Šri Lanka 4. i 5. dan Trincomalae

25.06. Sri Lanka -Trincomalae

Opet nisam nis spavala, opako je vruce, nema daska vjetra, a kad nafrljimo ventilator hocu krepat od sinusa i kaslja. Tek sam malo pred jutro oko sklopila kad je Tomo otvorio prozore. Zena nam je za dorucak napravila rizine okrugle kolace na koje mazes nekaj ljuto od luka i chillija ili med sa secerom od kokosa, i kavica. Sasvim solidno. Al ipak nam nije tu bas neka spica za ostat, vruce ko u paklu, nemas privatnosti jer sobe izlaze na dnevni boravak di gledaju tv, zatvorit se nemres jer skapas od vrucine, malo je hartavo, al ljubazni su i jeftino je. Odlucili smo malo istraziti okolo da vidimo drugi smjestaj. Pali je i prvo kupanje u oceanu, malo je frisko, ali pase. Nisu preveliki valovi, plaza je od bijelog i zutog pijeska, dosta cisto. Okoli su manji obiteljski bungalovi, i svega dva veca hotela. Nasli smo dosta toga, al na kraju smo se odlucili za bungalove drito na plazi, kraj French gardena...neki rasta djir, bar i mreze za lezanje, drvene lezaljke na plazi, sve pod palmama, totalno cool i opusteno. I kosta 2000 rupija, oko 16usd, sasvim solidno, a ocean mi sumi kraj kreveta i cim otvorim oci vidim ocean. Platili smo nasoj zenicu, brzo se spakirali istovarili i ulovili tuk tuk do zeljeznicke stanice da kupom karte za nocni vlak za Columbo, vise nije bilo kreveta nego samo sjedala koja se daju nagnut. To me bas nije odusevilo jer sam mislila da cemo spavati na krevetima bar tu noc prije nego sto krene povratak doma. Al sta je tu je, bar imamo karte. Vlak ide u 19.30. ujutro oko 5 je u Columbu.

Ostali smo malo setati po Trincomaleau, ili kako ga oni zovu Trinco, uspjeli pronaci ducan s alkoholom i opskrbit se s rumom i nekom njihovom rakijom od manga Arak, maznut na plazi jednog hladnog pivkana Anchor, jer se ne smije piti na javnim mjestima. Kuce uz samu plazu su sve srusene od tsunamija 2008, i svuda po gradu su znakovi za evakuaciju koji vode prema brdima. Bome je ovaj dio dobro najebao tada i jos sada se oporavljaju i obnavljaju od toga. Trazili smo i supermarket al nakon 15 min hodanja nam dopizdilo pa smo usli u neki lokalni restac, maznuli rice curry, rizu sa jedno pet razlicitih dodataka, povrca i curry umaka ...skroz fino, uzeli i govedinu, al to je bio zajeb jer je tvrda ko djon od cipele.  Sve skupa nas s velkom vodom doslo nekih 20 kunica, ili 340 rupija...klopa po lokalnim restoranima je fakat djabe, a porcije su ubojite, nema da ostanes gladan. Nose dok god mizes pojest. To je za mene, a ne oni fancy brabonjci na tanjuru po skupim restoranima.

  E sad ovak siti vise nismo mogli nis nego se vratit u nas bungalow i udarit malo odmora i kupanjac na plazi.

Okupali se i zaspali na plazi i to tak da se nisam mogla probudit do 6, totalno sam se opustila...to je to...poceo je odmor.

  Navecer napravili generalku, pranje kose, brijanje, cista oblekica i u setnju po plazi, prema Trincu. Na nekim dijelovima ne plaza puna smeca, a kak je pao mrak digli smo se do glavne ceste jer vise nismo vidjeli di gazimo. Taman nabasali na neki restorancic, maznuli juhicu i noodlse, lubenicu, malo uzivali i vratili se pjeske do hotela. Klopa nas je kostala 640 rupija, juha, noodlsi, lubenica i velka voda. Konobar im je ujedno i kuhar, i jako je ljubazan, mali za sve, mislim da bumo jos koji put dosli na klopicu.

  Doma smo si potocili cuba libre, rum, kolu i limetu, uzvalili se na lezaljke i uzivali. Dogovaramo neki izlet s ronjenjem na koraljnom grebenu i gledanjem ajkula u ribica za neki dan. Ekipa iz hotela je zapalila vatru na plazi, palila rakete i napravila vatromet. Cugali su i svirali bunjeve i zvali nas da im se pridruzimo, lijepo od njih, ali vise nam je pasalo uzivat na solo, slusat valove i hladit se na povjetarcu. Ipak su tako rijetki trenuci kad ulovimo malo biti zajedno i to na ovakvom prekrasnom mjestu.

26.06.Trinco

Dan kad su totalno otpustile kocnice i to toliko da se ne mogu ni sjetit kaj smo radili.

  Znam da smo nasli na uglu nase ulice i glavne ceste jednu malu zalogajnicu koju drzi prekrasna hindu zena, i tamo smo svako jutro isli na dorucak i kavu, kod nje smo i zavrsili na rucku na rizi i curryju, i sjecam se da smo popdne spavali ko zaklani na lezaljkama, nikak se naspavat.

  Navecer smo setali po plazi i tako mi je bilo drago sto to radimo zajedno, jer su mi te nase setnje nedostajale dok sam sama setala uz ocean u Keniji.

Pao je vec mrak pa smo se digli na glavnu cestu da se vidimo vratit.

Taman smo naletili na neki zgodan restorancic s prekrasnim vrtom, i simpa konobara koji opet naravno radi sve i kuha i konobari. E tam smo se navukli na juhu od slatkog kukuruza s piletinom i noodlse s jajima.  Bas nam je tamo bilo lijepo.

  Na putu do doma smo se opskrbili limetama i kolom da si mozemo cugat cuba libre naravno na lezaljkama uz ocean.

Kaj da velim na kraju ovog posta nego da mi je ponekad mozak ko u ribice, i to potpuno opustene jako male akvarijske vrste.

Sri Lanka 3. dan kulturni trokut Polunaruwa i kupanje sa slonovima

24.06. Polunaruwa

Jutro je i dalje usrano kao sto je vecer zavrsila, ima slike a nema tona, a ljudi nam priredili krasan dorucak, s tri vrste palacinki, kavicom. Pozdravili smo se s njima, zahvalila sam se i jos sam se par puta ispricala, a jebi ga vec sam u fazi zivota kad mi se ne da glumatat iz pristojnosti. Driver nas je pokupio oko 10 i prvo smo isli na jahanje slonova, sto je bio pun pogodak jer me to jako raspolozilo i vec smo se lagano pomirili. Pa kak i ne bi kad smo brijali s tim plemenitim zivotinjama, hranili smo ga, jahali u sjedalu i za vratom, kupali se s njim u rijeci, a on nas je spricao s vodom. To mi je uvijek jebeni osjecaj, kad ta ogromna i snazna zivotinja njezno uzima bananu iz ruke i gura surlu u ruku i trazi jos. Jahanje smo platili 20 usd po osobi i to nas je nas domacin iz Lal guesthousa otfural, al naravno trebalo se cjenkat.   Zanimljivo je to kako je na kraju uistinu jutro pametnije od veceri i kako ti se neke stvari koje  se cine neizvedive, drugi dan samo posloze i opet bude sve ok, to je ljepota zivota, uvijek postoje nove sanse i putevi. 

  Posto smo jahali slonove odlucili smo izbaciti safari voznju po NP Minnerya, sto je najbolje vidjeli smo iz auta kad smo se dalje vozili prema rusevinama Pollinaruwe slona kako se kupa u jezeru, a kasnije iz busa i cijelo krdo divljih slonova na jezeru.

Zadnja destinacija na kulturnom trokutu nam je bila Pollinaruwa, takodjer stari kraljevski grad, iz 11 i 12 st.  Prvo smo obisli muzej a na izlasku iz muzeja smo naletili na copor majmuna kako se kupa u jezeru i uziva u popodnevnom odmoru. Kakvo veselje, divljaju, love se i skacu, penju na drvo i bacaju u vodu, plivaju i rone ...pravi ih je uzitak bio gledati. Uzeli smo vodica za rusevine jer je ogromno a i da nekaj naucimo. Uglavnom ovaj je kralj imao 300 ljubavnica, sve su zivjele u njegovoj palaci, bile su hinduistice pa im je sagradio hindu hram, a sebi budisticke hramove i to prvi i drugi hram budinog zuba, ima i kambodjanski hram. Grad je poznat po stupama, osim kompleksa kraljevske palace i hramova ima dio gdje je zivjelo 3000 monkica, ljetna palaca na jezeru, uglavnom autom smo se vozili izmedju pojedinih lokacija i uspjeli to obici za nekih 4 sata.

Driver nas je ostavio na autobusnoj stanici u New Town Pollinaruwa di smo lovili bus za Habaranu??? I tamo dalje na  bus prema obali u Trincomalae. Ovaj put pouceni prijasnjim iskustvom sjedamo dalje od vozaca, jer bolje mi je da ne vidim kak vozi. U Habarani taman vidim bus za Trinco, malo potrcimo kad ono bus tak nakrcan da ljudi vise na vratima i to njih desetak, a frajer veli; ma odite nutra, stanete. Ne znam kak, i jos s ruksakom na ledjima. Dolazi drugi bus isto krcat, al tu se nekak uguramo nutra, i naravno moramo stajat, a put traje jedno dve vure. Al kakva spica u busu i smijeh, mjuza na folgas, svi ko sardine, fotkanje i zajebancija. Ipak se malo na pol puta ispraznilo pa smo odmorili. U Trinco dolazimo oko 8 navecer, uletavamo u neku zalogajnicu di je guzva, uzimamo kotu za van i tuk tuk driver nas vozi na adresu koju smo mu dali. Vidim ja vozi on dugo, a to je trebao biti neki hostel u gradu. Jebi ga frajer ne vidi bez naocala pa nas je otfural na plazu Upavelli, sto je bio pun pogodak. Uboli smo smjestaj kod neke familije za 1700rupija s doruckom, higijena malo upitna, al ljudi su skroz simpa. Imaju i podstanara Tušara, koji odlicno govori engleski, pokazao nam je put do plaze, naucio kaj da cugamo i di su birtije koje nisu skupe. A kaj nam vise treba. Maznuli smo svoj kotu to go, i zalegli u pakleno vrucu sobu, vec vidim da nocas ne bu spavanja.