Jutros prvo misija, promijeniti lovu u monedu national CUPe, i kupiti karticu za internet. S ovim turističkim parama CUCima ne mogu u kvartu ni doručkovati. Krećem mojom ulicom San Rafael prema centru kako me sinoć jedna curka iz hostela uputila, 8 sati je ali izgleda da im je to prerano, ništa još ne radi, oko pol 9 tek počinju otvarati. Ni po danu me ovaj kvart Centar ne impresionira, uglavnom kolonijalne zgrade prekrasnie arhitekture ali oronule i dotrajale. Puno rade na obnovi zgrada, no očito su kasno s tim krenuli jer jos ima puno posla. Nije rijetkost vidjeti neku obnovljenu zgradu kako sjaji u punom sjaju, a pored nje i okolo nje ruševine.
Moja je ulica super jer me vodi drito do grada, ne moram ni skretat, dolazim do nekog parka di kužim da je zona interneta, pitam prvo za banku,nije daleko ali red pred njom vec pozamašan, nemam kaj nego stat i čekat. Dobra stvar je što u banci imaju jedno pet redova sjedala dok čekaš pa nije naporno. Mijenjam eure u CUCe i u CUPe, i puna sam love ko brod, za 50 eura sam dobila 1200 CUPa, po 10, 20, i 50...zadnji put sam na Madagaskaru imala toliki bunt para...nije loš osjećaj:).
Slijedeća misija internet kartica, tu me šeću po kvartu gore dolje al na kraju ipak uspijevam napiknut Etescu, mobilnu kompaniju, ured joj je u nekoj prekrasnoj palači, iznutra prepunoj lijepih detalja, al i tamo naravno...red. . Čekam i ne nerviram se jer kužim da im je to modus operandi, nije da se ne sjećam života u Jugoslaviji kada je bio sličan način života, i nikom to nije smetalo, i svi su bili mirni i zadovoljni...kao i Kubanci.
Dočekam red i kupim tri kartice po sat vremena, više ne daju, znači da sam sutra opet u redu načekanju, da se opskrbim. Sad sam napokon naoružana parama i internetom, pa se uštekavam ekipi u parku i obavljam biznis, i javljam se najdražima.
Sad je na redu razgledavanje, pustim da me putnički instinkt vodi, pa dolazim prvo do Capitola, kao i u Washingtonu i Havana ima svoj Capitol, impozantnu zgradu u kojoj je za vrijeme američke vlasti bio Senat. Danas je obnavljaju, zapravo skoro je i gotova obnova, može se iznutra razgledati, bar tako piše u vodiču, ali to me nije zanimalo, bauljam malo okolo i radije razgledavam old timere kojih ovdje ima više nego u drugim kvartovima, a i tu su upicanjeni i zglancani za turiste. Ti old timeri, uglavnom američki buick, fordovi, chevy sluze kao taxi, i uistinu su glavna atrakcija na Kubi, ima ih jako puno, po ulici ili parkiranih, i što je pravo čudo svi su u voznom stanju, kotrljaju se cestom ko lađe. Jednom bum se propeljala da bas osjetim filing. Ima na Kubi i drugih automobila koji nisu manje stari, to su ruski auti uglavnom lade, nisu toliko atraktivni al su i to muzejski primjerci, i treća vrsta na cesti su novi auti uglavnom japanci i koreanci, i to su najčešće žuti taxiji. Za razliku od Indonezije u kojoj sam zadnje bila na Kubi nema gužve ni krkljanca u prometu, vjerovatno nemaju toliko automobila po stanovniku, što dodatno pojačava ovaj relax i easy karipski filing Kube.
Stari američki auti su autentični za Kubu
Zgrada u kojoj je Etecsa
Jos old cochias, kako ih Kubanci zovu
Park Central, svi su na wifiju
San Rafael, moja ulica al u dijelu Havana Central
Capitolio
Capitolio
A pokraj njega ruševine
Park Fraternidad
Capitolio
Park Fraternidad
Old cochias
Museo nacional de belles artes
Kamioni, jeftino prijevozno sredstvo za Kubance
Stare lokomotive ispred glavnog željezničkog kolodvora u Havani
Central train station
Naletim usput na neke hambyje koje prodaju za 10 pesosa, ili 3 kn, i sok za 1 peso, i još maznem onaj sladoled iz aparata, za 2 pesosa...uglavnom gablec za 4 kn samo takav...kakva bagatela, hrana ukusna a djabe. Bojim se da ne bum dosla s 4 kg manje kao inače s puta. Malo šetam još kroz park Fraternidad, idem prema Stazione Cental, ili glavnom željezničkom kolodvoru, oko parka su uglavnom palače a putem do stanice kolonijalne zgrade, slične onima u mom kvartu ali malo bolje. I stanicu obnavljaju pa su skele okolo, i par starih lokomotiva koje slikam. Oko stanice su busevi i pick up kamioni koji cekaju da se napune pa voze ekipu okolo. Zasprehava me neka curka da probam njen mojito, a kak me već noge bole odlučim ga popit kod nje, moj prvi mojito u Havanu, i bome je dobar, ali i jak. Malo s tom curkom i njenom frendicom pričam, dok sjedimo na štokrlima pred birtijicom. Objasnila mi je gdje stoji bus za plažu i uputila me da odem na Guanabo plažu, to je vise za lokalce, ima birtijice i restorane lokalne za razliku od Sta Marie na kojoj su resorti. Odluka je pala, dosta lutanja po gradu, sad je plaža na redu. Bus A40 ili 400 dolazi brzo, i vec se vozim prema Guanabu, pitomom mjestašcu na samoj plaži...i stvarno je puno malih paladares restorana, kioska s hranom, štandova sa suvenirima.
Plaza je krasna, po mojoj mjeri bijeli pijesak i tirkizno more, pelikani lete i neki orlovi iznad, malo je prljavo okolo, rusevine kuca koje je more nagrilzlo, i smeće koje je more izbacilo...ali svejedno...to je ono što volim. Samo kaj je tak hladno, puše i oblačno da nisam izdržala dugo ležati,ulovila dva provirivanja sunca koja su me malo zgrijala al onda se obukla i šetala uz more, moja omiljena aktivnost, bosa po pijesku dok mi valovi dodiruju stopala. More je toplo al kupala se nisam da se ne bih pretvorila u sigu kad izadjem van. Ogladnim malo pa krenem natrag u selo, usput kupujem suvenire i poklončiće, znam da nije pametno prvi dan ih kupit pa cukat ali i znam da kad na putu naletiš na nekaj kaj ti se sviđa, kupuješ odmah jer više vjerovatno ne bu prilike da to kupiš. Zadovoljna sam kaj sam kupila, sve mi se čini rukom rađeno, domino i neke fora vješalice.
Prvi mojito na Kubi
Guanabo plaža
Guanabo plaža
Meduze
Na kiosku maznem pizzu i neki sok ukupno 20 pesosa, i požurim na bus. Bus košta 1 pesos, dakle to u lipama ne znam ni preračunat kolko je malo.
Čitala sam da su im plaće male, 40$ ali sad vidim da im je i život jeftin, zapravo nezamislivo jeftin kad plaćas u monedi national. Ne djeluju siromašno, vidjela sam po Aziji i Africi puno veće sirotinje, obučeni su ok, čak i moderno, dotjerani, komadi svi nokte manikirane,sexy tajice u kojima im velka rit još više dolazi do izražaja.
Iskrcavam se ovaj put kod muzeja Revolucije, i šetam do mora do utvrda, dvije su utvrde jedna je Castllo de la Real Fuerza. Puno je ostataka zidina i utvrda iz 17,18 st. koje su čuvale grad od pirata s mora. Još su i topovi tamo. Sad ulazim u Havana Vieja, ili Stara Havana, najatraktivniji dio Havane. Već lagano pada mrak, što zapravo sve palače osvijetljene čini još atraktivnijim. To je i mjesto brojnih umjetničkih galerija, što gradu daje još vedriju notu jer su im slike uglavnom veselih, živih boja a oslikavaju život kakav je nekad bio u Havani. Četiri su velika trga u tom dijelu Plaza de la catedral, na kojem je katedrala i brojne palače, Plaza de armas, Plaza de San Francisco, na kojoj je crkva Sv Franje, i Plaza Vieja. Na trgovima su fancy hotely u starim palčama, ili muzeji, sve podsjeća na kolonijalne dijelove španjolskih gradova. Oko Plaze Vieje ima restorana gdje sviraju salsu i kubansku glazbu, pa se malo muvam tuda ali na kraju sjedam u jedan u Obispo ulici gdje svira isto bend i dobra je glazba. Obispo ulica vrvi životom, puno je barova i restorana i galerija, muzika svira, ljudi se muvaju.
Plaza 13 de Marzo
Trio revolucionarni, prate te iz svakog ugla
Muzej revolucije
Pijem svoj mojito za 4 CUC...ili 4$, skupo ali uživam u kubanskom ritmu. Vec me lagano lovi umor, a tek je 8 sati. Probat ću izdržat do 10 da se napokon ušemim u kubansko vrijeme. Dosta mi je salse za danas, odlučila sam prošetat pješke do hostela, da ubijem vrijeme. Šetam nekih 30-40min, nitko me niš ne pita, tu i tamo neki ofucani frajer mi dobaci hey beautifull...ne obazirem se, cijepljena sam protiv takvih. Planiram nekaj lagano pojest al onih hambya nema a ne jede mi se pizza ni konkretna večera pa vadim još jedno preostalo pecivo kak sam kupila jutros i žvačem ga na putu do hostela. Padam unesvijest, i čak i spavam...do 4, i opet brzo zaspim jos do 6...al onda više ne ide...pa pišem blog, skroz do doručka, koji je btwy odličan jaja, šunka, sir, voće, svježa peciva, pekmez, kavica, neki fini cijeđeni sok, za 3$, znam da za to mogu po vani jesti dva dana al mi se da pojest u miru, popit kavu i napokon se malo sprijateljit s ljudima. Jedna mi se holanđanka sviđa, mlađa je ali opuštena i vesela, solo putuje, i druge cure su solo al mi nisu bas po izboru. Vidjet ćemo.
