Florida - Miami , Everglades i Key West

22. i 23. 06.09. Zagreb - Bratislava - London - Miami

Nakon pomnih priprema koje su trajale 6 mjeseci, bookiranja, žicanja da me puste ranije na godišnji na poslu, Tominog otkaza zbog toga što je otišao na godišnji, totalnog financijskog breakdowna zbog apartmana koji smo kupili prije 2 tjedna i zadužili se do ušiju, nakon debelog vaganja da li da idemo i uvalimo se u još veća govna ili da ne idemo i popušimo lovu koju smo dali za karte i smještaj; odlučili smo: Ko ga jebe, uvijek smo se nekak iskoprcali valjda bumo i sad- idemo. Dakle, ponovno Amerika.
Ovaj put sam napravila pizdariju jer smo morali potegnut vlakom do Bratislave da bi ušparali na kartama jer su najjeftinije koje sam našla do Londona bile sa Skyeurope iz Bratislave za London ( 1 povratna karta 50 eura). Pošto nema direktnog vlaka Zagreb -Bratislava morali smo do Beča,( karta za vlak oko 300 kn), pa iz Beča za Bratislavu ( karta skoro 200 kn-grrr da popizdiš). U Bratislavi je padala kiša pa nismo htjeli bauljat okolo, nego direkt na aerodrom. Tu sam već bila luda od svoje pametne, jeftine rezervacije i puta koji već traje cijeli dan a još nismo došli ni do Londona. Odluka je pala za ubuduće, nema više naokolo šalata, direkt najviše kaj je moguće pa kolko god da košta i nikad više skyeurope jer su promijenili red leta 3 puta i debelo kasnili u startu. U London smo došli kasno navečer, hitili stvari u hostel( Piccadily backpackers -noćenje oko 15 eura u 8 krevetnoj sobi, ok za prenoćit do par dana, lokacija mrak jer je u strogom centru), i odmah na pivu, u obližnji pub, pa u Oxygene, moj omiljeni bar na Leicester Squeru.
Rano ujutro pokupili smo se na aerodrom jer smo imali direktni let za Miami( American Airlines- 470 USD povratna karta bookirala preko expedia- cijena jebenica). I evo nas 23.06. u Miamiu!
Prvi puta kad smo bili grad nas je oduševio; prepun života, brija do jaja, more milina, i odlučili smo da to moramo ponovit i ostat duže 4 dana kad smo prvi put bili.

Miami iz aviona

Na aerodromu nas je zaplahnula ona draga tropska vrućina pomiješana sa vlagom. Lovimo bus za Miami Beach, a u busu se tamo uglavnom voze samo doseljenička sirotinja i mi.
Iskrcali se u Miami Beachu i sad tražimo bus za South Beach, bauljamo i blejimo okolo kad se zaustavlja neka ženska u autu i pita da nas poveze jer se sprema velika oluja. Mi nismo ni skužili da gotovo nema nikog na cesti a crni oblaci nam se nisu činili tako opasni. Ko dve lujke, sretni jer nas nije odnio uragan, uvaljujemo se u auto i pričamo sa curkom.

Ostavila nas je blizu našeg hotela. To je hotel Winterhaven na Ocean driveu u kojem smo bili i prošli put i oduševili se, mali hotelčić u art deco stilu po kojem je South Beach i poznat. Ubola sam neku akciju jer im sad nije sezona platiš 4 noćenja i dobiješ još 2 gratis ( koštao nas je oko 500 USD, s doručkom) i još smo dobili najljepšu sobuna 5 katu sa fenomenalnim pogledom jer im nije bila gužva. JU-HUUU. Hotel bombončić, ujutro fini doručak, puno voća i mašina za vafle koje sam ja najradije jela, popodne neka užinica, kuponi za cugu, ručnici i ležaljke za plažu, ma mrak.



Downtown Miami


Soba u Winterhavenu

Kiša je pala ali nije bila takva strašna oluja, i pošto ne možemo na plažicu izvlačimo iz ruksaka rum koji smo kupili na aerodromu u Londonu i slažemo si Cuba Libre koktelčiće i blejimo kroz prozor jer ne možemo vjerovat da imamo takav pogled i takvu sobu- nismo navikli na takav luksuz.



24., 25. i 26. 06. 09. : SoBe, Miami, Evergladesi

Drugo jutro rano zorom, jer smo još na europskom vremenu, bacamo se na doručak ko gladni tigrovi i ne dižemo od stola dok nas ne otkotrljaju ili dok nekog ne zašarafi. Jedva pokretni odgegamo se do plaže i uronimo u Atlantik. Odluka je da danas ne radimo ništa samo se praćakamo i uživamo.
Pošto tamo najčešće pada kiša poslije podne odlučili smo se nakon kiše prošetat South beachom po mjestima koja su nam se prvi put svidjela: Espanola Way, Washington i Collins avenue... i maznut pizzu u Pizza Rustica-najbolju pizzu na svijetu. Naletili smo putem na neku turističku agenciju i s frajerom pogodili tri izleta : Miami grad busom i vožnja brodom, Evergladesi i Key West , za 100 USD po osobi. Prvo smo mislili rentat auto i to odrađivat sami al smo skužili da će biti problem parking koji košta 25 USD dnevno, kao pol rentanja. Ovo se činilo jednostavnije.
Navečer smo otišli do Mango bara -bara na Ocean driveu gdje konobari i konobarice čagaju na šanku i stolovima i sluša se salsa. Prošli put smo se tamo odlično proveli ali ove godine nam je bilo bezveze, postalo je prava komercijala i preisfurano. Ali konobari i dalje nisu loši.



plaža ispred hotela u SoBe i ja


Tomo na našoj plažici- obožavam ovu tirkiznu boju u pozadini


Mango bar na Ocean Driveu.

Općenito su mi se ove godine barovi i restorani na Ocean driveu činili navlakuša za turiste, uvaljuju ti menije dok šetaš i nude razne popuste na cugu i klopu a poslije te oderu ko majmuna, i sve mi to liči na one šiptarske restorane po dragoj nam našoj obali.
Drugo smo jutro imali nakon doručka izlet na Evergladese, al ovaj put je pala akcija i za vrijeme doručka. Ispijam ja lagano kavicu na terasi kad ono CSI Miami uživo, dolazi nekoliko kola murje i i pretresaju klošare koji spavaju u parku, traže im drogu i skidaju ih do gaća. Ovi ih zajebavaju i ne jebu, a murjaci već ludi sve grublji i grublji. Snimila bi i filmić al me bila frka da i ja ne najebem kak su bili bijesni.


CSI na djelu

Ukrcali smo se kao dva prava turista u busić i pravac- Evergladesi. Sami put do tamo je interesantan. Vodi kroz močvare a uz cestu znak: krokodili na putu. U parku se voziš air boatom oko sat vremena kroz močvaru. kroodile ne vidiš jer se boje glasnog zvuka. tek smo na kraju vožnje vidjeli jednog kako viri među lopočima kad je brod usporio. Inače sami izlet nije neko ludilo ali je interesantno za pogledati taj prostor nepreglednih močvara i vegetaciju naokolo.

Na kraju imaš show s krokodilima, gdje ih frajer hrani iz ruke a oni se trzaju i grickaju ga za hlače. poslije smo malo prošetali pješke po mostićima uokolo i imaju dio gdje su različite vrste krokodila u kaveziama. I to je to pa natrag doma.


jedan od ulaza u patrk Everglades




Everglades

vožnja airboatom

močvare i mangrove šume

ono kaj viri u gornjem desnom uglu je krokodil

Pazi Tomu koja koncentracija

Opet bacamo svoje trupine na župla pa dok ima sunca... Navečer u7 potragu za nekim restorančićem što više izvan promenade na Ocean driveu i po mogućnosti što nižim cijenama. I naletimo na neki kubanski restorančić Puerto Sague, negdje oko 6 i 7 i Collins avenue. Restoran pun, cijene kulturne, možeš se najest za 10 USD i to tipičnu kubansku hranu ali i internacionalnu kuhinju. Maznuli smo neku kubansku piletinu sa crnim grahom i pečenim zelenim bananama ne znajući da nas taj isti karipski meni čeka slijedećih 10 dana u Kostariki svaki dan.

Nakon klsičnog jutarnjeg utrpavanja, opet se ubacujemo u busić i idemo razgledavati Miami. Slijedi Coral Gabels jedan od najstarijih gradova koji su dio Miamia sa lijepim obiteljskim kućama od kojih su neke građene od koraljnih grebena, i drvoredima, Cocoonut groove, Little Havana. Coconut groove mi se svidio jer ima lijepi dio sa restoranima, pa ulica sa buticima a ne tipičnim velikim robnim kućama. Zatim malo šetnje po Venetian pool, bazenom napravljenom na koraljnim grebenima u venecijskom stilu , sa izvorskom vodom, jednom od povijesnih mjesta u Coral Gabelsu. Little Havana je dio gdje žive Kubanci, tamo se nismo zadržavali jer smo prošli put proveli cijeli dan tamo u potrazi za tipičnim kubanskim restoranom a završili u dominikansko restaču. ovaj put nije bilo Kubanaca koji su igrali šah u parkiću, ali kuće su im i dalje guba- šarene, male i vesele.

Coral Gable- jedan od najstarijih dijelova Miamia

Venetian pool

Venetian pool

Calle ocho- osma ulica- Little Havana

dvorana Miami Heatsa

Poslije vožnje busom slijedila je vožnja brodom po umjetnim otocima na kojima žive celebrity. Kuće su jebenica al ja nisam nikog prepoznala u dvorištu.

kuća nekog bogatog

e ovaj je posebni celebritiy- al iz bukkse- Al Caponeova kuća

još jedna fancy kuća

ico mare koje cice- ovo je na So-Beju, samo tamo su lutke s tolkim cicama

Ozzie restaurant- Kookabura oko 5 ili 6 ulice i Collins av.
i pečeni luk- njam

Nakon silnih nabrijanih kuća koje smo gledali gladni ko vukovi napadamo neki Australski restoran i trpamo u sebe razne kerefeke, i mesetinu. Cifre u resti ok- oko 25-35 USD klopa za dvoje fina rebrica s grill umakom , krilca, ovaj buket pečenog luka i naravo pivica-Fosters.

Nadobudno smo nakon restorana odlučili otići u neki klub da malo đuskamo. Čak nas zaskoči i frajer sa vip narukvicama za čini mi se po gužvi jedan od in klubova Mansion na Washington av., al te su narukvice bile samo da ne moramo čekat red i da možemo ući u vipušu, a za karte je trebalo iskeširat 40 dolara za nas dvoje- ma zajebi tu smo odustali jer smo prebrojali koliko piva možemo u Sport baru za to popit- ravno 4 litre. To je prevagnulo i Mansion je ostao neistražen.

SO-Be- art deco stil hotelići

i još art deco stila

27.06.09. South Florida- Key West

Zadnji dan Miamia imamo izlet na Key west i dizanje rano ujutro- što nam je sjebalo dragi nam doručak jer smo morali žurit. Opet ukrcavanje u bus i vožnja od nekih 4 sata do tamo. Ovaj je izlet bio pun pogodak. Otoci Key westa su puni neke Karipske vibre, šarene kućice od drva, vesele birtijice, morski štimung. Put ide cestom South 1 prema jugu floride i otocima, preko mostova koji povezuju manje i veće otoke. Uz cestu su mangrove šume al one oriđiđi.

mangrove

route south 1

Centar Key Westa je pravi bonbončić. Kuće u svijetlim bojama sa trijemom kao u američkim filmovima o jugu. Tamo kao da je vrijeme stalo još u 19 stoljeću, i takva je atmosfera usporena i opuštena.

Key west

luka u Key west

mali dućani - Key West

Key West

Key West

Little white house-Harry Trumanova( predsjednikova) ljetna rezidencija

kuća s trijemom- Key West

najjužnija točka SAD-a- 90 milja do Kube

svjetionik Key West




kuća Ernesta Hemingwaya

Hemingways house

Dobrih tri sata smo istraživali mali živopisni gradić pun muzeja i povijesnih mjesta u kojem je zapravo svaka kuća povijesno mjesto jer je stala u nekom davnom vremenu. Našli smo i plažicu kraj najjužnije točke i malo se bacili u more, iako to nije baš najljepša plaža, vjerujem da su one na koje možeš samo brodom puno bolje, ali i ova je poslužila za malo osvježenja. Nakon kupanja smo našli mali restoran buffet za 10 USd po osobi sa svakakvom klopom i morskim plodovima i mesom i salatama i opet masakr.

klopa u restoranu na trijemu

Umorni i sretni vratili smo se u Miami i izašli iz hotela i prebacili se u na jednu noć u South Beach Jazz hostel , od kuda smo trebali rano ujutro krenuti u Kostariku. Hostel je ok, ekipa je mlada i za akciju, svaku večer je neka partijana i cuga po dobroj cijeni. Bili smo u 8 dorm pa ne znam kak izgledaju dvkrevetne, ali i ove su bile ok sobe i svaka ima svoju kupaonu. Jedino kaj sam bila jedina žena u mješanoj sobi. Noćenje je 30 dolara za nas dvoje.

Ujutro put pod noge i ruksak na đale, pravac Kostarika.

Al na aerodromu iznenađenje, nema nas na listi putnika. Dižemo graju, zakaj nas nema?

Zato kaj smo bili jučer na listi- avion ošo.

Jordan -Petra

02.08.09. Petra - za moj ročkas

Upravo mi se izbrisao cijeli post o Petri pa ću sad skratit maksimalno.
Nakon natezanja s frajerom u lokalnoj agenciji i dvodnevnog cijenkanja uplatili smo jednodnevni put i Petru ( 135 eura umjesto početnih 165). U 5 ujutro nas je neki ludi vozač u mrak jeepu pokupio na cesti odveo do brzog broda koji je kretao iz Taba Hights za Agabu( cijena povratne karte inače je 90 USD). Izlet je uključivao je prijevoz do Tabe, brod do Agabe, prijevoz U Petru i vodiča oko 3 i pol vure u Petri( ipak je to 1 dnevni izlet) , ulaz u Petru, ručak u nekom fensi hotelu. Za tu ga lovu ni ja ne bi bolje složila.
Highlights na brodu je bila treba u štiklama i fensi haljinici koja je istoišla u Petru. Srećom da je cesta od kamenja i odlično za štikle:-).. Vožnja brodom je prošla ok, vozili smo se na gornjoj palubi na potvorenom i u jednom smo trenutku vidjeli 4 države: Izrael, Jordan, Saudijsku Arabiju i Egipat jer su im granice udaljene samo 10 km u tom dijelu zaljeva Agaba.
Ni na jednoj granici nije bilo duljeg zadržavanja, kroz Agabu smo se samo provozali i odmah išli u Petru. Ulaz u Petru je bio u cijeni a inače karta košta 21 JOD( oko 21 Euro).
Do ulaza vodi put koji prolazi kraj grobnica izdubljenih u stijeni, građenih po uzoru na egipatsku ili antičku kulturu. Put je dug oko 1 km , zatim se ulazi u kanjon između dvije stijene dug 1,2km, kojije na nekim mjestima širok samo 1,6m a stijene visoke i preko 200m. Kanjon pa poslije i cijeligrad je građen od stijena fenomenalnih boja: uglavnom ružičasta, crvena, narančasta ili bijela i nevjerovatnih oblika koje su izdubili vjetar i voda.

pogled s broda na Eliat, Izrael

put do Petre kroz brda i pustinju

beduinsko selo kraj ceste,

imaju šatore, deve, magarce ali i jeepove- nisu više ni beduini kaj su nekad bili.





Petra se krije u jednoj od ovih pukotina iza nas

prvi dio puta do Petre i jedna od grobnica

drugi dio puta kroz uski kanjon

na lijevoj strani kanjona je jedan od tri sustava kanala kojom su dovodili vodu u grad, desno stari i burki u čudu

Pogled na Tresury jedan od ljepših rođendanskih poklona u mom životu

Na kraju kanjona je nenadjebivi prizor koji mi je natjerao suze na oči: kroz pukotinu se otvara pogled na grobnicu Tresury, možda ne najveću ni najukrašeniju ali definitivno najočuvaniju građevinu u Petri. Ostala je sačuvana jer na nju dnevno direktno pada sunce samo 1 sat i to ujutro. Ime je dobila po tome jer su ljudi mislili da se u kruni na vrhu nalazi blago( ćorak- nema nikakvog blaga). Ima 3 etaže 2 nad zemljom i jednu pod zemljom.

Tresury

podzemni dio Tresurya

unutrašnjost Tresurya i nevjerovatna boja stijena na zidu

Petra, Jordan

Cijeli grad je nezaboravan i fascinantan prizor-kuće i grobnice uklesane u stijene a otuda i ime Petra što znači stijena .Grobnice i kuće se razlikuju po tome što grobnice najčešće imaju na vrhu stepenice koje su mrtvace vodile u zagrobni život. Grad je nastao u 5 st.p.n.e. do 3 st. n.e. na raskrižju karavanskih puteva iz Srednjeg istoka prema Europi, a izgradili su ga Nabatejci kao glavni grad i bogato trgovačko središte u kojem je živjelo oko 10-25 tisuća stanovnika. Kad su ga osvojili Rimljani gubi malo na važnosti a definitivno su ga dotukla 2 snažna potresa u 4. i 6. st. Stanovnici su je definitivno napustili u 7 st nakon dolaska Arapa. Arapima je bila mjesto hodočašća i ni jedan Europljanin nije u nju stupio do 1812.st kada je švicarac Buckhardt preobučen u islamskog hodočasnika ušao u grad. Zato je i zovu zaboravljeni pa i zabranjeni grad.

3 sata uz vodiča u gradu nije nikako dovoljno jer se grad prostire kroz nekoliko kanala i kanona(Wada)i trebalo bi par dana da obiđeš sve, ono što sam stignla u par sati je zinut i ne zatvarat od usta od čuđenja i oduševljenja jer je to jedna od najljepših stvari koje sam u životu vidjela. Tko god se uputi u taj dio svijeta ne bi to trebao propustiti.

Da ne drobim puno nek slike govore.

Petra, Jordan

Petra

Petra

ko kod kuće

ova liči na očne duplje-ko gusarska špilja

Oduševljeni prizorima a bome i debelo gladni veselili smo se ručku u hotelu. A imali smo i čemu, švedski stol prepun salata, mesa, kolača,voća. I to je bio dobar rođendanski ručak, da smo mogli trpali bi ko hrčki u vrećice u ustima sa strane da možemo poslije preživat. Milina.

Sretni, siti i puni dojmova vraćali smo se u Egipat.

Wadi Musa- naselje u pustinji najbliže Petri, nastalo na ovom mjestu jer ima 42 izvora vode

put do Agabe-dobre su im ceste

skupila se lokalna ekipa kad me vidla, a svi bi se udali za mene