- Jedva otvaram oci u pol 8, prva noc na krevetu, jos smo strgani i krmeljavi al ubrzavamo ritam jer u 9 imamo jungle track. Trazimo neku domacu klopicu za dorucak i biramo kod neke tete juhicu s noodlsima, neko przeno povrce i banane u tijestu sa strane, mislim da se juhica zove Mae ayan..al morala bum provjerit, nikak da upamtim. Napucali smo se temeljito, popili i kavicu, kupili jos hrpu banana i vodu i to sve za 20kn. U 9 dolazi nas vodic Rozi, ima ime ko curica al je simpa. Idemo nas dvoje solo i on. Put do parka ide kroz plantaze kaucukovca, i vec na drvecu kaucukovca nalecemo na Tomson leaf monkey...hrane se liscem i plodovima kaucukovca, sivi sa bijelim trbuhom, njih smo jucer vidjeli u selu. Ulazimo u nacionalni park, vegetacija se odmah mijenja, puno je gusce, i suma je bujnija. Vrlo brzo vidimo ekipu kako se skuplja oko drveta a na njemu majka orangutan i beba, hrane se, ona je mirna i sjedi a mali skace okolo. Dosta su daleko ali prizor je lijep. Steta je sto nismo sami..dosta je ljudi koji dolaze s vodicima u grupicama. Ja imam banane u torbi za svaki slucaj...ak bu kakva situacija...znam da ih je bolje ne hraniti ali kako da odolim ako dodje blizu.
- Idemo dalje kroz sumu..i opet jedna zenka s mladim, ali ovaj prizor njeznosti i ljubavi je nenadmasan. Igraju se, grle, maze, maleni skace po njoj, ona ga ljulja, grli...predivni su. Sjedim i uzivam ih gledati, kad odjednom komesanje, i vice vodic bjezmo ide veliki orangutan. Svi se rastrcali, a po stazi za njima on, visok oko metar i po..duge ruke, ogroman, preko 100ckila sigurno. Meni noge pocele klecat od straha...jer on ide za nama, nemas mu kamo pobjeci. Ioak je u nekom trenutku popeo se na drvo, pa sam se malo smirila.
- Na kraju kuzim da vecu paniku dizu vodici, nego sto je on agresivan, iako mu se ipak ne treba priblizavati. Prejak je i prevelik da bi bila mirna u njegovoj blizini. Vodic nas pozove sa strane i poceo mu je komadice banane stavljati...oni njega poznaju, zaboravila sam mu ime, ali nije divlji vec poludivlji i navikao je na ljude. On ide za nama i skuplja banane, mirno i stalozeno. Sad se vec usudim i ja pribliziti, gledati ga i slikati. Divne su zivotinje, on je malo prevelik pa ulijeva strah ali tako su mirne i njezne, imaju lice s izrazom, svaki je drugaciji, frizura i izgled lica. Bas se veselim sto sam ih napokon vidjela.
šume kaučukovca
kaučukovac
Thomson leaf monkey
Thomson leaf monkey
Thomson leaf monkey
Thomson leaf monkey
Thomson leaf monkey
stari i Thomson leaf monkey
orangutan
orangutan
orangutan
mama i beba
mama i beba
ogromni orangutan
starog ganja ogromni orangutan a on ne kuži
ogromni orangutan
ogromni orangutan
ogromi orangutan
ogromni orangutan
orangutan između drveća
istraživačica
veliko drvo u NP
gablec u prašumi
prašuma NP Bukit Lawang
probijam se kroz prašumu
- odmorko u NP
-
- NP Bukit Lawang
- Na kraju odlazimo a jedan ga vodic vraca u sumu, opet iz pomoc banana.
- Mi nastavljamo dalje kroz prasumu, ali vise ih nismo vidjeli, samo babune i opet Thomas leaf majmume.
- Vracamo se u selo, sretna sam da sam vidjela, ali mi nekako bilo kratko, najradije bih sutra opet isla..i samo sjedila i gledala ih koliko su posebni i zanimljivi.
- U selu se odmah bacam u rijeku, jer sam zakuhala hodajuci kroz prasumu, pase svjeza voda iz rijeke koja je malo nabujala jer je sinoc na planini padala kisa. Stari i ja peremo ves u rijeci, danas je generalka..veliko pranje. Popodne nemam snage za nis osim za krevet, umor me prehitio.
- Uspijevam se dici tek kad vec pada mrak, bacim jos jedan swim u rijeci i najebem starog da idemo u restoran na kraju sela na ulazu u prasumu. Jedemo stalno po tim lokalnim restorancicima, zapravo kucama, i bas mi se sjelo negdje di nisu plasticni stolci...i di je lijep pogled, iako je mrak. Biram jedan lijepi restoran, tradicionalni indonezijski, s namjestajem od drva, ukrasima i lijepim vrtom. Klopamo Nasi goreg i Mae goreg, jednu pivicu maznemo po pola, chillamo i lagano natrag na spavanje. Za sutra nemamo nikakvih planova...sve u hodu.
subota, 22. srpnja 2017.
Indonezija- Sumatra- Bukit Lawang- prvi susret s orangutanima
četvrtak, 20. srpnja 2017.
Indonezija- Sumatra- Bukit Lawang- avantura pocinje
20. 7. 2017. Sumatra, Bukit Lawang
Valuta Rupiji 100 000 rupija=50kn=7 eura
Za 100 eura smo milijunasi dobijemo oko 1500000 rupija
Slijecemo u Jakartu oko 23h, i na jebenu prtljagu cekamo sat vremena, od kad su mi ovi iz Jat-a izgubili prtljagu vise je ne stavljam u avion, nego nosim uvijek u kabinu, al nam se nije po Dubaiju cukalo ruksake...pa smo ih ostavili, i molili boga da nam ih ne izgube. I nisu, nacekali smo se al ruksaci su s nama. Trazimo po aerodromu mjesto da se svalimo prek noci jer nam avion za Medan ide u 6 ujutro. Srecom imaju one spojene stolce pa smo uspjeli leci. Od spavanja skoro nis....samo mrcvarenje. Mijenjam nesto sitno para i jos malo drijemam. Na kraju se dizemo promrzli...jer na aerodromu klima radi 100 na sat.
U avionu smo komotno mogli zamijeniti pilote...pilotiranje nam je islo bolje od njihove voznje.
U 8 napokon izlazimo na nasu prvu destinaciju, Medan airport, zapravo se zove drukcije Kuala nesto, al nisam zapamtila...tropski zrak nas grije, ali ne przi kao pustinjski...taman je.
Kupujem sim odmah na standu da mogu biznis rješavati putem, i uletavamo u bus za Binjai koji krece isti cas. Karta je 40 000 Rupija, u Binjaiju nas tuk tuk fura do kombija za Bukit Lawang, NP u kojem planiramo trecking u prasumi u potrazi za orangutanima. Dakle, ak nisam na toj cesti ostavila bubrege...necu nigdje. Katastrofa...rupe duboke ko crne rupe....a mi na straznjem sicu bez amortizera...vec osjecam da me obuzima onaj divan filing....opet sam na cesti, glavinjam po svijetu, ucim o drugima i sebi, nema ljutnje ni nervoze...samo laganica al bez bubrega:) Docekal nas je neki tip s mojim imenom na busnoj stanici i s tuk tukom nas otfural do smjestaja. Imamo sobu s pogledom na rijeku, ne moze bolje, skromno i jeftino. Lijepo su nam objasnili kaj mozem radit danas i dogovorili smo treck za sutra u 9h, cijena 35 eura za cijeli dan, i to s popustom od 10e.
Vrlo su usluzni i ljubazni...treba se cjenkat s njima ali ne spustaju previse cijenu, al mislim da nisu prevaranti ko oni arapski taxisti. Skidamo se u badice i odmah se bacamo u rijeku...na kupanjac..cista je i brza. Lezim u vodi dok mi se brza voda prelijeva preko tijela i skuzim da se mice drvece na krosnji, kad ono neki ogromni majmuni sivi, gledamo ih, al nemam fotic da ih snimim, pratim ih prema drugoj strani obale, kad tamo cijela obitelj onih najmuna kaj se smucaju po hramovima, tu bauljaju po drvecu, kopaju po smecu, nisu napasni.
bacam cijeli fotosesn sa njima, vracam se na jos jedan kupanjac i uzicam gumu od kamiona, da se par puta spustim niz brzake..skroz je fora spustanje. Oblacimo se i picimo kroz selo do vodopada, setnjica vodi cijelim putem uz rijeku, i nije nimalo naporna.selo je nacickan kucicama, svaka ima neki svoj biznis: restoran, stand, ducancic, turisticku agenciju. Raspitujemo se malo za cijenu izleta a ispada da nam je nas gazda dao najbolju cijenu.
Siti, sretni i umorni...padamo u krevet...nakon dvije neprospavane noci.
Valuta Rupiji 100 000 rupija=50kn=7 eura
Za 100 eura smo milijunasi dobijemo oko 1500000 rupija
Slijecemo u Jakartu oko 23h, i na jebenu prtljagu cekamo sat vremena, od kad su mi ovi iz Jat-a izgubili prtljagu vise je ne stavljam u avion, nego nosim uvijek u kabinu, al nam se nije po Dubaiju cukalo ruksake...pa smo ih ostavili, i molili boga da nam ih ne izgube. I nisu, nacekali smo se al ruksaci su s nama. Trazimo po aerodromu mjesto da se svalimo prek noci jer nam avion za Medan ide u 6 ujutro. Srecom imaju one spojene stolce pa smo uspjeli leci. Od spavanja skoro nis....samo mrcvarenje. Mijenjam nesto sitno para i jos malo drijemam. Na kraju se dizemo promrzli...jer na aerodromu klima radi 100 na sat.
U avionu smo komotno mogli zamijeniti pilote...pilotiranje nam je islo bolje od njihove voznje.
U 8 napokon izlazimo na nasu prvu destinaciju, Medan airport, zapravo se zove drukcije Kuala nesto, al nisam zapamtila...tropski zrak nas grije, ali ne przi kao pustinjski...taman je.
Kupujem sim odmah na standu da mogu biznis rješavati putem, i uletavamo u bus za Binjai koji krece isti cas. Karta je 40 000 Rupija, u Binjaiju nas tuk tuk fura do kombija za Bukit Lawang, NP u kojem planiramo trecking u prasumi u potrazi za orangutanima. Dakle, ak nisam na toj cesti ostavila bubrege...necu nigdje. Katastrofa...rupe duboke ko crne rupe....a mi na straznjem sicu bez amortizera...vec osjecam da me obuzima onaj divan filing....opet sam na cesti, glavinjam po svijetu, ucim o drugima i sebi, nema ljutnje ni nervoze...samo laganica al bez bubrega:) Docekal nas je neki tip s mojim imenom na busnoj stanici i s tuk tukom nas otfural do smjestaja. Imamo sobu s pogledom na rijeku, ne moze bolje, skromno i jeftino. Lijepo su nam objasnili kaj mozem radit danas i dogovorili smo treck za sutra u 9h, cijena 35 eura za cijeli dan, i to s popustom od 10e.
Vrlo su usluzni i ljubazni...treba se cjenkat s njima ali ne spustaju previse cijenu, al mislim da nisu prevaranti ko oni arapski taxisti. Skidamo se u badice i odmah se bacamo u rijeku...na kupanjac..cista je i brza. Lezim u vodi dok mi se brza voda prelijeva preko tijela i skuzim da se mice drvece na krosnji, kad ono neki ogromni majmuni sivi, gledamo ih, al nemam fotic da ih snimim, pratim ih prema drugoj strani obale, kad tamo cijela obitelj onih najmuna kaj se smucaju po hramovima, tu bauljaju po drvecu, kopaju po smecu, nisu napasni.
bacam cijeli fotosesn sa njima, vracam se na jos jedan kupanjac i uzicam gumu od kamiona, da se par puta spustim niz brzake..skroz je fora spustanje. Oblacimo se i picimo kroz selo do vodopada, setnjica vodi cijelim putem uz rijeku, i nije nimalo naporna.selo je nacickan kucicama, svaka ima neki svoj biznis: restoran, stand, ducancic, turisticku agenciju. Raspitujemo se malo za cijenu izleta a ispada da nam je nas gazda dao najbolju cijenu.
Bemos
Oprostaljka od bubrega
U tuk tuku
I jos
Majmuni..makaki
I jos
Hanging bridge vodi u NP
Makaki
I jos
Plutam na gumi
I jos
Nasa sobica, desno na drugoj obali rijeke
Makaki kopaju po smecu
Jos nedan hanging bridge
Selo Bukit Lawang, dio uz rijeku
Setnja po selu
Kuce uz rijeku
Pocinje prasuma
Rijeka nabujala nakon pljuska
Poziram
Prasuma
I jos
Vodopad
Fina juhica
Nastavljamo put uz rijeku, sad vise nema kuce vec je oko nas prasuma, rijeka je nabujala od kise koja je pala negdje u brdima, prasuma je oko nas, usput prolazimo kraj dva vodopada, i kako vec pada mrak vracamo se natrag. Ima slatkih restorana na tom putu, i sutra pada vecera u jednom. Danas nismo tamo jeli jer smo se htjeli sto blize vratiti prije nego sto padne mrak. Odlucujemo pojesti neku juhicu s noodlsima..mislm da je MAE...nesto ...probat cu nauciti. Izvrsne su im juhe, jednu smo vec pojeli na autobusnoj u Binjaiju, ta je bila s kokosom, ove s piletinom i meat ballsima...ali izvrsne sve..i prilicno sarf. Juha ipak ne pokriva u potpunosti apetit, pa jos u nasem restoranu kresemo po jednu palacinku s bananom i milk shake.Siti, sretni i umorni...padamo u krevet...nakon dvije neprospavane noci.
Indonezija- al prvo malo Dubai
18.07.2017
Napokon Indonezija, skicam stalno hoce li naletiti neke karte za pristojnu lovu..i napokon uspjela ugrabit Zagreb- Jakarta, layover cijelu noc u Dubaiju, za 500 eura...stari i ja...nova postava jer nema burkija, bumo vidjeli kak bu to klimalo...stari kukac i ja zero tolerance...nema burkija da bude tampon zona...divna kombinacija.
Nekako mi prosle i pretprosle godine bio filing da mi je ljeto otislo u vjetar..pet tjedana lezanja na plazi, na Viru, odmorim se uistinu, ali kaj si radio...nis, di si bio.... nigdje pa sam ovo ljeto nekako pocela od 6mj picit po 4 dana svaki vikend na moreno da mi ipak ne bi usfalilo laganini ritma..lezanje na plazi i plutanje po moru.
Jucer sam dosla opet s takve cetverodnevne sihte u Zg, i nabila ritam...cugica sa Slajkom, salsa na Zrinjevcu, dvorista gornjeg grada s Tomom, sve to obilno zaliveno gemistima, tak da malo boli glava jutros...ali radost u srcu je velika jer moj grad zivi punim plucima i ljeti i pun je zanimljivih i zabavnih sadrzaja...i napokon sam uspjela malo prominglati dvoristima...radost prevelika.
Ujutro pakiranje...sve nesto laganini...uspjela se upakirat u 8kg..sve sam bolja:)
Neki laganini filing...prvi puta na novom aerodromu, Franjo Tudjman...lijepo ali bez nekih sadrzaja, prvi puta Emirates...al tog se ne bojim...znam kako me Arapi uvijek lijepo pocaste
Avioni udobni, zgodne tete i striceki nas bedinaju...toce ginove s tonicom, i nose buteljice, let glatki ko bebina ritica, i za cas smo u Dubaiju.
Izlazimo na postojanih 38 stupnjeva u 23h navecer...prziona...pitam se kak je tek popodne. Nismo stiglopi uloviti metro ali sam ukebila jedan mladi par da sheramo taxi do centra, do Burj Khalife i Dubai shopping malla. Nadjebavanje s visinom i luksuzom...ali impresivno nadjebavanje.
Burj Khalifa pruza se visoko pod oblake, palmice i lampice, birtijice, sve bljesti.
Odmah sjedamo da nekaj pojedemo i popijemo, malo se aklimatiziramo i poravnamo. Popili caramel frapuccino u Starbacksu..kao pravi turisti amateri, a terasa s pogledom na Burj i Operu i jezero...nice.
Obilazimo malo okolo, beton isijava, nema ljudi, samo sljakeri koji ciste, peru, i beskrajna gradilista novih impresivnih zdanja. Setamo i blejimo u vis...ono cime Dubai plijeni je ljudska vjestina i razina civilizacijskih dostignuca, grad usred pustinje, more i beskrajni pijesak, i usred toga grad u punom jeku zivota, srediste biznisa, zabave i luksuza. Prava demonstracija ljudske moci, dostignuca i neumjerenosti.
Vrat nas boli od gledanja uvis i iscudjavanja betonskim i staklenim zdanjima.
Lovimo taxi do plaze Jumeirah beach, tik uz Burj Al Arab...jos jedno impresivno zdanje u obliku jedra. Sve to ostavlja dojam velicine i luxuza ali i izoliranosti, odvojenosti od normalnog zivota, demonstracije moci i drustvene separacije...sljakeri koji grade, ciste..redom Indijci ili crna Afrika, i ugl razmazeni bijelci po resortima, ili, poslovni ljudi Europljani i Rusi, drustvenonraslijavanje kao skolski primjer.
Nasukavamo se na plazicu koja je skoro puna u 2 ujutro!!!
Ekipa se uredno kupa i chilla kao da je podne, ja uvijek spremna,vadim badic o ulazim u more oje je toplije od zraka, kao u kadi...vlaga u zraku, a Arapi ko ajkule lagano kruze oko mene. Stari se nije htio kupati jer mu je more smrdilo, istina ima neki cudanmiris...ali meni morskom ovisniku, ipak je more more. Brckam se tako oprezno da mi se ajkule ne bi zapikle..preblizu, ali osvjeziti se nisam uspjela, temperatura i mora i zraka iznad 36*. Nema bas cura a i kupaju se obucene pa sam malo unezvijerena, tak da se skupljamo brzo s plaze i setamo oko Burj Al Araba. Opet lovimo taxi da nas odveze na Palm Jumeirah, umjetni otoci u moru, jos malo demonstracije sile i ljudskih vjestina, i bogatstva. Voznjom po otoku ne moze se bas steci dojam kako izgleda , taxi nas ostavlja kod hotela Atlantis, koji ima najveci akvarij, i jedan je od najpoznatijih hotela u Dubaiju, ali noc je oko 4 ujutro i unutra ne mozemo, pa malo blejimo izvana, i preskacemo ogradu i bacamo se na ogroman kamen, skuze kao brana od valova prema otvorenom noru...i strgani drijemamo dok nam napokon posteni povjetarac malo hladi tijela i lagano nas ususkava zajednons pticicama koje cvrkucu...nocenje pred Atlantisom:) na otvorenom. Odrijemali smo nesto sitno, taman pocelo svitati, setamo okolo, opet lovimo taxi koji nas vozi malo po juznoj strani otoka, svako toliko prodjemo kraj nekog gradilista ili resorta ili luxuznih kuca koje imaju svoju privatnu plazu, a mogu se iznajmiti na 99godina ako sam dobro razumijela. Iskrcava nas u Marine Dubai, opet hrpa nebodera, ali i lijepa setnjica uz kanale.
Kupujemo si gablec i sjedamo na kavicu. Vrijeme je da se vratimo na aerodrom. Ovaj put uzimamo podzemnu, jer ide direkt do aerodroma, za 10AED. Pase nam klimica u metrou...jer se temp vec opasno dize iako je rano ujutro. Cini mi se da nije skupo voziti se ni u taxiju, koji je kad ne vozi metro jedino rjesenje jer su udaljenosti iznedju pojedinih dijelova grada po 15 tak km i vise..a i ohladia se i u taxiju malo...u svakom klima radi na najjace. Za neki 15-20km taxi kosta oko 40-50 dirhama, ili 10 eura.
Stizemo taman da bez zurbe sve obavimo, security check in, malo se namirisati u duty free shopu, kako nalaze tradicija, i uskocit u avion za Jakartu.
Ovaj put je vise turbulencija...ko da nas vozi bus po kaldrmi..ali uzitci su i dalje vrhunski..opet fina cugica i klopica, spavanac izmedju jer sam sad vec umorna, pa malo tipkanje jer imaju i wifi....ljubim ih u celo.
Napokon Indonezija, skicam stalno hoce li naletiti neke karte za pristojnu lovu..i napokon uspjela ugrabit Zagreb- Jakarta, layover cijelu noc u Dubaiju, za 500 eura...stari i ja...nova postava jer nema burkija, bumo vidjeli kak bu to klimalo...stari kukac i ja zero tolerance...nema burkija da bude tampon zona...divna kombinacija.
Nekako mi prosle i pretprosle godine bio filing da mi je ljeto otislo u vjetar..pet tjedana lezanja na plazi, na Viru, odmorim se uistinu, ali kaj si radio...nis, di si bio.... nigdje pa sam ovo ljeto nekako pocela od 6mj picit po 4 dana svaki vikend na moreno da mi ipak ne bi usfalilo laganini ritma..lezanje na plazi i plutanje po moru.
Jucer sam dosla opet s takve cetverodnevne sihte u Zg, i nabila ritam...cugica sa Slajkom, salsa na Zrinjevcu, dvorista gornjeg grada s Tomom, sve to obilno zaliveno gemistima, tak da malo boli glava jutros...ali radost u srcu je velika jer moj grad zivi punim plucima i ljeti i pun je zanimljivih i zabavnih sadrzaja...i napokon sam uspjela malo prominglati dvoristima...radost prevelika.
Ujutro pakiranje...sve nesto laganini...uspjela se upakirat u 8kg..sve sam bolja:)
Neki laganini filing...prvi puta na novom aerodromu, Franjo Tudjman...lijepo ali bez nekih sadrzaja, prvi puta Emirates...al tog se ne bojim...znam kako me Arapi uvijek lijepo pocaste
Avioni udobni, zgodne tete i striceki nas bedinaju...toce ginove s tonicom, i nose buteljice, let glatki ko bebina ritica, i za cas smo u Dubaiju.
Izlazimo na postojanih 38 stupnjeva u 23h navecer...prziona...pitam se kak je tek popodne. Nismo stiglopi uloviti metro ali sam ukebila jedan mladi par da sheramo taxi do centra, do Burj Khalife i Dubai shopping malla. Nadjebavanje s visinom i luksuzom...ali impresivno nadjebavanje.
Burj Khalifa pruza se visoko pod oblake, palmice i lampice, birtijice, sve bljesti.
Odmah sjedamo da nekaj pojedemo i popijemo, malo se aklimatiziramo i poravnamo. Popili caramel frapuccino u Starbacksu..kao pravi turisti amateri, a terasa s pogledom na Burj i Operu i jezero...nice.
Obilazimo malo okolo, beton isijava, nema ljudi, samo sljakeri koji ciste, peru, i beskrajna gradilista novih impresivnih zdanja. Setamo i blejimo u vis...ono cime Dubai plijeni je ljudska vjestina i razina civilizacijskih dostignuca, grad usred pustinje, more i beskrajni pijesak, i usred toga grad u punom jeku zivota, srediste biznisa, zabave i luksuza. Prava demonstracija ljudske moci, dostignuca i neumjerenosti.
Vrat nas boli od gledanja uvis i iscudjavanja betonskim i staklenim zdanjima.
Lovimo taxi do plaze Jumeirah beach, tik uz Burj Al Arab...jos jedno impresivno zdanje u obliku jedra. Sve to ostavlja dojam velicine i luxuza ali i izoliranosti, odvojenosti od normalnog zivota, demonstracije moci i drustvene separacije...sljakeri koji grade, ciste..redom Indijci ili crna Afrika, i ugl razmazeni bijelci po resortima, ili, poslovni ljudi Europljani i Rusi, drustvenonraslijavanje kao skolski primjer.
Nasukavamo se na plazicu koja je skoro puna u 2 ujutro!!!
Ekipa se uredno kupa i chilla kao da je podne, ja uvijek spremna,vadim badic o ulazim u more oje je toplije od zraka, kao u kadi...vlaga u zraku, a Arapi ko ajkule lagano kruze oko mene. Stari se nije htio kupati jer mu je more smrdilo, istina ima neki cudanmiris...ali meni morskom ovisniku, ipak je more more. Brckam se tako oprezno da mi se ajkule ne bi zapikle..preblizu, ali osvjeziti se nisam uspjela, temperatura i mora i zraka iznad 36*. Nema bas cura a i kupaju se obucene pa sam malo unezvijerena, tak da se skupljamo brzo s plaze i setamo oko Burj Al Araba. Opet lovimo taxi da nas odveze na Palm Jumeirah, umjetni otoci u moru, jos malo demonstracije sile i ljudskih vjestina, i bogatstva. Voznjom po otoku ne moze se bas steci dojam kako izgleda , taxi nas ostavlja kod hotela Atlantis, koji ima najveci akvarij, i jedan je od najpoznatijih hotela u Dubaiju, ali noc je oko 4 ujutro i unutra ne mozemo, pa malo blejimo izvana, i preskacemo ogradu i bacamo se na ogroman kamen, skuze kao brana od valova prema otvorenom noru...i strgani drijemamo dok nam napokon posteni povjetarac malo hladi tijela i lagano nas ususkava zajednons pticicama koje cvrkucu...nocenje pred Atlantisom:) na otvorenom. Odrijemali smo nesto sitno, taman pocelo svitati, setamo okolo, opet lovimo taxi koji nas vozi malo po juznoj strani otoka, svako toliko prodjemo kraj nekog gradilista ili resorta ili luxuznih kuca koje imaju svoju privatnu plazu, a mogu se iznajmiti na 99godina ako sam dobro razumijela. Iskrcava nas u Marine Dubai, opet hrpa nebodera, ali i lijepa setnjica uz kanale.
Gin tonic- caste Emirates
Unutar Dubai shopping malla
Burj Khalifa iz Starbucksa
Dubai Opera
Downtown Dubai
Jezero
Zgodni detalji
Neka dzamija
Atlantis by night
Krmeljavi pred Atlantisom
Atlantis by day
Setnjica po Palm islandu
Burj al Arab
Pogled s Palm islanda
Dubai marina
Dubai Marina
Kavica u marini
Kupujemo si gablec i sjedamo na kavicu. Vrijeme je da se vratimo na aerodrom. Ovaj put uzimamo podzemnu, jer ide direkt do aerodroma, za 10AED. Pase nam klimica u metrou...jer se temp vec opasno dize iako je rano ujutro. Cini mi se da nije skupo voziti se ni u taxiju, koji je kad ne vozi metro jedino rjesenje jer su udaljenosti iznedju pojedinih dijelova grada po 15 tak km i vise..a i ohladia se i u taxiju malo...u svakom klima radi na najjace. Za neki 15-20km taxi kosta oko 40-50 dirhama, ili 10 eura.
Stizemo taman da bez zurbe sve obavimo, security check in, malo se namirisati u duty free shopu, kako nalaze tradicija, i uskocit u avion za Jakartu.
Ovaj put je vise turbulencija...ko da nas vozi bus po kaldrmi..ali uzitci su i dalje vrhunski..opet fina cugica i klopica, spavanac izmedju jer sam sad vec umorna, pa malo tipkanje jer imaju i wifi....ljubim ih u celo.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)