Kina- Chengdu (Sechuan) i Shanghai

9.1.2013. China- pokrajina Sechuan- Chengdu- pande

Uspjela sam ulovit sve skupa nekih 6 sati sna u vlaku, al zato je dozivljaj nenadjebiv. Ekipa mi dolazi da se slika sa mnom, govore mi da sam lijepa a ja ko uspljuvak, bez sminke, neispavana, rascupana, nabubrena...strava a ne ljepota. Decko kojeg sam upoznala ima 23 godine i studira ekonomiju zove se Lincoln sun tak se bar izgovara i ponudio se da mi pokaze grad. To me ful razveselilo, ne moze te nitko bolje naucit o gradu od onog koji tu zivi. Na brzinu sam iskrcala stvari u hostelu, javila da sam ziva stigla i krenula s njim u razgledavanje. Pjeske smo otisli par blokova do Tiancu squarea , glavnog trga u gradu...nista posebno na tr gu osim ogromne statue Mao Tze Tunga. I hrpa nebodera okolo, nesto kao CBD, banke osiguranja,hoteli, shopping centri. Zatim smo otisli do Peoples parka
Peoples park je prvi park koji me u Kini odusevio, prvo ovdje u Chengdu je puno toplije, pa ima vise zelenila, ima cak i grm koji zimi cvijeta, ima zuto cvijece i predivno mirisi, pa se miris siri cijelim parkom slican mirisu jasmina. Drugo park je pun ljudi koji se zabavljaju, neki plesu cha cha cha, neki neku kinesku cagicu, neki igraju badminton.

Uglavnom svi se vesele i uzitak ih je gledati. Cak sam i ja bacila cagicu s njima. Moj frendic i ja sjedamo u tea house na sunce i uzivamo u ispijanju caja i nekim neobaveznim razgovorima. Ovo mi je prvi put u Kini da uzivam u prirodi. Kad sam se vozila vlakom u Chengdu, koji je najveci grad pokrajine Sechuan u kojoj planiram provesti slijedeca 3 dana, jedne od siromasnijih pokrajina, prosli smo neke lijepe kanjone rijeke, terase s povrcem, sela...ali sve je bilo u magli i smrznuti, zato je ovo prvi lijepi susret s prirodom, steta sto nisam tu u neko toplije vrijeme, puno bih vise uzivala. Slova mi bjeze nakon trece pive koju sam smazala sad u hostelu dok pisem blog.

krajolik kroz koji prolazi vlak do Chengdu

sve je nekako beživotno i sivo

rižina polja zimi

moj novi frend Lincoln

malo zelenila napokon

Chengdu

Chengdu

Chengdu

Peoples park

čagica u Peoples parku

i ja čagam

Peoples park- zahvalna sam na malo zelenila

Peopples park

na čaju u parku

spomenik u parku

Peoples park

Lincoln sun me naucio kako se pije caj, oni nadoljevaju vrucu vodu i piju do iznemoglosti dok mu ne izbljedi okus. Setamo jos parkom, i krasan dio sa minijaturnim drvecem i orhidejama. Poslije odlazimo u Wide lane ulicu sa starinskim kucama u kojoj su restorani, uglavnom skupocijeni, ali kuce su prekrasne pa virimo svako malo u neko dvoriste i naslikavamo. Na vratima su im 2 brkata lika koji donose srecu. Nismo tamo jeli jer preskupo, nego smo uletili u neki lokalni restoran i on je narucio neku home made style food, uglavnom to je riza uz koju biras glavno jelo, razlicito i onda jedes al ne pomijesas rizu nego jedes odvojeno, narucio je govedinu s bambusom, i neku svinjetinu u loncu, a ja izabrala neke alge. Sve e bilo ok dok nisam probala svinjetinu...majke ti kad smo poceli puhat...tako ljuto jelo nisam u zivotu probala, suze su mi frcale iz ociju ko malom djetetu, smrklji curili iz nosa da su mu se sinusi ocistili do kraja zime...ubojstvo. Al nisam odustala, plakala sam i jela. To je priprema za Secuanski hot pot, ono sto je ljuto je ulje od feferona. Nadam se da cu uspjeti naci nekog da odemo na hot pot jer ga nije gust jesti sama. Nakon klope Lincoln i ja smo se pozdravili i ja sam mu se zahvalila jer je stvarno bio drag i brizan i proveo me po gradu, i pozvala ga da se javi ako dodje u Hrvatsku. Kupila sam usput tri pivkana Harabina, ta mi je nekak najfinija a jeftina...sad u hostelu pisem blog, ekipa uglavnom gleda svoja posla pa se ne druzim ni sa kim. A idem i rano spavat jer mi ujutro u 7.30 ide bus za pande. Trip nije skup 118 yuana s ulaznicom ali sko se zelis igrat i slikat s pandom jos 2000yuana ili 300 dolara, rekao mi je decko koji je jutros bio tamo. Mislim da ne bu diranja samo gledanje.

Wide Lane street- tipična kineska trgovačka ulica

Wide Lane street

dvorište u ulici

puno je slatkih restorana- ali prilično skupih

Lincoln

Wide Lane street

Wide Lane street

Wide Lane street

Wide Lane street

Na klopici

Lincoln

Chengdu- puno se voze na bajkovima i motorima

10.1.2013.cetvrtak-Chengdu-pande

  Jucer sam rezervirala panda trip preko hostela. Cijena je samo 118 yuana s ulaznicom i prijevozom a samo je ulaz 58 yuna pa mi se ne da zajebavat solo. I moja cimerica Njemica  Claudia je bukirala izlet pa idemo zajedno. S  nama su jos 2 decka iz Australije John i Josh. I super da sam bukirala preko njih jer smo dosli dovoljno rano i taman su hranili pande i bile su jos aktivne. Pandama sam se najvise veslila na ovom putu. Smijesne su: debele i lijene, trome, sjede zavaljeni ko pijanci i zvacu bambus... par ih je bilo  malo veselijih  pa su se penjali na drvo. Toliko su trampavi da izgledaju kao da ce svaki cas pasti s to drveta. U Panda breading and resarch centru ima ukupno 57 panda i uspjeli su do sada okotiti 92 mladunca...Mali su slatki, jedva stoje na nogama, a budni su ravno 2 minute. Imaju i crvene pande, jednu sam cak i dirala kad je dosla zicat hranu. Velike pande nisam dirala jer to kosta  300 dolara. Takve bas pare bas nemam. Nema veze, uzivala sam gledajuci ih. Bilo mi je premalo vremena kraj svake nastambe, ali dosta sam  uspjela vidjet. Usput naucis i o tome kako zive u zatocenistvu, kako se razmnozavaju i brinu o mladima.

pande

crvene pande

ovaj je neki stari i da se dirati

razigrani su ko dječica

ekipi

preslaaaatki

  Na putu natrag smo se skompale s Australia boysima, imaju 22 godine, Josh radi, a John studira, zive u Sydneyu i putuju Kinom i  SE Azijom.  Rucali smo zajedno u hostelu i dogovorili se da navecer svi cetvero idemo na hot pot. Simpa su, uglavnom je neka zajebancija s njima.

 Ja sam sa curkom otisla u grad Luodai, strai grad udaljen 20-tak km od centra Chengdua, super mi je klatarit se snjom, zna nesto kineski a se lakse snalazimo i sve ide brze. Curka je inace zavrsila marketing i zadnjih 5mjeseci odslusala u Shanghaiju, sad ceka diplomski i putuje Azijom. Ja mogu pricat al sto ga ona moze trkeljat, ko navijena, al simpa je: aktivna i drustvena.

 Luodai je stari grad iz # st. grad sa oko 200 000 st. I najvecom zajednicom Hakka naroda, koji se priklanjaju skupini Han naroda. Ima staru jezgru, sa tradicionalnim kucama, u kojima se uglavnom prodaje hrana, cajevi i suveniri. Claudia me puntala da kupim glupu panda kapu al sam uspjela odoljet.

 Klatarile smo se okolo i isprobavale po standovima svakakvu hranu, ovaj put sam kupila neku pticu, rekla bih vrabca jer je ful mala i nema puno za jesti...ili je mozda mali golub. Uopce nije losa, prelivena je onim crvenim umakom k pekinska patka, samo kaj je suvarak, nema nis na jest na njemu. Nema veze i to sam probala. Poslije sam uzela neke pravokutnike od rize sa umakom. Ljudi nas pozdravljaju na cesti, masu...pricaju nam nekaj, tubsu ocito jos manje navikli na turiste. Na kraju zavrsavamo u parku...koji je kako pise u vodicu, zelen cijele godine...sto je istina, osjecaj je kao da smo u nekoj azijskoj dzungli.  Malo me je bilo frka da ne zazujim u ovom gradu jer sam je nagovarala da ide sa mnom ali nisam nista pogrijesila. Bilo nam je bas lijepo i super smo se provele, jedino kaj nismo ulovile pravi bus za natrag, rekli  su da ide u 6, mi smo cekale od pol 6 i nije se pojavio, pa smo s nekim tandrkalom se vratili...al sve je dobro ispalo.

Luodai ancient town

ulice Luodaia

neka gejša na ulazu u restoran

Luodai

Luodai

sušene svinjske glave

Luodai

Huguang hall jedna od četiri hall po kojima je Luodai poznat

Wannian platform

Luodai tradicionalna kuća

Luodai

vrapci s ražnja za gablec

opet prodaju kornjače za juhicu

Luodai

kuhinja na otvorenom

klopica

malo da popravim vrapca

opet suhe glave

tržnica

Hakka people

Luodai- uvijek je neka magla/smog u gradovima

Hakka park

 Decki su nas cekali u hostelu i vec su se raspitali di da idemo na Secuanski hot pot. Restoran smo nasli brzo, i Claudija je narucila jer bar nekaj kuzi... Uglavnom hot pot je lonac u kojem je voda i ulje od chillija sa hrpom ljutih zacina, uglavnom papra i chillija u kojem kuhas hranu koju narucis: svinjetinu, kuglice od govedine, povrce, gljive i noodlse...u sredini je jos jedan lonac amo sa vodom bez ulja malo manje ljut, al taj nije ni priblizno ukusan kao ovaj s uljem. A hotse zove jer je jebeno ljut, ja se na to pripremam vec par dana sa raznim ljutim jelima, i malo sam moram priznat  bila razocarana, jer fakat je ljuto ali nista u usporedbi s onim jucer sto sam jela sa Lincoln Sunom. Jucer sumi suze frcale, curili smrklji, gorilo grlo a danas nista od suza ...samo smrklji i grlo. Cestitka samoj sebi na dobroj pripremi. Al ekipa mi je rikavala, curio im je znoj, puhali su, stenjali...al svi su to stoicki podnijeli. Sve smo smazali. Poslije mi je gorilo u zeludcu jos 3 vure, zato je trebalo to dobro zalijevat sa pivama, sto smi i napravili na povratku u hostel. Hot pot nas je kostao 135yuana, znaci 35 yuana po osobi, a bio je fakat jebeni dozivljaj. Onako crveni i ljubicasti u licu, poceli smo trusit pive, igrali biljar i zajebavali se. Decki su nas zvali da idmo s njima poslije van u neki club Muze, a ja sam si mislila zasto ne...ionako sutra mogu spavat dokle hocu a plan radim sama, zapravo sam mislila ici na D...nesto irrigation project , ili projekt koji su napravili na rijeci M prije 2000 godina protiv poplave, i za navodnjavanje a funkcionira i dfanas. To je malo izvan grada a veselim se svakom izlasku iz grada jer je ovdje danas bilo kao u Xianu...zrak opasno oneciscem, da sam vec lagano pocela kasljat iako ne osjecam simptome prehlade.

 Uglavnom spremile smo se na brzinu i izasle s deckima van u Muze, ne znam koji je to dio grada jer nas je vozio taxi ali bilo je vise klubova u nizu, znaci neki dio s bogatim nocnim zivotom ali nije bar street.

Ostavili smo garderobu, i usli...klub izgleda ful exluzivno... plesacice, plesaci...ekipa s parama. Malo smo se aklimatizirali kad nam je  prisla neka ekipa i pozvala nas za stol, potocili nam cugu, cini mi se Hennessy s nekim sokom i pocelo nazdravljanje i cagica, i naslikavanje. Bili smo totalna atrakcija. Muzika je ok, al s vremenom malop kenjkava, nema onog hard techna,] al dalo se cagat, Ubili smo se od cage, poslije nam je prisla neka druga ekipa pa ajdd s njima cugaj, al ja sam tu stala  jer nisam htjela mijesat...posto su ovi pili visky, a i lagano mi je bilo dosta pa sam se odlucila sjest solo na taxi i pokupit doma. Moja je ekipica jos ostala divljarit do 6 ujutro.

  U taxiju me furala zenska ufurana valjda da je glavna gluica u onom filmu taxi, jurila kao da joj gori pod petama...nije stala ni na jedno crveno vozila u traci za drugi smjer...luda ko puska, srecom da sam bila u cugi i bolila me neka stvar kak vozi. Maznula sam odmah tabletu za glavu, upalila elektricnu dekicu u krevetu i zaspala ko beba.

s ekipom na hot potu

suzne oči

party time

girls having fun

boys dancers

ekipica

11.1.2013. Petak - Chengdu

Dizem se u pol 11, nisam mamurna al boli glava od mijesanja cuge. Idem  preko puta hostela po 4 dumplingsa i popit kavu, pocitat malo mailove i smislit sto cu danas. Danas me pere neka sjeta i nostalgija, i svakakve mi se misli motaju po glavi. Odlucim se vratit u krevet na pol sata i vidjet sta cu...prevagnula je elektricna dekica. Uglavnom ovo mi je do sad najbolji hostel zove se Lazy bones, smjesten preko puta stanice  LUOMASHI podzemne zeljeznice. Sobe su cetverokrevetne, veliki, udobni kreveti i GRIJANA DEKICA, sobe  samo za cure, kupaona u sobi, AC, zajednicki prostor s biljarom, i barom,  u kojem je malo zima, jeftina cuga i klopa,masa nekih dogadjanja i super osoblje. Danas jedini dogovor koji je imam sa svojom ekipom u pol 7 na dumpling party di sami radimo dumplingse i onda ih jedemo. Ostajem u krevetu do 1,u nekim jebeno napornim mislima o  svom zivotu, i naravno irrigation project propustam. Jedva se natjeram da u jedan ustanem i prestanem pametovat...odem sama do Jinli streeta i  Wuhou hrama, ipak mi se ne da dati 60yuana za ulaz u hram jer mi je vec pun kufer i hramova,  i odlucujem samo prosetat ulicom sto je pun  pogodak jer se hram vidi i iz ulice. Opet ulica slicna onoj jucer u starom gradu Loudai, stare kuce s ukrasima, hrpa standova i restorana, sve vrvi od ljudi i to me malo oraspolozi. I naravno hrana koju isprobavam, neke noodlse sam  kupila i sjela ih pojest kad mi prilaze neki likovi da bi me slikali s hranom, ja pristala, lik mi kupio neke dumplingse malo me poslikali, zahvalili i otisli. Svasta cu tu dozivjet.

  U sklopu ulice je i prekrasni park sa vodom koja tece ispod mostica, uglavnom odlicna atmosfera, prekrasne kuce i dosta zelenila. U blizini je bila i neka ulica sa tibetanskim suvenirima po kojoj su setali monkovi...budisticki svecenici i ljudi iz tibeta u nekim neobicnim nosnjama sa smijesnim kapama. Jednog sam uspjela i uslikat. 
  Bauljam jos malo okolo i naletim opet na tržnicu, dakle ne sam o da su mi tržnice fetiš nego imam neku unutrašnju navigaciju koja me spontano odvede do tamo. I opet povrće, voće, mesetina, crne kokoši i crna jaja, jegulje i kornjače, začini, kiselo, slano, slatko...ikebana. Vidim  neki korijen koji je frajer ogulio a ličio je na onaj korijen koji smo moja Germany girl i ja vidjele jučer u Loudaiu, koji je fakat bio ukusan. Kupim taj korijen i glodam ga po placu, kad ono ekipa se smijulji i gleda, mislim si kaj se smijulje, pa to se tak jede, al nije mi ni okus isti ko jučer, svejedno maznem 3 komada al nije mi bas najbolje u zeludcu...i poslije mi vele u hostelu da je to nešto kao naš krumpir i da se ne jede sirovo...bar su se ovi na placu dobro nasmijali gledajući me...prezivjela.

Chengdu- Jinli street

Jinli street

Jinli street

Jinli street

Jinli street

Peoples park

Peoples park

restorani

tržnica

tržnica

moja omiljena aktivnost- istraživanje lokalnih tržnica

market

mesetina

 Odlucila sam otici do Peoples parka i popiti caj jer  me i dalje drzi neka tugica...a tamo mi je prekjucer bilo  jako lijepo , i danas si idem niz dlaku da malo zivnem. 
Opet uzivam gledajuci ekipu kako se zabavlja ui  parku: pleše, recitira, igra mahojing igru...pije caj. Sjedam u tea house pored jezera i uzivam u atmosferi...ljudi se voze u camcima po jezeru, sunce se probija kroz oblak smoga,  zuto cvijece koje cvate zimi mirisi po cijelom parku a miris mu je nalik jasminu, ptice skacu oko mene i pjevaju...neka njezna budisticka glazba svira...a ja se osjecam usamljeno.

  Odem si kupit kostice koje svi Kinezi u parku zvacu ne bih li odagnala malo tu sjetu i nostalgiju...tamanim po košticama, cuclam taj čaj sve redovno ko pravi Kinez al tuga nikako da prodje i pustim se i nastavim tako sjedit sat i pol u svojim mislima.
  Odjednom me klepi neka druga misao da je dumpling party u pol 6 a ne u pol 7, trgnem se iz stolca...skočim ko da me netko našpranjio i udarim tempo do hostela. 
   Sva sreća da sam zabrijala i došla ipak na vrijeme da maznem jednog pivkana i pripremim se psihički za dumpling party. 
  Party je bio mrak, skupilo nas se dvadesetak, mijesili, motali, punili, radili različite oblike, moji bili ko vreća, al bilo ih u obliku govna, patke, sirene...svakakvih. Pobjednik dobio koktel a moja Germany osvojila 2 mjesto i dva pivkana...ja sam se morala zadovoljiti trpanjem dumplingsa u želudac koji se taman malo oporavio od onih sirovih krumpira. I bili su odlični... mislim dumpligsi 
  Već smo se lagano zavaljali sa pivicama, igrali biljar i  zajebavali se ...Germany girl i Australia boysi su se spremali van, ja sam ih danas otkantala jer se ujutro dižem na avion za Shanghai , i Australia putuje i šeramo taxi do aerodroma al oni su odlučili direkt iz brijačine palit van. Ipak sam ja malo too old for that shit, i odoh ja spavat pod svoju električnu dekicu.


    Spavam ravno tri sata i dižem se malo provjeriti jel ima kakav dragi mi mail iz domaje...ekipe naravno još nema a taxi dolazi za pol sata. Ne uzbudjujem se pretjerano, čitam, pijem kavicu...i čekam. 
 Stižu uskoro, ali jedan Australia boy je mrtav pijan, ostavljaju ga na recepciji da leži za stolom, a drugi ide po stvari s mojom Germany cimericom. 
Kad nema njh, nema...došao taxi, njih i dalje nema...ode cura sa recepcije provjerit u sobu i vrati se i šapne mi I think they have sex, ne otvaraju i potjerali su je...mene ulovi takav smijeh od srca...koje lujke, divni su... mladi i puca im neka stvar kaj ovaj leži na recepciji...taxi čeka, a avion samo što nije odletio. Dižem se i odem im ja nalupat vrata...jave se da stižu, i dalje umirem od smijeha i ne vjerujem da mi se to događa. Spuste se napokon dole i vele da su tražili pasoš... a ja sam vesla sisala, ma nema frke jutros bome i brod progutala ak povjerujem u tu priču.
  Utrpavamo Josha pijanog u taxi, bacamo ruksake i vozi Miško. Pomažem im da se čekiraju...držim Josha da može stajat... sad se već lagano drži na nogama, opraštamo se i odoše oni za Hong Kong a ja za Shanghai. Kraj jednog lijepog i zabavnog druženja.


12.01.2012. Shanghai
    Slijećem prijepodne u Shangai, aerodrom ogroman, nekako nalazim stanicu vlaka Magleva, kojim sam se odlučila dovest u centra jer je to vlak na elektromagnetizam i vozi 300 na sat , jest da košta 80 yuana al valja to probat, malo adrenalina za ovisnike. I super je osjećaj, ne kužiš toliko tu brzinu koliko ti je želudac u grlu kad se naginje u zavoju i kad vidiš da nema tračnice...malo sam cvikala, al feeling nenadjebiv.
   Nalazim hostel bez problema, u dobrom je dijelu grada...Dock Bund, uz šetnjicu uz rijeku, al već na ulazu mi raste živac kad vidim da šahiraju na chek inu, pa nema nikakve mape grada, pa pitam da mi objasni kak da dodjem do fake marketa pa se čudi ko pura dreku i nema pojma di je to...lagano pizdim, odem u sobu, nema internet, opet u lift pa na recepciju po šifru, pa gore se uštekat, pa ne radi pa opet dole da im to velim a oni me nisu ni upisali još pa ne prihvaća moju šifru pa opet gore pa opet WIFI ne radi pa opet dole al sad da im  jebem sve po spisku...tak sam ih oprala da su mi dali internu šifru koju samo oni koriste i odmah je proradio wifi, i odmah su našli di je fejk market. Fakat nisam agresiva al ovi su me uspjeli razjebat da ne velim da je već 2 popodne i da mi vrijeme prolazi u vožnji liftom po hotelu. Luuuuda a i gladna izlazim i palim prema obali rijeke i doživljavam kulturološki šok ugledavši nebodere i Pearl tower.

Shangai streets

Shangai

kolonijalna arhitektura