Kenija peti dan-Kisumu, Viktorijino jezero i Dunga fishing village, Kakamenga

4.1 Viktorijino jezero i  Dunga fishing village, put do Kakamenge

 Jutros je dan za spavanje do ibera, al budim se oko 8 i malo blogam, da ulovim ritam. Pakiram se, ostavljam torbu i udaram do prve birtije na kavu i dorucak. Kvart u kojem je ovaj moj budget guest house je zapravo indijska cetvrt, ulica se zove Accra, pa i moj restoran drzi Indjac. Uzimam neki kebab, palacinke i kavu i gablam. Sva ekipa muska i svi gledaju national geographic wild. A ja uzivam gledajući njih.
   Puna ko brod odvucem se na cestu i zahaklam nekog decka da me fura u Dunga fishing village, par km od Kisumua. Velim mu da me usput malo propelja po gradu. Grad ima sat u sredistu sto me podsjetilo na malezijske kolonijalne gradove s tim satom.i opet jedna glavna ulica...i opet grad nis posebno. Do sela se vozi kroz ulicu di su fancy kuce bogatasa, pa se veselim malo i da to vidim. Selo je dosta veliko, kuce tradicionalne, gradjene od blata s limenim krovom ili slamnatim, to zovu bandas...ali ima i boljih kuca.

Kisumu

Ko ima ima

Dunga village

Dolazimo do obale jezera, gdje zene ciste ribu, kazu da je osim tilapije najpoznatija riba koju tu love Nile patch. Sareni camci se ljuljaju na vodi, neke zene prze ribu, druge je suse na suncu,  mnostvo ptica baulja i trazi hranu po plicaku, neke spavaju na camcima.. Koja idila...sjednem na mol i chillam. I opet milinica. Fotkam ptice, ima ih desetak vrsti, bijele, pa caplje sive i bijele pa neke smedje, i Maraibo, one ogromne pticurine lesinari...odradila pravi fotosesn...kupila 3 ribe, nile patch svaka 50kysha,  podijelila rucak s driverom boda bode,    i uzivala uz jezero. Riba je jako fina, hruskavo je ispeku i serviraju na novinskom papiru, vrlo elegatno.

Svakojake ribe

Dunga fishing village

Čaplje i brodice

tetke peku ribice

ova suši ribicu

Marabu i čaplje

Nile patch, fino servirana

  Vozac je odlucio cekat mene pa smo se pogodili da me razvaza sve skupa za 500kysha i do matatu stanice. Na povratku opet malo razgledavanja grada, po stvari u guesthouse, di smo naravno morali cekati jedno pol sata da netko dodje i otkljuca prostoriju di mi je torba, ali pole pole.
    Zaustavljam drivera jos kod krojaca koji je izbacio sivaću masinu na plocnik i to mu je krojačka radnja, dam mu da mi prestepa avanturisticke hlace, da mogu sutra glavinjat po dzungli, kupujem voce za put, i vec sjedim u matatu za Kakamenga town.
 Karta je 200kysha, frajer prvo trazio 300, pa se ekipa pobunila i izasla van, a i ja sa njima, moraš brijat ko i oni, ak njima nije po volji nije ni meni, kad  je opet spustio na 200 onda smo se vratili u kombi. Volim se ufurat i bit ko oni, ak se ekipa buni ...bunim se i ja. Matatu pun ko brod, na tri sica sjedi cetrvero i jos sa stvarima, al smijemo se i zabavljamo na taj racun. Pored mene sjedi tip iz Kakamenga towna, koji je menager u nekoj tvrtki i svaki dan putuje  2 cuke na posel i isto toliko natrag. A ja se bunim kad se vozim do moje vukojebine sat vremena. Vrijeme mi je brzo proslo s njim u prici...Vozili smo se kraj sela i brezuljaka prekrivenim plantazama caja i secerne trske. Prekrasan krajolik, da sam jos nesto i uspjela vidjet od prenatrpanih tjelesina. Usput dogovaram smjestaj i vodica u prasumi preko moba, i sve uspijevam sredit. Iskrcavam se u mjesti Khayega selu i tu uzimam za 150kysha boda bodu, opet nekog simpa, koji mi staje da malo fotkam okolo. Naletili smo i na neku guzvu na nekoj  livadi pa mi je objasnio da je to borba bikova. Naravno, odmah ga molim da stanemo i  da malo virnem. Uguram se medju ekipu da vidim, imaju 4 bika koja huskaju i onda se oni medjusobno bore ili trce za skvadrom... Dosla sam na pristojnu udaljenost al je svejedno bilo bjezanije preko ograde kad su se zajurili  prema meni.
   Totalno odusevljena kaj smo naletitli na ovo, skuzim da je poceo zabavni dio puta kad se sama klatim okolo i  uletavam stalno u neku komunikaciju i zajebanciju, meni najdrazi dio puta.
Decko me ostavlja i dogovaram da me sutra pokupi kad bum se vraćala iu prašume. Preuzimaju me rangeri parka Kakamenga. Mora se platit boravak u parku 700kysha a smjestaj je 500kysha. To je kuca na nekim deblima, drvena, bez struje,  wc i tus vani ..ne bas u sjajnom stanju, al filing spavanja na rubu prasume je nenadjebiv. Umjesto struje koristim lampas, i odmah se sjetim drage mi babe  Kate, kod koje sam kao dijete najvise voljela biti  i koju sam obozavala, i njenu kucicu od blata s malim prozorima i umjesto zarulje lampasi, a ja u drvenom krevetu prekrivena blazinom krmim dok mi baba kuha zgance...koji povratak u proslost zbog jednog fenjera i nostalgija.

Borba bikova

bježanija od bikova

selo Shynalu

bandas

plantaža čaja

blue monkey

tu sam večerala kod tete

moja soba na balvanima

zalazak sunca iznad plantaže

   Ispred  moje kuce na livadi je Englez koji fotografira ptice i spava u svom satoru, u bandasima pored je jedna Amerikanka i jedna obitelj sa curicom. Nema bas puno ljudi. Renger mi pokazuje malo okolo  i vrlo je ljubazan i strpljiv dok ja tipkam na jedinom mjestu gdje ima signala sa svojom ekipom a plavi majmuni skace po drvecu iznad mene. U ured su mi stavili tehniku  da se puni a ja sam se otisla malo prosetat do plantaze caja kou sam vidjela na dolasku. Kasnije sam sa jedno dragom zenicom koja zivi blizu ulaza u park dogovorila da ce mi skuhat ugali i kelj za 100kysha...neko povrce slicno listovima karfiola. Zena u kuci ima dvije klupe i to je kao restoran, a pored tog spavaju kokosi, a malo dalje je kuhinja di ona kuha i di spava njena obitelj. Bas mi je bilo drago da sam tamo jela. Prate me svi zajedno po mraku jer sam ih ja jedva  nasla...i tesko mi se bilo orijentirati jer ne poznam prostor a niš ne vidim. Dio puta idem sama i bome mi se smrzava govno u guzici od straha. Evo sad sjedim i pisem dok neke dosadne pcele zuje po sobi, dvije sam roknula al dosle nove na svjetlost, vani cvrce zrikavci,  mucu krave i povremeno zaurlaju majmuni da mi kosti protrnu od straha. Idem spavat s čepićima u ušima da lakše preživim noć a bome me i sutra ceka duga setnja kroz prasumu.

Kenija treći i četvrti dan- NP Nakuru, Viktorijino jezero i Kisumu

3.1.  Jutro u Masai Mari i Nakuru

Jutro je počelo rano da bismo dočekali izlazak sunca, kako ne patim na te izlaske, a i ko za vraga svakoi put kad čekam izlazak ili zalazak nekaj se spojebe...ili bude oblačno, ili oluja ili zakasnim...nisam se oko ovog previše uzbuđivala, i na ovaj smo izlazak naravno zakasnili ali nije ni važno, iako nije bilo puno zivotinja, sami jutarnji africki svježi zrak, s mirisima kadulje i drugog savanskog bilja, vraca mi onaj osjecaj miline natrag u moje srce.

zakašnjeli izlazak sunca

jutro u savani

  Zanimljivo kako ova Afrika cudesno djeluje na mene, daje mi neki unutarnji mir, zadovoljstvo i radost, opet mogu osvijestiti sva dobra i blagoslov koji imam u zivotu i osjetiti veliku zahvalnost radi toga. Kao da me ovi jednostavni, dobrodusni ljudi, njihov skromni zivot, usporen ritam vracaju u moju unutrasnjost i ponovno mogu vidjeti koliko sam zapravo sretna u zivotu. Vrte mi se slike i dijelovi života kroz glavu; moje prekrasne, dobre, pametne i duhovite cure, Tomo koji se trudi olakšati mi i uljepšati život i koji mi je vratio i zaokružio cjelinu i smisao naše obitelji, svi prijatelji i dragi mi ljudi koji popunjavaju i najdalje praznine mog srca, moja apsolutna ispunjenost i zadovoljstvo životom, i obuzima me neka beskrajna toplina i zahvalnost što mogu osvijestiti sve te blagodati i darove života upravo na ovom mjestu gdje su priroda i ljudi toliko mirni, usporeni i nadahnjujući. Mislim da sam se tako zadnji put osjecala u Burmi, a ovdje mi se taj osjećaj miline, ispunjenosti i zahvalnosti vraćao iz dana u dan.

  Opet beskrajna voznja po onim rupetinama i makadamu prema Nakuru...Nakon nekih sat, dva makadama nam je riknuo kombi, vani sunce przi na najjace...skoro je podne a  mi usred busha, u divljini, samo par Masaia ide nekud i u čudu gleda što radimo na tom suncu nasred pustoši. Oni su mi fenomenalni...mozes ih ugledat usred  neke zesce vukojebine kak idu negdje, stap u ruci i piče oni pjeske, a rekao bi da u krugu 100 km nema zive duse. I tako mi usred busha, s upitnicima iznad glave stojimo nekih pet min, kad odjednom dojuri neki karavan i veli ajmo upadajte, odvest ćemo vas da ne čekate na suncu dok se kombi ne popravi...gledam i nevjerujem...od kud je ovaj ispao u par min...al ne pitam puno, to je Afrika sve je moguce...uskacem i picim s ekiom dalje do mjesta gdje  smo prosli put rucali. Tamo nas je stigao nas kombi koji su uspjeli osposobit za daljnju vožnju. Mene su prebacili u drugi kombi gdje je bio vec jedan austrijski bracni par, koje smo mi vozili  kada se njima pokvario kombi i mi nastavljamo za Nakuru, a moja se ekipa vraca u Nairobi.

 Do Nakuru se vozimo jos jedno 2,3 vure, vozac nas iskrcava u hotelu, iako bih se dala kladit da sam  u onom  aranzmanu imala jos i vecernju safari voznju, al ne da mi se puno razbijat glavu s tim, i koristim priliku da vidim malo grad. Krenem pjeske prema centru i na uglu vidim mototaxi...to je tu uobicajeno da imaju motore taxije, zovu se boda boda, jeftiniji su od obicnih taxija i prakticniji jer te svuda mogu otpeljat. Pozdravim se ja s deckom, pitam za kolko bi me vozio do grada, i krenemo u  pricu, jako je simpa... Rekla sam mu nek mi pokaze trznicu...i do tad smo se vec tako skompali pa sam mu predlozila da sa mnom proseta, pokaze mi malo okolo i vrati me natrag, za 200kysha. Zove se Wandia, ima 38godina, zivi u Nakuru, odlicno govori engleski, poceo je studirat ali nije imao love da zavrsi fax pa je sad taxista. Veli da zaradi oko  10 000kysha mjesecno...jebeno sitna para.
  I tako smo prosetali po trznici, al filing je super kad si s nekim od njihove ekipe, svi su nas pozdravljali, naslikavali smo se, bila je totalna zajebancija...Market je i u 5 popodne prepun ljudi i zivota,  a prodaje se svasta...Maznuli smo jedan ananas i otisli prosetat u centar...Centar je zapravo glavna avenija Kennyatta...par zgrada lokalne urave, dva parka...i nista posebno...za sada jos nisam vidjela ni jedan grad u Keniji da ima neke znamenitosti u centru...ni Nairobi, ni Narok ni Nakuru. To su mladi gradovi i nemas kaj puno razgledavati okolo osim tržnica koje kod mene uvijek prolaze...tu mogu sate provest.

tržnica Nakuru

curke prodaju paradajze

Nakuru market

moj Nakuru frend Wandia

nekadašnji lopov koji je krao lijesove pokušava prosvijetlit ekipu nakon što se i sam pročistio

kaldera vulkana uz koju je smješten Nakuru

centar grada Nakuru

park

mala šetnjica po Kennyatta avenue Nakuru

dečki

čagica u afričkom discu

   Vratio me Wandia do hotela i dogovorili smo se da poslije vecere idemo na pivu. Pridruzila sam se Austrijancima za vecerom i pozvala ih da idu s nama , a im se nije dalo. Rekla sam Wandii da me otfura u neki lokalni africki bar s africkom muzikom. I ucinio je tocno to...otfurao me bas u takav, ekipa od 20 do 60, cugaju, neke cure dolaze i same, al uglavnom su parovi, muzika neka vesela, lagana cagica, maznu ka sam pivu i pocela se hitat po podiju, da malo uhvatim african easy mooves...imaju  neke smooth  pokrete, lagano sve... kao i zivot ovdje. Super smo se proveli al sam ja morala natrag jer smo  rano ujutro imali voznju oko jezera po NP Nakuru. Pozdravila sam svog africkog prijatelja i obecala mu poslat fotke kad stignem.

  4.1. NP  Nakuru i Kisumu

 Rano ujutro se dizemo na dorucak, koji naravno jos nije spreman, al nema problema...pole pole...polako samo. Pogablamo  i opet sam u kombiju....vozimo se do jezera Nakuru, koje je zapravo vrlo blizu gradu.  je NP  Nakuru je puno manji od Masai Mare. Nakuru je dio sustava slanih jezera u rasjednoj dolini koji su pod zaštitom UNESCOa. Vegetacija je savana i travnjaka sa zutom akacijom. Površina jezera varira od 5 do 45km2, ovisno o tome da li je kišno ili sušno doba godine,a trenutno je bilo jako veliko jer je malo kišno razdoblje, pa su sve ceste uz jezero bile zatvorene jer su poplavljene. Tu od big five ne zive slonovi jer unistavaju drvece. Ovaj je park poznat po flamingosima koji se hrane na jezeru, brojnim vrstama ptica i bijelim i crnim nosorozima. Ima puno bivoa, zebri i antilopa. Vozili smo se do vrha nekog brda na vidikovac s kojeg se pruža pogled na jezero, ali na jezeru ovaj put nije bilo puno flamingosa...Već me počela malo nervirat vožnja u tim kombijima a onda si mislim ma boli me ...uzivam u prirodi i divljini, i uspjela sam se opustiti. Uspjeli smo vidjeti jedno  8 nosoroga ali sve iz daljine, skrivaju se u grmlju...a cak sam i flamingose vidjela kad smo se spustili do jezera...ima ih negdje stotinjak...Fenomenalna je ta slika uz jezero, razlicite vrste ptica brljave po plicaku, bivoli se valjaju po blatu, zebre, i gazele pasu okolo...idila.

babuni

jezero Nakuru

Nakuru

bijeli nosorozi

flamingosi

bili smo tu i tu

Nakuru

   Oko 11 sati vozac me iskrcava na matatu stanici kupujem kartu za 800kysha do Kisumu town, prva...sto znaci da sad trebam cekat da se napuni da mozemo  krenut. Dam stvari vozacu i odem pojest svoj prvi ugali, sto me Wanadia naucio. To su zapravo zganci sa nekim saftom od mesa, najcesce govedina i povrce, sasvim solidna klopa za 100kysha. Pojela sam, tefonirala, zujala...cekala 2 sata da krenemo i napokon krenula. Rekli  su da je cesta ok, i da je ima...o da ima je al pola, a pola je nema...pocelo drmusanje po makadamu jer grade novu cestu, gradnju ceste nadgledaju neki japanski stručnjaci.

ugali i neki saft, i neka rendom ekipa

u ovom naselju su sve kuće obojane grafitima

fenomenalni grafiti na kućama u gradu Nakuru

još grafita

evo sad će cesta sam pole pole

 Najjaci dio je bio kad smo dosli do dijela gdje nema ceste...svi stoje i cekaju da dodje bager i napravi prolaz...hakuna matata...odvalii smo se smijat jer je to stvarno bio vrhunac opustenosti. U Kisumu, grad na zapadu Kenije, stizem oko pol 5, zahaklam nekog decka na motoru da me vozi za 100kysha da nadjem hotel, udjem u par hotela al traze oko 1800, 1000kysha, i uspijem ubost sobu  u guesthousu za 500kysha...malu s koma zraubanim krevetom, zajednickim hartavim zahodom...al za 500kysha...ionak tu samo spavam.
  Hitim torbu i odmah idem u grad dok je jos dan. Ovdje mi nije ekipa toliko simpaticna kao u Nakuru, pozdravljaju me al nemam bas neki dobar filing. Uspjela sam se spustit do jezera  i tamo mi je neki decko ponudio  voznju po jezeru za 250kysha, i uspjeli smo se dogovorit za 200. Sat vremena voznje i vidjeti hippose kako pasu...to mi se cinilo ok  i zapravo sam se bas veselila voznji u camcu nakon drmusanja u kombiju. Onaj  decko koji je sa mnom dogovarao voznju nije isao vec je poslao nekog drugog. Vozili smo se do hipposa koji su se brckali uz obalu, uzasno su plahi i ne moze im se prici blize jer odmah zarone...vidjela sam tri komada, na kraju su otisli pasti travu na obalu. Provozali smo se malo da jos vidim zalazak sunca i bilo mi je super..jos mi je vodic dao broj od tipa koji vodi po prasumi  i bio je vrlo ljubazan...al kad smo stigli i kad  sam mu dala pare zinuo je u  cudu, kaze da voznja kosta 2000 a ne 200, sad sam ja zinula...al sve bez nervoze, ja mu kazem da nema sanse da bih platila toliko voznju jer spavam za 500kysha. Nazvao je onog frajera i skuzili smo da je došlo do nesporazuma jer je tip krivo rekao hundreds umjesto thousend...sad bi oni da ja platim razliku, o da stari mene si nasao...ak sam veslo sisala nisam brod progutala..ja mu velim...no way da bih isla na tu voznju za te pare...na kraju sam dodaala jos 200i dala im cetreristo,, i poslije pprovjerila u selu pored i fakat je tolko...jebi ga zajeb, al bolje njemu nego meni, ionak je pobrko pare. Ipak su ok nisu me htjeli izlevatit, što mi je itekako palo napamet. Onaj me tip iz camca otpratio do ulice, trazila sam malo okolo da nekaj pojedem, al su me tipovi po ulici cudno gledali, a  to   mi nije bas ulijevalo povjerenje, pa sam otisla cmrljit u sobu, i pisat blog. Jos je ekipa bucila d pol jedan, zaletavala se na moja vrata, slusala muziku na najjace...dok isam utrpala cepice u usi i stisla ignore.

zalazak sunca na Viktorijinom jezeru

hippos

hippos

Čamci na Viktorijinom jezeru