crtice s puta: Kina...priprema za put or not, Istambul

Uvod -pripremam se za put...ili ne

Prvi put u zivotu idem totalno nespremna za put...Prvo je trebala uletit Indonezija ali su letovi bili komplicirani i letjela bi 2 dana u svakom smjeru sa cekanjima po cijele noci na aerodromima a to mi je gubljenje vremena a i zivaca...jer sam solo, a i godine me trgaju...
I tako uleti direkt Turkish Zagreb-Istambul-Peking a povrat Shangai-Istambul- Zagreb, onak lijepo gospodski a ne okolo kere na mala vrata i eto ledena Kina umjesto tropskog raja...I odluka je pala naprecac u zadnji cas, zadnji dan da stignem izvadit vizu...tocno prije deset dana, i nisam nista organizirala ni proucila, i idem solo a da ne velim koji mi je nered u glavi, kakva me kriza pere a zivot mi na raskrsnici...jebeno vrijeme za dizanje sidra i odlazak u fucking freezing vukojebinu sa 1,3 milijarde ljudi...tu bar ne mres biti usamljen...

Ok, valjda je dovoljno daleko da napravim odmak od svog zivota i realno sagledam situaciju...ili ne...da se samo klatarim bez razmisljanja i opterecenja...ne planiram ovaj put nista samo picim naprijed...pa bumo vidli kak ce ispast...zapravo ta neizvjesnot u zivotu me i malo pogurnula da odem...i to solo...sve je u mom stilu zivota...upravo tako uvijek reagiram...kad sumnjam...bacim se u mlin medju lavove i pustim samu sebe da se koprcam...obicno ispadne nekaj dobro iz toga...veli se kaj te ne ubije to te ocelici...ak dodjem celicna iz Kine...to bu valjda ok...ili ne...ma boli me zapravo...crv vec radi u guzici, pakiranje dan prije stare godine minimalisticki...bez vodica, bez iceg...ajd bok.

1.1.2013. Turska Zagreb-Istambul

I evo me u Istambulu, nakon 2 sata mirnog leta uletavam u tramvaj i picim za Sultanahmet,
dobro se snalazim jer smo ga prije godinu i pol burki, stari i ja temeljito proucili.Udaram laganu setnju od Plave dzamije do Aja Sofije, preko Topkapija do Spice bazara, tamo kresnem jedan doner, na sto sam se hrustila, i malo zasladim s rahatlukom, Grand Bazar sam preskocila, puno mi je drazi Spice bazar sa raznim mirisima zacina i hrane koji se sire u zraku. Tamo naletim na cijedjeni sok al ovaj put od nara(sipka) i ubijam casu vitamina-obozavam te sokove.

Probauljala sam po hrpi ulicica na bazaru, isprobavala slatkise i sad sam vec puna ko brod. Taman zavrsim na Eminonu di se ljuljaju oni sareni brodovi kaj prodaju riblje sendvice. U al sam se zajebala to moram maznut il ne idem doma bez toga...sad ce burkiju i starom curit sline...al evo vam slike da vam malo vadim mast...i ubijem jos i riblji sendvic... sad je vrijeme za pivu al nema nigdje ducana, prosetala sam Galata mostom i bacila oko na ribice kaj pecaju odozgora, na mostu je i dalje muving po onim restoranima. Imam jos vremena pa se odlucujem popet do Galata tornja i Taxima, super su mi one ulice oko tornja. Trazim ducan s pivama al izgleda da je sve zatvoreno...ocito ne bum pila pivu u parkicu ispod tornja. Uzivam u muvingu kroz ulicu Istikal, hrpa ljudi, hrpa ducana i restorana. Slucajno sam skrenulas lijevo za rajom i naletila na neki dio sa hrpom birtija i restorancica negdje na sredini ulice. Napokon nalazim ducana s pivama i biram neku kaj jos nisam probala, Efes kolko se sjecam nije bila losa ali ova me druga zanimala. Na Taximu se instaliram da popijem pivu al evo tu je zajeb nema pravog gusta kad pijes sam. Sad bi rado da s nekim mogu trkeljat i zajebavat se i lagano cugat...a ne ovako sutim sama i pijem...ko neki alkic...malo zabrinjavajuce...

Sretna sam jer sam uspjela napravit lijepi dir po gradu, i sad se lagano skupljam i natrag na aerodrom. Pilotiram u tramvaju na najjace, sad me lovi umor ...a bome vucem i teret od sinoc zapravo od jucer popodne kad sam se zesce zarakijala sa svojim curama na staru godinu...jedva sam uspjela docekat Novu kolko tolko prisebna, dobra stvar kod popodnevnih pijanstava je da do navecer stignes doci k sebi.