Indonezija- Bali- Bingin villige- Impossible beach- Bingin beach

23.7. Bali- Bingin beach- Impossible beach

  Tabure je bio pun pogodak...skoro se i naspavala. Zajebava se stari da nemre zaspat ak nije na aerodromu, ovo putovanje su nekak obiljezili aerodromi i selfiji, ispadaju bolje nego s normalnom kamerom kad slikam. Kupujem nam kavicu i mlatimo ona fina peciva s cokoladom. Ducanski dorucak...da nam se malo zeludci oporave, jer ak nastavimo ovak trcat na zahod dosli bumo suhi ko grane...zgubila bum sve atribute.

 Cekiramo se i krecemo u 9 h...na vrijeme, Lion air, mislim da su Singapurski low costeri, prvi put letim s njima, nije lose ali sjedimo na emergency exitu, pa me pitaju hocu li pomoci u hitnom slucaju otvoriti vrata. Di ste mene nasli to pitat, i spominjat mi hitne slucajeve, a taman sam malo uspjela savladat strah od letenja.

 Malo je kvrgav let, a u Bogoru nas izbacuju iz aviona, secu po aerodromu i opet ubacuju u isti avion, samo s drugom posadom. Bar smo si uspjeli kupiti gablec i kavicu. 

Na Bali slijecemo oko 14 h, prije vremena ali naš domacin Wayan nas vec ceka s natpisom...uvijek odvalim od smijeha na ekipu kaj stoji s tim natpisom na aerodromu a sad je moje ime na natpisu.

 Wayan je super simpa lik, mali, dugokosi rudlavi, vesele naravi, bavi se rentanje, ima 4.sobe s kupaonom, surfer, vrlo ljubazan. Upozora nas da ima domace zivotinje, a ja mu velim da je to nama bas super, biti na selu a ne po resortima koji su svi isti. Selo Bingin se nalazi na jugu Balija, koji se zove Bukit. Sobe su uredne, ciste, jednostavne i lijepe, posteljina fino mirisi, a kupaona mu je pravi piece of art, tus s otvorenim krovom, i biljke koje rastu kao ukras. Odusevljeni smo i s Wayanom, i njegovom zenom i našom sobom, a i dvorištem u kojema piceki i kravice pasu okolo. Bacamo ruksake i odmah kidamo precicom moju nam je pokazao do Impossible beach, citala sam jedne od skrivenih, prekrasnih plaza za surfere. Selo je na klifu pa se spustamo stepenicama do mora...kad ono od mora ni m. Oseka je, more se povuklo, samo greben...nastavljamo po plicaku prema drugoj plazi, Bingin beach...tamo se moze kupati u malim bazenima izmedju grebena, al kad se more digne, plaza se smanji ali barem se moze kupati. Na rubu grebena su surferi, cekaju dobar val da ga zajasu....prekrasan prizor. Uz plazu, po klifu su restorani, Warung se zovu mali obiteljski restorani, i kafici, svi imaju prekrasan pogled na ocean, surfere i zalazak sunca. Znaci to je to, Bali, tropski raj, opustena atmosfera, valovi i surferi, prekrasni zalasci sunca...mogao bi mi se trajno uvuci pod kozu, vec popustaju kocnice, usporavam ritam i prepustam se laganoj atmosferi i uzitcima. 

 Stari grintavac bas nije odusevljen, treba mu malo vremena da skuzi vibru, al sredit cu ja njega. Uzivamo u zalasku, cuga, klopa opet nasi goreng i mie goreng, pivica, i reagge ritam. 

 Vec je debelo pao mrak kad se vracamo u nasu sobu, i naravno gubimo se po stengama i ulicicama, al u nekom klubu u kojem pici dobra muzika pitam za put. Srecom selo je malo pe svi sve znaju. Pratim starog do doma i vracam se solo u taj klub, na mojito. Tu je 25000rupiah, sto je cca 12 kn, muzika je odlicna, vrece razbacane po travi, opustena atmosfera i lagani muving. Gustam malo u samoci i mojitacima, ali ne za dugo..vec mi prilazi neka ekipa, jedan Rus, Talijan Massimo koji je vlasnik birtije, Australac pa malo pricamo i druzimo se. 

Vidim da mi je taman dva mojita i idem doma, stari spava ko klada. Pravi je hrcak, on koji inace ustaje u 4 ujutro, spava tu po 12 sati

Impossible beach

Kod Wayana

                                                           kupaona kod Wayana

                                                                 kupaona

Impossible beach

                                                               

Impossible beach

Impossible beach

Impossible beach

šetnja prema drugoj plaži

birtije uz plažu Bingin

Bingin beach

pogled iz birtije

u sjeni ispod teta peče kuruzu na plaži, tu sam shvatila da bi to mogao biti moj životni poziv, ostaviti posao i ići peći kuruzu na Bali...radim na tome

stari i ja i klipa dva

selfie na Bingin beach

Indonezija- Sumatra- Bukit Lawang- avantura pocinje

20. 7. 2017. Sumatra, Bukit Lawang

  Valuta Rupiji 100 000 rupija=50kn=7 eura
Za 100 eura smo milijunasi dobijemo oko 1500000 rupija
Slijecemo u Jakartu oko 23h, i na jebenu prtljagu cekamo sat vremena, od kad su mi ovi iz Jat-a izgubili prtljagu vise je ne stavljam u avion, nego nosim uvijek u kabinu, al nam se nije po Dubaiju cukalo ruksake...pa smo ih ostavili, i molili boga da nam ih ne izgube. I nisu, nacekali smo se al ruksaci su s nama. Trazimo po aerodromu mjesto da se svalimo prek noci jer nam avion za Medan ide u 6 ujutro. Srecom imaju one spojene stolce pa smo uspjeli leci. Od spavanja skoro nis....samo mrcvarenje. Mijenjam nesto sitno para i jos malo drijemam. Na kraju se dizemo promrzli...jer na aerodromu klima radi 100 na sat.
 U avionu smo komotno mogli zamijeniti pilote...pilotiranje nam je islo bolje od njihove voznje.
  U 8 napokon izlazimo na nasu prvu destinaciju, Medan airport, zapravo se zove drukcije Kuala nesto, al nisam zapamtila...tropski zrak nas grije, ali ne przi kao pustinjski...taman je.
 Kupujem sim odmah na standu da mogu biznis rješavati putem, i uletavamo u bus za Binjai koji krece isti cas. Karta je 40 000 Rupija, u Binjaiju nas tuk tuk fura do kombija za Bukit Lawang, NP u kojem planiramo trecking u prasumi u potrazi za orangutanima. Dakle, ak nisam na toj cesti ostavila bubrege...necu nigdje. Katastrofa...rupe duboke ko crne rupe....a mi na straznjem sicu bez amortizera...vec osjecam da me obuzima onaj divan filing....opet sam na cesti, glavinjam po svijetu, ucim o drugima i sebi, nema ljutnje ni nervoze...samo laganica al bez bubrega:) Docekal nas je neki tip s mojim imenom na busnoj stanici i s tuk tukom nas otfural do smjestaja. Imamo sobu s pogledom na rijeku, ne moze bolje, skromno i jeftino. Lijepo su nam objasnili kaj mozem radit danas i dogovorili smo treck za sutra u 9h, cijena 35 eura za cijeli dan, i to s popustom od 10e.
 Vrlo su usluzni i ljubazni...treba se cjenkat s njima ali ne spustaju previse cijenu, al mislim da nisu prevaranti ko oni arapski taxisti. Skidamo se u badice i odmah se bacamo u rijeku...na kupanjac..cista je i brza. Lezim u vodi dok mi se brza voda prelijeva preko tijela i skuzim da se mice drvece na krosnji, kad ono neki ogromni majmuni sivi, gledamo ih, al nemam fotic da ih snimim, pratim ih prema drugoj strani obale, kad tamo cijela obitelj onih najmuna kaj se smucaju po hramovima, tu bauljaju po drvecu, kopaju po smecu, nisu napasni.
 bacam cijeli fotosesn sa njima, vracam se na jos jedan kupanjac i uzicam gumu od kamiona, da se par puta spustim niz brzake..skroz je fora spustanje. Oblacimo se i picimo kroz selo do vodopada, setnjica vodi cijelim putem uz rijeku, i nije nimalo naporna.selo je nacickan kucicama, svaka ima neki svoj biznis: restoran, stand, ducancic, turisticku agenciju. Raspitujemo se malo za cijenu izleta a ispada da nam je nas gazda dao najbolju cijenu.

Bemos

Oprostaljka od bubrega

U tuk tuku

I jos

Majmuni..makaki

I jos

Hanging bridge vodi u NP

Makaki

I jos

Plutam na gumi

I jos

Nasa sobica, desno na drugoj obali rijeke

Makaki kopaju po smecu

Jos nedan hanging bridge

Selo Bukit Lawang, dio uz rijeku

Setnja po selu

Kuce uz rijeku

Pocinje prasuma 

Rijeka nabujala nakon pljuska

Poziram

Prasuma

I jos

Vodopad

Fina juhica

Nastavljamo put uz rijeku, sad vise nema kuce vec je oko nas prasuma, rijeka je nabujala od kise koja je pala negdje u brdima, prasuma je oko nas, usput prolazimo kraj dva vodopada, i kako vec pada mrak vracamo se natrag. Ima slatkih restorana na tom putu, i sutra pada vecera u jednom. Danas nismo tamo jeli jer smo se htjeli sto blize vratiti prije nego sto padne mrak. Odlucujemo pojesti neku juhicu s noodlsima..mislm da je MAE...nesto ...probat cu nauciti. Izvrsne su im juhe, jednu smo vec pojeli na autobusnoj u Binjaiju, ta je bila s kokosom, ove s piletinom i meat ballsima...ali izvrsne sve..i prilicno sarf. Juha ipak ne pokriva u potpunosti apetit, pa jos u nasem restoranu kresemo po jednu palacinku s bananom i milk shake.
 Siti, sretni i umorni...padamo u krevet...nakon dvije neprospavane noci.