Indonezija- Bali- Ubud

30.7. Bali- Ubud

 Dizemo se malo ranije, kavica nas vec ceka na stolu, narucujemo palacinke i omlet i voce, omiljeni nam indonezanski dorucak. Sinoc smo sam dogovorila prijevoz za 500 000 rupija do Gilimanuka, ima oko 4 sata voznje. Jutros rentamo skuter da mozemo sto vise obici, jer imamo fore do 13-14h, tada krecemo na trajekt. Skuteri su im mrak, idu ko metak, pale iz prve i uz brdo super vuku, ja na takve nisam navikla, moj se gasi na semaforu a uz brdo moram spolegnut da se uspine popet. Obilazimo palacu, koju preuredjuju, pa se ne moze uci u svaki dio, neki djecaci uce tradicinalni ples u palaci pa malo gledamo. Preko puta palace je trznica, tu se najvise zadrzavamo, uvijek su mi trznice fetis na putovanjima, raznolikost boja i mirisa, egzoticno voce i povrce, pilece glave, sarene haljinice, suveniri, zacini...napokon kupujem suvenire, za svoje curke neke topice i kratke hlace kaj svi tu furaju, narukvice i Budinu glavu za terasu. Ima prekrasnih ukradnih predmeta od drva, po tome je Bali i poznat, tesko je odoljeti kupovanju, al tko bu to teglil po ruksaku. 

 Ponovno me odusevljava ovaj balinezanski stil, u Ubudu su kuce jos ljepse i vrtovi jos privlacniji, a zelenilo rizinih terasa da je neki smirujuci ton. Cijeli grad fino mirisi po cvijecu i mirisnim stapicima, bas sam se navukla na Ubud i zao mi je sto nemam vise dana za gustanje. Zapravo mi je Bali cijeli po mojoj mjeri, ovdje bi trebalo doci ipak malo duze na uzivanje.

 Vozikamo se po ulicama, dosli smo do Monkey forest, sume majmuna, velikog parka prepunog zelenila i makaki majmuna. Ne ulazimo unutra nego samo malo slikamo majmune. Dosli smo i do rijeke gdje su se skupili neki hodocasnici koji su spustali darove niz rijeku u onim malim pletenim kosaricama koje stavljaju pred svaku kucu. Na kraju smo otplahutali do dijela koji se zove neki ridge, ugl. tamo su beskrajne rizine terase i lijepo je za setnju. Vrijeme nam je da vratimo skuter, tipa naravno nema, pa idemo po ruksake i pojest nekaj kod neke tete na stand  di smo vidjeli da je guzva, opet neka varijanta rize. Topim se polako od ovakve klope.

 Taxista nas ceka kak smo se dogovorili i vozi do trajekta. Prekrasan je krajolik kroz koji prolazimo, uglavnom rizine terase, ili polja kukuruza i povrca, pa secerne trske. Puno je obradjenih povrsina, i svako selo nekaj uzgaja. 

 Ukrcavamo se na trajekt koji vozi kratko i kosta 6500rupija, ali dugo cekamo da pristane na Javi. Na brodu me malo lovi frka kak cemo dalje jer je noc, a ja bih voljela da nocas idemo na vulkan Ijen. Uopce ne znam kak cu to izvest, malo pricam s ljudima na trajektu al mi to bas ne pomaze. Vec na izlasku iz luke vidim neku agenciju i idem pitat jel imaju kak za nocas, frajer mi lijepo sve objasni i veli cijenu, al mi se cini malo previse. Dogovorim se da cu mu se javiti kad nekaj pojedemo. Al sad sam puno mirnija jer znam da je sve izvedivo. Opet na standu kod neke tete jedemo rizu al ovaj put s nekim finim umakom od kikirikija. Usput s nekim drugim tipom pregovaram za izlet i on nudi nocas smjestaj, prijevoz do Ijena , ulaznice i prijevpz do vulkana Bromo za 425000 po osobi. To mi se vec cini bolje jer imamo di biti do ponoci. Sad je tek 8 i umorni smo od voznje a ceka nas penjanje je cijelu noc. Idemo s njim do njegovog homestaya, vec ima neke ljude tam. Soba je horor bez prozora, tak da moramo imat otvorena vrata, ovi vani galame, od spavaja ne bu izgleda nis...al barem lezim na krevetu.

Rizine terase na putu do trajekta

Ubud, rijeka i hinduisti

Bakso juhica

Kod tete na gablecu

Terase na ridge walku Ubud

I jos

Ja na terasama

Hram

 Ubud

Ubud

Ulice Ubuda

Jos ljepsa ulica s ukrasenim plocnikom

Hram

Dvoriste

Jos malo terasa u samom Ubudu

I jos malo...

Stari na motoru

Terase u Ubudu

Monkey forest

Centar

Royal palace

Djecaci plesu

Royal palace

Nase dvoriste

Nase dvoriste

Trznica

Trznica Ubud

Ulica neka Ubud

Neke od soba u nasem hotelu

Ubud nocu

Zivahne ulice

Indonezija- Gili Air

27. 7. Gili Air

  Kakva zabluda sinoc...da idem spavati...nepredvidivi su putevi sudbine.
 Kak se sinoc zahuktala atmosfera u birtiji u kojoj sam sjedila i pisala, brijem da su cak na kraju pustali indonezijske cajke, taman sam se mislila pokupit, kad mi je uletio konobar da idem s njima na beach party. Ja si mislim, zakaj ne, popijem pice pa ak mi bu bezveze odem spavat...otok prehodam ukrug za vuru i pol, znaci ne moze biti daleko. Hodamo nekih dvadesetak minuta do mjesta, mjuza pici, house, trance, gutaci vatre na plazi, odlican muving. Lagano se bacam na rum kolu i cagica. Ekipa i stranci i domaci, manje vise svi strgani, travica, magic mashrooms, alkohol..narocito domaci...i to cure, zemlja zrak. Meni odlicna atmosfera i jos bolja mjuza. Na kraju ostajem do 3-4, onaj me konobar Anto otpratio do doma. Dragi je i simpatican, zgleda kao da ima 18, al veli da je 26, imaju mladolika lica. Uzima bicikl da se vrati, pa ja sjedam da se provozam, i na kraju padnem na zidic s bajsa..zgrebem lakat..koja ovca.

 Ujutro idemo na dorucak, jajca, placinka s bananama i cokoladom i voce..kavica, fino sve. Kod mog frendica Antona rentamo masku i dihalicu, i na plazicu. A plazica...raj. Ono kaj volim, bijeli pijesak, tirkizno more, okolo birtije. Montiramo se na plazu, bacamo fotosesn, i kupanjac.
 Ronjenje je ok, ima sarenih ribica, ali ne puno kao u Egiptu, ali sam zato vidjela kornjacu, ogromnu. I ronjala d njom sat vremena. Pliva pa zaroni, pa onim svojim kljunom trga koralje i nekaj jede iznutra, kak mi ke to bilp super...prvi puta plivam s morskom kornjacom. Otisla sam po starog da je i on vidi. Oko 3 popodne se oblaci, pa smo otisli nekaj pojest, a ja sam napravila krug po otoku. Skroz sr moze prehodati po plazi krug, a ima i puteljak uz plazu koji vodi oko otoka. Po njemu idu bicikli i konjska zaprega jer nema motora ni auta. Izabrala sam si neki birc na drugoj strani otoka i popila ice caffe. I lagano zapilotirala. Pocela je kisica pa se dizem i hodam dalje. Vec je mrak, skupljam starog i idemo nekaj pojest, ovaj put u nasoj birtiji su zauzeta lijepa mjesta uz more, pa idemo u neku drugu...losa ideja, klopa bezveze, okus nikakav. I na kraju mi jos pozli. Danas definitivno spavanje.

Frendic Anton

Gutaci vatre

Party

Kokowa bungalow- bazen

Kokowa

Kokowa

Plaza...rajska

I jos

Me happy

                                                        Gili Air i najljepša plažica

28.7. Gili Air

Opet fini dorucak, pa plazica, ovaj put rentamo lezaljku...pa je gustanje na najjace. Opet kupanjac, ronjanje..klopica, setnja...totalni odmorko. Mogla bih ovdje ostati, mogu se zamisliti tu, bosa i gola po cijele, dane, setnje, kupanje...to bi bio zivot, al na nekih mjesec dana dok se skroz ne poravnam. Jos jedan otok na listi tropskog raja.

Pogled na Gili Meno

Plaza na drugoj strani otoka

Bakso juhica

Zalazak na koji svi briju

I jos

I jos

30.7. Gili Air

Zadnji dan na Giliju, fali mi jos koji dan da uzivanje bude potpuno, jos koja setnja ukrug oko otoka, kupanjca jos malo i jos malo odmora. Imamo cijelo jutro za gustanje, pa rentamo opet lezaljku i pijemo ice caffe. Kod neke tete sam ubola super klopicu, rolice sa umakom i neku rizu, djabe skoro, tak da ofmah i gablamo. Kupanjac je mrak, ali se kasnije naoblacilo i pocelo puhat tak da je odmah i zahladilo. Sad bu mi lakse otici. 

 Na brod naravno cekamo bar sat vremena. Kisa je pocela tak pljustat da nemremo mrdnut ispod nadstresnice u luci. Taman prestaje kad na ukrcavaju u camce do Lomboka, i tam opet u brod za Bali. U Padangbai dolazimo vec po mraku, trpaju nas u kombi i voze u Ubud. Dugo vec nisam putovala ovak ko kofer, ali na Baliju je jednostavno prekompliciran javni prijevoz, a ovaj organizirani nije skup, al i s njim se gubi puno vremena jer stalno nekaj cekas i stalno te prekrcavaju. Al bar nis ne moram mislit i dopeljaju me uvijek do kraja. U Ubud dolazimo iza 8 navecer, lako nalazim nas smjestaj, u samom je centru blizu Palace. Zove se Kabera bungalow Ubud, nocenje s doruckom 10 eura za dvoje. Dorucak solidan, a soba korektna al krasno dvoriste, malo no super uredjeno, neke sobe izgledaju kao hramovi, imaju bazen, fontanu, ribice, ptice. Bacamo ruksake i krecemo u istrazivanje Ubuda. Grad je vrlo zivahan i nocu, hrpa restorana uredjenih sa stilom, kafici, butici. Najvise me fascinira arhitektira, kuce su prekrasno uredjene i izgledaju kao mali hramovi, a tek dvorista, puno cvijeca, zelenila, fontana. Grad mi izgleda kao iz bajke, a kaj je najvaznije ima neku dobru vibru koju odmah osjetis, neki opusteni, sofisticirani, umjetnicki filing, taj hindu opusteni ritam zivota. Citala sam razlicite komentare o njemu, neki kazu da nije nis posebno, a meni je sad fakat drago da smo odlucili tu prenocit, i ulovit bar malo te dobre vibre koju ima grad. 

 Setamo i usput pregovaram oko taxija za sutra koji bi nas trebao odvest u Gilimanuk, luku iz koje idu trajekti za Javu. Kod nekog čičice na standu kupujemo rizu s nekim umacima, opet za sitne pare, upoznam tu nekog decka taxistu koji mi je sve objasnio kako do vulkana Ijen jer je rodjen u blizini. Malo smo skrenuli u brdo, jer je cijeli Ubud na obroncima planine, i naletili na rizine terase, po kojima je grad isto poznat. Odmah iza kuca i vrtova sve je puno zelenih rizinih terasa. 

 Vidimo neku pizzeriju koja jos radi i pitamo jel mozemo popit pivicu, ona kaze zatvaramo za deset minuta, a mislim si to se nekak rastegne na pol vure, al to sam si samo mislila, za 10min zenska stane kraj mene i ceka da popijem i da se dignem, ko strazar, a jbga sami smo si krivi, nije svugdje kao kod nas da te u birtiji cekaju da popijes. Nis, vrijeme je da odemo na spavanje.