srijeda, 4. siječnja 2017.

Mexico- Tulum- Valladolid

3.1. Tulum

Danas se budim u pol 6 i odlucim ulovit bus za Tulum u 6, kad sam se vec tak rano digla. Pakiram se u 2 min i za cas samna kolodvoru ali na salteru treba tak sahira da mi ode bus u 6. Neki mi je decko objasnil da mogu kolektivom do Playa de Carmen i onda uzmem drugi do Tuluma. I to je ispalo duplo jeftinije od busa, bus je 140 pesosa a ovo me doslo 35+40=75 pesosa. I ostavil me drito pred ulazom na lokalitet. Ima za hodat do prodaje karata ali to ionak svi moraju odhodat jer je ulaz malo dalje od glavne ceste. Ulaznica je 70 pesosa. Zamolila sam ih u officu da mi cuvaju ruksak jer nije bilo ormarica za iznajmit. 
Dan je prekrasan i jutros sam opet sretnija i mirnija malo...nadam se da ce ovaj red srece malo duze potrajati. 
Nisam do sad nis pisala o sigurnosti u Mexicu, ali osim onih sprehera kaj mi se nahitavaju vjerovatno jer sam strankinja, ja se osjecam ful sigurno, u Cancunu murje ko pljeve, naoruzani do zuba, na plazi, oko klubova, check pointovi po gradu i izvan po cestama. Na plazi imaju baggije s kojima voze okolp, cak su klepili nekog dzepara i furali ga u lisicama. Uglavnom za sad nemam nikakav osjecaj  nesigurnosti i straha, ni navecer ni po danu.  Veci strah mi je njihova voznja i prelazenje ceste koje je lutrija.
Tulum nije veliko nalaziste, i moram reci da nisam pretjerano odusevljena, ne mozes glavinjat po rusevinama jer su stavili uze kao ogradu, ima par kuca sa stupovima, cenote/ prirodni spremnik za vodu u vapnencu, velika kuca nekog starjesine, uglavnom ovo nalaziste je kultura Maja i datira negdje iz 16.st. zastitnica grada je bila Venera i to je bio trgovacki grad, ima zidine sa 5 ulaza, i isto ima mjesto gdje sunce tocno pada za solsticija, ljetnog i zimskog al ja to nisam skuzila. Razveselilo me vise od rusevina kad sam vidjela koatija kako kopa po pijesku i vjerovatno trazi kornjacina jaja.


Koati


Koati


Tulum

Tulum



Tulum









Cenote ispod kuce

Cenote






Tulum ruins



  Najbolja stvar na toj lokaciji je plaza, jer kad se umoris i uznojis od setnje po rusevinama, koja btwy ne traje duze od sat vremena, mozes se okupati na prekrasnoj plazi ispod stijena. 
Brzo sam se montirala na plazu i bacila u ocean, boja oceana na ovoj Rivieri Maya je nevjerovatna, tirkizno plava, a pijesak snjezno bijeli...pravi Karibi.


Playa Tulum


Iguane



Playa Tulum



  Kupam se ja tak i cvrljim na plazi kad skuzim u nekom trenutku da se ekipa komesa, kad ono 4 iguane bauljaju po rucnicima, i to dvije od najmanje pol metra duzine. Ovdje cu vjerovatno vidjeti vise divljeg zivota nego u prasumi. Oko 1 se dizem s plaze na lokalitetu i idem potrazit neku drugu di ima nekaj za jesti i piti. Uglavnom od ulaza vodi cesta prema plazama nekih 500m, ostajem na prvoj kupujem Coronu, odustajem od klope jer je skupo, sjednem na stenge u hlad jer ne daju da sjedis u bircu ak ne jedes, izvadim svoj cips i pitam se kaj bum stvarno samo na pivi i cipsu u Mexicu. Opet red kupanja, pa suncanja, pa po ruksak koji sam cekala pol vure da se neko pojavi i otkljuca vrata offica i izvadi mi ga, pa me zahaklal taxi da me vozi do kolektiva i jos mi objasnjava kak on sad ide za Valladolid za 130pesosa i da je on colectivo, a ja si mislim, aha daj ne zmisljavaj, samo mi hoce uzet lovu.

Iskrca me tip, kad ono stvarno idu samo taxiji i jos me drugi trazi 150 pesosa i jos moram cekat vuru vremena da se skupi nas 4, a jesam maler, tak mi i treba kad ne vjerujem ljudima. To mi se uredno svaki put desi kad sam sumnjicava, lako za 20 pesosa vise al vec sam mogla biti tamo. Dobro je jedino kaj sam uspjela pojest nekaj, nachose na standu, da popravim prehranu.
Sad se vozim u Hyundaiu, na meni spava Mexicanac od 100 kila, i jos jedan takav je sa mnom na straznjem sicu, vozac vozi formulu jedan, prestize sve zivo, a ja imam vjetar u kosi i osmijeh na licu, debelog Mexikanca na sebi...putovanje u mom stilu ...vec vidim kak volim Mexico.
  Stizem u Valladolid i Erica mi javlja da nema mjesta u njenom hostelu, setam oko glavnog trga u potrazi za nekim hostelom ali nista, sami ducani, galerije restorani i kafici. Grad je vrlo pitom, kolonijalne arhitekture, s velikim glavnim trgom na kojem dominira katedrala. Zgrade su zivahnim bojama, atmosfera je usporena, nema previse ljudi, sve je nekako opusteno.


Valladolid





Osim mene, jer mi je iscurila baterija na mobu, nemam vise pesosa i nemam di spavat. Malo me pocinje lovit nervoza dok glavinjam s tim ruksakom u potrazi za nekim hotelom. Ugledam neki kafic, izgleda zgodno, pored njega mjenjacnica, pitam decka koji radi unutra jel ima wifi..ima...taman mi sve sjelo. Osim kaj je kafic bas kafeterija i nema pive, pa cu danas morati promijeniti vecernji ritual, i umjesto pive i cipsa za veceru, popiti samo caj.
  Upoznajem se s deckom koji radi, zove se Enrique i velim mu da nemam smjestaj i on mi odmah nazove  hostel Candeleria da provjeri jel ima mjesta. Bavi se speleologijom, i tu udjemo u pricu, odmah me uputio kaj da obidjem sutra i objasnio da je Ek Belem nalaziste manje poznato pd Chicen Itze, ali vise rekonstruirano u izvornom obliku, da ima  pored njega lijepa cenote Xcanche. Cenote su spremnici vode u krsu, objasnio mi je da postoje stare cenote u kojima vise nema vode,  mlade koje su zapravo kaverne ispunjene vodom, nemaju otvor. Drvece korijenjem probija put kroz vapnenacke stijene da bi doslo do vode, kako korijen drobi stijenu krov cenote se urusava i postaje otvoren kao bazen, promjeri su razliciti po nekoliko desetaka, cak stotinjak metara. To su srednje stare cenote. Nekad i ljudi probiju svod dinamitom da bi dosli do vode. Voda je ugodna za kupanje, cista, a sve su cenote povezane vjerovatno podzemnim kanalima. Ima ih nekoliko desetaka tisuca na Yukatanu. Ta se vrsta krza s povrsinskim pukotinama zove boginjavi krs, i tipican je za tropske krajeve jer se vapnenac brze topi zbog temperature.
Ugl. Enriqe me je spasio, tako je ljubazan, nasao mi je smjestaj blizu samog centra za nekih 200 pesosa, ispricao mi je puno zanimljivih stvari o mjestima za razgledavanje u okolici, uputio me prema hostelu...uvijek na kraju sve dobro ispadne samo kad smirim nervozu.

ponedjeljak, 2. siječnja 2017.

Mexico- Cancun, Playa Delfines

2.1. Cancun

Budim se u pol 5, nadjebala sam i sismise jutros. Internet ne sljaka, nemrem bauljat jer svi spavaju pa pisem blog u krevetu. Jedva docekam 7 da postave dorucak i da da ubacim u kljun kruh i pekmez...kak je covjek nekad zadovoljan s malo toga.
U glavi mantram kak da splaniram ostatak puta, pijem kavicu na terasi dok me komarci masakriraju.
Lijep pocetak dana, lovim bus  R1 za Zonu hotelera di su plaze i dok pricam na mob promasim stanicu za plazu Chac Mool di sam bika za Novu.
Mislim si,a jbga tu bar ima plaza ko pljeve..bum drugu upiknula, citam na karti Playa Delfines, zvuci dobro, velim soferu da mi veli kad smo tam.
Plaza je super, nema hotela preblizu kao na ostalim, tirkizno more, bijeli pijesak, pelikani love ribu, nigdje hlada.
  Ali crvena zastava je dignuta, mislim si fuck you i tvoja crvena zastava, zakuhala sam u busu, i pomalo da me ne skuzi spasilac ulazim u vodu...kak pase...
Cvrljim se i kupan, ne radim nista..malo mantram o zivotu...kak mi je zapravo lijep i kak sam sretna, umorna al sretna.
 Playa Delfines
 Playa Delfines


  Zove me Erika da je na onoj plazi na kojpj sam ja trebala izaci, pa se kupim jer mi je ionak dosta sunca.
Napokon izlazim na pravoj stanici, ubacujem dva hot doga u kljun kupujem nam pive i uvalim se ponovno na plazi. Pijemo pivu i nrem vjerovat da sam kupila pivu s lukom i ketchupom...nisam gledala etiketu a sve zgledaju isto..pokusavam to popit ali mi se zeludac dize..dakle piva s kecapom..fuck me.
Taman kad mislim da mi nis nemre pokvarit dan predvidjen za ljencarenje, pocne kisa, pa nakon kise malo emotivne drame, tugice, brige...
I tak...valjda je to zivot...red radosti...pa red tugice. Iako moram priznati je lakse biti tuzan u Mexicu.
Ne mogu odluciti kam cu dalje, voljela bih s njom ali ima mi itinerar u koji ne znam hocu li se moci uklopit a bas bih voljela s njom ici dio puta.
  Odlucujem pustiti sve i odluciti u hodu, iako cu vjerovatno ipak probat se s njom uskladit. Sigurno znam da sutra idem u Tulum, ujutro kad se dignem i da cu najvjerovatnije spavati u Valadolidu ak bu mjesta u njenom hostelu.

 Cancun

 Cancun

Cancun
Pozdravljamo se, a ja ostajem na plazi, pocinje pljusak, mislim drugi ili treci danas pa bjezim u neku birtiju di razvratni, pijani Ameri nekaj balave, kako se tako lijep dan pretvorio u dramu...u jednom trenutku si sretan i misls da imas sve a drugom se to raspline...prestaje kisa... setam uz ocean, slazem misli, osjecaje i svoj zivot.
Kupujem pivicu ovaj put dobru Soli omiljeni cips od chillija i limete, izgeda da bu mi glavna hrana ovdje piva i taj cips.. ubacujem jedan nachos sa standa i sjedam na plazu...vec je debelo noc...more polako skida s mene brige i dileme...volim more.





Mexico ...no tengo dinero

30.12
Mislim da mi je ovo najmanje i najbrze organizirani put, prije par dana ubola kartu Thomson tui Manchester- Cancun, za 380 eura, pa Zg- Manchester za 230 eura, rezervirala neki hostel u Manchesteru jer moram prespavat, i prvu noc u Cancunu jer je Nova godina...ispraznila sve racune do crvenog minusa, ostavila si opasno financijsko koprcanje kad se vratim...onako kako ja to samo znami to je to...niti znam kam i kaj bi....samo nek krenem...sama...treba mi malo sunca, odmora, avanture i adrenalina. A Mexico mi je vec odavno na popisu zelja. 
Sletjela u Manchester, tamo jos nisam nikad bila...ali Engleska uvijek moze proci pa makar i na jedno popodne; kucice u predgradju, shopping u Primarku, bozicni ugodjaj po centru, katedrala s beskucnikom koji spava pred vratima, pijani Englezi i napucani komadi s cipelama jedan broj prevelikim u petak navecer bauljaju ulicama u potrazi za zabavom, half pint beer u pubu s rockabili ekipom i muzikom, chips salt and vinegar...i padanje u nesvijest u nekom oronulom hotelu Merchants, nelosem, jeftinom u centru....odlican pocetak putovanja.



Neki fora pubovi u "tudorovim" kucicama

Manchester cathedral


Town hall






Dizem se u 6, dobar raspored letova imam, bez prevelikog napora, s odmorima i ne predugim cekanjima, a bas mi tako nesto i treba jer sam toliko umorna i bolesna da bih tesko podnijela dugacki put bez odmora.
Let je malo kvrgav pa u par navrata drzim cugu da se ne isproljeva po meni, vidim da se sve manje bojim letjeti, nestao je onaj strah i nervoza koja me prala u avionu, doduse prije puta sam imala putnu nervozu, ali strah od letenja sam izgleda uspjela pobijediti, znaci da tehnika... suoci se sa strahom i ponavljaj to sto vise...pali.
Uspjela sam malo procitat vodice u avionu i dobiti par ideja, Yucatan+ Mexico city ako ulovim jeftinu aviokartu do MC, ili Yucatan i Guatemala ak me ulovi nabrijanost ili samo Yucatan ak vidim da mi se vise chilla i odmara po plazama.
  U Cancunu cekam bus za centar, matematiciram da vidim da me nisu zajebali kad sam kupovala karte za bus u dolarima, ali nisu, tecaj je za 100$ dobijes oko 2000 pesosa, malo manje. Nemam bas neki budjet 500usd za 15 dana, i 100 eura u crnom fondu, kartice prazne...moram malo pripazit s parama...no tengo dinero.
  Vani toplo, vlazno, pao pljusak, ptice kreste ko lude...buka i vreva na aerodromu...o da...krenulo je:)
   Hostel mi je u blizini autobusnog kolodvora u gradu, ne u zoni hotela na obali... Simon hostel, 12$ noc u 20krevetnim sobama, bilo jedino slobodno za te pare na Staru godinu, briga me...vazno da ima ekipe za minglanje. Chekiranje teaje sat vremena jer babac na recepciji ne moze naci mail od bookinga...ok...moram usporit ritam...pa u Mexicu sam...to tu tak ide.
Ekipa u hostelu se montira za docek, predlazu mi da idem na trg pred neku palacu gdje ce biti muzika i vatromet, malo sam prestrgana za sve to, kupujem par Corona i neki ljuti chips s limetom, pijuckam, uskacem u kratke hlace i majcu i lovim bus za plazu.
A plaza kilometarska, sve hotelski kompleksi, vec ne 22h, di da sidjem nemam pojma i lovim se one izreke koja me uvijek dobro usmjeri...follow the crowd...i bingo...taman vecina silazi na nekom mjestu di su klubovi, i pristup plazi bez hotela.
Muzika tresti, ekipa namontirana, plesacice u tangama, bljeste reklame, mozes za sitne pare uci u svaki klub, fotkam tu euforiju i ubrzavam prema plazi, plaza duga, meki pijesak, sum valova na oceanu, ljudi sjede solo i u grupicama, piju i chillaju, nema ih previse, latino muzika...pun pogodan...prvo setam bosa po plicaku dok mi ocean pomalo spire sav teret s kojim sam otisla na put...sjedam uz ocean, vadim pivu i chips, pustam misli na slobodu...neke mi se svidjaju a neke bas i ne...ali mijenjam se izgleda...Sretna Nova godina.



Party u Congu, zona Hotelera



                          Plaza Chac Mool, Cancun


1.1.2017.
Ustajem ko sismis u 5.45 jer sam jos na europskom vremenu. Uzimam dozu preko moba protiv nedostajanja dragih mojih, doruckujem, oblacim kupaci i pravac Isla Mujeres.


Moj hostel Simon

Dok cekam kolektivo, kombi kaj vozi za sitne pare okolo, razgovaram s covjekom na stanici, jako je simpatican i susretljiv, on odlazi pa dolazi drugi...isto tako simpa...al kuzim da bi mi se uvalili spreheri...malo price i odmah kak sam lijepa...tra la la. Vidim da cu morat pripazit malo, izgleda da su tu plavuse u deficitu.
  Do Isla Mujeres vozi trajekt nekun pol sata-40 min, povratna karta 200 pesosa. Sjedam na palubu, van i pored mene sjeda cura...malo po malo pocinjemo razgovarati, zove se Erica, belgijanka, zivi u Bruxellesu, putuje solo, dosla dan prije mene, jednostavna, mlada, draga i simpaticna. Ide roniti na greben, sto mi se ucinila dobra ideja pa joj se pridruzujem, uvijek mi je draze s nekim putovat nego solk, bar dio puta. Cjenkamo se s ekipom kaj prodaje aranzman za ronjenje, uspijevamo se pogodit za 250 pesosa..sa 350 bez rucka.
Isla Muheres je mali otok, 7km dug, meni ima onaj karpski filing, lagani ritam, manja guzva, manje hotela, prekrasni bijeli pijesak na plazi, tirkizno more, palme, restorancici...nice.
Olupina

Roni se oko 3 koraljna otoka

Pelikan


  Voze nas prvo do olupine nekog broda, tamo nas iskrcavaju i jedan od njih uzima uze i vodi ekipu, ja gledam kaj im je, al kad smo krenuli i kad me potegnula struja bome sam se namlatila rukama da se odrzavam i da me ne odnese struja. Uistinu je opasno doci sam ronit tu, odnese te u sekundi, imaju uze na par mjesta da se drzis ali izmedju uzeta trebas plivat sam, malo me frka ulovila radi ruke s kojom ne mogu puno, ali uspjela sam ipak sama plivat i ronit.
Koralja nema puno, i nisu onako sareni kao u Dahabu, ali ima riba, i to dosta, plivaju za ljudima, ne boje se, i ima puno velikih riba, skuzila sam barakude, one plosnate okruhle riba, ma svakakvih ima. Uglavnom super iskustvo, al bome borba sa strujama.
  Poslije nas je odvzao da vidimo delfine ali u zatvorenom, ne izbliza, tam di ljudi plivaju s delfinima, i na kraju u neki restoran gdje je bio rucak. Mi nismo platile izlet s ruckom nego bez, ali je Erika isposlovala da dobijemo rucak, sve mi se vise svidja ta cura, stvarno bi mogle dio puta zajedno putovati. U moru kraj restorana imaju ogradjeni dio gdje drze jednog morskog psa, i mozes se slikati s njim za neki tips. Koliko god to bilo izrabljivanje zivotinja ne mogu odoljeti zelji i adrenalinu da ga drzim u rukama, ulazim u bazen i uzimam morskog cucka u ruke, koza mu je hrapava i cvrsta, uzbudjenje je veliko...pada naslikavanje...pravi sam turist.

Ja i morki cucak

 

Isla Mujeres











Erica i ja

Delfini, u kavezu



Plaza na Isla Mujeres

Grad i ulica s restoranima, Isla Mujeres








  Nakon izleta se bacamo na plazu, na sjevernom rubu otoka, a kasnije kad je pocelo prejako puhat odlazimo na Plaja de Norte jednu od najljepsih plaza u Mexicu.
Grad ima jednu zivahnu ulicu sa restoranima koji su prilicno skupi, al uspijevamo naci nesto za nas budjet...neke burrito ili tortilje i 2 pive za 85 pesosa.
Dogovaramo se da cemo se naci za dan, dva u Valadolidu i ici zajedno u Chichen Itzu.
Na trajektu je nemoguca guzva i cekamo sat vremena da se ukrcamo, srecom da smo dosle pogledat, jer smo mi planirale jos malo opusteno bauljat po otoku. Pitam se kad su svi ti ljudi dosli na otok da je tolika kolona za ukrcaj. Valjda i Mexikanci imaju praznike i vole ovo mjesto za odmor, a neki su dosli izgleda samo na jednodnevni piknik. Uglavnom kaos.
Uletavam u kolektivo, pivica i chips i corka.