Prikazani su postovi s oznakom Merida. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Merida. Prikaži sve postove

subota, 7. siječnja 2017.

Mexico- Merida-Celestun

6.1.Merida-Celestun

Danas sam malo brza s doruckom, napokon znam kam cu dalje...idem na vulkan El Chichonal, znaci veceras lovim nocni bus iz Meride za Villahermosu. Poslije picim za Palenque a onda bum vidjela za dalje.
Odlucila sam dan provesti u prirodi, to mi nekal bolje lezi od rusevina. Idem u rezervat biosfere Celestun, usce rijeke Rio Celeste, poznato po mocvarama, mangrovama, flamingosima, brojnim vrstama ptica mocvarica. Kolektivo vozi nekih sat i 40min, jeftiniji je i brzi od bisa. Negdje na pola puta nas zaustave jer guverner otvara gradnju nove, ceste, pa ja velim soferu da idem po vodu dok cekamo. Izdaljine vidim da je promet krenuo, i vidim mog sofera kak s kombijem dolazi po mene. To volim kod ovakvog prijevoza...nikad te ne zaborave, cak te i pokupe ak odglavinjas. Ovo je puno siromasniji dio, tradicionalne kucice od kamena sa slamnatim krovom skpro su prazne, samo lezaljke vise u njima. Celestun ima i plazu koja je puno ljepsa od one u Progresu, i ocean je puno mirniji, pa dok cekam camac s kojim idem u razgledavanje za 200 pesosa, suncam se malo. Voznja camcem traje 2 sata, juri ko lud uz obalu,   onda udje kroz usce rijeke i vozi po rijeci...opet ko lud. Upoznala sam u camcu neka tri Danca, malo se zafrkavamo jer nas frajer vodi na mjesto gdje se hrane plamenci, kad ono no flamingos today for you. Odmah se sjetim Sainfelda i Georga...no soup for you. Ipak nas vozi dalje i u daljini vidim rozu crtu na rijeci...jato flamingosa grakce i meskolji se, trlja s vratovima...lijepi su, velikih kljunova i dugih vratova s kojima se grle. Napokon voznja postaje zanimljiva.
Tradicionalne seoske kucice



Celestun


plaza Celestun




Rio Celeste, rijeka je crvena




flamingosi



 Dalje nas vozi kroz mangrove sume,  visoko strkljavo korijenje izniklo je po svuda. Na kraju setamo do mjesta gdje izvire voda oz podzemlja, u stijenama pod vodom...nije cenote, nego samo izvor. Nije sigurno za kupanje radi krokodila, iako ja nisam vidjela ni jednog.

















Opet jurnjava do plaze i izlet gotov...nisam bas sigurna da vrijedi 200 pesosa al drago mi je da sam vidjela sve. Kupam se u oceanu, plivam sa dva pelikana, malo se suncam i onda sjedam u restoran pojest neku ribicu, uzimam neku ribu na p, s grila, 180pesosa pol kile, i jednu Coronu. Malo sam na knap s vremenom pa brzo gutam ribicu. Bas mi je zao sto ne mogu jos malo chillat uz ribu i Coronu i gledat ocean al veceras idem dalje i ne mogu zakasnit na bus.



 Naravno da kasnim na bus u
19h, zapravo ne kasnim nego je pun, moram cekat onaj u 20h. Na internetu sam citala da ima samo jedan bus iz Villahermose za Pichucalco, u 4.50; a ovaj bi trebao stici u 4.35, pa se nadam da cu ga ulovit. Spavam u busu ko beba. Na kolodvoru mi vele da je otisao bus za Pichucalco, i objasnjavaju da ima druga kompanija Sultana koja ima non stop buseve do tamo. Mrak je, ulice su prazne i nije mi svejedno hodat po cesti do drugog kolodvora ali nije daleko i sve je ok.




četvrtak, 5. siječnja 2017.

Mexico- Ek Belem- cenote Xcanche-Chichen Itza- Merida- Progreso

4.1. Ek Belem- cenote Xcanche-Chichen Itza

Budim se prerano, cekam zoru..ispalit cu od umora ak ne presvicam ovu vremensku razliku. Sinoc sam vidjela da hostel ima prekrasan vrt, sa izdvojenim kutkom s lezaljkama, malom kuhinjom na otvorenom, sjedalicama, a okolo vegetacija kao da si u tropskoj sumi a ne usred grada.
Fotkam malo taj vrt, dorucak je u vrtu, teta pece americke palacinke sa javorovim sirupom, ili cokoladom i bananama, kavica....kakav lijep pocetak dana.
Hostel La Candelaria




Lezaljke


Palacinke za dorucak


Trgic na kojem je hostel



Dogovaram se s Ericom da idemo u Chichen Itzu sad ujutro, cujem svu ekipu iz hostela da idu tamo, bacam ruksak na ledja i krecem dalje u pustolovinu.
  Hostel je smjesten na nekom preslatkom trgicu.
  Vec nakon par metara zaustavlja me tip i pita jel bi isla taxi colectivom do El Belema. To mi je jucer Enrique objasnjavao, jedna cura vec ceka da se krene, dolazi jos i jedan decko, i mene preswitcha u glavi, javim Erici da ne idem i sjedam u taxi colectivo.
  Cura koja ide sa mnom isto se zove Erika, i jucer je moju Eriku upoznala u hostelu, one spavaju u istom hostelu.
  Ulaz u rusevine je skup oko 200 pesosa, dobra stvar kod ovih rusevina je sto se mozes penjati i istrazivati lokalitet, a ne kao u Tulumu da se nijednoj zgradi ne mozes priblizit. Najbolji dio Ek Belema je visoka piramida, uspjela sam se popet al sam jedva sisla dolje. To mi je super iskustvo, popesti se do vrha i uzivati u pogledu na jedan od najljepsih lokaliteta Maya. Puno toga na ovom mjestu nije iskopano, pa se vide kameni brezuljci koji su ocito nekad bili isto hramovi ili piramide.
Ek Belem









Nakon rusevina iznajmljujem bicikl i vozim se do cenote Xcanche, moja prva cenota. Odusevilo me sto priroda moze stvoriti, vec s stiltana od sunca kak me sprzilo na piramidama, i jedva cekam da se okupam unutra. Voda je osvjezavajuca, ugodna,plivaju somovi blizu povrsine, nema puno ljudi..milina za uzivanje.

Cenote Xchance



  Vracamo se u grad i  pokusavam naci Enriqueov kafic, ali uzaludno. Usput sam mrknula nachose i to odmah tam di ih peku u Nachoseriji..zajebavam se ne zove se tak to sam se zmislila:). Jos sam dolutala do nele trznice pa sam si kupila i mango. Sad sam sita, jos da je samo naci to mjesto.
Mislila sam da sam zapamtila mjesto di je kafic, al kad sam tamo dosla nema tog, znaci da sam nekaj pobrkala.
Tortelliera...gdje rade tacose

Valladolid




  Nakon nekih 45 minuta uzaludnog lutanja, dolazim u blizinu Cenote Ceci kona je u samom gradu.
Mislim si eto, to jw sudbina, ne bu nis od kave al bum se malo sfriskala u cenote.

Cenote Ceci



Odlucila sam danas obici i Chichen Itzu, pa nakon kupanjca trazim di je kolektivo do tam. Moram ga cekat pol vure, pa vadim hladnu pivicu iz ruksaka i chips, i gablam.
 Chitzen Itza
Vozim se nekih 40min, nema guzve za karte, ali mi je ostalo oko sat, sat i pol da obidjem najveci i najpoznatiji  lokalitet Maya u Mexicu. Malo povijesti s wikipedije...
  Sinoc mi je Enrique iz onog caffea objasnio da je to najrazvikaniji lokalitet, ali da su objekte rekonstruirali prema poznatim objektima po Mexicu a ne autenticno, kako bi trebali biti. U svakom slucaju nalaziste je monumentalno. Na ulazu dominira piramida Kukulkan poznata i kao El Castillo. Jedan je dio hramova sa stupovima, meni je najzanimljivije bilo vidjeti lubanje, ima ih na vise hramova, a postale su simbol tog nalazista. Uspjela sam vidjeti i Cenote Sagrado, voda je unutra prljava i tu se nitko ne kupa kao u ostalim cenotama. Drugi dio je Jaguarov hram. Nisam uspjela vidjeti Observatorij i  cenote Xtoloc, u koju su zrtvovali ljude. Nisam skuzila da je taj dio odmah kod ulaza a poslije vise nisam stigla vidjeti to.

Chitzen Itza













 Jbga, kratka sam s vremenom, trebala bih bar jos pol sata da to obidjem.
Cekam bus za Meridu i mazem chips i Coronu kja je jos hladna, danas je bio nabrijani dan, dok cekam uspijevam bukirat hostel Nomadas sa bazenom i doruckom u Meridi za 189 pesosa.
  Uzimam taxi do hostela, i taman unutra traje tecaj salse, s uciteljem otplesem zadnji ples da se malo posjetim na korake.
Erika mi je poslala poruku da idu u neki bar na salsu, ona je kod couchsurfera svod domacina i tamo ce se naci s nekom ekipom. Idejami se cini super pa odlazim odmah da ne ne prehiti umor, jos ih nema pa cugam solo pivicu, i narucujem neki lokalni koktel s Mezcalom, alkohol i sunrise...nesto kao teqila sunrise ali jace. Taman dolazi Erika, i upoznaje me s ekipom. Svi su simpa, veseli i ljubazni. Mario, zgodni tamnoputi decko iz Mexico cityaja me zvrtil na podiju, caga fenomenalno salsu. Zezamo se, cugamo i lagano me lovi umor. Pozdravljam se i picim pjeske par blokova do hostela. Danas je bio super dan.


5.1. Merida- Progreso


 Jutros nikak da se otkravim iz hostela, Dorucak nije los, jaja, voce, putar, med, pekmez, kavica...gablam i tipkam, fali mi moj zivot. Dok sam u muvingu ne osjetim to al kad malo stanem, ulovi me ceznja. Žabica. Napokon dizem dupe..proslo je devet i picim u grad da malo razgledam okolo. Merida je slicna Valladolidu , kolonijalne zgrade , crkva na glavnom trgu, vijecnica...mislila sam ulovit besplatnu turu po gradu ali na to sam zakasnila. Zato bauljam sama, usput punim MB na mob, malo hodam po ducanima, jedem tacose, sjedim u parku, obilazim muzej, kolonijalnu kucu/palacu.n.













 Kad mi je dopizdilo hodanje i pocelo biti prevruce sjedam na kolektivo za Progreso, luku i zgodni gradic u blizini Meride, plaza je ok, nije kao na karipskoj strani ali ocean je koma, pun algi i mutan. To me ipak nije sprijecilo da se okupam jer sam u Meridi zakuhala.
Progeso




Plaza Progeso


Lungo mare u Progresu












Lezim na plazi i kuzim nekog mladog Mexikanca da bi mi uletio al se pravim grbava,ne da mi se stalno s nekom pricat, a svaki cas mi se neki uvaljuje, doduse prostojni su i odustanu nakon nekog vremena al mi nije uvijek do price.
Sunce zalazi a ja se dizem i setam uz ocean koji mi dodiruje stopala. Moj omiljeni nacin opustanja, razmisljanja i dodira sa svojom sobom.
Kad me odjednom zaskoci onaj Mexicanac, kaj cu sad pricam s njim, malo secemo i onda mu objasnim da bih sad bila malo sama. Zove me na cugu, velim da bum dosla i odem dalje. Uzivam u zvuku oceana i u miru. Vracam se i nalazim neki restac koji ne izgleda skupo, imaju i wifi...taman...narucujem margaritu pd jagode i file ribice...bas gustam. Lijepa je setnjica u Progresu uz more. Restorani, kafici, standovi sa suvenirima, pravi morski ugodjaj. Lovim zadnji kolektivo za Meridu, slusam marijacije na glavnom trgu i idem spavat u hostel jer sam mrtva umorna. Danas preskacem druzenje s Erikom i ekipom.

Merida nocu

Marijaci