Nakon skoro godinu i pol, ne računam Maltu, opet se sprema akcija i to zahvaljujući dragom mi forumu na kojem je osvanuo vanelićev post o akciji air asie, onako neobavezno otvorim stranicu da vidim a adrenalin počinje rasti samo 330 eura iz Londona do Kuala Lumpura, temperatura udara u glavu, brzo računam, zbrajam, oduzimam, natežem, ubijem sve ostatke zdravog razuma, grabim telefon i zovem starog. On se taman vraća iz Bratislave s nekom veselom ekipom, i pitam ga jesi nutra; veli može, još samo da provjerim burkija i to je to. A žabu u vodu lako nateraš. I eto nas opet na cesti unatoč sranjima, neimaštini, obavezama... odosmo...možete nas poljubit u guzicu.
30.12.2011. petak
Napokon letimo iz Zagreba, kao gospoda a ne okolo kere na mala vrata, naravno da ta zajebancija i košta ekstra 1000kn. Ovaj put krećemo stari i ja sami jer se burkiju nekaj zakompliciralo s pasošem pa je morao vaditi novi tako da sam njemu zbuksala karte par dana kasnije pa će nas on naknadno ulovit. Ubija me let od 13 sati iz Londona do Kuala Lumpura, pa kad još dodam 2 i pol do Londona ukupno, 15 sati leta, a da još znam kaj me čeka govorila bih svojoj riti vi. Od 18 dana samo 8 noćenja u krevetu sve ostalo na putu, masakr.
31.12.2011. subota KL
Stižemo oko 19h u KL LCCT terminal, lovimo bus (aerobus 8 RM) za centar i pošto imamo par sati do polaska vlaka za Johor Bharu odlučujemo otići do Petronasa, to je bio pun pogodak, jer je tamo bio glavni doček Nove godine, tisuće ljudi su se slijevale u podzemnu prema Petronasima, što smo skužili tek kad smo krenuli i mi tamo. Bilo mi je ful drago da osjetimo malo kakav je tamo štimung i kakva se veselica sprema.
Petronasi na Staru godinu
Pozornica je bila nasred jezera, izmjenjvali se neki pjevači i plesači, a nas dvoje smo sretno lejali i naslikavali, kad u jednom trenutku nema mi starog. Gledam, tražim prvo se ne nerviram, mislim si pojavit će se, pa još uvijek veselo gledam show s fontanama i glazbom i lightshowom koji su pripremili, onda me počinje lagano lovit panika jer vrijeme prolazi moramo krenut na vlak a njega nema, nazovem ga a on mi kaže da je na glavnom ulazu, kojem jebenom glavnom ulazu, kaj i to znači među toliko ljudi, ja mu velim vrati se na ulaz podzemne on nekaj trkelja, ja poklopim da mi ne zguta bon. Čekam ga nema ga i dalje, pošalje mi poruku da ne zna natrag. Super, sad mi treba da ga zgubim na početku puta, a on intelektualac ne zna ni beknut engleski a bome ne zna ni kam idemo, ide ko kofer di ja velim on za mnom ne pamti ni imena mjesta di treba biti, šansa da se snađe je ravna nuli. Ja ga ponovno zovem i dogovaram se ali se ne uspijevamo naći. Pronađem taj glavni ulaz, nazovem ga treći put i velim da ga čekam nasred fontana di me može izdvojiti iz mase, nakon 10 minuta evo ga viče nekaj, kunem mu sve po spisku, trčimo na podzemnu i na vlak, sumnjam da ćemo stići i serem mu cijelim putem, i unatoč ludoj gužvi uspijevamo doći 10 minuta prije polaska vlaka, mokri od znoja, ja nervozna ko pas. Pogledam na mob a ono bon od 100 kn otišo, u 3 minute, da se nismo našli više ga ne bi mogla zvat, bome veselo, vjerovatno bi još i sad bio u KL. Krasan početak puta., al najvažnije je da smo u vlaku. Tak sam ljuta da mi puca neka stvar kaj je došla Nova godina. Važno da je stari prdonja kraj mene, na sigurnom.
Uvaljujem se na ležaj u vlaku, trpam čepiće u uši i pokušavam zaspat al ne ide, vlak se tak drma i tumba me po tom ležaju da nema niš od spavanja. Nisam oka sklopila cijelu noć.
1.1.2012. Johor Bharu- Singapore
U rano jutro dolazimo na JB sentral, glavnu željezničku stanicu u gradu koji je malezijski susjed Singaporeu. Odlučila sam da noćimo u Johor Bahru, jer nam sutra ujutro vlak ide rano iz Sinapura kreće oko 5 što znači da bi taxijem motrali krenut iz grada u 4 ujutro, a noćni taxi im je skup, i noćenje je puno više nego u JB, i uz to je fora da karta vlaka iz Singapore za jungle train košta duplo više nego karta iz JB a udaljeni su ni 2 km, pa je zato odluka pala na JB.
Na kolkodvor nalazimo neku babicu koja prodaje hranu i odmah se bacamo u istraživanje njene kuhinje, naručimo svakakve ikebane, neku rižu zamotanu u bananin list, noodlse, pa još neku rižu, a mesa u svakom jelu samo u tragovima. I uzmemo kavicu s mljijekom, koja me obori na prvi pogled, imaju neko slatko mlijeko u konzervi od kojeg mi je kava bila mrak, od sada sam na tome. Lijepo natrpani idemo tražiti neki bus koji bi nas trebao otfurat do Jomija( Jomi homestay) adresa je neki danga mall, pokažemo šoferu on kaže da ide tamo , platimo kartu i vozimo se. Vožnja je bila super uz obalu mora, kuće sve neke vile nasuprot obale, i frajer nas iskrca i kaže evo; Danga Bay. Mi izađemo a nigdje u krugu žive duše, to je zapravo mol, ili pier uz more, vidi se da je ekipa tu noćađ slavila Novu, sve je puno smeća, ali nigdje znaka Jomiju, opet tražimo nekog da pitamo, zaustavimo drugi bus a šofer veli da moramo natrag od kud smo došli. E to mi je najdraže, kad me netko kvalitetno prošeće u 7 ujutro. Na kraju uzimamo taxi jer je već prošlo 8 a ne želim gubit vrijeme u nekoj vukojebini od grada dok me čeka Singapore. Taxi nas kvalitetno odere što nam je rekla žena iz hostela, uzme nam 15 RM za vožnju od 5 RM. Ljude smo probudili, ostavili stvari i odmah odjurili u Singapore. Ustvari Jomi je na 15 minuta pješke od JB sental, koji je ujedno i immigration office, granica za prelaz u Sing. Kad smo prešli Malezijsku granicu, ukrcali smo se u bus( treba čuvat karte) koji vozi preko mosta u Sing. opet se iskrcaš pa pređeš granicu pješke pa se ukrcaš u bus s istom kartom(košta neku siću- 2 RM) al drugi bus jer oni ukrcavaju ekipu kak ko dođe s granice. Bus vozi do prve podzemne stanice Kranji, na kojoj mi ne silazimo nego produžujemo na stanicu bliže zoološkom, ogromna greška. Izlazimo tamo van na stanicu usred ničeg, a mi bez ijednog sing. dolara u džepu. Avantura se nastavlja punom parom. Hodamo gore dolje, raspitujem se jel ima šta u blizini, kažu ima mjenjačnica na Kranjiju , super samo kaj ja nemam za bus do Kranjija. Već lagano nervozni odlučujemo krenut prema ZOO, pa makar stopali. Odlučimo stopat taxi pa nek nas otpelja da promijenimo pare, kad ono taxi ima uredno aparat za kartice, to te ja pitam, vadim karticu i kažemo mu vozi Miško u ZOO. Uredno peglam oko 5 SYDa, za taxi, pa još 2x20 syda za ulaznice u ZOO, hvala Bogu na plastici i modernim gradovima. Odmah na ulazu na drvetu skaču majmuni skroz slobodni, to me oduševilo. Cijeli je ZOO napravljen na principu da su životinje slobodne i da nema kaveza, neke možete skroz dodirnuti a većina je odvojena ili jarkom ili je na drvetu pa nema opasnosti. Skroz sam uživala, cijelo vrijeme je bio fotosešn, imaju bijele tigrove, zatim orangutane kojima sam se najviše veselila, komodo zmaja, žirafe, probiscous majmune( to su oni kaj imaju nos kao kitu), babune... pa show sa slonovima ma mrak, i sve to usred jungle, tako da je atmosfera potpuna. Trebalo nam je nekih 3 sata da obiđemo zoo, malo nas je tragao umor još od jet lega, a mene i od nespavanja u vlaku.
orang utan
divovski lopoči
Opet uzimamo taxi, ovaj put do Kranji stanice, plaćamo plastikom, i napokon mijenjamo pare u mjenjačnici, na stanici odmah skužimo neku lokalnu zalogajnicu i ubijamo noodlse i neku rižu s piletinom, i neki sok od algi, za sitnu paru( oko 5 syda sve skupa a u centru za tu lovu nismo mogli ni kavu popit). Uzimamo kartu za podzemnu, zapravo se dobije kartica koju kad završi vožnja vratiš pa dobiješ van 1 syd. Izlazimo na Raffles Placeu usred visokih nebodera downtowna, i idemo prema Singapore riveru. Lagana šetnjica kraj luksuznog hotela Fullerton, pa kraj boat quay , rano poslijepodne je pa na boatu nema nekog moovinga, al šetnjica uz rijeku je zgodna, idemo prema marini i odjednom puca pogled na marina bay send sky park kompleks od 3 zgrade na čijem je vrhu građevina koja izgleda kao brod i tamo su kockarnice i najveći bazenom na tolikoj visini. E na tu se građevinu hrustim još iz Zagreba, pa pada fotosešn, na dokovima se slikamo i sa lavom koji je simbol Singaporea( a i ime grada u prijevodu znači lion city) . Po cijeloj marini bayu su bile bijele lopte po vodi što mi je baš fora, ne znam jel to neka furka radi Nove g. ili umjesto snijega, ili neka umjetnička instalacija. Uz put prolazimo kraj zgrade Opere koja izgleda kao neka moderna košnica, u daljini je Sing. flayer, arhitektura je skroz moderna i zanimljiva.
Raflles place
Marina bay sands sky park
Singapore opera
Fullertone hotel
Muzej azijskih civilizacija
slonići u muzeju i po cijelom gradu
Boat quay
Šećemo uz rijeku prema staroj kolonijalnoj jezgri i nalerimo na Muzej azijskih civilizacija, o njemu sam čitala da je najzanimljiviji muzej u Sing. malo smo se muvali oko ulaza i skužimo da je danas ulaz besplatan, jer je Nova g. Ju -hu-hu odmah uletavamo u muzej, i šetnjica, i stvarno je zanimljiv, ima u njemu i povijesti Sing. vezana uz život uz rijeku Singapur, pa civilizacije s područja država JI Azije,J.Azije i Kine od odjeće, nakita, povijesti čak i nastambi, sve je super popraćeno interaktivnim sadržajima, ekrani s touch screenom, slušalice s pričicom, TV, zgodno. Nije jači od londonskog Natural historya ni edinburškog national muzeja ali je skroz zanimljiv i zabavan.
Uglavnom naučila sam par stvari o povijesti Sing. Vezana je uz istoimenu rijeku, neki predmeti datiraju iz 14 st, kineska keramika, iako mu povijest seže i ranije, onda su stare slike kako je grad nekad izgledao i kako se nekad trgovalo na tom području jer je grad oduvijek bio trgovačka luka zbog svog važnog strateškog položaja na Malajskom prolazu, pa presjek različitih naroda koji su naseljavali grad, većinom Kinezi, pa europski utjecaj osobito engleza Thomasa Stamforda Rafflesa koji je osnovao moderni Sing. i po kojem se zove hrpa znamenitosti u gradu. U muzeju je bila i izložba Patterns of trade- o ozorcima na tekstilu kojim se trgovalo, i još je bila po muzeju i po cijelom gradu hrpa slonića od keramike i različitih materijala al sam zaboravila koja je bila brija s tim slonovima, kao neko širenje pozitive jer su slonovi simboli simboli dobre sreće.
Sretni kaj smo uboli muzej a nismo se tom ni nadali, nastavljamo šetnjicu dalje kroz kolonijalni dio, do katedrale sv. Andrewsa, pa katedrale dobrog pastira( Catedral of good shepard), pa smo prošli kros dvorište Chijmes, u kojem je hrpa fensi kafića i di se vidlo da je jučer bila žešća veselica al danas nije ništa radilo, zatim smo šetali kraj SAMa, ili Singapore art museuma i national museum of Singapore, sve kolonijalne zgrade, čini mi se da je i u njega ulaz bio besplatan. Došli smo i do hotela Raffles, al nismo unutra ulazili. Opći dojam je bio dosta pozitivan iako nije bilo nekog jačeg muvinga jer je bio praznik. Negdje na pola puta između Little Indie i Orchard roada malo smo odmorili, u nekom parku kraj Singapore management university, i odlučili da nekaj mora otpast, jer ne stignemo sve što smo planirali obići. Otpao je Orchard road jer mi se činilo da će mi najmanje biti žao ako to preskočim, a love za neki shopping ionak nemamo.
St. Andrews katedrala
Raffles hotel
Chijmes -nekad katolička škola a danas mjesto za shopping, zabavu i dobru klopu
Catedral of good shepard
Singapore art museum
Singapore art museum -sam
National museum of Singapore
National museum of Singapore
Nakon što smo mrknuli svako po pivu onak na cesti pred dućanom ko dva lokalna kronera krenuli smo za Little Indiu, moram priznat da mi je ova Singaporska bila najljepša od svih i KL, i Georgtownove, kuće u živim bojama, ekipe ko u mravinjaku, dućani s egzotičnim voćem i povrćem, štandovi s hranom, hrpa dućana sa mobitelima di se ekipa nagurava kao da ih dijele besplatno, malo smo pogledali cijene jer smo se nadali da bi mogli kupit nekaj od tehnike al nije mi se činilo jeftino, a i bila je hrpa kineske krame, pa me prošla volja za kupovanjem. Najjače nas je nasmijala ekipa koja stoji ispred birtije i gleda film, onak ko u kinu samo stoje, nema stolica, drže cugu i gledaju film, atmosfera skroz opuštena. Al sami frajeri nigdje žena.
Već lagano umorni sjedamo na podzemnu i pičimo u China toen, tamo izlazimo iz podzemne kad nas pokupi horda ljudi, više nego u Little Indii, sve je okićeno, i sve je crveno, u dućanima hrpa crvenih lampiona, i crvenih suvenira s visuljcima, bila sam umorna i sve mi je to bilo too much, bacamo u kljun one debele dumpligse bijele punjene nekom piletinom, ubijaju nas mirisi sa okolnih štandova i restorana s hranom, al cifre su im žešće, sjedamo na pivu, da malo odmorimo, već je deset i trebali bi se vratiti u Johor Bharu, taman naletimo na najveću atrakciju Buddha tooth and relic temple, hram izgrađen u stilu Tang dinastije u kojem čuvaju Budine relikvije pronađene u Burmi. Lijepo je za vidjeti naročito noću kad je osvjetljen pa uz trešnjina drva koja su upravo u cvatu izgleda čarobno. Na povratku dolazimo i do hinduističkog hrama Sri Mariamman koji je najstariji hindu hram u Sing., sa živopisnim reljefima na vrhu ulaza, hram je još bio otvoren pa sam malo provirila unutra, pošto je to prvi hindu hram koji sam vidjela oduševio me ali poslije smo ih još vidjeli po drugim gradovima, svi su slični, na vrhu vrata uvijek neka priča s likovima, nekako ne kužim baš te hinduističke rituale, gledala sam kako svećenici nešto mole s ljudima pa onda ih mažu, i stavljaju nešto u ruke i na kraju ovi pale neke male svijećice ili bijele kocke, morat ću malo proučit tu religiju a i budizam jer sam došla ovaj put ko ovca nemam pojma kaj treba i kaj rade a baš sam htjela malo se ufurat u neki hram i radit ko i oni i malo to prokužit al nije mi baš išlo od ruke.
Little India
Little India
Little India
gužva u china townu
Sri Mariamman temple- china town
Sad već mrtvi umorni, kupimo se na podzemnu i idemo na onu našu Kranji stanicu jer odande idu busevi natrag za Johor Bahru, na podzemnoj taman u zadnji čas uletavamo u onu našu zalogajnicu i ubijamo još jedne rezance, već je lagani fajrunt i nema baš nekog izbora al nam zato frajer podebljava porcije, ko da zna da rikavamo od gladi. Prolazimo granice bez problema i još i brže nego jutros, dolazimo u JB i pješke klipsamo prema kući, jedva hodam jer me ubijaju žuljevi od japanki, pa obišli smo skoro cijeli centar Sinagapura i Zoo u jednom danu. Na putu do Jomija smo si zapamtili neki kiosk s pivama koji taman zatvara al uspjevamo si kupit još po pivu, malo biramo koju bi kad vidim neku sa 14,8% alkohola, pomamimo se i ubodemo tu, al koji promašaj, piva je odvratna, kao da je netko u votku ulio malo pive, očajni jer smo se hrustili na finu pivicu jedva gutamo taj etanol. Dolazimo kod Jomija, a ženska nam daje krevete u hodniku, s madracima tankim ko flispapir, kao da staviš tanki poplon na drvenu kutiju, tvrdo ko vrag. Jomi ima skroz jeftin smještaj( 3,5 eura po osobi u dormu) al više ni ne vrijedi, žena je simpatična, ali kreveti su koma i još nisu ni u sobi nego u hodniku, svijetlo nisu gasili cijelu noć, uglavnom bezveze, totalni promašaj, oka opet nisam sklopila, al smo se ionak morali rano dići jer nam je vlak išao nešto prije 6 ujutro.
Nema komentara:
Objavi komentar