenula od najdalje i najljepše Paradise cave ili Thien Duong, koju je 2005. g. otkrio lokalni farmer a istražili su je britanski speleolozi, duga je 31km, špilja je suha. Dio je špiljskog sustava koji ima 3 ulaza a jedan je u Laosu. Ulaz košta 225 000donga i onda još bugy koji te vozi uz brdo 100 000donga al on se može šerat. Mene pofurala neka vijetnamska obitelj i nisu htjeli novce uzeti i još su me poslije i na ručak zvali. Jako su dragi. Nakon vožnje još je nekih 500m penjanja po stazi i onda spuštanja u spilju. Spilja je krasna, ogromne su dvorane, veliki stalagmiti i stalaktiti, i otvoreno je oko 1km za razgledavanje. Može se još nekih 6km ići s vodičem na cijeli dan, uf to mi je želja al to bum neki drugi put. Zastaje mi dah dok je obilazim. Sjećam se tog osjećaja zadnje u Petri u Jordanu. Dosta sam brzo gotova sa špiljom i čini mi se da bih ipak mogla stići sve tri.
Na putu natrag mi je Dark Cave, špilja od cca5200m, dio sustava Phong Nha, smještena na ušću rijeke Chay u Son rijeku . Od te su špilje napravili atrakciju, do nje se dolazi zip linoem, pa se pliva do ulaza, onda se provlači kroz uske prolaze i na kraju je blatno jezero pa se kupaš u blatu. Ima i fosila u njoj, vidjeli smo fosil ribe. Ta je špilja opet drugačija od prve. Ima kažu 1km za istaživanje ali mislim da je manje. Već mi je i samo spuštanje po zipu diglo adrenalin , a istraživanje špilje je dodatno pojačalo. Preskočila sam kupanje u blatu, jer znam mi se ne da bit muljava. Na kraju još veslaš u kajaku, zipaš tak da se na kraju baciš u rijeku. Uglavnom pasao mi je kupanjac u svježoj rijeci, a ta zajebancija košta 450 000donga. Nemam vremena za chillanje jer mi je već na knap za treću špilju Phong Nha koja je blizu sela, tak da se moram voziti pol vure natrag na motoru. Na ulazu u špilju skombiniram ekipu da šeramo brod jer se u nju može samo brodom. Ulaz košta 150 000donga a ja sam sve skup platila 160 000donga. Ima nas 9 u čamcu i ja malo pričam sa Francuzom koji putuje po Indokini motorom. Totalno cool.
Phong Nha cave ime je i špilje i sustava i nacionalnog parka. Oblikovala ju je rijeka Chay, ima 7729m i 14 prostorija.
Cijeli sustav ima oko 45km i kroz njega prolazi rijeka duga 14km. Otvoreno je 1,5km, dio se vozi čamcema onda se dio ide pješke. I ova je špilja spektakularna, opet velike dvorane, špiljski ukrasi i bazeni koje tvori. Svaka špilja koju sam obišla bila je jedinstvena na svoj način. Sretna sam jer sam uspjela obići sve koje sam željela. I super je na kraju vožnja brodom natrag do sela.
Snimila sam iz čamca zgodne restorančiće kraj rijeke pa sam odlučila tamo nekaj pojesti. Ubodem neki rendom jer je onaj u koji sam htjela bio pored crkve pa mi je bilo preglasno. Ovaj ima krasan pogled, sli lekam hranu sat vremena a od jutra nisam niš jela. Bar je hrana bila dobra a i pogled. Vraćam se u hostel i čekam noćni bus za Hanoi, sita, sretna i puna dojmova. Ovo je baš bilo po mojoj mjeri
Nema komentara:
Objavi komentar