Egipat - Hurghada i Sinaj

29. i 30. 07.09. Hurgada - Egipat
Taman kad smo pomislili da je najveća avantura završila i da sad počinje lagani odmor, stigli mi u Hurgadu i tu tek počinje pravi zaplet .
Došli smo navečer na kolodvor u starom dijelu grada pomalo sličnom Kairu po noćnoj vrevi. Lagano nervozni zbog kašnjenja a bome i umorni od vožnje uzeli smo taxi da nas vozi u hotel.
Hotel se zvao Moon Valley Hotel(9 eura noćenje po osobi +odličan buffet doručak) i prvi su dojmovi bili skroz dobri, bazenčić u sredini , krasan vrt sa palmama i i bugenvilijama, ležaljke za čilanje, i sasvim urbani bungalovi na 2 etaže sa 2 apartmana, nikakvi megalomanski komleksi. Smjeste nas u sobu ali nije radila klima u toj pa su nas prebacili u sobu pored. Raspakiramo se mi kad otvorim ja prekrivač da provjerim posteljinu a ono stidne dlake po plahti. Pošaljem burkija na recepciju da pita da nam promjene posteljinu kad ga mali sa recepcije pita kaj je tak zmazana?, kao ne možemo jednu noć na njoj prespavat i kao ide on provjerit jel to istina. Velim ja njemu ako on želi može spavati sa nečijim stidnim dlačicama. E al sad problem nema čistaljke da promjeni posteljinu i mali u 100 problema. Pošaljem ga da donese onu iz prve sobe u kojoj smo bili i složim si sama krevet da mali ne bi bio u prevelikom šoku. Nenadjebivo su lijeni.
Mali događaj nas nije previše iznervirao, više nas je nasmijao onaj dio kad pita : kaj je tak zmazana da baš ni jednu noć ne možemo na njoj prespavati .
Stari i jasmo se bacili u krpe a burki je odbauljao van da vidi kakav je noćni život. Dojmovi mu nisu bili loši ima dosta mjesta za izaći uglavnom deru house muziku, i to u dijelu koji se zove marina ali nigdje nije bilo puno ljudi jer im ovo nije špica sezone.


bazen i terasa u hotelu Moon Valley

Drugo jutro veselo hitamo na doručak, kao da smo nanjušili da bi se napokon mogli najesti. Doručak ikebana( za njihove hotele) čak je bilo i salame, nekih salata, jajčeka pečena, palačinke, meseka dinstanog , ma svega. Palo je klasično masakriranje u klopi nakon dobrih 8 dana.
Sretni i siti sjeli smo na terasu da malo predahnemo uz čaj. I tu počinje zaplet da bi ga se posramio i producent CSI Miamia. Stari zaboravio pederušu sa svojim pasošom i lovom ( 500 eura+ 600 eura bukse u tajnom pretincu) na stolcu kad smo se digli i otišli pitati nešto na recepciji. Odmah smo skužili da nema torbe i vratimo se(2 min) kad nema je više na stolcu a nema ni čaša od čaja. Ponadamo se da ju je konobar spremio i odemo ga pitati a on se smješka i kaže da je nije uopće vidio samo da je pokupio čaše. Na terasi nije bilo nikoga osim nas, neka se ekipa kupala u bazenu al to je par metara dalje i nisu ništa vidjeli i neki je frajer sjedio na balkonu i on nije ništa vidio. Sve više nam postaje sumnjiv konobar jer je on jedini koji se onuda muvao. Pošaljem ja burkija u kuhinju da pronjuška okolo a ja odem po menagera. Nismo direktno optužili frajera ali smo mu naglasili da je jedino on bio u blizini. Svi se prave blesavi, glupo se podsmjehuju i govore da smo je možda negdje drugdje ostavili. Vidimo mi odnio vrag šalu nebu od njih niš koristi i bacamo se u agresivniju akciju. Prvo sam ja počela galamit i svima govorim da idemo po policiju i to ne turističku koja je sprdačina već pravu jer su ukradeni dokumenti, onda je buraz počeo konobara pritiskat, kopat po kuhinji i pretraživat sve. Ovi su počeli pizdit na nas i ja krenem do recepcije zvat policiju i vidim burkija na prozoru kuhinje i dogovorimo se da ne bu ne puštal frajera iz vida i izlazil iz kuhinje. On je u međuvremenu kroz taj isti prozor vidio konobara kak odlazi iza zgrade i vraća se. Burki - kao pravi tajni agent, ode tamo i vidi hrpe smeća, počne preturat i nađe torbicu i pasoš al nema love( samo buksa jer ju frajer nije skužio). Tu padne olakšanje al smo tek sad ludi jer moramo nać i lovu. On očito nije imao vremena sakriti torbicu i htio je se riješiti. Tu me burki pozove ( ja nisam stigla nazvat murju) pokaže da je našao i tu popizdi jer mu je sad jasno da je konobar maznuo lovu. Počne ga stiskat a ovaj se pravi grbav, sad i menager i ostala ekipa skuže da je kod frajera lova i počnu nas odvlačit iz tog stražnjeg dvorišta da se maknemo da će oni razgovarati s njim, valjda da frajer stigne sakriti lovu, kao da smo debili i ne kužimo. Nas se troje dogovorimo da stari ne mrda od frajera, burki stoji iza zgrade u slučaju da je tamo i lovu sakrio a ja sam išla tražiti policiju i slučajno vidim 50 tak metar niže na ulici kola murje sa nekoliko policajaca. Produžim do njih objasnim što se desilo i molim ih da požure da nađemo lovu dok je još nije imao vremana sakriti kad mi oni kažu da sad piju čaj. Hallo , ne vjerujem, ja histerična pizdim, a frajer meni kaže nek i ja popijem čaj. Velim mu može, ak mi daš 500 eura, ja ću sjest i pit čaj. Digli su mi tlak maksimalno, zvređala sam ih da su neozbiljni i napokon se frajer digne i ode po šefa koji je isto pio čaj ali u hotelu pored. Čekamo mi šefa( da popije čaj) i kad se napokon udostojio doći stižu stari i burki kažu da su našli lovu. Zapravo ju je frajer sam dao al su se pravili kao da su je našli kraj nekih gajbi .
Ispričaju mi stari i burki da se tamo odvijala prava drama nalik na one u filmovima s Bruce Leejem. Kad je konobar dao lovu burki je stiltal, zaletio se na frajera da ga kresne, potrgo nokat na nozi, odletila mu japanka al nije uspio jer su ga svi ostali primili. Nato stari skuži da ima čistu situaciju nacilja i pogodi frajera u bradu da se ovaj srušio na neke police. Svi poletili na starog, frajer se diže kad ono burki ostao sam i tup, opet mazne frajera. Bar malo osobnog zadovoljstva: ipak smo mi Balkanci.
Uputli se sad svi i murja kod menagera u kancelariju, konobaru su uzeli dokumente i odveli ga nekud dok je šef policije s nama razgovarao o tužbi protiv frajera za koju bi on dobio 3 mjeseca zatvora. Nije mi bilo teško otići na murju jer su nam ionako razjebali savršen početak jutra ali kad smo malo razmislili bilo nam je žao frajera jer je on zapravo iskoristio priliku što je našao torbu a kad je vidio koliko je unutra love( oni zarađuju oko 300-500 kuna mjesečno) nije mogao odoljet i maznuo je. Tu je vrijedila ona stara narodna: Prilika čini lopova, što mu ne umanjuje krivnju al opet si mislim da netko sjedi 3 metra u zatvoru zbog nas ne bi baš mirno spavala. Na koncu imali smo jebenu sreću jer smo našli sve , gdje je vjerovatnost tako nečeg gotovo nemoguća.
Dopeljaju oni frajera pred nas murjak se zdere na njega, kaže da će dobiti otkaz i da će ga odvesti na policiju i zapisati ga i pustiti pa ako drugi put nešto napravi onda ide na sud. Možda je istina a možda je to bila samo predstava za nas pa sad frajer i dalje radi tamo, nikad ne znaš s tim Egipćanima, neki su fakat mutni.
Nakon samo sat i pol sve je završilo i mi se odlučimo pokupiti na plažu. E tad je palo vrhunsko uvlačenje u bulju, zovu nas na piće kaj smo odjebali jer su bili gamad i nisu prstom maknuli da nam pomognu, slažu nam ležaljke i ručnike na plaži, miču ekipu s tuša da ne moramo čekati red...
Al ne bi nam vratili lovu za smještaj ni u ludilu. Šupci!


CSI Dubrava odmara nakon naporne akcije

Ostatak vremena u Hurgadi smo proveli u oporavku i prepričavanju minulih događaja, i već su nam polako splasnuli euforija i veselje koje smo na početku imali kad smo se s njima družili ili zekica kad smo se cjenkali. Plaža je bila preko puta hotela nekakv sivi pijesak, niš posebno ali lijepo je more. Nismo išli van iz hotela, već smo navečer lagano čilali kraj bazena uz pušilicu i bahato otvorenu sobu jer se više nismo bojali da će nam netko dirati stvari. Pokazali smo im svoje gadno lice: grrr. Napuhali smo se ko one ribe koje sam vidla poslije u Dahabu. Bad and mad family. Još bi malo srala al ionak sam već pretjerala.


31.07. do 04.08. 09. Dahab - Sinaj - Egipat

Ujutro smo se još jedanput dobrano najeli i ne baš pretjerano žalosni što odlazimo spakirali stvari i uzeli taxi do brzog broda koji nas je trebao odvesti u Sharm el Shaik( oko 35 eura karta u jednom smjeru). Za brod se čekiraju kao na aerodromu, prolaze stvari kroz rendgen, koji im je u jednom trenutku riknuo pa su ekipi otvarali kofere ručno. Mi na granici strpljenja i debelo nadrkani s njihovim odličnim idejama i snalažljivosti( jedan gleda kofere kojih ima milion a drugih 10 gleda njega kako on gleda kofere) , a i još euforični i nabrijani od jučer bahato im spustimo stvari pa nek si sami kopaju.Mi vam ih nebumo otvarali i pokazivali. Napokon se ukrcamo na superudobni brod i krenemo s neki sat vremena zakašnjenja. Ekipa se veselo smješkala pijuckala čaj prvih par minuta vožnje dok nije počelo valjanje. Brod se savijao i doticao s desne strane more pa s lijeve strane, a voda se prelijevala preko palube. Zaboravila sam reći da sam ja pametno pitala skipera jer se možemo voziti na vanjskom gornjem dijelu palube. Već bi odavno ostala negdje plutati.

Ekipa je počela zeleniti pa na kraju rigati i to žestoko: svakih par minuta si čuo kako neko bljuje, a skiperi su samo hodali sa osvježivačima zraka i vrećicama punim i praznim. Kad sam ja vidjela da bi se to i meni moglo desiti brže sam maznula tabletu za vožnju, da ne bi slučajno izrigala onaj fini doručak kojem sam se veselila. A ne.

Kad smo nakon nekih 3 i pol sata napokon stigli počelo je natezanje s taxistima. Prvo smo planirali provesti dan u Sharmu ali nakon ovakvog putovanja baš nam nije bilo do bauljanja okolo i to sa ruksacima na leđima. Tražili su 400 kn/LE do Dahaba( oko 100 km ) al smo znali da je to too much. Jedva smo našli frajera koji je pristao za 100 kn otfurat nas izgleda da nije ni bio taxist već samo tako. Krene on, kad nakon par minuta staje na benzinskoj i traži lovu za benzin, mi se čudimo al reko dobro evo ti 30 kn/LE pa ćeš ostatak dobiti kasnije. Pusti on nama finu mjuzu upali klimu i lagano uživanje u vožnji.

neobična građa stijena uz cestu do Dahaba

Doveze nas čovjek pred hotel i ja mu dam ostatak love 70 LE i odem se čekirat na recepciju kad evo taxiste za nama da mu moramo dat 100 LE. Ja ga gledam i ne vjerujem da nam se to dešava.

Gledam ga onak nadrkana ali mirna i kažem da je već dobio za benzin a on uporan, da neće 70 nego 100. Ma stari nema problema ak nećeš, okrenem se ja i odem s lovom. kad je dotrčao uzeo lovu i nastavio urlat, ja velim malom na recepciji nak nas samo mirno čekira i ne brine. Ma nek mi se više lopine skinu s neke stvari.

Hotel se zvao Pearl of South Sinai, zapravo hostel, vrlo jeftin 4 eura po osobi bez doručka, skroman kreveti relativno čisti al kupaona i wc premusavi. Srećom da smo već 10 dana u Egiptu i da pomalo i sami počinjemo ličit na musavce i da nas to niš ne dira.

Dahab je selendra na Crvenom moru, sa očuvanim koraljnim grebenima koji su raj za ronioce , bez hotelskih resorta, riblji restorančići i birtije sa pušilicama i sa ležaljkama za odmor, stvarno mirna i lagana atmosfera.

Malo nam je trebalo vremena da usporimo ritam i prilagodimo se mirnom tempu mjesta. Kad sam se spremala za put pisalo je da je jako jeftino, ali to je očito bilo davno jer su restorani bili skuplji nego kod nas, a i nisi se mogao pogađat za cugu- imaju cjenike.Mi smo uspjeli naravno naći neku odličnu zalogajnicu malo dalje od obale i centra di su prodavali jetrica u pecivu i s umakom i salatom za 5 kn i tu smo se redovito hranili. Frajer je ubijao od posla, uvijek gužva i reda to volimo jer je onda ziher da je hrana svježa i ok.

Dahab

neki su se i previše opustili ( burki čak začorio)

Nakon klope otišli bi u birtiju uz more i popušili pušilicu.

Drugi dan smo pročitali da je najbolje mjesto za ronjenje u selu na Lighthouse. Iznajmili smo maske( 4 LE/kn jedna maska) i otišli ronjat. Iskustvo je bilo jebenitza. Kao da ronim u tropskom akvariju s tisuću raznolikih šrenih ribica, malih i velikih. Vidla sam Nema, Grgu, Doru-ju-huu. Koraljni grebeni su bili u nemogućim bojama rozi, ljubičasti plavi, nisam ni znala da to postoji.

Svaki bi dan lagano ronjali i čilali u birtiji uz plažu, lagano cugamo svi troje cijeli dan i sunčamo se a ceh navečer 50 kn( ma nije ni tu tak skupo, al spram drugih gradova gdje se možeš cjenkati ipak je) . Dogovorili smo i jednodnevni izlet u Petru, Jordan za 135 eura spustio sa 165 eura, nakon uvjeravanja po 2 puta dnevno par dana kad bi išli na plažu ili s plaže.

Jutro prije izleta u Jordan rikne nam klima u sobi, ja se dignem ( i dalje me muče probavne smetnje) odem na zahod, hoću pustit vodu a kotlić ne radi, idem oprat ruke a vode nema i mislim si : ok tek je jutro i ovo je too much. Dignem starog i odemo tražit drugi hotel. Našli smo jedan zvao se Jasmine hotel za5 eura po osobi noćenje bez doručka, na samom šetalištu uz more, s pogledom na more i sasvim solidnom sobom. I odlučili se prebaciti u taj jer su ostali bili ionak bili skuplji. Prebacimo mi stvari, raskomotimo se i ode stari oprat zube kad ono u pipi i tušu slana voda. Ne vjerujem da mi se nastavlja onaj peh od jutros. Ok, slijedećih par dana tuširanje u slanoj vodi!

Diversi na Lighthouseu , Dahab, Egipat

snorkelsi na Lighthouseu

birtija uz more



Lighthouse diving ( skinula s interneta jer nemam podvodni fotić)

Dora

ribice

čak su i cucki opušteni

stari šeta Dahabom

04.08. 09. Dahab - Kairo - Egipat

Taman kad smo se totalno opustili i privikli na laganini odmor u Dahabu, došlo je vrijeme da idemo doma. Odjavili smo se u hotelu uz još jednu epizodu natezanja za račun koji je sa dogovorenih 15 eura narastao na 18, valjda imaju dnevne kamate, il su ko naša vlada pa im je narasao PDV prek noći. Sad već ravnodušni prema raznoraznim načinima za izbijanje love, mirno odlazimo na autobusni kolodvor taxijem za 5 LE za nas troje. Cijena prava sitnica pošto smo već postali pravi experti u cjenkanju. Bus za Kairo je išao u 9 sati, a karta je koštala 90 LE/ kn najskuplji bus do sada ali bus prava ekskluziva, čak se i sicevi miču lijevo i desno. Nakon hiljade ček pointova stižemo u neki nepoznati dio Kaira uzimamo taxi da nas vodi na bazar Khan al Khalil da ubijemo ono malo love kaj nam je preostalo i dobrano se nakrcamo suvenirima made in China.

Za slobodu pada još jedan izvrsni kebab od govedine i na kraju siromašni i sretni svako sa svojom novom pušilicom spakiranom u torbicu s kojom ličimo na plaćene ubojice snajperiste, odlazimo u neku prebirtijetinu i pogađamo čaj i šišu za bugare koji su nam ostali. U 5 ujutro lovimo let za Rim ( povratna karta Alitalije Beograd (preko Rima) Kairo 200 eura) drvimo dobrih 7 sati na aerodromu, i u 5 slijećemo u Begeš, gdje nas je povezao frajer kojeg smo upoznali na aerodromu u Kairu. Na nekom kiosku ubacujemo sočne pljeskavice u kljun i dobro ih zaljevamo s Jelenom. Šveramo se u busu do Zelenog Venca na kojem ubijamo još jednu ubojitu pirošku iz početka posta o Egiptu, šetamo Knez Mihajlovom do Kalemegdana gdje nas je maznula kiša- prva kiša nakon 16 dana dobro je došla da operemo noge musave još iz Kaira.

Uspijemo pobjeć u neku birtiju gdje drma tehno, pravo osvježenje nakon onih arapskih nabrajanja, popit rundu pive koja košta ko život za troje 2 dana u Kairu. U 22 lovimo vlak( cijena povratne karte Zagreb Beograd 200 kn po osobi ak vas je troje) za Zagreb i ko pravi backpackeri skidamo cipele i bacamo se na sjedala u kupeu. Trpamo ćepiće u uši da nas niš ne ometa i spavamo do Zagreba ko bebe.

Mislim da smo zaključno sa slanim tušem isprobali u ovih dva tjedna sve blagodati Egipta, dobro upoznali Egipćane, a i ufurali se u način života i higijenu. Iako ponekad debelo iznervirani žicanjima, cjenkanjem, lopinama i inim, i dalje ostaje dojam da je to bilo jedno fenomenalno iskustvo sa puno zabave, istraživanja, otkrivanja života kakav je bio nekad u doba faraona i kakav je danas. Svaki dan bi upoznali neke zanimljive, obične ljude koji žive tamo, pili s njima čaj i družile se uz šišu, klopali s njima lokalnu hranu (pa makar ponekad morali i grčit se cijeli dan poslije:-() i upravo to čini ovo iskustvo neprocjenjivim ( mastercard:-).

Anyway gotovo sam sigurna da ovo nije moj posljednji put po Egiptu i da nastavak priče slijedi kroz koju godinu jer kužim da mi se sve više sviđa ovaj istočnjački način života( ili možda to kaj se ne moram stalno prat:-) , i da ću nastaviti tumarati Srednjim i Bliskim istokom, sjevernom Afrikom i ostalim dijelovima plavog planeta .

I na kraju računica:

povratna aviokarta Zgb-Bg-Rome Alitalia 200 eura, -1500 kn

Kairo- King Tuts hostel - 130 kn
Izlet 4 dana felluca s hostelworldom- 130 eura-950 kn

Hurgada- Moon Valley hotel- 18 eura- 150 kn

Brod Hurgada -Sharm al Shaik-35 eura-250 kn

Dahab- Pearl of South Sinai hotel- 60 kn

Dahab- Jasmine hotel -125 kn

jednodnevni izlet u Petru 135 eura-950 kn

klopa lokalna, cuga, taxi, suveniri -oko 1000 kn

ukupno 5200 kn za 16 dana( 2 dana put)

Egipat - felucom po Nilu

26.07.09 Asuan - Egipat

Idućih par dana imali smo uplaćen preko hostelworlda tripić fellucom po Nilu( 4dana/3noći 130 Eura po osobi; vlak do Asuwana,noćenje u hotelima s doručkom u Asuwanu i Luxoru i 1 noć na felluci s svim oborcima+ vodiči u Asuwanu i Luxoru+ bus do Hurgade)
Neka munjara je došla po nas debelo nakon dogovorenog vremena, jer je prvo otišao u krivi hotel, onda nas je vozio na kolodvor na vlak, ali na krivi kolodvor da bi nakon što je shvatio da trebamo ići na kolodvor u Gizu vozio ko fucking maniac i došao 45 minuta ranije i pustio nas da drvenimo i čekamo vlak. Skoro smo otišli s krivim vlakom, dobro da nam je neki frajer pomogao jer idu 2 za Asuan u razmaku od 10 min. Napokon smo se ukrcali u pravi i ugodno smjestili. Vlak je noćni, 1 razred sicevi se spuštaju i okreću i ful je udoban s AC naravno, pa smo se morali pokrivat.


ozarena lica nakon što smo skužili da je vlak mrak

U Asuanu nas je dočekao neki klinac i otfurao u hotel koji je bio skroz solidan, na vrhu je imao bazenčić, što je pravo osvježenje nakon izleta uokolo jer je u Asuanu bilo najtoplije sigurno više od 45 stupnjeva. Mali nas je zaforsirao da odmah idemo dalje što mi se nije svidjelo jer mrzim trčkaranja, al tak je to kad uzmeš organizirani izlet. Šutim i kenjam.
Prvo su nas vodili na otok u Nilu koji je i botanički vrt, (prvi put sam vidjela baobab) na pol sata- opet trčkaranje. Onda smo išli na Elefantine, otok na kojem se nalaze ruševine hramova iz doba faraona i Rimljana i nilometar( sprava s kojom su mjerili visinu vode u Nilu). Opet trčkaranje.



botanički vrt u Asuwanu



Elefantine otok

Nakon toga smo imali 1 sat vremena lufta do slijedećih izleta.To nam naravno nije dosta za naše rituale, dok mi nađemo lokalnu birtiju za klopu, pa birtiju za šaj i šišu, pa malo čilamo. Opet žurba, sad sam već skužila da je organizirani izlet velika greška za nas freelancere. Šutim i kenjam.
Našli smo frajera kod kojeg je uvijek bila gužva, kaj je pekao KOFTU nešto ko šiš ćevap pa ti stavi u pecivo doda umak i salatu( 3,5 kn 1 porcija- smijeh) i na tom smo bili cijelo vrijeme u Asuwanu. Nakon klope vodili su nas na Asuwansku branu, 20 kn/LE upad za 5 minuta gledanja betonske konstrukcije koja strujom opskrbljuje cijeli Egipat i veći dio Srednjeg Istoka. Bezveze.
Nastavili smo put do Philae temple koji se nalazi na otočiću u jezeru Naser. Ulaz 50 kn/LE, ne priznaju ISAC ove iskaznice jer im je ministar poslao dopis da može bilo koja druga studenska osim te koju cijeli svijet prizna. Tu nam skoči tlak i odjebemo ulazak u taj hram jer nam se nije davalo 150 kn za trčkaranje po hramu. Vidno iznervirani klatimo se po suncu ko krepani psi i gledamo što ćemo raditi idućih sat vremena. Vidimo neku ekipu kako čila u hladu i odemo pitat pošto je čaj i šiša ak ih opće ima. Pregovaramo mi s njima kad izlazi stari Nubijac iz neke bukse i kaže da smo mi sad njegovi gosti. I tu uđemo u priču s njim i ovećim društvom koje se skupilo. Stari je neki mudar čovjek i svi ga poštuju, sjeća se još dok je Tito bio u posjetu kod Nasera i predložio Naseru kad već mora iseliti Nubijce( oko pol mil.Nubijaca) s juga zbog akumulacionog jezera , neka ih raseli posvuda da im ne padne napamet da se odvoje. Stari lukavac nije razjebao samo Jugu već i Egipćane sa svojim miješanjima naroda.
Uglavnom je ispalo super što smo preskočili hram i upoznali ljude i čuli kako žive. Taman kad je najbolje bilo došla ekipa iz hrama, gledaju nas a mi sa škvadrom sjedimo na podu pijemo čaj, pušimo šišu sa starim Nubijcem koji je već uzeo tambur i udri svirku i pjesmu. E to te ja pitam, takav izlet već može, samo si ga moraš sam napravit.
Navečer opet kod čiče na koftu , prije toga malo bućkanja u bazenu, a nakon bućkanja šetnja po gradu koji ima jako lijep bazar u centralnoj ulici ful dugoj da nismo ni uspjeli doći do kraja. Burki je kupio šišu kod frajera koji nam je pokazivao male krokodile koje drži kao kućne ljubimce. Pitam ga ja što kad narastu a on veli da ih pusti u jezero. Krokodila ima uglavnom samo s južne strane brane u jezeru Naser.Nakon šetnje opet na bazen na vrhu hotela i lagano šiša, morali smo Tominu novu pušilicu isprobat, i pogled na Asuwan.



naš frend Nubijac


27.07.09 Abu Simbel - Egipat

Dizanje prije 5 ujutro jer idemo u Abu Simbel, hram koji je izgradio Ramzes II. Nalazi se uz granicu sa Sudanom na jugu Egipta. Taj je dio nakon izgradnje brane trebao biti potopljen pa je UNESCO odlučio pomoći im da presele hram na veću nadmosrsku visinu na 189mnv. Zajebancija je koštala 42miliona USD. Preselili su 2 hrama koji su i izvorno bili jedan pored drugog Hram Ramsesa II i njegove omiljene žene Nefertari. Zapravo su ga izrezali iz planine odnosno ostatak brda su uništili, a na novom mjestu su sagradili iznad hrama nešto kao umjetnu koncertnu dvoranu od betona koju su zasipali kamenjem i od nje napravili umjetnu planinu. Ludilo.

Hramovi su najljepši od svih koje smo vidjeli u Egiptu, točnije unutrašnjost hrama koja je oslikana hijeroglifima i očuvanim crtežima. Slikat se ne smije jer ti obrišu fotku al sam ja uspjela okinut par u ilegali.


put u Abu Simbel kroz pustinju



veliki hram Ramzesa II u Abu Simbelu




slikano u ilegali, unutrašnjost hrama Abu Simbel




manji hram kraljice Nefertari - Abu Simbel


Poslijepodne nakon kofte spakirali smo se i prebacili na feluccu, mali jedrenjak kojim Egipćani plove po Nilu, prevoze stvari, love ribu... To je uz Abu Simbel bila špica dotadašnjeg dijela puta. Lagano plutanje rijekom kraj zelenih oaza i polja i odmaranje. Vozili su nas stari Nubijac i njegov sin a s nama su bili još 2 mladih iz Kanade, navodno su samo frendovi, jedna Kineskinja iz NY, jedan Taiwanac i jedan Korejanac. Svi mladi i ok, al mala iz NY je bila najzabavnija i najdruštvenija. Zamolila je barbu da nam stane da se okupamo u Nilu. Stao je na nekoj pješčanoj plažici i ekipa se okupala a ja sam bila malo skeptična pa sam samo gackala po vodi.





barba Nubijac kapetan fluke, kak je moj burki zvao fellucu




društvo na fluki , Nil



prizori uz Nil








gackanje po Nilu

Nakon gackanja burki je izvadio pušilicu pa smo svi zajedno bacili partizanku i tu malo bolje upoznali. Večeru je radio barbin sin, i naravno sve suđe poslije je prao u Nilu?!



Usidrili smo se kraj nekog sela da prespavamo, a klinci iz sela su odmah došli i na pijesku otvorili štandove sa điđama. Najljepši suveniri i nakit kaj sam kupila su upravo iz ovakvih uradi sam štandova i uradi sam nakita. I naravno nezaobilazno cjenkanje a pošto na fluki imaš vremena cijena je na kraju dobra- tri ogrlice za 10 kn/LE.



Stari i ja smo malo probauljali okolo po selu i poljima al pošto je pao mrak morali smo se vratiti.




selo uz Nil , sirotinja





28.07.09 Luxor, Egipat
Ćorka je bila čist ok samo su me čaplje kaj love okolo probudile i to taman na izlazak sunca.

Nakon doručka je naš tripić sa flukom završio i trebali smo se ukrcati u kombi. Ostala ekipa je nastavila još jedan dan ali ja sam se bojala kad sam uplaćivala tripić kak ćemo ko robinzoni bez kupaone i WC 2 dana i dobro da jesam jer baš kad smo prokomentirali kak je bilo super i kak još nitko nije dobio proljev mene je taman zašarafilo. Nije bilo grčeva kao u Maroku, hvala Bogu , samo ljevpro i to jedno 5 dana. To je ono pranje suđa u Nilu.



nezaboravni prizor izlaska sunca na Nilu



Kombi nas je trebao odvesti do Luxora. E da, zaboravila sam reći da smo na fluki najviše prošli 5-10 km nizvodno. Jebeno dug put, ali najbolja zabava i pravi doživljaj. Svima preporučam.


Na putu do Luxora stali smo kod hrama Kom Ombo posvećenog bogovima Sobek i Haroerisu. U hram nismo ulazili jer ga skoro cijelog možeš vidjeti izvana što nam je poslije rekao i naš kopa s fluke Taiwanac Ian koji je imao isti itinerar kao i mi ostatak puta.


Odlučili smo da ćemo neke hramove preskočit jer su nam ulaznice bile skupe bez studenskog popusta. Ulaznice u hramove su oko 50 kn/LE Edfu, a Kom Ombo oko 30 LE. Preskočili smo i ulazak u Horusov hram u Edfu samo smo ga vidjeli izvana pa odlučili potražit lokalnu birtiju da malo opustimo uz šišu i šaj u društvu Iana.



Kom Ombo hram izvana







Edfu hram naravno izvana



U Luxoru nas je opet dočekao neki lima i smjestio u hotel al smo mu sad rekli da nema žurbe, i trčanja, pa se mali potrudio malo nam dati više vremena za odmor do slijedećeg izleta. Na kraju smo mi limu čekali .Egipćani su nenadjebivi očito. Na redu je bila istočna obala Luxora sa 2 hrama Karnak i Luxor koji je smješten u samom centru pa smo odlučili da nema trčkaranja po Karnaku s vodičem već ostajemo koliko treba dok ga razgledamo, a Luxor možemo i sami obići izvana ( zatvaraju ga oko 6) isto jer je u centru i oko njega je niska ogradica pa se vidi sve. Vodič je bio presmješan, ala habibi smo ga zvali jer je to stalno govorio što znači ajmo dragi, stalno je žurio i lovio hladovinu-nenadjebiv.


Karnak je inače najveći kompleks hramova u cijelom svijetu. Gradnju su započeli u srednjem kraljevstvu i po malo ga dograđivali. Neki dijelovi još uvijek nisu otkrivani već se iskopava i danas. Najviše me impresionirala dvorana sa stupovima iscranim crtežima.Crteži sa donjeg dijela stupova su isprani jer je pametan Britanac,arheolog koji je otkrio nalazište, pustio vodu s Nila da malo ispere blato i prašinu. Unutar kompleksa se nalazi hram Ramzesa III, umjetno jezero u kojem su se prali svećenici, veliki kip skabeja, obelisk Hatšepsut- to je kraljica koja je vladala kao faraon i ima njen hram na zapadnoj strani obale Nila u Luxoru koji ćemo posjetit sutra. Karnak hram je bio povezan s Luxor hramom cestom uz koju su cijelim putem od 5 km bile skulpture kao sfinge samo što je glava ovna. Karnak se ne propušta, ulazak oko 80 kn/LE i tu već priznaju ISAC s kojom je ulaz mislim 40 ili 50 LE.



ulazak u Karnak temple i sfinge s glavom ovna

stupovi u velikoj dvorani

obelisk na ulazu u hram Luxor, statue su u sjeni

Pošto smo odjebali one trkače po hramovima, do hrama Luxor smo otišli sami i lagano ga obišli. Bio je zatvoren, ali se super vidi izvana. Na ulazu su 2 ogromne statue Ramzesa II, a u središtu hrama izgrađena je đamija Abul Haggag u 13 st. Nakon razgledavanj dobrano ogladnjeli opet tražimo neki štand di je gužva da nešto prožvačemo. Ovaj put je to bio štand sa odličnim sendvičem od falafela za koji smo se naravno morali cjenkat kao i za sve u Egiptu ( dobili ga za 5 LE). Šetnju sam preskočila jer se nisam smjela micati više od par sto metara u krugu od WCa. Hotel je bio ok, al uvijek isti doručak 2-3 pecivca, sirek, pekmez i putar i čaj. Već nam ga je navrh k.... .

burki i Luxor temple

29.07.09 Luxor, Egipat

Danas je na redu zapadna obala Nila i Dolina kraljeva i kraljica. Ulaznica 80 LE s kojom možeš posjetiti 3 grobnice od 10 otvorenih. Tutankamonova i Ramzesa II se još extra plaćaju. Naš nas je vodič ALA HABIBI naravno vodio u one najbliže da on ne bi morao puno hodati. To me nije previše uzrujavalo jer vjerujem da su sve slične, jedna je bila dugačka, u jednoj je bio sarkofag, jedna je imala više prosorija. Bili smo u grobnici Ramzesa VII, Ramzesa IV i jednog Setija I ili II, zaboravila sam kojeg. Interesantno je vidjeti grobnice jer su im zidovi svi ispisani i iscrtani tekstovima i crtežima iz faraonovog života da bi on znao tko je kad bude išao u zagrobni život. Sam po sebi prostor oko grobnica nije atraktivan.Puno se grobnica urušilo i sad ih obnavljaju. Tutankamonova je bila zatvorena zbog konzervacije. Nju nisu otkrili pljačkaši grobnica jer je ulaz bio zatrpan pijeskom i kamenjem koje su izbacili iz obližnje faraonove grobnice kada su je kopali za nekog važnijeg faraona. Tek je Carter 0922. otkrio ulaz u grobnicu, i u njoj našao netaknuto blago koje je danas u muzeju u Kairu. Grobnica je prazna.

Dolina kraljeva i ulazi u grobnice

ispred ulaza u Tutankamonovu grobnicu, Dolina kraljeva, Egipat

Nakon grobnica slijedi posjet hramu Hatšepsut, koju sam već spomenula. Njen je posinak bio još jako mlad kada je postao faraon pa ga je ona protjerala i uzela ulogu faraona Egipta. Bila je jedna od rijetkih kraljica koje su vladale Egiptom. Da bi što više ličila na faraona oblačila se ko muško i pustila onu poznatu faraonsku bradu. Izgradila je hram od kamenih blokova koje su skinuli s obližnjeg hrama, a poslije je mladi faraon kada se vratio srušio njen hram. Od originalnog hrama ostalo je 30 % a ostalo su rekonstruirali. Poseban je po tome jer je građen na 3 etaže i ima dosta očuvanih crteža.

oslikane prostorije u Hatšepsut hramu

Hatšepsut temble ( kak bi rekli Egipćani jer im je sve b umjesto p, baund, umjesto paund, bub umjesto pub....)

U Dolinu kraljica je išao samo burki, ja sam to preskočila jer me speglala vrućina, a i bojala sam se da ne dehidriram jer sam i dalje imala česte razgovore sa školjkom. Veli burki da je isto kao i grobnice u Dolini kraljeva samo manje impresivno. Zadnja stanica su bila dva OGROMNA kipa Memnona koja se nalaze na ulazu u hram Amenophisa III koji je totalno uništen. Grci su te kipove još u doba Ptolomeja nazvali Memnon prema mitskom etiopskom kralju kojeg je ubio Ahilej za vrijeme Trojanskog rata. I tamo stoje još i danas.

Nakon izleta lima nas je otfurao na autobusnu stanicu u neku vukojebinu izvan Luxora i rekao da čekamo bus. Čekamo mi 3 i pol sata( trebao doć prije 2 i pol) i frajer veli da je riknuo bus pa tek sad stiže jer ga je trebalo popraviti. Ne vjerujem, nema naravno rezervni, sad molim Boga samo da ovaj stigne do Hurgade. E a kad smo ga vidli pojačali smo molitvu jer je izgledao skoro kao onaj iz filma"Tko to tamo peva". Za mene nije bio preveliki šok jer sam se u takvom vozila i u Kostariki. Vozi Miško !

Dolina kraljica-slikao burki

ispred kipova Memnona , Luxor , Egipat

Egipat- Kairo

22.07.2009.

Nakon 7 dana divljanja na Zrču ovaj dugo planirani put mi je teže pao. Još umorna i strgana od neprekidne brijačine po aftericama u Aqui i noćnih koncerata DJa u Papayi( a to je zapravo trebao biti odmor s djecom nakon 20 dana Amerike i Kostarike), u totalnom financijskom kurcšlusu sa 500 eura za 2 tjedna( ko vjeruje u vilenjake??) uputila sam se sa starim i burkijem na vlak za Begeš. Karta povratna za nas troje 200kn. Pošteno. Svako sa light ruksakom na leđima(pročitala da Alitalia dozvoljava samo 5 kg u kabinu- čista laž -drugi bili nakrcani do zuba, ali zato nam je taj mali nesporazum napravio jebenu uslugu, više nam stvari ni nije trebalo a šetali smo ko ptičice s par kila na leđima i rugali se migrantima sa brojnim, teškim koferčinama zajapurenim od muke). Iz Begeša smo nakon par sati lovili avion za Kairo s presjedanjem u Rimu( Alitalia 200 eura povratna karta,solidna cifra za sezonu, zato smo i potegnuli do Beograda). Pošto smo imali par sati u Begešu malo smo probauljali okolo i u tako kratkom vremenu smo se stigli navući na pogačice sa kajmakom i sirom u kiosku na Zelenom vencu, a i Jelen nije loš.
Sletili u Kairo oko 5 ujutro i tu počinje avantura -grabanje za ruku taksista i cjenkanje- e da to je glavna vještina u arapskim zemljama sjeverne Afrike.Ak to ne znaš nikakva ti lova ne bu dosta. Pošto sam prošla školu u Maroku upuštam se u raspravu jer traži 75 Le za taxi do centra, spusti na 50( malo sam zahrđala) i krećemo( na povratku došli za 25, opet sam izbrusila vještine).
Dakle vožnja u taxiju po Kairu je jebena avantura, neprocjenjivo iskustvo koje nas je oduševljavalo i iznenadilo svaki dan iznova, počevši od auta koje bi skupo platio svaki muzej oldtimera, do ugašenih svjetla po noći, do četiri kolone auta u 2 trake, do skretanja prek te 4 kolone uz mahanje rukom i trubljenje. O da truba je glavni artikl za nabrijavanje auta i lampice može i one Božićne. Ludilo, zato je stari uvijek sjedio naprijed- nije ga tolko šteta ima već godina.
Spavali smo u hostelu u ulici Talat Harb, King Tut Hostel ( 3 krevetna 20 eura s doručkom,AC i kupaona). Hostel ok: na 7 katu, lijep zajednički prostor , imaju internet za sitnu paru, ujutro 3 kifle,sirek, pekmez i čaj, čistoća zadovoljavajuća.
Dobar dio grada, par minuta od muzeja, puno dućana,lokalnih mjesta za klopat i birtija- odmah nam se svidjelo.


23.07.09.

Prvi smo dan odlučili otići u muzej u Kairu jer nam je to bilo najbliže, 10 min pješke. Ulaz 70 Le, za studente 35. U muzeju se nalaze fenomenalne stvari, sarkofazi, blago iz Tutankamonaove grobnice, nakit,keramika,sarkofazi i mumije koje nismo išli gledati jer se plaćaju extra. U muzeju nema slikanja, uspjela sam na mobitel slikati tutankamonovu masku ali slika nije baš sjajna a čuvari paze ko kobci.

ispred arheološkog muzeja u Kairu

Poslije smo otišli taxijem do Kan al khalil, tržnice gdje se uglavnom i kupuju suveniri- meka za turiste i hrpa trgovaca-lopina s kojima se stalno moraš natezati za cijenu. Pošto smo bili friški to nam je bilo zabavno, bubat neke blesavo niske cijene kao i oni blesavo visoke i onda pustit da spuštaju i viču za nama. Nije pao ozbiljniji shoping, par suvenira: mačke, mali sarkofag s mumijom, skarabej.

Khan el Khalili bazar

Kraj tržnice se nalazi El-azhar džamija iz 971g . i sveučilište, zapravo pravni fakultet gdje uče šerijatska prava studenti iz Egipta i drugih arapskih država.

El- Azhar sveučilište( medresa)

Na tržnici je hrpa dućana ali nismo baš našli neki štand sa jeftinom lokalnom klopom pa smo murjaka iz turističke policije pitali gdje ima klope. Frajer nas otfurao do nekih skupih turističkih restorana i još je tražio bakšiš. Pa koji si ti kurac policija kad i tebi moram davat bakšiš, da ne povjeruješ, ta je policija samo fraza i slika za turiste, prava uloga joj je nikakva a ima ih hiljade. Tu mi je puknuo film pa smo se digli iz reste gdje nas je otpeljo i odbauljali u neke uličice jer smo znali da tamo mora biti neke lokalne birtije. Naletili smo birtiju di je frajer peko jetrica- to je bio prvi susret sa omiljenom nam klopom koja nas je pratila kroz cijeli Egipat ( a i jedina ima naznaku mesa, i to za sitne pare). I tako se mi najeli jetrica i salate i onih njihovih lepinja sve skupa za 15 kn/ 15LE, pa sjeli nakavicu i šišu u drugu lokalnu birtiju di nas je frajer kvalitetno oženio jer nismo pitali cijenu unaprijed(20 kn 3 kave i šiša). Svaka škola dobro dođe , od onda prvo pitaš cijenu, pogodiš se ak ti je skupo i sjedaš ili ideš dalje.

skupa kava

Počinjemo sve bolje pregovarati sa taxistima jer na s za 10 ili 15 Le voze di hoćeš u gradu. Vratili smo se u hotel i u blizini pronašli zgodnu birtiju sa čajem i šišom za nas tri za 10LE. E to nam se već sviđa, znam da plaćamo duplo više nego oni što je ok jer su fakat siromašni al nemoj me brate mili levatit previše jer nisam ovca. Za večeru smo maznuli Košere( zvali smo ih klošari). To je neko tijesto sa prženim lukom , grahoricama( čini mi se bob ili nekaj slično) i umakom od paradajza. Velika porcija 7 LE al ne možeš pojest kolko ima. To im je uz falafel glavna klopa. Jedu uglavom provrće i vrlo malo mesa. E a kad vidiš mesnice i tebi dođe da pređeš u vegetarijance. Taj smo prizor ugledali u Gizi kad smo završili razgledavanje piramida

24.07.09.

Dakle drugi dan Kaira uputili smo se u solo aranžmanu do piramida, taxi 2o/25 LE, ulaz 100 LE, opet studenti oko pola cijene. S tom ulaznicom možeš samo rzgledavati piramide izvana a ako želiš ući u jednu moraš platiti extra, isto i za solar boat. Odlučili smo ostat pri vanjskom divljenju piramidama. Najljepši je bio prvi susret kad ih vidiš iza zgrada skoro pa u centru grada.

Vauu, piramide

Oko Kaira postoje tri mjesta gdje mžete gledati piramide,Giza ;tu smo mi bili tu su Keopsova( prva na slici i najveća:137 m građena 2551 g prije Krista) Kefrenova(iza, sa onim vrhom kao kapicom koji je ostao neoštećen) i Mikerinova( koja je najmanja na donjoj slici, nju su otvorili britanski arheolozi i onda im je potonuo brod kad su je htjeli maznut u Britaniju)) , zatim Sakkara gdje je Djoserova piramida koja je malo drugačija ali isto sačuvana( tu smo planirali ići ali nismo stigli) i Memfis gdje su najviše uništene piramide.

Deva i Mikerinova piramida

Još je jedna znaminitost u Gizi, Sfinga,dao ju je izgrad vjerovatno Kefren;sin Keopsa, izgrađena je od jednog bloka kamena. Lice joj je jako uništeno jer na njoj u 14 st. muslimanski vojnici vježbali gađanje.

Sfinga

Nakon jedno 3 sata razgledavanja i podebljanih šljakerica na ramenima i leđima, nakon što smov već dobrano zakuhali odlučili smo ponovno potražit lokalnu birtju i neku jeftinu klopu i malo se asimilirati među ekipu.

ulica u Gizi , okolica piramida

E tu je pravi Egipat, tu je ona mesnica zbog koje bi i ja postala vegetarijanka( pogledaj u pozadini slike kak visi komad mesa). Tu nam se ušteko Muhamed Ali ( mali na slici) jer nam jer prodao razglednice. Prvo nam je malo išao naživce jer ga nismo mogli odljepiti, a onda je bio toliko uporan da smo ga prihvatili i onda je išao cijelo vrijeme za nama. na kraju sam i razglednice kupila, pa ipak nam je to sad frend. Skužiš ih da nekad vole razgovarati s ljudima strancima i upoznati ih, i iako sve počne trgovinom ne mora nužno i završiti trgovinom već razgovorom i upoznavanjem. Malom je dovoljno bilo da nas prati pokaže neka mjesta i razgovara s nama

Muhamed Ali

E tu smo naletjeli na birtiju u kojoj smo klopali dve runde za ukupno 11 LE !! I poslije naravno čaj i šiša za neku siću, i na kraju dok smo čilali skužimo da više nestignemo u Sakaru. Nema veze ima mali na razglednici Djoserovu piramidu, možemo je i preskočiti.
Još nam je ostalo dosta vremena pa smo otišli u koptski Kairo mjesto gdje žive kršćani, zapravo ortodoksni kršćani ili pravoslavci. Ulazak u taj dio je kroz kontrolu i izgleda kao da žive u getu.

Taman je bila neka veselica, slavili su nešto u crkvi sv. Jurja. Tu je izgleda dio vremena bila smještena sveta obitelj.

Mozaik svetog Jurja

U tom su me dijelu najviše fascinirala vrata.

evo jednih vrata

Prošetali smo još do Koptskog muzeja koji je bio zatvoren. Pored muzeja su rimske zidine.

a pored zidina naše musave noge

Odlučili smo se doma vratiti metroom( cijena karte 1 LE). Na našoj smo stanici maznuli sok od manga što je također postalo ritual u Egiptu, pa u našu birtiju iz ulice na čaj.

Tomo puši šišu u našoj birtiji

25.07.09.

Produžili smo još jedan dan u Kairu jer sam se ja zeznula za datum kojeg smo trebali krenuti na tripić po Nilu. Odlučili smo danas posjetiti srednjevjekovni Kairo tj. Saladinovu tvrđavu koja se počela graditi 1176 g (Salah El din Citadel ime na arpskom). Unutar nje se nalaze 2 đamije Alabastar i Muhamed Ali ( ne onaj naš iz Gize)u kojoj jei pokopan Muhamed Ali Paša, vojni i policijski muzej i El Ghavara palača koja je djelomično izgorila u požaru.

unutar tvrđave

Muhamed Ali Pašina đamija

Mislim da je to grob Muhameda Ali Paše

Pogled na Kairo sa tvrđave



Išli smo u vojni muzej, po meni čista dosada( cijena je uključena u ulaznicu a ulaznica u tvrđavu je oko 50LE), a u palaču nismo mogli jer su molili a kad mole nema čuvara pa se valjda boje da bi nekaj čačkali i zato nedaju ući. Nismo više znalo kaj bi poslije pa smo se odlučili otići u ZOO.E to je bio pravi doživljaj. Guba su bili nilski konji i pelikani koje smo hranili. Jako je velik i malo je onak starinski al ok.Ulaz je 1 LE i unutra je samo lokalna ekipa, svi ko na pikniku razvukli dekice, klopu i odmaraju. I promatraju najveću atrakciju zoološkog vrta - nas. To sam prvi put doživjela da me gledaju ko crnca koji je došao u Marino selo pa ga prvi put vide. To svi pozdravljaju, dolaze zamolit da se slikaju s nama, muški, ženski, mašu.

Da mi je to netko pričao rekla bi da laže.