crtice s puta: Kenija treći i četvrti dan- NP Nakuru, Viktorijino jezero i Kisumu

3.1. Jutro u Masai Mari i Nakuru

Jutro je počelo rano da bismo dočekali izlazak sunca, kako ne patim na te izlaske, a i ko za vraga svakoi put kad čekam izlazak ili zalazak nekaj se spojebe...ili bude oblačno, ili oluja ili zakasnim...nisam se oko ovog previše uzbuđivala, i na ovaj smo izlazak naravno zakasnili ali nije ni važno, iako nije bilo puno zivotinja, sami jutarnji africki svježi zrak, s mirisima kadulje i drugog savanskog bilja, vraca mi onaj osjecaj miline natrag u moje srce.

zakašnjeli izlazak sunca

jutro u savani

Zanimljivo kako ova Afrika cudesno djeluje na mene, daje mi neki unutarnji mir, zadovoljstvo i radost, opet mogu osvijestiti sva dobra i blagoslov koji imam u zivotu i osjetiti veliku zahvalnost radi toga. Kao da me ovi jednostavni, dobrodusni ljudi, njihov skromni zivot, usporen ritam vracaju u moju unutrasnjost i ponovno mogu vidjeti koliko sam zapravo sretna u zivotu. Vrte mi se slike i dijelovi života kroz glavu; moje prekrasne, dobre, pametne i duhovite cure, Tomo koji se trudi olakšati mi i uljepšati život i koji mi je vratio i zaokružio cjelinu i smisao naše obitelji, svi prijatelji i dragi mi ljudi koji popunjavaju i najdalje praznine mog srca, moja apsolutna ispunjenost i zadovoljstvo životom, i obuzima me neka beskrajna toplina i zahvalnost što mogu osvijestiti sve te blagodati i darove života upravo na ovom mjestu gdje su priroda i ljudi toliko mirni, usporeni i nadahnjujući. Mislim da sam se tako zadnji put osjecala u Burmi, a ovdje mi se taj osjećaj miline, ispunjenosti i zahvalnosti vraćao iz dana u dan.

Opet beskrajna voznja po onim rupetinama i makadamu prema Nakuru...Nakon nekih sat, dva makadama nam je riknuo kombi, vani sunce przi na najjace...skoro je podne a mi usred busha, u divljini, samo par Masaia ide nekud i u čudu gleda što radimo na tom suncu nasred pustoši. Oni su mi fenomenalni...mozes ih ugledat usred neke zesce vukojebine kak idu negdje, stap u ruci i piče oni pjeske, a rekao bi da u krugu 100 km nema zive duse. I tako mi usred busha, s upitnicima iznad glave stojimo nekih pet min, kad odjednom dojuri neki karavan i veli ajmo upadajte, odvest ćemo vas da ne čekate na suncu dok se kombi ne popravi...gledam i nevjerujem...od kud je ovaj ispao u par min...al ne pitam puno, to je Afrika sve je moguce...uskacem i picim s ekiom dalje do mjesta gdje smo prosli put rucali. Tamo nas je stigao nas kombi koji su uspjeli osposobit za daljnju vožnju. Mene su prebacili u drugi kombi gdje je bio vec jedan austrijski bracni par, koje smo mi vozili kada se njima pokvario kombi i mi nastavljamo za Nakuru, a moja se ekipa vraca u Nairobi.

Do Nakuru se vozimo jos jedno 2,3 vure, vozac nas iskrcava u hotelu, iako bih se dala kladit da sam u onom aranzmanu imala jos i vecernju safari voznju, al ne da mi se puno razbijat glavu s tim, i koristim priliku da vidim malo grad. Krenem pjeske prema centru i na uglu vidim mototaxi...to je tu uobicajeno da imaju motore taxije, zovu se boda boda, jeftiniji su od obicnih taxija i prakticniji jer te svuda mogu otpeljat. Pozdravim se ja s deckom, pitam za kolko bi me vozio do grada, i krenemo u pricu, jako je simpa... Rekla sam mu nek mi pokaze trznicu...i do tad smo se vec tako skompali pa sam mu predlozila da sa mnom proseta, pokaze mi malo okolo i vrati me natrag, za 200kysha. Zove se Wandia, ima 38godina, zivi u Nakuru, odlicno govori engleski, poceo je studirat ali nije imao love da zavrsi fax pa je sad taxista. Veli da zaradi oko 10 000kysha mjesecno...jebeno sitna para.
I tako smo prosetali po trznici, al filing je super kad si s nekim od njihove ekipe, svi su nas pozdravljali, naslikavali smo se, bila je totalna zajebancija...Market je i u 5 popodne prepun ljudi i zivota, a prodaje se svasta...Maznuli smo jedan ananas i otisli prosetat u centar...Centar je zapravo glavna avenija Kennyatta...par zgrada lokalne urave, dva parka...i nista posebno...za sada jos nisam vidjela ni jedan grad u Keniji da ima neke znamenitosti u centru...ni Nairobi, ni Narok ni Nakuru. To su mladi gradovi i nemas kaj puno razgledavati okolo osim tržnica koje kod mene uvijek prolaze...tu mogu sate provest.

tržnica Nakuru

curke prodaju paradajze

Nakuru market

moj Nakuru frend Wandia

nekadašnji lopov koji je krao lijesove pokušava prosvijetlit ekipu nakon što se i sam pročistio

kaldera vulkana uz koju je smješten Nakuru

centar grada Nakuru

park

mala šetnjica po Kennyatta avenue Nakuru

dečki

čagica u afričkom discu

Vratio me Wandia do hotela i dogovorili smo se da poslije vecere idemo na pivu. Pridruzila sam se Austrijancima za vecerom i pozvala ih da idu s nama , a im se nije dalo. Rekla sam Wandii da me otfura u neki lokalni africki bar s africkom muzikom. I ucinio je tocno to...otfurao me bas u takav, ekipa od 20 do 60, cugaju, neke cure dolaze i same, al uglavnom su parovi, muzika neka vesela, lagana cagica, maznu ka sam pivu i pocela se hitat po podiju, da malo uhvatim african easy mooves...imaju neke smooth pokrete, lagano sve... kao i zivot ovdje. Super smo se proveli al sam ja morala natrag jer smo rano ujutro imali voznju oko jezera po NP Nakuru. Pozdravila sam svog africkog prijatelja i obecala mu poslat fotke kad stignem.

4.1. NP Nakuru i Kisumu

Rano ujutro se dizemo na dorucak, koji naravno jos nije spreman, al nema problema...pole pole...polako samo. Pogablamo i opet sam u kombiju....vozimo se do jezera Nakuru, koje je zapravo vrlo blizu gradu. je NP Nakuru je puno manji od Masai Mare. Nakuru je dio sustava slanih jezera u rasjednoj dolini koji su pod zaštitom UNESCOa. Vegetacija je savana i travnjaka sa zutom akacijom. Površina jezera varira od 5 do 45km2, ovisno o tome da li je kišno ili sušno doba godine,a trenutno je bilo jako veliko jer je malo kišno razdoblje, pa su sve ceste uz jezero bile zatvorene jer su poplavljene. Tu od big five ne zive slonovi jer unistavaju drvece. Ovaj je park poznat po flamingosima koji se hrane na jezeru, brojnim vrstama ptica i bijelim i crnim nosorozima. Ima puno bivoa, zebri i antilopa. Vozili smo se do vrha nekog brda na vidikovac s kojeg se pruža pogled na jezero, ali na jezeru ovaj put nije bilo puno flamingosa...Već me počela malo nervirat vožnja u tim kombijima a onda si mislim ma boli me ...uzivam u prirodi i divljini, i uspjela sam se opustiti. Uspjeli smo vidjeti jedno 8 nosoroga ali sve iz daljine, skrivaju se u grmlju...a cak sam i flamingose vidjela kad smo se spustili do jezera...ima ih negdje stotinjak...Fenomenalna je ta slika uz jezero, razlicite vrste ptica brljave po plicaku, bivoli se valjaju po blatu, zebre, i gazele pasu okolo...idila.

babuni

jezero Nakuru

Nakuru

bijeli nosorozi

flamingosi

bili smo tu i tu

Nakuru

Oko 11 sati vozac me iskrcava na matatu stanici kupujem kartu za 800kysha do Kisumu town, prva...sto znaci da sad trebam cekat da se napuni da mozemo krenut. Dam stvari vozacu i odem pojest svoj prvi ugali, sto me Wanadia naucio. To su zapravo zganci sa nekim saftom od mesa, najcesce govedina i povrce, sasvim solidna klopa za 100kysha. Pojela sam, tefonirala, zujala...cekala 2 sata da krenemo i napokon krenula. Rekli su da je cesta ok, i da je ima...o da ima je al pola, a pola je nema...pocelo drmusanje po makadamu jer grade novu cestu, gradnju ceste nadgledaju neki japanski stručnjaci.

ugali i neki saft, i neka rendom ekipa

u ovom naselju su sve kuće obojane grafitima

fenomenalni grafiti na kućama u gradu Nakuru

još grafita

evo sad će cesta sam pole pole

Najjaci dio je bio kad smo dosli do dijela gdje nema ceste...svi stoje i cekaju da dodje bager i napravi prolaz...hakuna matata...odvalii smo se smijat jer je to stvarno bio vrhunac opustenosti. U Kisumu, grad na zapadu Kenije, stizem oko pol 5, zahaklam nekog decka na motoru da me vozi za 100kysha da nadjem hotel, udjem u par hotela al traze oko 1800, 1000kysha, i uspijem ubost sobu u guesthousu za 500kysha...malu s koma zraubanim krevetom, zajednickim hartavim zahodom...al za 500kysha...ionak tu samo spavam.
Hitim torbu i odmah idem u grad dok je jos dan. Ovdje mi nije ekipa toliko simpaticna kao u Nakuru, pozdravljaju me al nemam bas neki dobar filing. Uspjela sam se spustit do jezera i tamo mi je neki decko ponudio voznju po jezeru za 250kysha, i uspjeli smo se dogovorit za 200. Sat vremena voznje i vidjeti hippose kako pasu...to mi se cinilo ok i zapravo sam se bas veselila voznji u camcu nakon drmusanja u kombiju. Onaj decko koji je sa mnom dogovarao voznju nije isao vec je poslao nekog drugog. Vozili smo se do hipposa koji su se brckali uz obalu, uzasno su plahi i ne moze im se prici blize jer odmah zarone...vidjela sam tri komada, na kraju su otisli pasti travu na obalu. Provozali smo se malo da jos vidim zalazak sunca i bilo mi je super..jos mi je vodic dao broj od tipa koji vodi po prasumi i bio je vrlo ljubazan...al kad smo stigli i kad sam mu dala pare zinuo je u cudu, kaze da voznja kosta 2000 a ne 200, sad sam ja zinula...al sve bez nervoze, ja mu kazem da nema sanse da bih platila toliko voznju jer spavam za 500kysha. Nazvao je onog frajera i skuzili smo da je došlo do nesporazuma jer je tip krivo rekao hundreds umjesto thousend...sad bi oni da ja platim razliku, o da stari mene si nasao...ak sam veslo sisala nisam brod progutala..ja mu velim...no way da bih isla na tu voznju za te pare...na kraju sam dodaala jos 200i dala im cetreristo,, i poslije pprovjerila u selu pored i fakat je tolko...jebi ga zajeb, al bolje njemu nego meni, ionak je pobrko pare. Ipak su ok nisu me htjeli izlevatit, što mi je itekako palo napamet. Onaj me tip iz camca otpratio do ulice, trazila sam malo okolo da nekaj pojedem, al su me tipovi po ulici cudno gledali, a to mi nije bas ulijevalo povjerenje, pa sam otisla cmrljit u sobu, i pisat blog. Jos je ekipa bucila d pol jedan, zaletavala se na moja vrata, slusala muziku na najjace...dok isam utrpala cepice u usi i stisla ignore.