Kenija šesti dan - Kakamenga forest

5.1.  Kakamenga forest

   Budim se opet rano, jer u 7 krecem  s vodicem u prasumu. Oblacim se i gablam neke suhe kekse, kad nekaj zaronda, pogledam na prozor, kad ono na prozoru majmun viri u moju sobu. Ne znaš ko se više usral, on ili ja, nisam se ni snasla a gospodin je vec prosetao dalje. Spustam se iz kucice kad umjesto vodica s kojim sam dogovorila da me vodi, dosla neka zenska. Cura zgleda kao ona zbunjola iz policijske akademije, ona mala plaha  crnkinja. Za ovu bih rekla da ne bi skuzila zivotinju u prasumi ni da se na nju spotakne, a nisam bila daleko od istine. Al bar zna puteve i vrste biljaka i zivotinja a za drugo se mogu i sama pobrinut. Inace vodic na 4 sata kosta 1000kysha, to je long walk, a ima i short  za 500- od 2 sata, ima jos kombinacija al meni se ova duga cinila ok. Ponudili su mi da se popnemona neko brdo jer je to uobicajena tura, al to sam odjebala jer mi se ne da dusu ispustit penjuci se da bih pet minuta uzivala u pogledu na vrhove drveca...Ja sam rekla nek me fura duboko u prasumu ..po ravnom. Jucer sam cim sam dosla platila ulaz u park 600kysha i smjestaj 500 zajednu noc. Rano ujutro u prasumi je neki poseban feeliing...zivotinje su jos dosta aktivne, sve je obavijeno nekom maglom. Kakamenga forest je ostatak gvinejsko ekvatorijalne prasume i prekriva oko 238km2 sto je deset puta manje nego prije nekih 100tinjak godina. Cini mi se da ovo nije jako stara prasuma kao Tamana Negra u Maleziji, ali svejedno imam onaj osjecaj hodanja po prasumi, visoko drvece, okolo neprohodno grmlje, majmuni koji skacu po granama. Uspjela sam vidjeti 3 vrste...blue monkeys, white and black columbus  i red tailed monkeys. Al bolje sam ih vidjela pored svoje kucice jer su ovi visoko na drvecu. Skacu kao kamikaze s velike visine, i bacaju se na nize  grane. Vidjeli smo i one ogromne bijelo crne ptice black and white hornbill, al i njih  sam bolje vidjela jucer kad sam setala prema plantazi caja. Bilo je jos nekih ptica, leptira, al najzanimljivije mi je bilo fig tree, to je drvo nametnik koje raste oko maticnog drveta i siri se dok ga na kraju ne ugusi i onda spusti svoje korijenje. Uglavnom m u sredini ostale supljina, pa sam se ja odlucila probat popest kroz sredinu jednog veceg koje smo vidjeli. I uspjela....e to mi je oduvijek bila zelja...popesti se kroz fig tree. Hodanje je bilo super samo je sranje kaj staze nisu markirane...da jesu mogla bih i sama okolo glavinjat. Ima i jedna promatracnica za zivotinje uz neki sumski proplanak, al mi nismo nis vidjele. Nismo vidjele ni sismise, e to mi je zao.

spremna za prašumsku avanturu

prašuma Kakamenga

figue tree

još se mogu penjat, nisam baš za otpad

i evo me nutra

sad sam već vani

ku kuc

još malo prašume

i drveće

proplanak usred šume

neko sjeme

moja vodička

 Dosle smo do rijeke i onda se polako vracale natrag...bome smo odradile dobrih 4 vure. Bila sam već spakirana pa sam zajahala na motor prvo do crying stonea ili kamena koji place,,, pa na mamtatu do Kisumu da mogu dalje picit do Nairobija i Mombase. Crying stone nije bio daleko od mjesta Khayega gdje staji matatu...curica i decko iz sela su me otfurali do kamena, to je zapravo neobicna formacija stijena, koje su vulkanskog porijekla i kao veliki monoliti razbacane po brdima, vjerovatno su na ovom mjestu jer je kisa erodirala tlo koje ih je pokrivalo a i tu je veliko kliziste.. Ima razlicitih stijena, a ova se zove tako jer je ispod nje izvor pa curi voda, iako mi je mali rekao da se to dogadja samo u augustu. Kad smo dosli blizu samog kamena, rekli su mi da moram platiti 200kysha, nekoj babi...ma mislim si ja odjebi s tom forom,, ne dam te pare da bih gledala kamen, koji vidim i odavde..i podijelila mojim malim vodicima bombone i natrag na bodu bodu.

Khayega market

Khayega market

tržnica u selu Khayega

ekipica koja me vodila do kamena

crying stone

zanimljive formacije stijena

moj vodič do kamena

pomfrit za ručak

krater vulkana Longonot na putu do Nakuru

Usput mi je biker stao da si na trznici kupim nekaj za jest...pomfrit s paradajzom i lukom, i one punjene  zamotuljke u obliku trokuta samosa, koji su mi jako fini. Uspjela sam se odmah ubacit u matatu, al nas je taj onda negdje na pola puta izbacio, pa smo cekali drugi...ovaj put nas je bilo 5 na 3 sica...tip mi je sjedio na glavi skoro...dok sam ja jela svoj rucak....vazna je dobra sinhronizacija....opet je stajao svaki cas i na kraju kad sam napokon stigla u Kisumu al vise matatu nisu vozili do Nairobija nego samo do Nakuru...a rekoh ajmo pa do kud stignem.,, i jos je bio skuplji nego kad sam dolazila...platila 1000kysha, valjda zato jer je nedjelja. Natrpani do ibera sa picekima u kutijama, se vozimo...muzika  pici...iiiihhhaaa..Volim ovaj cool africki stav prema svemu....pole pole...Opet se u matatu skompam s jednim deckom, i malo razgovaramo. Ja sam mislila da bih mozda pokusala doci do Naivashe, pa cak i tamo ostati jedan dan u onom hostelu na jezeru za koji mi je rekla curka sa safarija.. Nazalost dosla sam prekasno  i samo su vozili taxiji za masne pare. Odlucila sam ostat u Nakuu i u blizini pronaci neku sobu, mozda se javit svom boda boda frendu Wasabiju da odemo na pivu, al na kraju sam od tog odustala jer sam bila umorna od drmusanja u matatuima cijelo popodne, pa sam usla u prvi pansion, iscjenkala sobu za 500kysha, i okupala see od glave do pete, kosa mi je vec na glavi stajala ko kaciga, od silne prasine koja  leti okolo dok se matatu vozi po makadamu s otvorenim prozorima. I da imaju ceste, ali do pola, ostalo obnavljaju pa  se drmusas 50km i po dva sata. Kakvo olaksanje nakon kupanja kao da sam skinula pol kile prasine a sebe, i napokon sam se uspjela oprat u toploj vodi...do sad stalno pod hladnim tusem osim u Masai Mari.. Namazala sam se kremicama, zraspala nokte, namirisala i bila spremna za novu akciju,. I bome je akcije i bilo cijelu noc, jer je muzika trestala ko na partyu, skroz do 4 kata, hvala Bogu na cepicima za usi.

Kenija peti dan-Kisumu, Viktorijino jezero i Dunga fishing village, Kakamenga

4.1 Viktorijino jezero i  Dunga fishing village, put do Kakamenge

 Jutros je dan za spavanje do ibera, al budim se oko 8 i malo blogam, da ulovim ritam. Pakiram se, ostavljam torbu i udaram do prve birtije na kavu i dorucak. Kvart u kojem je ovaj moj budget guest house je zapravo indijska cetvrt, ulica se zove Accra, pa i moj restoran drzi Indjac. Uzimam neki kebab, palacinke i kavu i gablam. Sva ekipa muska i svi gledaju national geographic wild. A ja uzivam gledajući njih.
   Puna ko brod odvucem se na cestu i zahaklam nekog decka da me fura u Dunga fishing village, par km od Kisumua. Velim mu da me usput malo propelja po gradu. Grad ima sat u sredistu sto me podsjetilo na malezijske kolonijalne gradove s tim satom.i opet jedna glavna ulica...i opet grad nis posebno. Do sela se vozi kroz ulicu di su fancy kuce bogatasa, pa se veselim malo i da to vidim. Selo je dosta veliko, kuce tradicionalne, gradjene od blata s limenim krovom ili slamnatim, to zovu bandas...ali ima i boljih kuca.

Kisumu

Ko ima ima

Dunga village

Dolazimo do obale jezera, gdje zene ciste ribu, kazu da je osim tilapije najpoznatija riba koju tu love Nile patch. Sareni camci se ljuljaju na vodi, neke zene prze ribu, druge je suse na suncu,  mnostvo ptica baulja i trazi hranu po plicaku, neke spavaju na camcima.. Koja idila...sjednem na mol i chillam. I opet milinica. Fotkam ptice, ima ih desetak vrsti, bijele, pa caplje sive i bijele pa neke smedje, i Maraibo, one ogromne pticurine lesinari...odradila pravi fotosesn...kupila 3 ribe, nile patch svaka 50kysha,  podijelila rucak s driverom boda bode,    i uzivala uz jezero. Riba je jako fina, hruskavo je ispeku i serviraju na novinskom papiru, vrlo elegatno.

Svakojake ribe

Dunga fishing village

Čaplje i brodice

tetke peku ribice

ova suši ribicu

Marabu i čaplje

Nile patch, fino servirana

  Vozac je odlucio cekat mene pa smo se pogodili da me razvaza sve skupa za 500kysha i do matatu stanice. Na povratku opet malo razgledavanja grada, po stvari u guesthouse, di smo naravno morali cekati jedno pol sata da netko dodje i otkljuca prostoriju di mi je torba, ali pole pole.
    Zaustavljam drivera jos kod krojaca koji je izbacio sivaću masinu na plocnik i to mu je krojačka radnja, dam mu da mi prestepa avanturisticke hlace, da mogu sutra glavinjat po dzungli, kupujem voce za put, i vec sjedim u matatu za Kakamenga town.
 Karta je 200kysha, frajer prvo trazio 300, pa se ekipa pobunila i izasla van, a i ja sa njima, moraš brijat ko i oni, ak njima nije po volji nije ni meni, kad  je opet spustio na 200 onda smo se vratili u kombi. Volim se ufurat i bit ko oni, ak se ekipa buni ...bunim se i ja. Matatu pun ko brod, na tri sica sjedi cetrvero i jos sa stvarima, al smijemo se i zabavljamo na taj racun. Pored mene sjedi tip iz Kakamenga towna, koji je menager u nekoj tvrtki i svaki dan putuje  2 cuke na posel i isto toliko natrag. A ja se bunim kad se vozim do moje vukojebine sat vremena. Vrijeme mi je brzo proslo s njim u prici...Vozili smo se kraj sela i brezuljaka prekrivenim plantazama caja i secerne trske. Prekrasan krajolik, da sam jos nesto i uspjela vidjet od prenatrpanih tjelesina. Usput dogovaram smjestaj i vodica u prasumi preko moba, i sve uspijevam sredit. Iskrcavam se u mjesti Khayega selu i tu uzimam za 150kysha boda bodu, opet nekog simpa, koji mi staje da malo fotkam okolo. Naletili smo i na neku guzvu na nekoj  livadi pa mi je objasnio da je to borba bikova. Naravno, odmah ga molim da stanemo i  da malo virnem. Uguram se medju ekipu da vidim, imaju 4 bika koja huskaju i onda se oni medjusobno bore ili trce za skvadrom... Dosla sam na pristojnu udaljenost al je svejedno bilo bjezanije preko ograde kad su se zajurili  prema meni.
   Totalno odusevljena kaj smo naletitli na ovo, skuzim da je poceo zabavni dio puta kad se sama klatim okolo i  uletavam stalno u neku komunikaciju i zajebanciju, meni najdrazi dio puta.
Decko me ostavlja i dogovaram da me sutra pokupi kad bum se vraćala iu prašume. Preuzimaju me rangeri parka Kakamenga. Mora se platit boravak u parku 700kysha a smjestaj je 500kysha. To je kuca na nekim deblima, drvena, bez struje,  wc i tus vani ..ne bas u sjajnom stanju, al filing spavanja na rubu prasume je nenadjebiv. Umjesto struje koristim lampas, i odmah se sjetim drage mi babe  Kate, kod koje sam kao dijete najvise voljela biti  i koju sam obozavala, i njenu kucicu od blata s malim prozorima i umjesto zarulje lampasi, a ja u drvenom krevetu prekrivena blazinom krmim dok mi baba kuha zgance...koji povratak u proslost zbog jednog fenjera i nostalgija.

Borba bikova

bježanija od bikova

selo Shynalu

bandas

plantaža čaja

blue monkey

tu sam večerala kod tete

moja soba na balvanima

zalazak sunca iznad plantaže

   Ispred  moje kuce na livadi je Englez koji fotografira ptice i spava u svom satoru, u bandasima pored je jedna Amerikanka i jedna obitelj sa curicom. Nema bas puno ljudi. Renger mi pokazuje malo okolo  i vrlo je ljubazan i strpljiv dok ja tipkam na jedinom mjestu gdje ima signala sa svojom ekipom a plavi majmuni skace po drvecu iznad mene. U ured su mi stavili tehniku  da se puni a ja sam se otisla malo prosetat do plantaze caja kou sam vidjela na dolasku. Kasnije sam sa jedno dragom zenicom koja zivi blizu ulaza u park dogovorila da ce mi skuhat ugali i kelj za 100kysha...neko povrce slicno listovima karfiola. Zena u kuci ima dvije klupe i to je kao restoran, a pored tog spavaju kokosi, a malo dalje je kuhinja di ona kuha i di spava njena obitelj. Bas mi je bilo drago da sam tamo jela. Prate me svi zajedno po mraku jer sam ih ja jedva  nasla...i tesko mi se bilo orijentirati jer ne poznam prostor a niš ne vidim. Dio puta idem sama i bome mi se smrzava govno u guzici od straha. Evo sad sjedim i pisem dok neke dosadne pcele zuje po sobi, dvije sam roknula al dosle nove na svjetlost, vani cvrce zrikavci,  mucu krave i povremeno zaurlaju majmuni da mi kosti protrnu od straha. Idem spavat s čepićima u ušima da lakše preživim noć a bome me i sutra ceka duga setnja kroz prasumu.