Skandinavija u tjedan dana-Stockholm

22. ožujak. 2010.
UFUR
Nešto se slatko sprema, u ovoj financijskoj krizi kroz koju prolazim ( ja i milioni drugih) uspjela sam iskopat neko putovanjce, iako sam sebi i Tomi obećala da ćemo malo stat na loptu jer moramo shendlat dugove.
Ali životinja u meni je proradila već nakon Nove godine kad sam ekipno, sa djecom i starim i burkijem otišla na 4 dana u London, vidim može se to, ako malo stisnem. I tako stisnem ja i naletim na jeftine karte Ryan aira iz Zadra( svaka čast, sad leti čak na 11 destinacija, iako samo od proljeća na dalje), i tako ja naletim na karte za 10 eura u jednom smjeru za Štokholm i isto tako 10 eura iz Osla za Zadar, namrdam starog, nije mi puno trebalo, i nakon nepunih 12 sati karta mi je v žepu. E al onda surova realnost, počnem surfat da nađem smještaj kad skužim da su to najskuplje zemlje u Europi, pa naravno, kad je bal nek je maskembal.
Ma malo ćemo zašarafit, pit pivu iz dućana, jest piceka pred dućanom, preskočit skupe izlete, al idemo. Bar ćemo vidjet vikinške gradove sjevera.
Štokholm-Kopenhagen-Oslo- here we come.

31.03. 2010. petak Stockholm

Došao je i taj dan već nije bilo daljeg putovanja punih 8 mjeseci, hrđam(London se ne računa, to je ko doma). I tako odradim ja svoju šihtu, čak odrvim i pol sata sjednice i taman se spremam kidnut jer me ekipa već čeka u autu na parkingu, hvatam kvaku kad kroz dvoranu Šefica zagrmi Tašner!!!!! Kao da me grom strefil samo sam protrnula i ovlaš odgovaram kao da nije ništa neobično brisnut nasred sjednice. I ležerno izlazim, a srce lupa ko ludo, kaj baš ja uvijek ko prstom u govno, moram umjesto bit nevidljiva kad bježim malo ranije, raspravljat na vratima tako da ako netko nije dobro vidio da idem može sa sigurnošću to primijetit.
Ekipa nestrpljiva, Tomo nas pozdravlja on ovaj puta ne ide jer je krenuo sa frendom u biznis i tek se uhodova pa ne može nikam. Al zato 3 krvnom vezom zahaklane skitnice imaju spremne ruksake, naravno poluprazne, 2 gaće, 3 čarape tak da imamo kaj prat po umivaonicima, i vješat ekipi u spavaonicama po radijatoru svoje prnjke, posteljina, jedna vesta i to je to.
Do Zadra smo išli s mojim autom, ostavili ga na autobusnom kolodvoru, besplatni parking, ukrcali se za bus za aerodrom (25kn u jednom smjeru) i već u duty kupujemo mazivo, jer smo čuli da je skupa cuga, pa bolje da se pripremimo za hladne dane.
Let traje 3 sata, moj kronični strah prestaje tek kad dodirnemo tlo, i naravno plješčem ko malo dijete od sreće( tolko letova i tolko straha, odneslo bu mi pol života) . Na aerodromu Skavasta(Stockholm) smo oko 23 al čekamo bus da krene dobrih sat vremena, i podmazujemo, u tu je još uvijek snijeg, a i debela zima. Na kolodvoru pitamo ekipu da nas usmjeri prema starom gradu, jer je tamo blizu naš hostel Gustaf af Klimt, brod.(20 eura noć u 4 krevetnoj kabini).
Za nepunih pol sata nalazimo naš brod usidren kraj starog grada, izgleda ok, al hrpa galebova kaj dreči ne obećeje mirnu noć, hvala Bogu na čepićima za uši.
Soba je ok super čista, samo mala, ipak je to brodska kabina, wc i tuš kraj vrata, isto čisto, mila majka. Veceras ne idemo nikam jer smo umorni od puta samo se strovaljujemo svaki na svoj krevet i hrkanje.

naša kabina, dok se jedan kreće drugi miruju, važna je koordinacija


01.04. Stockholm

Spavali smo ok, al me pred jutro probudila neka buka, odemo do restorana popit kavu i maznut one mlohave sendvice iz ruksaka, zavalimo se kraj prozora da uzivamo u pogledu na rijeku i Gamla Stan kad kraj prozora neki brod busotina. Ok nista nas ne moze iznervirati, gledamo na drugu stranu, a kisa lijeva ko iz kabla, lijep pocetak. Pitamo se koji nam je k.... ovo trebalo, da se smrzavamo po Skandinaviji a mogli smo doma mazat sunkicu za Uskrs, i teramo jedan drugog da krenemo na tu kisurinu.




pogled na bušotinu s broda


pogled s vedrije strane, na stari grad

Jos malo avanturistickog duha u nama ipak nas digne iz suhog i toplog brodica i potera van. Taman kisa pocela prestajat, i vraca se osmijeh na lica, pa mi smo na sjeveru!!!!!
Prvo GamlaStan, stari grad smješten na malom otoku, sa uskim ulicicama koje se nisu promijenile od 17 st. , i uskim kucama raznobojnih fasada, tamo su dvije crkve Tyska Kyrke( kyrke su crkve i ta nam se riječ jako svidjela, i Svenska-Švedska, a burkiju i šveđanke), i Stor kyrka čini mi se katedrala iz 13 st., i uz kraljevsku palaču je finska kyrke. Na Gamla Stanu je i kraljevska plača, sa stražarima u kućicama, poznata po zbirki kraljevskih dragulja.U palaču nismo ulazili samo smo obišli izvana i naravno slikali se sa čuvarima u smiješnim kapama i cipelama sa manžetama.



sa kraljevskim stražarom




Kraljevska palača




Gamla Stan


Gamla stan






Strotorget


burki u telefonskoj govornici



kuće ukrašene za Uskrs


perje s kojim ukrašavaju kuće

Super je tumarati uličicama i gledati kuće i vrata ukrašena perjem za Uskrs. Glavni trg na Gamla Stanu Stortorget mjesto je koje je obično na razglednicama, crvene i žute kuće jedna do druge a ispred kafići. Mrak. Na Stortorgetu je i Nobelov muzej, niš posebno al bio je besplatan pa smo malo prošetali kroz njega, uglavnom su slike svih nobelovaca koje se vrte na plafonu, pa nobelovci iz 2009.






Nobel muzej


pazi ovu vještinu


Puno nas je više zabavio frajer u kamionu koji je pokušao skrenut u usku uličicu, i na kraju iz 3 pokušaja i uspio. Prošetali smo i glavim ulicama Osterlanggatan i Vesterlangatan u kojima su dućani, galerije, restorani. Lagano smo od mirisa već ogladnili. Bilo je dosta buffet restorana(jedi kolko hoćeš, naša omiljena doza hrane), i po iznenađujuće dobrim cijenama od 50-60kn(75sek) kineskih, azijskih,. indijskih, švedskih... i to po samom centru. To nas je razveselilo jer smo se bojali da će klopa biti skupa. Naravno da nismo išli probat švedsku hranu, malo smo bauljali i na kraju završili u nekom azijskom restaču preko puta glavnog autobusnog kolodvora blizu Hiltona. Klopa mrak, indijska, tajlandska, sushi, kineska, i još dobiješ i cugu, za 50 kn, samo kaj su to cijene do 16h, za ručak, večera je skuplja. Pao je takav masakr po sushiju, da se sve prašilo, pa malo tajlandske pa.... otkopčavanje remena. Pravi smo Balkanci, to mi volimo.


nema disanja, samo gutanje





ispred autobusnog kolodvora, blizu restorana

Siti i sretni otkotrljali smo se dalje u istraživanje grada, pa smo tako naletili i na gradsku vijećnicu, primjer nordijske arhitekture iz doba romantizma(pročitala u vodiču). Vijećnica je smještena kraj jezera Malaren uz Baltičko more na čijim otocima(njih 14) je zapravo smješten Štokholm. Na kraju smo završili u Drottinggatan, shopping ulici iz koje su me ova dva lihvara brzo potjerala, da slučajno ne bih ušla u koji dućan, dobauljali smo i do nekog parka, na kraju te ulice do Observatorija, bacili se na klupe i uživaio u suncu koje je izašlo. Već je bilo debelo poslijepodne i dogovorili smo se da idemo do otoka Skeppsholmena, to sam ih ja namrdala jer sam zabrijala da su tamo zečevi, a to mi se pobrkalo s Oslom,jbg dešava se. I tako smo tražili zečeve, mrmljali da vodiči lažu(a ja kriva) i uživali u šetnji uz obalu. Na Skepsholmenu, su neki muzeji sa skulpturama(moderna muset), jedna kyrka, i na malom otoku Kastellholmenu koji je spojen s ovim je neka stara utvrda, kaštel. I super se pruža pogled na tivoli, kraljevsku palaču...I vidjeli smo ledenjake kak plutaju, i čudili se ko pure dreku, jer je već 4 mjesec a led još pluta po jezeru.

vijećnica


neka kyrka i grad


Drottninggatan -shopping ulica


nekaj kaj mi se svidjelo, valjda ona kuća iza




kaštel na Skeppsholmenu


pogled na kraljevsku palaču



kraljevska palača i Stor kyrkan

pogled na Tivoli zabavni park al nije radio

Već dobrano umorni ubili smo oko na pol vure i starog ušuškali na spavanje a burki i ja u život. Ovaj put smo otišli na drugu stranu prema Sodermalmu, gdje je zapravo brod bio usidren. Dobro smo se napatili dok smo se penjali po nekom brdu do Sodra teatra, niš posebno i na kraju nabasali na Gotgatan, ulicu punu kafića i škvadre. Taman smo to tražili, izabrali smo neki fensi bar, zapravo nisam ja nego burki je biral, pred tim su stajale dve žute dooobreeee, pa smo morali u taj na pivu, a ono veselja piva 55 kn, jeeee. A frajeri gadniji od gadnijih, žuti s prćastim nosićima, to prolazi kod treba al kod frajera, koma!!!!! Pocuclali smo naravno samo tu jednu pivu, i na ćorku.

02.04. petak Štokholm

Za danas je u planu bio Skansen, muzej na otvorenom na otoku Djurgardenu. Muzej je pun pogodak, lagano smo prošetali od hostela uz obalu do Djurgardnena, nekih pol sata. Ulaz je oko 60 seka sa studenskom a 80 bez. Odlično su to osmislili, autohtone kućice iz raznih dijelova Skandinavije, životinje koje tu žive, stari obrti smješteni u tim kućicama, ideja mrak, da vidiš kako je izgledao život nekad i kako se živi izvan grada. U svakoj kući netko nekaj radi i prodaje to, npr. pekar sa nekim friškim, finim pecivima(mljac), pa staklar radi ukrase od stakla, pa neki od metala...U svaku kućicu možeš ući i gledati kak rade, najveća guba je bio frajer koji radi staklo.

šetnja do Djurgartena uz obalu Strandvagen gdje su usidreni jedrenjaci

neka vila prije ulaza u Skansen

Naturiska muset-tu nismo išli unutra

Skansen

Skansen

Onda imaju životinje koje tamo žive po selu i u divljini, medvmene su uzapravo samo zanimali sobovi, to je bio jedan od razloga zakaj sam išla. Malo sam se zrazočarala jer ih nisam mogla dirat, krmci su spavali i nisu se htjeli dići, al zato me oduševilo kak su veliki, kad leži zgleda ko moja kutna garnitura u dnevnom boravku-mrcine su skroz fora. Imali su i tuljane, psove, sjeverne jelene,medvjede al neku čudnu vrstu kaj živi na drveću:-). Uglavnom to nam je bilo skroz guba, da su bile curke uživale bi. Možeš virit i ući u kuću, ljudi su obučeni u tradicionalnuodjeću, kuhaju na starim šporetima, šivaju. Imaju i kuće u kojima žive Sami,Laponci sa sjevera.

ovo je složil netko sa dobrim smislom za humor

tuljan

mrcina- sob

nova vrsta medvjeda

kućica iznutra

čovjek radi vazu od stakla

Vasa brod

manja replika Vase

Na Djurgardenu je i Vasa muzej a to smo isto imali u planu.Ulaz je za studente 40ili 5o seka, inače 90 seka,i u muzeju je brod, stari jedrenjak koje je potonuo prije nekih 330 godina i dugo stajao u Štokholmskom podmorju, dog ga nisu čini mi se 60 izvadili i restaurirali. Guba je vidjeti nešto takvo, jer kod nas nema takvih starih jedrenjaka, i tako očuvanih, šteta je kaj nemožeš ući na brod nego samo gledaš izvana. Ali zanimljivo je za pogledat. Već dobrano gladni, potegnuli smo prema našem azijskom restoranu ali je cijena danas bila dupla, jer je blagdan????, i na kraju smo završili u Mc-dreck, na cheeseburgerima, a najbolji dio je da smo se vraćali natrag pješke opet do Djurgardena jer su nam se tamo svidjele birtije uz vodu, naročito jedna na splavu uz sami most. Krepani i bolnih nogu uvalili smo se na lounge fotelje, pokrili s dekicama, i uživali u popodnevnom suncu i kavi za 25seka. Al vrijedi svake seke, filing je odličan, svi se Šveđani ispružili piju šampanjac ili vino, uglavnom se zabijaju i betoniraju vino s žesticom, rijetki kafenišu al svi pod dekicama i ko gušteri. I naravno gay par koji je bacio oko na burkija, i nježno mu mahao kad smo odlazili. Stari i ja smo mu krv popili!!!!

uživanje na popodnevnom suncu na rivi Strandvagen

i Mrki uživa iako se ne bi reklo

Nakon dobre 2 ćuke, kad je Sunca nestalo, sva sreća jer bi još sjedili tamo, digli smo se i otišli do Sodermalma, da vidimo malo kak je po danu i da nekaj bacimo u kljun. Prošetali smo opet po Gotgatanu, prošli neku piceriju, i na kraju naletili na neki arapski fast food, sa kebabom i inim oblizekima, pakiranim u ogromne porcije, i hrpom škvadre koja je dolazila i tu klopala. Cijene ok oko 35 kn porcija al velka da bi se i mi požderuhi posramili. Iskustvo koje smo stekli u Egiptu govorilo je kad vidiš puno ljudi oko klope, tam, se jede, to je to. I nismo pogriješili, kebabi samo kaj nam nisu iz vuha počeći virit kak smo se najeli. Imali smo u planu odšetat i do one kupole u kojoj je knjižnica, al nakon klope nismo bili sposobni, jedino kaj smo uspjeli oteturat do dućana po pive(Elephant- dobraaa) da potrošimo seke koje su nam ostale. Nismo bili ziher dal se smije cugat po cesti, al nije nas to previše smetalo, samo se stari ukenjal pa se skrival, jer mu se činilo da neka 2 murjaka gledaju baš njega. Ziher.

Ovo je bio lijepo skončan izlet u Štokholm, koji nam se bome svidio, nekima zbog Šveđanki, nekima zbog klope, a nekima zbog terase na kanalima i na Suncu, i šarenih kućica.

U 23 smo lovili bus za Copenhagen sa glavnog kolodvora, karta u jednom smjeru Swebus 467 seka, 400 za studente, da sam je ranije kupila bila bi i jeftinija. Busevi ok, al krcati, valjda zato jer je Uskrs i praznici pa svi nekam idu. Nadala sam se da ću se razvuć na dva sica, al niš od toga, s grintavim burkijem sam sjedila do kraja, srećom da sam na ovim putovanjima naučila spavat već i na stojećki.Spavala ko beba do Copenhagena.

Dubrovnik, Madonna i Crna Gora

Tu je sve počelo, 19.09.2008, na Brkinoj veselici, na dan kad se rodila mala Korina. Nakon jedno kile ćevapa i litre gemišta pao je dogovor; idemo na koncert Madonne,Hana je otpala a ja upadam i naravno samo ženski dio sa slike, bez Brke, on je sad imao pune ruke posla( pelena).
Slajka je nabavila pressice, Žvana organizirala smještaj kod nekog rođe u Dubravniku i app u Budvi, rent-a-car, avion; carice, a ja sam samo trebala smislit pare za provod, što meni čarobnici financija nije bio problem.
Juu- hu, polićemo sa Plesa i nakon pol sata i nekoliko prožvakanih paprenjaka, nije bilo okrugli bombona, već slijećemo u Dubrovnik i utrpavamo se u bus do grada. Vani kasno, mrkli mrak, al koga briga tu smo.
Taman se već vidimo na nekoj cugici kad autobus staje, što je- ništa rikno, al ni to nas nije iznirviralo, već u zajebanciji i dobacivanjima, čekamo rasplet situacije. Nakon više od polsata prekrcava nas drugi bus i vozi u centar.
Istovarili smo se kod Žvaninog rođe, i raskomotili, i naravno pravac u Grad.

Kako je već bio skoro 10 mjesec i neki lijevi dan po gradu su bauljali uglavnom turisti. Naletimo u neku birtiju koja još radi, skupila se tamo neka ekipa, mladci iz hostela na katu i lagana zekica, par gorkih i par piva...


pred birtijom u Dubrovniku

Pristojno načete i dobro raspoložene krećemo na ćorku, jer nas je ujutro čekala vožnja do Budve, i navečer Madonnin koncert pa se šparamo. Naravno da smo se probale popet na onaj stupić na Stradunu, za koji je vezana legenda... ono ak uspiješ gore stajat onda buš nekaj.... nemam pojma kaj.(zub vremena, ili onih par gorkih).



Slajka diže moju nimalo laku rit


25.09.2008. Budva
I tako ujutro sjedamo u rent-a car, srebrnu strijelu i pičimo za Budvu. Sve teče ko po loju do crnogorske granice. A ne nije gužva nego Crnogorci.
Stoje tri auta, već trljamo ruke da ćemo malo čekat kad ono ni manje ni više nego cijeli sat, već nam je i zajebancija na radišne Crnogorce prisjela. Napokon prođemo čiku s granice uz par upadica al vrlo pristojnih da ne bi umjesto na koncertu slušali Madonnu na radiju. Vouimo se uz obalu i nha kraju ukrcavamo na neki trajektić koji skraćuje put oko zaljeva.


na našem karu


Žvana zajahala STOP- jel to neka simbolika?!


tribine za koncert u pozadini

Stižemo u Budvu bez većih problema, slikamo se kraj tribine, dižemo akreditacije u nekom super luksuznom hotelu,i tražimo smještaj u nekom apartmanu. Našli na kraju takav apartman da ti pamet stane, sve novo, super uređeno, pogled na more ak se nagneš- mrak, jedino kaj nije baš u centru. Kuhamo juhicu od paradajza i neke špagete, i spremamo se. I ja naravno pametno izjavim da će nam bit vruće na koncertu jer se tamo divlja i tako mi polugole u 10 mjesecu do 1 u noći smrznusmo se ko ona stvar na p. Kaj su me curke klele, a jebi ga na onim koncertima na koje sam ja išla bacali smo se ko ribice i uvijek mi je vruće, al ovo nije bio koncert, to je bio performanse, nema bacakanja.
I tu naša do sada ležerna avantura počinje dobivat manje ležeran ton, sve zahvaljujući dragim nam Crnogorcima koji su takvi oganizatori da su valjda mislili da će Madonna organizirat saobraćaj u gradu u koji ulazi i izlazi jedna cesta. Prvo čekamo jedno sat vremena bus koji nas treba vozit do plaže na kojoj je koncert, onda taj isti bus stane u takvom čepu i ne mrda slijedećih sat vremena, onda mi vidno ispižđene jer koncert počine za 20 minuta, izađemo iz busa i krenemo tih 5 km pješke, onda se ukrcamo u neki drugi bus sa ekipom iz neke vukojebine u Sandžaku, kasneći na koncert već 40 tak minuta, i na kraju nakon dobrih 3 sata stižemo, j..u nas security ali se mi zahvaljujući upornosti, snalažljivosti i bahatosti uspijemo progurat do stagea. I tu zaboravljamo sve muke, jer su vrijedile svake minute koncerta te žene zmaja, na čije smo sentiše čagali na školskim čagama još u osnovnjaku, koja nam je bila idol cijeli jedan dio života, na čije smo hitove čagali utegnuti u uske strech traperice s pony repom još u clubu 88, i ostalim izumrlim klubovima, a bome i onim kaj se još ne daju(Saloon...). To je trebalo doživjet, vratit vrijeme i uživat. Pa kaj ak ne zna pjevat, kao da je to danas presudno.


Slajka sa svojom presicom


pogled iz apartmana snova


u busu


prije početka koncerta


wuuuu


i to je to


Madonna


Madonna

Nakon dobrih 2 čuke fenomelna čage, specijalnih efekata,pjesme, završio je koncert a mi smo se opet našle u moru ljudi i onoj horor organizaciji ili neorganizaciji nakon koncerta, i u nekom busiću, promrzle i spremne jedino za krevet, topli čaj i klimu al upaljenu na grijanje i molitvu da se ne razbolimo, i sve to naravno zahvaljujući mojim dobrim idejama.
Ujutro je Žvana dogovorila kavicu s nekim frendićem nju valjda da baciš u Sibir bi imala nekog frendića i tamo, ništa je ne smije iznenaditi.Prije kave smo se malo promuvale da razgledamo Budvu. Grad izgleda super, sličan našim primorskim gradićima, kamene kuće, uske uličice al vidi se da su se nekako digli iz balkanske sirotinje, i sve to zbog Rusa koji masovno ulažu i kupuju po gradu nekretnine. Čak su i natpisi na ruskom- što radi lova.
A i cijene su bijelosvjetske, do prije par godina to je bila jedna od jeftinijih destinacija, a danas se reklame za turističku ponudu redovito vrte na travel chanelu, i discoveryu, kava 2 eura, pa ti vidi. Al zato je mnogo lepo. Nakon kavice pao je i ručkić u nekom dobrom restoranu s terasom natkrivenom vinovom lozom i simpatičnim vlasnikom.


na nekim štengama u Budvi

stari grad Budva

Slajka zajahala top

primamljiva birtija na plažici

fotosešn on the beach

u ladovini

ma koja riba, nema klope do mesetine

Klopa je bila mrak, i akija i vino, i sve, al trebalo je polako krenut. Ono čemu se nisam nadala je da će ovaj put uljučivat je razgledavanje, znala sam da će biti lokanja, žderanja, bacanja po podiju i prženja na suncu. Vidi se da smo i mi malo sazorile, bilo je i vrijeme. Lijepo smo se uputila malo ranije prema Hrvatskoj i putem stale tamo gdje nam se sviđalo. Prvo smo otišle do Sv. Stefana poluotoka kojeg reklamiraju u turističkim spotovima, a poznat je po utvrdi iz 15 st. koja je sagrađena da bi se lokalne obitelji sklanjale pred Turcima. Danas je tamo neki luksuzni hotel koji nije radio kad smo došli- sigurno čeka nekog ruskog tajkuna da ga otkupi. Zatim smo prolunjali po Kotoru. Grad je onako mediteranski, smješten ispod Lovćena, u zaljevu Boka Kotorska, koja je zapravo fjord, to sam baš danas saznala, znači da mi onaj u Oslu neće biti prvi kojeg ću vidjeti. U Kotor se ulazi kroz gradska vrata koja su dio zidina koje okružuju grad, na padinama je nekih tisuću stepenica koje vode do tvrđave Sv. Ivana. Puno je palača, i crkvi. Pred crkvom Sv. Luke smo upoznali simpatičnog pravoslavnog popa koji nam je malo ispričao o povijesti crkve. Građena je u 12 stoljeću i prvo je bila katolička crkva a kasnije su je dali na korištenje pravoslavcima. U crkvi su sačuvane freske i ikone. Ukupan dojam o Kotoru, odličan. Polako je već pao mrak kada smo stigle do Perasta, još jednog mjestašca u zaljevu Boke kotorske, poznatog po malom umjetnom otočiću Gospe od Škrpjela na kojem je crkvica. Nismo puno razgledavali jer je bio mrak al smo zato dobro razgledali staru konobu na rivi i opleli po siru, maslinama i vinu.

Sveti Stefan

Slajka se uvukla u sarkofag


curke kod Svetog Stefana

ulaz u Kotor

tvrđava sv. Ivana u Kotoru

glavni trg u Kotoru

Kotor, jedna od crkvi

detalji -grad Kotor

Slajka i 2 Crnogorca


Perast- konoba



meza u konobi u Perastu

Stigle smo u Dubrovnik po mrklom mraku i popadale u nesvjest. Ujutro je Žvana morala vratit rent- car a zaboravila sam reći da smo imale sranje jer su nam intelektualci u Crnoj Gori po noći dok je bio parkiran auto maznuli tablicu, da ne povjeruješ. Žvanu smo poslali da to sredi jer smo znale da nema tog koji će nju nadjebat u pregovaranju. Kao što smo i mislile, sve je uspjela sredit.

Dokse naša prijateljica mučila i preznojavala oko auta, mi smo se uputile u razgledavanje- neko mora i uživat, dok se drugi muči. Popele smo se na tvrđavu Lovrijenac i malo istraživale. Prekrasan je pogled na grad s vrha. Nakon razgledavanja pao je red plaže, srećom bilo je još skroz toplo pa smo se razbacale po plaži ko gušteri, palo je i par koktelića za zagrijavanje.

Navečer nas je Žvana namrdala da idemo u neki jazz bar( čitaj đezba). jedva sam preživjeta tu muziku al Žvana me dotukla sa svojom pričom, poslije smo popile još cugu u nekom lounge baru u gradu. Sve u svemu ok.


Slajka škica veslače- mmm dobri


papa Štrumf jel ima još puno



Slajka baca bolls( valjda se tak piše)


pogled s Lovrijenca na Dubovnik



uživanje na plažici


fali još vjetar u kosi

neki cool kafić u zidinama mislim da se zove Rupa

još malo razgledavanja po gradu




neki spomenik, nisam se pripremila za sightseeing pa ne znam koji

Zadnji dan smo odlučile sjest na barku i posjetit Lokrum , mali otočić u dubrovačkom arhipelagu Elafita. Na otoku se nalazi botanički vrt, malo jezerce koje zovu Mrtvo more, nekoliko ostataka benediktinskih samostana, i na brhu tvrđava Fort Royal. Vrijeme je bilo promjenjivo pa smo malo ulovile sunca, a malo razgledavale, čak sam uspjela i okupat se po kiši u slanom jezercu.

Kad smo se vraćale u luci su imali neku feštu pa smo se uslikale s Rabljanima, a ja sam kupila neki kovani novac, uglavnom bilo je fora. Poslije nas je Žvana otfurala u neku super birtiju di smo se načele s rakijicama i utrpale se friganih ribica i salate- mljac. I to je bilo to, lagano pakiranje i let za doma, avantura je završila- ponovilo se da Bog da.

Slano jezerce na Lokrumu

moja malenkost na kamenoj obali Lokruma

cure na Stradunu


Rabljani i ja


super klopica, snimi zdjelu sa salatom, ko doma