Brazil- Ilha Grande

29.04. Ilha Grande

 Sletjela u Rio, u 5 ujutro, nakon dobrih 11 sati leta od Rima. Al sve je super proslo...iako sam opet malo cvikala u avionu jer nisam letjea vec 10 mjeseci...pa se vracaju stare paranoje i strah od letenja. Znaci da moram cesce putovat:)

 Odmah sam napravila takvu amatersku pogresku...kao da ne putujem vec godinama...promijenila 100usd na aerodromu a da nisam provjerila tecaj. I popusila 150kn...lijepo sam ih pocastila. Uh kaj sam bila ljuta sama na sebe, ko da sam prvi put vani, znam da deru na aerodromu al nisam mislila da mogu biti toliko bezobzirni. Kazna za glupost biti ce manje capirinhi jer sam pocastila ekipu iz mjenjacnice s njima.

  I bilo bi super da je to bio kraj mojim losim procjenama. Bez problema dolazim na autobusni kolodvor, zena mi proda kartu za Angru dos reis...iako sam htjela do Conceicao de Jacarei koje je blize i odande idu brodovi. Stanemo mi u CJ i udje frajer i nekaj pita na portugalskom, al skuzim da nudi prijevoz brodom samo nisam sigurna jer ne prica engleski. I odlucim ostat u busu i ici iz Angre. Opet greska jer je do Angre jos sat vremena voznje. I ima dobrih 20 min hoda do mjesta od kud idu brodovi.
Dok sam uspjela naci to mjesto posteno sam se natelila. Problem je sto ne znaju beknut engleski a uz to jos me svatko poslao na drugo mjesto. Naravno da ih nisam slusala, vec sam nekako sama naletila na brodove, koji stoje blizu mjesta blizu gdje su ribarski brodovi....u centru. I ide puno brodova, brzih glisera i jedrenjaka. Vec sva usaftana i uzrujana od trazenja, kupujem kartu za 11h za 25 riala i presvlacim se u zahodu na pumpi...kratke hlace i majcicu...i japanke.
Ok, nadam se da sam sad ispucala sve fejlove i da pocinje uzivanje. I bas je bilo tak...ukrcala sam se u jedrenjak zauzela klupicu na pramcu na suncu i uzivala u laganoj voznji morem jedno sat i pol. Taman tolko je i bilo sunca, a onda se naoblacilo.

Braziiiiiilllll

Angra dos Reis

Angra

plaža u Angri

ribari

fishing buisness

Saveiro...jedrenjaci

napokon na brodu

 Ni to mi nije smetalo da malo istrazim selo. Zove se Abraoo, najveće je mjesto na otoku... ima par restorana uz more...crkvica...ulicice poplocene makadamom...male kucice u boji, puno tropskog drveca i cvijeca, vedri i glasni ljudi, okolo planine i tropska prasuma...o da....vec je prvi dojam savrsen. Los niz je definitivno prekinut i pocinje uzivanje. Otok Ilha Grande je naseljen dosta kasno jer je prvo bila tamo kolonija gubavaca, pa strogo čuvani zatvor koji je zatvoren tek 1994. Zato na njemu nema niti automobila, ni ceste, prevoze se camcima uokolo, ili pješače kroz prašumu. Tamo je i dobro očuvana prašuma sa raznolikom florom i faunom, al ja nisam osim leptira vidjela niš od toga kaj tam živi, ni papige are, ni majmune, ni ljenjivce, ni kitove ni pingvine, možda zato kaj sam stalno gledala u pod da ne nagazim na zmiju jer mi je moja draga Slajka rekla da je čitala da je neka ženska vidjela zmiju kad je bila na trekingu kroz prašumu...jesam ovca...veća od Slajke....
    Hostel mi je na lijevom rubu glavne plaze, uz samo more. Dobila sam sobu sa pogledom na brodove i ocean...ne moze biti bolje. Prvo su mi u selu rekli da nema wifija...al ipak u mom hostelu ima, kad ima struje, jer ovdje nestaje svaki dan struje i nema je po danu, uglavnom poslije podne. Al hookers, mogu bez struje u ovom tropskom raju...malo bum vise sa svojim sobom, ionak sam ga malo zanemarila zbog brzine i nabrijanosti zivota.

Abraoo

Abraoo

Abraoo

neke ptičurine koje se muvaju po plaži

Abraoo

Abraoo

Abraoo

Abraoo

milijun dolara vrijedan pogled iz sobe

 Hostel se zove Che Lagarto, uredno je i cisto, imaju fini dorucak i krasnu terasu uz ocean.

Kisica je lagano pocela padati a ja sam odlucila malo istraziti plaze na lijevoj obali. One desno sam vidjela s broda i te planiram sutra istrazivat. Krenula sam sumskim.puteljkom.uz more, odusevilo me kak je cijeli otok zapravo samo prasuma i plaze...bez auta, cesta i puno civilizacije. Ima puno staza za treking do plaza ali uglavnom su strme jer je nisko samo uz obalu, ostalo su dosta visoke planine. Do plaza zato voze brodici...ali cini se steta bar jednu ne posjetit pjeske kroz prasumu. Vidjela sam da je mozda najbliza a i najjednostavnija a bome i medju najljepsim  Lopez Mendez koja je bas na ovom.putu gdje sam se danas zaputila. Mislim da cu to ostavit za sutra.

plaže na lijevo od mog hostela i sela

kamenčići i cvijeće

Uz put sam prolazila po.prekrasnim pjescanim plazicama koje su me podsjecale na Costa Ricu..kisa je padala sve vise, pa sam odlucila kad vec ne mogu ostati suha da mi je najbolje da se okupam. I kakav pogodak....tropski.pljusak, more mirno, nikog na plazi, voda topla....apsolutno uzivanje. Skupila sam hrpu krasnog kamenja s plaze i vratila sam se u hostel...mokra ko mis. Po toj vlazi nemam di stvari osusit al koga briga. Popodne dok sam setala vidjela sam zgodni restoran u ulici uz plazu i otisla tamo na veceru: ribica, riza, grah i salata 25riala...sasvim solidno...i pivkan...jest da ne ide uz ribu al svi su pili pivu pa da ne odskacem previse od skvadre. Nakon klope me poceo trgat umor i lagano sam po plazi odsetala do hostela, maznula jednu capirinhu..i na spavnac. Imam 4 cimerice ...neke spanjolke kaj su lajale po noci...nikad stat...hvala bogu na cepicima i zorro maski za spavanje.

30.3.Ilha Grande
  

 Cijelu noc je padala kisa...sinoc je u hostelu bila bas neka dobra atmosfera al ja sam bila tak strgana od puta da me dokusurila ona capirinha. Pocela sam se rano vrtit al uspjela sam odrijemat do 6. Ustala i uvalila se na terasu u lezaljku...visila u njoj i blejala u more...malo tipkala...pocinje otpustanje kocnica...kako volim taj osjecaj kad sve prestaje biti vazno osim uzivanja u danu i sitnicama. A ovo ljuljuskanje u lezaljci je bas to. Oko 8 sam se bacila na dorucak koji je mrak....a najbolji je banana cake s kombinacijom svjeze banane, svasta sam strpala u sebe...sretna i sita digla u pol 10 napokon dupe i otisla na plazu...desni dio otoka. Morala sam proci cijelo selo i onda dodjes do neke kucice koja je kao ulazak u park, i tu pocinje treking staza cirqule Abraoo...kao neki mali krug za setnju...2 km dug..oko 50min hoda...ako ne ides do vodopada.

 Odlucila sam proci taj krug...al prvo.plaza.
  

pogled iz ležaljke

plaže na desnu stranu otoka

plaza Prato

 Hitila sam se na neki kamen ko guster i uzivala na sunci. Valovi su bili veliki i mutno more al to mi nije smetalo da se posteno iskupam. Kraj te plaze je i usce rijeke i  rusevine Lazareto iz 19 st...koja je bila kao karantena za putnike koji su dolazili iz stranih zemalja...a i zatvor. Morala sam uteci sa sunca jer sam.postala zesci crvenko. Taman da zavrsim onaj krug. Setnjica vodi do aquadukta...kod kojeg se skrece prema vodopadu al su mi Ameri koje sam srela putem rekli da ima dosta za hodat i penjat se i da ne bum mogla bosa. A i bojala sam se zmija pa sam otisla do malog jezerca na rijeci...i tu bacila totalnu uzivanciju...malo pustila da mi slapici masiraju ledja...cvikala sam se okupat jer sam bila sama..al onda su dosli neki Francuzi, obitelj pa smo se skompali pa sam se oslobodila i pocela spustat niz slap kao na toboganu...totalna ludnica i zabava...a voda onak hladnjikava...glatke stijene. Nisam se mogla odande odljepit nikako. Kad sam se napokon maknula skuzila sam da nis od one ideje da idem pjeske do Mandeo Lopez plaze, kroz prasumu na drugi dio otoka. Rekao mi je frajer kaj radi u uredu za zastitu prirode...da ima 3 vure hodanja, da trebam bolje shooze. Još mi je rekao i da nema zmija na otoku, čestitke Slajki. Predložio mi je da idem pjeske tam a vratim se brodom iz sela. To bum.onda sutra rano ujutro tak.da imam cijeli dan za to...a oko 5 cu za Rio. Prosetala sam malo selom kupila si neka slatka peciva i smrznuti sok od manga koji zovi suoco...

ruševine Lazareto

Lazareto

rijeka 

circuit de Abraoo

jezerce na rijeci

jezerce na rijeci

plaža Julija

pogled iz hostela

 Selo je pravi chill out...bez nervoze ...sve lagano...

 Popodne se opet naoblacilo al svejedmo sam se ispruzila na plazu...ovaj put na lijevu stranu od sela, blizu hostela, plaza Julija koju sam jucer vidjela...sa nekom rasta birtijom.

puno mladih i sa skroz opustenom atmosferom.

31.3. Ilha Grande

Ustajem svako jutro ko sismis u pol 6 ...6, lezim na krevetu i gledam kako se budi sunce iznad oceana i vidim to kroz svoj prozor, ne vjerujem da sam takav sretnik u zivotu. One kokosi iz sobe, mislim da su Argentinke, tolko su sinoc lajale da si mislim ...evo vam sad malo mojeg ugodjaja i otvoreni prozor...da vide kak je to kad mi ne daju spavat....malo  sum valova i divljine kroz prozor i rano jurarnje budjenje...pa da vidim  kak bute opet kokodalale po noci. Ovo su moje male, slatke gadosti ....ipak sam i ja samo covjek...mali zlocesti. I tak se ja nakon gledanja kroz prozor spustim na terasu...uvalim u stolac...blejim u more i slusam James Morissona...I want let you go...i topim se od miline.

malo jutarnje idile iz hostela

 Za danas sam imala velilke planove, pjesacit po brdima kroz prasumu nekih 7 km do plaze Lopes Mendes, al me bila frka solo, naravno zmija..dobar je strah kom ga je Bog dao,  pa sam odlucila poslije dorucka uzeti taxi boat do tamo. Najedem se ja fino, popijem kavicu i odem u sobu po stvari, a tamo bila neka curka koja je dosla valjda sinoc. Zove se Lucy i iz Izraela je. Veli meni Lucy da ide na treking do Lopes M. i ja joj se lijepo pridruzim ...sva sretna jer cu si ispunit zelju da idem pjeske do te plaze. Spremile smo se u roku 5 min...i put pod noge. Curka je skroz simpa, zavrsila je neku umjetnost na faksu i sad 3 mj putuje po J.Am.

 Veli ona meni kak je netko sinoc otvoril prozor pa je bila buka i komarci, a ja njoj velim, da ne znam tko bi to mogao biti i da je taj netko stvarno bezobziran....i u sebi umirem od smijeha....jbga  bila je kolateralna zrtva moje zlocestobe:) Super je bilo s njom se penjat, imali smo lagani tempo, fotkale se odmarale i nakon nekih sat i pol dosle do nekog sela. Tu nam je super doslo kupanje i malo odmora jer je stalno bio uspon. Mislile smo da smo blizu plaze i nastavile dalje, kad ono jos veci uspon, strmije i sklisko....a ja se izula bosa jer mi je lakse po tom blatu i pijesku bosa.  Opet smo se penjale i spustale nekih sat vremena i dosle do neke druge plaze...gledamo plažu...komentiramo da to nije ona sa slika, vec umorne i lagano devastirane jer smo mislile da smo nekaj fulale, pitamo nekog cicicu u birtiji gdje je plaza LM, veli on jos ovo brdo i nekih pol sata hoda. A kaj sad kad smo dosle do sim ne odustajemo, ubijemo jos to brdo i napokon se pred nama ukaze tropski raj, kilometrima duga plaza, bijelog pijeska i  tirkiznog mora, s palmama i drvecem...prekrasno. Bacamo se na pijesak i na zasluzeno kupanje u ocean, skacemo u valove koji su ogromni, gledamo surfere na daskama, pijemo pivicu...bas je sve onak kak treba biti. 

treking kroz prašumu

prva plaža na koju se spuštaš niz stijenu konopom

praia de palmas

praia de palmas

praia de palmas

papa štrumf...jel ima još puno

još malo trekinga kroz prašumu nakon bućkanja

Lucy 

i opet naravno rijeka i njeno ušće na plaži

Mangues

Pouso, mjesto od kud voze brodovi za LM....i još samo ovo brdo iza do cilja

i napokon....Lopez Mendez

LM

LM

Moi na LM beach

 Nakon nekih 2 i pol sata uzivancije vracamo se u selo i uzimamo barku do Abraoo. Jos malo uzivanja na drvenom jedrenjaku i suncanja i onda trk u hostel po ruksak, brzinski pozdrav s Lucy i trk natrag na drugu barku za Coincerao de Jacarei. Stigla sam ulovit onu u 17.00. Chillam na brodu s vjetrom u kosi...mislima tisucama milja daleko i sretna sam. Ovaj je otok bio pun pogodak, pravi raj na zemlji, trebao mi je bas na samom pocetku puta da se opustim. 
  U CJ pratim ekipu do stanice busa koja je fakat blizu i cekam bus. Dolazi neki kombi i nudi nam prijevoz do Ria za 30 riala. Vidim ja vecina ekipe pristaje i ulazi unutra pa udjem i ja. Racunala sam ovo ce biti brze jer ne staje do Ria po stanicama. I fakat je brzo dosao u Rio ali na ulasku u grad odjednom kombi stane....riknuo...svi van. Ja gledam kaj bu sad... ekipa cool, nitko se ne uzrujava, cekaju, a neki decko iz Sao Paola koji je bio s curom stao na cestu i stopira buseve. Uspio je zahaklat neki kombi opet do prve stanice  podzemne i ja i jos jedan par iz Argentine i jedna cura im se ustekamo, uskocimo u taj kombi, usput taman vidimo neki sudar pred sobom, al ni na to se nitko ne obazire.dalje se prebacimo u podzemnu, dobrih 20 stanica do Copacabane. Taj decko i cura su Brazilci i isto su isli na Copacabanu pa su me na kraju otpratili do ulice di je bio apartman koji smo zrentali. Uglavnom stigla sam kasnije, ali sam upoznala simpa ekipu i dozivjela pravu avanturu na putu u Rio. 

Conceicao de Jacarei

  Apartman je na odlicnoj lokaciji, prvi red do Cope, 12 kat, prekrasan pogled. Da bi usao u app moras dati ostisak prsta, nisam mogla vjerovati koliki security imaju. Ekipica iz Zg me docekala polumrtva vec u krevetu. Oni su jutros doputovali i strgani su, tak da nis od naseg izlaska veceras, sto mi je zao jer imamo samo tri noci u Riju. A opet nisam dovoljno hrabra da sama izadjem, a i ne znam di...tak da mogu samo gledat Copacabanu kroz prozor.