Blagoslovljen Turkish airlines, avion milinica, dobila sam dekicu, jastuk, set za spavanje i higijenu, klopica po izboru, cuge kolko hoces...mama jel se mogu k njima preseliti???
Uzivam u letu, telka, cak i internet u avionu, da ne povjerujes.
Trkeljam malo po internetu i ostatak puta spavam ko beba.
Čudno je to...doma danima ne mogu spavati ali cim krenem na put ili sjednem u avion...mogu zaspat i na stojecki...to je taj swich on na opusteni mode.
Uglavnom let je prosao super, al mi je s aerodroma trebalo nekih sat vremena uopce da se skinem do Express vlaka koji ide prema centru. nasla sam ga bez problema...i odvezla se u grad...tko bi rekao da je to grad od navodno 20-tak milijuna stanovnika...ne mogu ih ni prebrojat jer je sluzbeno bilo oko 12 milijuna, ali imigranata je bilo oko 5mil. i taj broj sve vise raste...Pogled kroz prozor vlaka uopce ne upucuje na to. Prebacujem se na podzemnu, i lako lovim liniju koju trebam, jos jedan transfer i pratim upute iz hostela...i nakon jedno 20min skuzim da sam se izgubila...shit...kolko lose moze biti...uvijek se mogu vratiti na stanicu pa opet ponovo.. Ali pitam neku curu u restoranu za ulicu, ona mi nesto govori na kineskom ali je ja nista ne kuzim..i cura uzme kaput i otpelja me do ulice...prvo iskustvo s Kinezima je dobro...nadam se da ce tak i ostati. Nekako nadjem ulicu i hostel Lucky family hostel, cekiram se, odem u sobu...soba cista, uredna, posteljina i rucnik i dorucak ...sve za 4 eura...super sam zadovoljna a i imaju free wifi.
Ostavljam stvari i idem trazit nekaj za jesti...opet pratim gomilu i svoj osjecaj za hranom...i uletavam u neku neuglednu zalogajnicu dupkom punu, nema mjesta...kuhar nekaj siječe ogromnom sekiricom...vidim fileke, spek kuhani i plucica...pa na to nasipava juhu...pa s necim posipa...ogroman tanjur...pokazujem prstom i velim to cu i ja...20yuana, nije puno za ogromnu porciju...i skroz fino, iako bas ne volim plucica ovo je bilo izvrsno...Nasipala sam si neke soseve kao i oni i udri...i sve to zalila s pivom za 5 yuana...yes...imam svoju birtiju u Pekingu...to je taj dobar osjecaj...kam god da odes kad nadjes dobru lokalnu birtiju filing je ko da si doma...pa makar su okolo Kinezi i nista ih ne razumijes...mislim da ce ovo biti jedna dobra avantura.
juhica s iznutricama- I like it
moja baza u Pekingu
3.1.2013. PALACE DAY...ILITI DAN ZA PALACE -Peking
Ustajem rano, u 7.oo,
spavala ko beba samo kaj je jebeno hladno u sobi morala sam i jaknu
hitit na poplun da mi bude toplija, a spavala naravno obucena. Hostel je
super...ima i dorucak, osnovno ali ipak kavica i tost i namazic, pa sam
mirna do popodne... Danas idem u Zabranjeni grad, vec se dobro snalazim
u podzemnoj, i silazim taman na glavnom trgu Tiananmen... Na prvi
pogled nista posebno, neki veliki zid i prolazi, kao neka vrata, pa opet
isto...i tako nekoliko puta. Dodjem do neke blagajne di je pisalo The
palace museum, odem pitat zenu kako da to obidjem i dodjem do Zabranjenog grada, a ona se nasmije i veli pa to je jedno te
isto...lijepo sam se izblamirala, kupujem ulaznicu (40 yena zimi) i
ulazim kroz jos jedna ista onakva vrata...Vec sam lagano nervozna jer si
mislim kaj je to to, al onda skuzim da u kucicama sa strane ima nekih
izlozaka i da se moze istrazivat...znaci postoji inner court iliti
unutarnje dvoriste gdje su uglavnom ceremonijalne zgrade i outer court
ili vanjski dvori gdje je danas nesto slicno muzeju...neki predmeti iz
dvora koji su sluzili za svakodnevnu uporabu, pa neki koji su sluzili u
znanstvene svrhe, pa ukrasi, pa prostorije u kojima su boravile kraljeve
konkubine, pa prostorije za ljude koji su pisali...i tako zanimljivo.
Inace to je bio dvor kraljevske dinastije Ming i Qing skoro pola
stoljeca. Najjaci dio su mi krovovi dvora -zuti, sjajni...a na svakom
rubu krova su fenomenalni detalji, pijevci, zmajevi...i lijepi je
kraljevski vrt, vjerovatno jos ljepsi u neko toplije vrijeme kada
procvate. Taman sam u vrtu odlucila malo predahnut u nekoj birtiji i
narucila neku juhu od grahorica...za5 yena...koji fail, skoro sam se
zrigala kad sam probala juhu...ja koja mogu pojest govno tu gadost nisam
mogla strpat u usta. Srecom da su imali neke slatke tajvanske hrenovke
koje inace peku na svakom cosku pa sam dojam popravila s jednom
hrenovkom da ne umrem od gladi. Na izlazu iz Zabranjenog grada je
park Jinshan koji sam mislila posjetiti ali mi je 3 vure hodanja vec bilo
dosta a i nije neka priroda po zimi pa sam odustala, odmah pored na
lijevo je drugi park koji mi se cinio zanimljiviji kada sam ga par
minuta kasnije vidjela iz busa, zove se Beihai park,na vrhu ima neku
pagodu, mislim da se zove White pagoda koja dominira krajolikom.
Zabranjeni grad
Tiananmen trg
ja ispred Zabranjenog grada
ukrašeni krovići
Zabranjeni grad
Zabranjeni grad
stepenice sa zmajevima
plan kraljevske palače
ukrasi u palači
Zabranjeni grad
ždral- ukras
kornjača- ukras u palači
bakrena posuda za vodu, služila je za gašenje požara
Hall of Central Harmony u palači
ukrasi na krovu
palača
Zabranjeni grad
Imperial garden u Zabranjenom gradu, 15.st.
Uglavnom ukrcala sam se na bus za Ljetnu palacu. Za sada se dobro
snalazim po busevima i podzemnoj, puno mi je bolje putovati busom jer
bolje upoznajem grad i mogu povezati dijelove...ali je jako sporo.
Zadnja stanica busa je ZOO garden i tu se trebam prebaciti u drugi ali
posto sam bez love odlucujem potraziti banku da promijenim dolare. prvo svratim u turist info, da me malo informiraju jer se nisam bas sama
pripremila...Curka mi je pokazala kako do palace, di je banka i na kraju
preporucila kvart Hutong u kojem je muving za glavinjanje navecer.
Prvo
idem u banku i tu izgubim sat vremena dok mi je zenska promijenila
pare...lakse bih digla kredit u nasoj banci nego tu promijenila
pare...al nema nervoze tu sam totalno opustena i nikud mi se ne zuri.
Napokon puna ko brod bacam se natrag prema podzemnoj i uletavam u neki
fast food na noodlse da popravim popodnevni dojam od one lose juhe a i
da nekaj strpam u kljun. Noodlsi su bili pun pogodak, samo kaj nisu
vidli meso nikad u zivotu...ak ovak nastavim pretvorit cu se u
biljozdera. Za kraj da popravim malo proteine maznem onu slatku
hrenovku, ne znam jel to meso ili desert, rekla bih 2 u 1. I sve to samo za 11
yuana, super.
Podzemna me vozi do Ljetne palace koja je pod zastitom UNESCOa zbog uredjenog vrta...sto se sad i nije toliko vidjelo ali ova me je palaca puno vise odusevila od Zabranjenog grada. Mnostvo mjesta za istrazivanje, stijene kroz koje se provlacis ili se po njima penjes, hramovi, ulica Suzhou sa tradicionalnim kucama...vise je po mojoj mjeri i puno zanimljivije. Na kraju jezero koje je zamrznuto, i kad sam vidjela kako Kinezi bauljaju po jezeru odlucila sam se i ja spustit dolje, led je debeli nekih 30-40cm, a ispod vidis ribe kak se provlace po dnu, malo je i krckao pa mi je i adrenalin skocio...super dozivljaj sklizanje po zaledjenom jezeru. Sva sretna, kao malo dijete jer sam hodala po ledu izlazim iz palace i idem u kvart Hutong, poznat po niskim tradicionalnim kucama sive boje. Prvo odlucujem pogledat Bell tower i Drum tower koji nisu osvijetljeni pa cu fotke skinut s interneta. U ovom Bell toweru bi trebalo biti najvece zvono u Kini sto ja nisam vidjela.
Vec lagano gladna na ulici sam ubola neku slanu palacinku s jajem. Sad
mi fale burki i stari da seramo klopu i isprobavamo, ovako sto god kupim
moram sama pojest...di je moja ekipa za oćepit i oćejest...bas mi
nedostaju...a i nemam se s kim ni posvadit. Ovaj Hutong kvart zapravo
nije drugaciji od ovog u kojem spavam, a poslije sam skuzila da su i
blizu pa su mozda zato kuce iste, samo sto je ovdje puno vise
zivota...ljudi setaju ulicama, hrpa kafica i barova ili tea house...i
restorani, sve to uz jezero s puno lampica. Cak imaju i
klizaliste...super atmosfera, osim jedne stvari ...iz svake birtije se
cuje revanje nekog domaceg benda na losem engleskom...ubojstvo...iz
fucking svake birtije, svake...sve sam prosla...pa to ne mogu ni na svom
jeziku baš slusati, a kamoli na njihovom. Sjetila sam se da sam prosla
kraj jedne male birtijice u kojoj nije nitko revao pa sam se
vratila...milina, narucim pivu (najjeftinija je 20 yuana, a ostale oko
50) skupo za popizdit, al bar ne revaju. Vrijedi svakog yana. Malo sam
odmorila i odlucila se vratiti natrag u hostel...sad opet pomalo gladna
zujim po kvartu da vidim di bi kaj pojela ali vec su uglavnom
zatvorili...kad dolazim do one birtije s klopom od sinoc i opa upadam u
nutra ali danas ne bum juhu nego raznjice i neku salatu... Jebote 6
raznjica kostaju ko ona hrpa juhe, al moram malo
eksperimentirat...salata je 8 yuana...nije skupo u odnosu na druge al
je vise od juhe. Mrknem salatu dok je frajer ispekao raznjice...nakon
salate usta hoce izgorit...mrknem raznjice uuuuu ljutooooo...sve bride
usta, ali super su neki zacini u kojima ih paca. Sretna sam jer sam
popravila los popodnevni dojam od one sugave juhe. Sutra cu u neku ulicu
sa standovima s hranom sto mi je preporucio decko kojeg sam upoznala u
pozemnoj. Ljudi su ljubazni ovdje ili gledaju svoja posla...stvarno
nemam losih iskustava za sada. Kupila sam jednu pivu Yanjing beer, da malo ugasim vatru u ustima. U hoselu sam upoznala neku Spanjolku i Francuskinju i malo popricala s curama. Nije uopce lose putovati sam, bar ne u Pekingu...imas kaj radit i svako gleda svoja posla...skroz su kulturni i pomoci ce ako mogu.
04.01.2013. TEMPLE DAY ILITI DAN ZA HRAMOVE- Peking
Podzemna me vozi do Ljetne palace koja je pod zastitom UNESCOa zbog uredjenog vrta...sto se sad i nije toliko vidjelo ali ova me je palaca puno vise odusevila od Zabranjenog grada. Mnostvo mjesta za istrazivanje, stijene kroz koje se provlacis ili se po njima penjes, hramovi, ulica Suzhou sa tradicionalnim kucama...vise je po mojoj mjeri i puno zanimljivije. Na kraju jezero koje je zamrznuto, i kad sam vidjela kako Kinezi bauljaju po jezeru odlucila sam se i ja spustit dolje, led je debeli nekih 30-40cm, a ispod vidis ribe kak se provlace po dnu, malo je i krckao pa mi je i adrenalin skocio...super dozivljaj sklizanje po zaledjenom jezeru. Sva sretna, kao malo dijete jer sam hodala po ledu izlazim iz palace i idem u kvart Hutong, poznat po niskim tradicionalnim kucama sive boje. Prvo odlucujem pogledat Bell tower i Drum tower koji nisu osvijetljeni pa cu fotke skinut s interneta. U ovom Bell toweru bi trebalo biti najvece zvono u Kini sto ja nisam vidjela.
Ljetna palača
tradicionalne kuće oko palače- Suzhou ulica
Suzhou ulica
oko Ljetne palače
Ljetna palača
pogled s palače
Ljetna palača
Ljetna palača
prekrasni detalji na palači
Ljetna palača
birtijica u palači
šetnja po zaleđenom jezeru
Ljetna palača
dok u obliku čamca
most na jezeru ispod palače
tržnica
tržnica
kineske ribe na tržnici
prodaju i kornjače i neke zmije/jegulje
piceki
začini
gljive
znak na cesti
Hutong kvart
moja birtija i juhice
moja birtija i ražnjić boy
04.01.2013. TEMPLE DAY ILITI DAN ZA HRAMOVE- Peking
Evo napokon direkt ide blog iz Kine. Bome sam se iznenadila kad sam skuzila da imaju hrpu blokiranih stranica, ne mogu na na fejs, ni na blog ni na you tube...i iako se ponasaju totalno zapadnjacki i vise po mobitelima, furaju modernu odjecu ipak je onaj stari komunjarski duh koji nastoji ugasiti sve slobode misljenja i izrazavanja jos uvijek prisutan.
Danas sam se jedva digla iz kreveta i dovukla na dorucak, jucer sam pisala blog preko maila do 2 ujutro i to me strgalo...zapravo me jos pere jet leg...srecom da je hladno pa me to drzi budnom.
Danas sam odlucila obici hramove, prvo jedan u blizini do kojeg mogu i pjeske Lama temple. Setam ulicom i dolazim do ghost street, ulica sa lampionima u kojoj ima puno restorana...ok to cu odradit sutra navecer...usput ulazim u ducancice i biram neke sitnice...cajeve i zacine za one koje volim, da ih razveselim. Hram se zove Yonghegong Buddhist Lama Temple,ulaznica je 25 yana.
To je najveci lamasery u Pekingu, izgradjen 1694g., kao rezidencija princa Yonga izdinastije Qing. Hram se sastoji od vise vrata, hala i bell towera i drum towera....vidim da je u Pekingu obavezno imati ta dva tornja...i hrpe Budinih figura, od toga jednog ogromnog sjedeceg i jos veceg stajaceg Bude. Hram je lijep sa plavim krovovima, ali ono sto me posebno odusevilo je miris stapica i neka mirna atmosfera...pravi gust.
Lama temple
Lama temple
Lama temple bell tower
Lama temple
Lama temple
Confucian temple and Imperial collage museum
Confucian temple and Imperial collage museum
Confucian temple and Imperial collage museum
Ukrcavam se u podzemnu i idem obici drugi hram, ali na izlazu vidim Pearl market i rekoh, da vidim mjesto gdje se prodaju biseri. Udjem unutra kad ni b od bisera, samo tehnika...mobiteli, ipadovi, ipodovi, iphonovi i sve ostale I stvari...i tu se raspametim i potrosim 900kn za slusalice, i mobitele za curke...bit ce veselo ak nece raditi kad dodjem...al ako hoce onda ce se raspametiti od srece. Daj Boze da rade.
Jedva se izvlacim odande i napokon odlazim do Temple of Haven(ulaz 30 yena) koji se nalazi usred ogromnog parka u kojem Kinezi kartaju neku igru s kartama, totalno ufurani i totalno smijesni. Usput upoznajem jednu simpaticnu curku iz Holandije, koja sutra putuje u Shangai studirati 6 mjeseci hotelski menagement. S njom sam danas na kraju provela cijelo popodne. Obisle smo hram malo povrsno, vise uzivajuci u razgovoru, jer kod tih hramova kad vidis jednog vidio si sve...pa se vise ne uzbudjujem oko toga. Jedino sto ovaj ima drugacji oblik glavnog hrama, okrugli je. Inace hram datira iz 16.st, izgradjen za vrijeme cara Yongla, i sluzio je za ceremonijalne molitve nebu za dobar urod u zetvi cak i vladarima iz Ming i Qing dinastije. Danas je pod zastitom UNESCOa zbog posebne arhitekture i krasnog parka. Nakon templeva odlazim s novom poznanicom do Tiananmen trga, na kojem sam bila jucer ali samo u Zabranjenom gradu u kraljevskom dijelu, danas je na redu komunjarski dio. Trg je ogroman, policija pregledava stvari na ulasku, malo su pretjerali tim sigurnosnim provjerama, kao da je okolo hrpa terorista koja zeli te ruzne socrealisticke spomenike sravnat sa zemljom, nije da su bas reprezentativni...
ulaz u Pearl market
Temple of Haven
Temple of Haven
Temple of Haven
Kinezi se igraju
Uglavnom na trgu je Nacionalni muzej Kine, Great hall of the people, koji se koristi kada kineska partija ima neke svecane aktivnosti...nesto slicno parkamentu, tu je i Mao Zedong memorijal, u kojem je i njegov mauzolej koji nisam stigla posjetit jer su nas tjerali s traga...Naime trg se zavara oko 4 ili 5 nisam sigurna. To je valjda jedini trg na svijetu koji se zatvara.
Tiananmen trg
Nacionalni muzej Kine
Monument of the Peoples Heroes
The great Hall of People
Tiananmen trg
Tiananmen trg
Mao Zedong memorijal
Pjeske smo se uputile prema ulici Wangfujung, punoj ducana i koja na kraju i pocetku ima standove sa hranom, al u ovom slucaju uglavnom uvrnutim menijem. Na raznjicu mozes probati: zmije, paukove, morske zvijezde, morske konjice(to mi vjera ne dozvoljava), skorpione, crve, stonoge, dudovog svilca iliti velikog zohara, skakavce, morske krastavce, male ptice...ubih se od nabrajanja... hrpa cudnih jela. Ja sam se odlucila probati crve i dudovog svilca, iako mi je neka zenska preporucila pauka kojeg je rekla da je jela jucer i da je super za razliku od zmije koja joj nije dobra bila. Serale smo klopu i probale uvrnute specijalitete...Crvi su bili super, ali zohari...jedva sam ih progutala... jos mi se sad malo digne zeludac kad ih se sjetim. Ali nije nejestivo. Mozda sutra odem probat pauka.
Al crvi su skupi...40yuana, mater im lopovsku...jebi ga ne mozes svugdje jesti ovakve cudne stvari. Htjelka bih probati i morski krastavac, al njega sam vidjela tek kasnije kada sam se vec najela...dumplingsa i noodlsa naravno ne kukaca. Puno je bolje na drugom kraju ulice kada iz te glavne ulice prodjes kroz neki prolaz i dodjes do tih standova sa hranom, puno je veci izbor. Tu sam se ja rastala od moje Holndjanke, i oltisla doma u hostel jer me danas malo zesce prao umor. Cim se zgrijem u podzemnoj, odmah bi zaspala...pilotiram ko vojni pilot u migu...strava.
Doma sam raspakirala mobitele da vidim da li rade i skuzila da mi je uvalil dva drukcija, sutra cu joj morat ici jebat sve po spisku i prijetit policijom da mi ili vrati pare ili da ono kaj sam kupila. Sad malo pisem a malo cilam s ekipom u hostelu, zapravo tajna upoznavanja je u tome da ostanes bar par dana da se malo skompas, sad vec imam ekipu, njih petero s kojim izmjenjujem iskustva, koji mi slazu internet...super...zapravo uopce nije lose sama putovati, ulovis neki ritam razgledavanja preko dana, prisilis se malo upoznavat ljude i komunicirati s njima, zaboravis na jebenu svakodnevnicu i probleme otkacis...i na par dana si totalno slobodan...i uzivas u zivotu, jos kad mi ne bi falili dragi ljudi.
Wangfujung street
Wangfujung street food
ražnjići sa dudovim svilcima, drugi red odnaprijed
vrapci
još ražnjića
egzotični ražnjići sa škorpionima i žoharima, iza
zmijski ražnjići
ražnjići sa stonogama
jedu i pohane zvijezde
mmmmm
Wangfujung street
Wangfujung street
al ovo me rastužilo, jedu i morske konjice
Wangfujung street
neki performance
mogu se kupiti i školjke s biserima
malo normalnije klope, morski krastavci, ono smeđe
klopa
puževi i školjke
5.1.2013. Great Wall day iliti dan za Kineski zid
Jucer sam uplatila izlet na Kineski zid, Ming grobnice naravno uz shoppig turu, za 180 y, nije mi se dalo trkeljat busom do tamo a htjela sam pogledat u istom danu i grobnice i zid pa je sam se zato odlucila za organiziranu turu usprkos svojim strogim uvjerenjima o samostalnom organiziranju puta. I tako evo me jutos budne od 7, spavala samo 5 sati...spustam se na dorucak i ubacujem na internet jer sam icekivala da ce kasnit bus. I naravno jasnio je sat vremena, umjesto u pol 8, dosli su u pol 9...al nema nervoze...na ovom sam tripicu neobicno smirena...mozda zato jer sam solo i ne moram vodit brigu ni o kome osim i sebi. Uglavnom dolazi nakon sat vremena auto, a ne bus...unutra dvoje Rusa, muz i zena, vozac, vodicka i ja. Super...laganica. Vodicka mi je odmah bila simpaticna...polomila se na kineskom engleskom, al se bar trudila. Prvo shopping, naravno i tvornica žada. Moram priznat da nije bilo lose, tamo smo dobili drugu vodicicu s boljim engleskim koja nam je objasnila kako se obradjuje zad, koje vrste i boje postoje, sto znace pojedini predmeti...ubola bi narukvicu...to je za zene neka super stvar i nasljedjuje se dalje, ali nemam ja para za te pizdarije. Uglavnom usla sam sa novom vodickom u pricu jer je rekla da je iz Sechuan provincije a ja idem dalje tamo pa mu je malo pricala o hrani, kakvo je vrijeme( kaze manje zima nego u Pekungu, yes)... pa smo piceli pricu o djeci...o mojih 3 cure , na ima jednog decka i kaze da jos uvijek vrijedi politika jednog djeteta, narocito u gradovima, na selu mogu imati dvoje, nitko ti kao ne brani ali neki porezi...ona je rekla kazne...su preveliki, veli da ih je skupo obrazovati...da su to ogromne cifre, i da je puno skuplje imat decka jer ga moras opskrbit sa stanom, autom, fakultetom, a cure se samo utrpaju...za mene bi to bila milina...Kaze da joj je placa slicna mojoj oko 10 000 dolara godisnje, i da je lakse zivjet u gradu...lijepo smo popricale, i pozdravile se, ovaj je shopping prosao bez stresa. Zatim je na redu bila grobnica Zhaoling, istocno od planine Dayu, grobnica dvanaestog cara Zhu Zaihou iz Ming dinastije i njegove 3 carice. Umro je s 36 godina a vladao je 6 godina. Grobnica datira iz 1572, gradili su je 7 godina. Izgleda kao manji budisticki hram...nista posebno, unutra je neki kamen koji dodirnes za srecu...sve odradila. Jebote, al cu bit sretna kad dodjem iz Kine...dodirnula kamen za srecu, presla most za dobar posao...milina... Slijedeci je na redu bio Kineski zid i to dio koji je najvise turisticki, zove se Badaling. Razveselila sam se kad sam vidjela zidine iz auta...to je taj nenadjebivi osjecaj kad putujes okolo i onda vidis nesto o cemu si citao i mastao i mislio da to ti nikad neces vidjeti a sad ti stoji pred nosom. Ne samo da stoji nego seces po njemu. Zapravo ovo zadnje je cista laz jer nema setnje pi zidu, samo penjanje...milion stepenica koje vode uzbrdo...jedno 300 do 500metara uspona uz strmo brdo. Uspjela sam doci do 12 stanice i vratiti se dolje u sat i pol. Osjecaj kao sto sam rekla nenadjebiv.
brod od žada
grobnica Zhaoling
grobnica Zhaoling
grobnica Zhaoling
grobnica Zhaoling
grobnica Zhaoling
prvi pogled na Kineski zid
Kineski zid
pa ja sam na Kineskom zidu!!!!
Kineski zid
Kineski zid
Kineski zid
Kineski zid
na zidu
ručak
dudov svilac u tvornici svile
tvornica svile
tea house
Ghost street
Ghost street
Ghost street
6.1.2013-Fucked up day iliti sjebani dan- Peking- Xian- nedjelja
Danas sam sve spojebala, za pocetak sam zaspala na dorucak i
zbudila se jedva u pol 10, uspjela sam samo popit kavu provjerit mailove
spakirat se i dici sidro. Danas sam odlucila otici na lokalnu trznicu Suhuan,
morala sam promijeniti 3 linije metro, i kad sam napokon izasla skuzim da nemam
pojma di da trazim. OK, ajmo laganini, udjem u vocarnu, i pokazem frajeru voce
i meso i on me skuzi, i pokaze mi smjer, nitko sretniji od mene . Uspijem
ulovit smjer al tamo nema niceg, jebi ga kaj sad? Opet pitam pa mi pokazu
prstom i udjem u neke ulicice i skuzim ekpa fura povrce...znaci na dobrom sam
putu. I nadjem lokalnu trznicu, usred nekih ulicica, da ne povjerujes. Prvo se
bacam u potragu za hranom, ukebim neka punjena peciva, da me ne ulovi nervoza i
krenem bauljat. Hrpa zacina, svakakvo povrce, crne kokosi, crna i zelena jaja,
i surova istina, meso od cucka. Mislila sam da je to izmisljotina... da jedu pese,
ali vidjela svojim ocima, a najgore od svega jos su sape gore. Nije lako
cuckima u Kini, zato nema lutalica, valjda ih sve pojedu. Malo u soku
nastavljam dalje glavinjat. Vidim da imam fetis na trznice s hranom i buvljake
kad putujem, nitko sretniji od mene kad naletim na lokalnu trznicu ili lokalnu
birtiju. Pa tako i ovaj put vidim na prozoru kuhaju dumplingse, provirim unutra
a unutra sami muski s baustele, jedu neke noodlse, pokazem babi da mi da
dumplingse, sjednem kaj nekog frajera i on mi lijepo pokaze koji da si sos
stavim i kak da jedem. Mislim da je kostalo neku sicu, 5-6 yuana, jedno 10
komada, a bili su odlicni. Sita i zadovoljna trazim put natrag do stanice. Prvo
sam danas još mislila otici na silk market, ali sam bila vec na knap s vremenom
pa sam se vratila u hostel po stvari i da na miru popijem kavicu prije puta. Nije
mi jako zao kaj nisam bila jer tamo prodaju uglavnom tehniku, a vec sam ionak
previse potrosila u prosla 2 dana na tehniku na Pearl marketu, i sad to moram
vuci okolo po Kini. Provjeravam mailove, jos malo cavrljam s ekipom, bas sam
uzivala u ovom hostelu, dosta ekipe koja zivi u njemu jer uci jezik ili radi,
ima i mladjih i starijih, uglavnom druzeljubivi i komunikativni. Krecem 3 i pol
sata ranije na aerodrom jer mi je trebalo samo po aerodromu prosli put skoro
sat vremena da se snadjem.
Super sam savladala ovo snalazenje po Pekingu, podzemna im je skroz jednostavna, samo su mi sitna slova na latinici i ne vidim citat, jebi ga starim.
Super sam savladala ovo snalazenje po Pekingu, podzemna im je skroz jednostavna, samo su mi sitna slova na latinici i ne vidim citat, jebi ga starim.
Letim Hainan
airwaysom,; dok cekam na gatu uspjevam
malo pisti svoj blog, imaju i besplatan intenet na aerodromu, postoje kiosci
koji skeniraju pasos i izbace ti sifru na wifi. To mi se skroz svidja jers am
skuzila da uopce ne zna kam trebam ici u Xianu, i kaj ma tamo zanimljivog za
razgledavanje pa malo surfam da se informiram. Avion je bio super, cini mi s
airbus, jer je puno sjedala dobili i veceru i cugu, ma mrak, nisam se tome ni
nadala.
Ali sad slijedi nocna
mora, nekako nadjem bus koji vozi s aerodroma do zeljeznickog kolodvora,;
izlazim iz busa i cekam s ekipom da nam sofer otvori ono za prtljagu kad
lijencina ne reagira, svi stoje i gledaju a ja stisla onu rucku i otvorim im da
si izvade, koji val odusevljenja sam izazvala. Skroz su se odusevili i na kraju
smo se svi dobro nasmijali.
Trazim kolodvor ai
nitko ne kuzi kaj pitam. Pomalo me lovi nervoza pa ne moze uvijek sve ici
glatko, kad mi prilazi neki decko i pita na engleskom jel mi moze pomoci. O
mileni pa sam te bog poslao, velim mu da trebam kupiti kartu za vlak za
Chengdu, decko me otfura do salter pomogne kupit kartu, jedini zajeb je kaj
nema hard sleepera nego samo sjedeca mjesta, otprati me na pravi bus do hostela
veli kak mi se zove stanica da im znam reci...i dok si rekao keks ja se vozim
prema hostelu. Imam nemogucu srecu na ovom putu ne gubim puno vremena na
gubljenje po gradu. Trazim jedno par minuta hostel i letim u krivi di su mi
dali kartu grada pomocu koje sam se kasnije snalazila jer na njoj pise koji bus
ide do odredjene atrakcije. Na kraju nalazim hostel, koji je opet u
tradicionalnoj kuci ali starinskoj, ima
3 dvorista i sobe na katu, soba je solidna 4 kreveta, ali je tus i wc vani pa je
ledeno, znaci da ne bu puno peruckanja. U sobi je cura iz Istambula kaj studira
kineski u blizini Pekinga a sad malo
putuje, na brzinu smo izmijenile informacije ko kaj zna, i vec sam izjurila u
potragu za klopom. Nisam bas imala srece jer je bilo kasno, al nasla sam neki
ducan u kojem sam si kupila za sutra noodle soup, i za danaas krekere i pivu,
bez pive nema spavanja. Malo sam prosetala kvartom i naletila na ulicu punu
barova, mislim si da udjem na cugu, al ne da mi se sjedit sama, i platit pivu
3o, 4o kuna, dobra je ova za 4, a maznut cu je u hostelu. Dugo sam bila budna,
malo na internetu pisala blog uzalud jer ga nije spremio, malo na mailu, i
zaspala kasno a ujutro sam se odlucila rano dignut da idem gledat terracota
warriorse. Spavala ukupno manje od 5 sati.
7.1.2013-ponedjeljak -Xian
E sad sam dva puta
dosla do pola stranice bloga i opet mi se obrisalo, nije mi sejvao niti jedan
put. E necu vise pisat jer tamburam vec 2 sata uzalud. Evo prosla me ljutnja a
vozim se u vlaku za Chengdu pa imam vremena.
Ujutro se jedva
dizem i radim si juhicu od sinoc ali nisam vidjela da na njoj pise spicy, koje
budjenje...da sam podrignula rigala bi vatru, a nisam ni stavila sve zacine
unutra. Dobrano budna, jurim na bus za kolodvor i pusem ko morz jer m gore
usta. Na autobusno uz put uzimam O,3 l kave u Mc Donaldsu i cas uletavam u
zadnji cas u bus 306 koji vozi za ratnike. Voznja je trajala manje od sat
vremena, malo sam otpilotirala i vec sam tamo, sa svih me strana salijecu vodici
i ja ih sve odjebavam i kupujem kartu koja kosta 12o yuana. Malo previse al ovo
je uz Zabranjeni grad, Kineski zid i pande razlog mog dolaska u Kinu.
Muzej se sastoji od 3 iskopine, prva je najveca i to je ono sto sam vidjela na slikama, vojska ratnika i koja koji stoje u redovima. Otkrio ih je neki farmer kad je kopao bunar, i danas su pod zastitom UNESCOa, a Kinezi vele da im je ovo 8 cudo svijeta. al to pise i na Kineskom zidu pa im nije za vjerovat. Potjecu iz vremena dinastije Qin, i nalaze se u blizini grobnice cara Qin Shihuanga. Ima oko 6ooo ratnika i konja, svi izradjeni u prirodnoj velicini, svaki razlicit, i bili su obojani raznim bojama ali one su u kontaktu sa zrakom apsisale, pa su danas svi otkopani ratnici smedji, boje teracote. Jos ih je puno ispod zemlje i jos se kopaju iako sam negdje citala da su stali s kopanjem dok ne nadju neku tehniku da zastite boje. Svaki je u ruci imao oruzje, i neki stoje a neki klece. Uglavnom ova prva iskopina je najjaca, u 2 i 3 je puno manje vojnika, a super su jos i u muzeju 2 kocije sa konjima i kocijasem od bronce koje su restaurirali 8 godina. Nakon dva sata razgledavanja idem prema busu, mrknem kod neke babe uz cestu neki pusti kineski sendvic i vracam se u grad. Pozalila sam zbog sendvica jer je zenska tak lose vozila bus, stalno je cukala, gas pa makne nogu, najradije bi joj stisnula nogu na gas i rekla odjebi i vozi ili cu ti se zbljuvat za vrat. Jedva sam docekala da stignem u Xian.
Razmisljala sam da stanem Hoaqin mauzoleju, al na kraju sam se ipak vratila u grad. Grad me jucer navecer odusevio, opasan je cijeli sa zidinama na kojima su 4 vrata po jedna na svakoj strani svijeta, po zidu su sve lampice i na kulama na glavnim vratima isto, a crveni lampioni su duz cijelog zida, kuce su tradicionalne i grad mi je izgledao carobno po noci. Mislila sam nece mi biti dosta vremeena da ga istrazim. Ali danas ujutro i po danu sasvim druga slika, magla i smog u zraku, sve puno prasine, sve sivo od cadje, kisa nije dugo pala i izgleda mi sve sumorno i prljavo. Nema veselih lampica.
Skuzila sam da Bell tower i Drum tower ima u svakom vecem kineskom gradu. Doduse ova dva sam mogla slikat na bilo kojoj bausteli i reci da su to tornjevi. Nastavljam dalje u muslimansku cetvrt, koja je sve samo ne muslimanska. Hrpa standova sa klopom, suvenirima, suhim vocem i zacinima, mali restorancici...nista tu ja ne vidim muslimansko. Cetvrt vrvi zivotom...puno ljudi na cesti i svi nesto zvacu..odmah se bacam na istrazivanje hrane, prvo sam nasla kod nekih babaca zamotuljke punjene razlicitim povrcem, pa sam kod njih onda maznula i juhu od povrca. Pored tog je bio neki restoran di kuhari kuhaju i peku neku juhu sa staklenim rezancima i mesom, odlucila sam da bu to sutra na meniju, jer sam danas puna. Svuda su i standovi s nekim kompotima ili vocnim cajevima, stave suho voce u casu i to zaliju vrucom vodom. Nije lose iako nisam neki ljubitelj kompota. I za desert sam maznula pohanu bananu. Muzej se sastoji od 3 iskopine, prva je najveca i to je ono sto sam vidjela na slikama, vojska ratnika i koja koji stoje u redovima. Otkrio ih je neki farmer kad je kopao bunar, i danas su pod zastitom UNESCOa, a Kinezi vele da im je ovo 8 cudo svijeta. al to pise i na Kineskom zidu pa im nije za vjerovat. Potjecu iz vremena dinastije Qin, i nalaze se u blizini grobnice cara Qin Shihuanga. Ima oko 6ooo ratnika i konja, svi izradjeni u prirodnoj velicini, svaki razlicit, i bili su obojani raznim bojama ali one su u kontaktu sa zrakom apsisale, pa su danas svi otkopani ratnici smedji, boje teracote. Jos ih je puno ispod zemlje i jos se kopaju iako sam negdje citala da su stali s kopanjem dok ne nadju neku tehniku da zastite boje. Svaki je u ruci imao oruzje, i neki stoje a neki klece. Uglavnom ova prva iskopina je najjaca, u 2 i 3 je puno manje vojnika, a super su jos i u muzeju 2 kocije sa konjima i kocijasem od bronce koje su restaurirali 8 godina. Nakon dva sata razgledavanja idem prema busu, mrknem kod neke babe uz cestu neki pusti kineski sendvic i vracam se u grad. Pozalila sam zbog sendvica jer je zenska tak lose vozila bus, stalno je cukala, gas pa makne nogu, najradije bi joj stisnula nogu na gas i rekla odjebi i vozi ili cu ti se zbljuvat za vrat. Jedva sam docekala da stignem u Xian.
terracotta warriors Xian
terracotta warriors Xian
terracotta warriors Xian
terracotta warriors i ja
vojska ratnika u terakoti
terracotta warriors Xian
terracotta warriors Xian
terracotta warriors Xian
muzej
muzej
muzej
ždral
muzej
Razmisljala sam da stanem Hoaqin mauzoleju, al na kraju sam se ipak vratila u grad. Grad me jucer navecer odusevio, opasan je cijeli sa zidinama na kojima su 4 vrata po jedna na svakoj strani svijeta, po zidu su sve lampice i na kulama na glavnim vratima isto, a crveni lampioni su duz cijelog zida, kuce su tradicionalne i grad mi je izgledao carobno po noci. Mislila sam nece mi biti dosta vremeena da ga istrazim. Ali danas ujutro i po danu sasvim druga slika, magla i smog u zraku, sve puno prasine, sve sivo od cadje, kisa nije dugo pala i izgleda mi sve sumorno i prljavo. Nema veselih lampica.
Puna ko brod pokusavam pronaci dzamiju, ljudi mi dobro pokazuju ali nikako da pogodim jer je skrivena u unutrasnjosti tog kvarta. Napokon je nalazim i placam ulaz 15 yuana, i nisam pozalila. Dzamija je sve samo ne dzamija...izgleda kao neki budisticki hram sa svim onim vratima kroz koja se prolazi, nekoliko dvorista, kamenim arkadama i prekrasnim vrtom, paviljonima i ukrasima. Minaret je zapravo kao toranj neke pagode. Gradjena je u 8 stoljecu za vrijeme dinastije Tang, a kasnije je jos prosirena. Ni po cemu ne bih rekla da to nije budisticki hram. Taman je pao mrak kad sam izasla iz dzamije pa sam se vratila u muslimansku cetvrt da malo vidim stimung po mraku kad upale sve reklame i lampice. Vratila sam se rano u hostel da se pripremim psihicki za tusiranje na vanjskim uvjetima, putem naravno navratila u duckas po pivu, uspjela dobit curke na skype sto mi je posebno uljepsalo dan.
Sutra spavanje do ibera.
zidine Xiana
Xian
Xian
klooopa
dućani
klopica
ražnjići
prefina prepeličja jajčeka
juhica
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
Great mosque of Xian
liči na sve samo ne na džamiju
Great mosque of Xian
muslimanska četvrt
Xian
8.1.2013.-utorak- Xian
Odlucila sam ipak preskocit setnju po zidinama i otici u povijesni muzej pokrajine Shaanxi. Ulaz je besplatan i muzej je super, sa dobrim filmovima o povijesti. Ima svasta unutra od paleolitskih nalazista, preko predmeta iz vladanja razlicitih dinastija Han, Qin, Tang, i jos sam zaboravila kojih, o putu svile, ima i teracota ratnika. Skroz mi je drago da sam odabrala muzej da me podsjeti malo na povijest Kine. Pa to je jedna od cetiri najstarije civilizacije svijeta, sa dugom povijesti i kulturom. Dobila sam zelju vise nauciti o tim dinastijama i o kineskoj povijesti. Vracam se u muslimansku cetvrt na sve one oblizeke koje jucer nisam stigla probat...danas su na redu, prvo sam maznula raznjic sa bubrezima na zaru, ljuto ali fino, onda onu juhu sa govedinom, nekim tijestom i staklenim rezancima, juhica je bila izvrsna, nimalo ljuta al sam je inda ja zacinila, kad si u Kini mora sve biti zacinjeno. Kupila sam kod mojih babaca od jucer punjene lepinje da imam kaj jesti u vlaku, dale su mi da probam ono zelatinasto kaj jedu i sva sreca da to nisam kupila jer je odvratno. Odjurila sam u hostel po stvari i na kolodvor na vlak. Imam skroz podvojene dojmove oko ovog grada, nocu mi je lijep a danju mi se gadi, sad kuzim onu pricu sa zagadjenim zrakom u Kini, ovdje se sunce ne vidi od smoga, toliko je gust smog da ga zapravo mozes vidjeti. Jedno je sigurno to je grad sa najvise shopping centara koje sam vidjela u zivotu. Ima ih stotine, na svakom cosku.
hostel
Xian
Xian
Xian
Xian
Xian
Xian zidine
Small Goose Pagoda
Big Goose Pagoda
Big Goose Pagoda
Big Goose Pagoda
Big Goose Pagoda
Big Goose Pagoda
neki mrki lik u pagodi
Big Goose Pagoda
neki hram
Xian
gejša
Xian
Shaanxi history museum
muzej pokrajine Shaanxi
Shaanxi museum
Shaanxi museum
Shaanxi museum
juhica
juhice
Sad mi slijedi 16 sati tandrkanja u vlaku na sjedalu. Molim boga da nisu onak grozni kao na internetu, s okomitim naslonima, malim i tvrdim sjedalima. Prolazim silne kontrole ko na aerodromu i lako nalazim vlak i imam kaj vidjeti, nije ko na slikama jos je i gore, prljavi sicevi, milion skvadre sa kutijama, torbetinama...I tu se pocnem smijat ko luda, evo mi autenticne Kine, 5 frajera i ja na stisnutim sjedalima, smijemo se, nude me klopom, pomazu mi oko prtljage. Ma nije moglo biti bolje od ovog, jos da ulovim koji sat sna i sve ce biti super i da mi guzica ne odrveni. A i za pišanje mi treba psihicka priprema jer se ni ne usudim pomislit kakvi su wc-i. Za sada trpim. Prisao mi je decko koji studira u Chengdu, malo smo razgovarali i ponudio mi je da mi pokaze okolo. Posto tamo zelim vidjeti samo pande, okolna sela i jesti spicy sechuan, to mi se uopce ne cini losa ideja da me malo profura okolo. Zaboravila sam kak se zove al me naucio znacenje mog imena na kineskom ...Gordana se sastoji od 3 znaka prvi go znaci zidine oko grada, dan znaci crveno, na znaci ljepotu djevojke...rekao mi je da je moje ime na kineskom jako lijepo.
Nema komentara:
Objavi komentar