nedjelja, 9. kolovoza 2009.

Egipat - felucom po Nilu

26.07.09 Asuan - Egipat

Idućih par dana imali smo uplaćen preko hostelworlda tripić fellucom po Nilu( 4dana/3noći 130 Eura po osobi; vlak do Asuwana,noćenje u hotelima s doručkom u Asuwanu i Luxoru i 1 noć na felluci s svim oborcima+ vodiči u Asuwanu i Luxoru+ bus do Hurgade)
Neka munjara je došla po nas debelo nakon dogovorenog vremena, jer je prvo otišao u krivi hotel, onda nas je vozio na kolodvor na vlak, ali na krivi kolodvor da bi nakon što je shvatio da trebamo ići na kolodvor u Gizu vozio ko fucking maniac i došao 45 minuta ranije i pustio nas da drvenimo i čekamo vlak. Skoro smo otišli s krivim vlakom, dobro da nam je neki frajer pomogao jer idu 2 za Asuan u razmaku od 10 min. Napokon smo se ukrcali u pravi i ugodno smjestili. Vlak je noćni, 1 razred sicevi se spuštaju i okreću i ful je udoban s AC naravno, pa smo se morali pokrivat.


ozarena lica nakon što smo skužili da je vlak mrak

U Asuanu nas je dočekao neki klinac i otfurao u hotel koji je bio skroz solidan, na vrhu je imao bazenčić, što je pravo osvježenje nakon izleta uokolo jer je u Asuanu bilo najtoplije sigurno više od 45 stupnjeva. Mali nas je zaforsirao da odmah idemo dalje što mi se nije svidjelo jer mrzim trčkaranja, al tak je to kad uzmeš organizirani izlet. Šutim i kenjam.
Prvo su nas vodili na otok u Nilu koji je i botanički vrt, (prvi put sam vidjela baobab) na pol sata- opet trčkaranje. Onda smo išli na Elefantine, otok na kojem se nalaze ruševine hramova iz doba faraona i Rimljana i nilometar( sprava s kojom su mjerili visinu vode u Nilu). Opet trčkaranje.



botanički vrt u Asuwanu



Elefantine otok

Nakon toga smo imali 1 sat vremena lufta do slijedećih izleta.To nam naravno nije dosta za naše rituale, dok mi nađemo lokalnu birtiju za klopu, pa birtiju za šaj i šišu, pa malo čilamo. Opet žurba, sad sam već skužila da je organizirani izlet velika greška za nas freelancere. Šutim i kenjam.
Našli smo frajera kod kojeg je uvijek bila gužva, kaj je pekao KOFTU nešto ko šiš ćevap pa ti stavi u pecivo doda umak i salatu( 3,5 kn 1 porcija- smijeh) i na tom smo bili cijelo vrijeme u Asuwanu. Nakon klope vodili su nas na Asuwansku branu, 20 kn/LE upad za 5 minuta gledanja betonske konstrukcije koja strujom opskrbljuje cijeli Egipat i veći dio Srednjeg Istoka. Bezveze.
Nastavili smo put do Philae temple koji se nalazi na otočiću u jezeru Naser. Ulaz 50 kn/LE, ne priznaju ISAC ove iskaznice jer im je ministar poslao dopis da može bilo koja druga studenska osim te koju cijeli svijet prizna. Tu nam skoči tlak i odjebemo ulazak u taj hram jer nam se nije davalo 150 kn za trčkaranje po hramu. Vidno iznervirani klatimo se po suncu ko krepani psi i gledamo što ćemo raditi idućih sat vremena. Vidimo neku ekipu kako čila u hladu i odemo pitat pošto je čaj i šiša ak ih opće ima. Pregovaramo mi s njima kad izlazi stari Nubijac iz neke bukse i kaže da smo mi sad njegovi gosti. I tu uđemo u priču s njim i ovećim društvom koje se skupilo. Stari je neki mudar čovjek i svi ga poštuju, sjeća se još dok je Tito bio u posjetu kod Nasera i predložio Naseru kad već mora iseliti Nubijce( oko pol mil.Nubijaca) s juga zbog akumulacionog jezera , neka ih raseli posvuda da im ne padne napamet da se odvoje. Stari lukavac nije razjebao samo Jugu već i Egipćane sa svojim miješanjima naroda.
Uglavnom je ispalo super što smo preskočili hram i upoznali ljude i čuli kako žive. Taman kad je najbolje bilo došla ekipa iz hrama, gledaju nas a mi sa škvadrom sjedimo na podu pijemo čaj, pušimo šišu sa starim Nubijcem koji je već uzeo tambur i udri svirku i pjesmu. E to te ja pitam, takav izlet već može, samo si ga moraš sam napravit.
Navečer opet kod čiče na koftu , prije toga malo bućkanja u bazenu, a nakon bućkanja šetnja po gradu koji ima jako lijep bazar u centralnoj ulici ful dugoj da nismo ni uspjeli doći do kraja. Burki je kupio šišu kod frajera koji nam je pokazivao male krokodile koje drži kao kućne ljubimce. Pitam ga ja što kad narastu a on veli da ih pusti u jezero. Krokodila ima uglavnom samo s južne strane brane u jezeru Naser.Nakon šetnje opet na bazen na vrhu hotela i lagano šiša, morali smo Tominu novu pušilicu isprobat, i pogled na Asuwan.



naš frend Nubijac


27.07.09 Abu Simbel - Egipat

Dizanje prije 5 ujutro jer idemo u Abu Simbel, hram koji je izgradio Ramzes II. Nalazi se uz granicu sa Sudanom na jugu Egipta. Taj je dio nakon izgradnje brane trebao biti potopljen pa je UNESCO odlučio pomoći im da presele hram na veću nadmosrsku visinu na 189mnv. Zajebancija je koštala 42miliona USD. Preselili su 2 hrama koji su i izvorno bili jedan pored drugog Hram Ramsesa II i njegove omiljene žene Nefertari. Zapravo su ga izrezali iz planine odnosno ostatak brda su uništili, a na novom mjestu su sagradili iznad hrama nešto kao umjetnu koncertnu dvoranu od betona koju su zasipali kamenjem i od nje napravili umjetnu planinu. Ludilo.

Hramovi su najljepši od svih koje smo vidjeli u Egiptu, točnije unutrašnjost hrama koja je oslikana hijeroglifima i očuvanim crtežima. Slikat se ne smije jer ti obrišu fotku al sam ja uspjela okinut par u ilegali.


put u Abu Simbel kroz pustinju



veliki hram Ramzesa II u Abu Simbelu




slikano u ilegali, unutrašnjost hrama Abu Simbel




manji hram kraljice Nefertari - Abu Simbel


Poslijepodne nakon kofte spakirali smo se i prebacili na feluccu, mali jedrenjak kojim Egipćani plove po Nilu, prevoze stvari, love ribu... To je uz Abu Simbel bila špica dotadašnjeg dijela puta. Lagano plutanje rijekom kraj zelenih oaza i polja i odmaranje. Vozili su nas stari Nubijac i njegov sin a s nama su bili još 2 mladih iz Kanade, navodno su samo frendovi, jedna Kineskinja iz NY, jedan Taiwanac i jedan Korejanac. Svi mladi i ok, al mala iz NY je bila najzabavnija i najdruštvenija. Zamolila je barbu da nam stane da se okupamo u Nilu. Stao je na nekoj pješčanoj plažici i ekipa se okupala a ja sam bila malo skeptična pa sam samo gackala po vodi.





barba Nubijac kapetan fluke, kak je moj burki zvao fellucu




društvo na fluki , Nil



prizori uz Nil








gackanje po Nilu

Nakon gackanja burki je izvadio pušilicu pa smo svi zajedno bacili partizanku i tu malo bolje upoznali. Večeru je radio barbin sin, i naravno sve suđe poslije je prao u Nilu?!



Usidrili smo se kraj nekog sela da prespavamo, a klinci iz sela su odmah došli i na pijesku otvorili štandove sa điđama. Najljepši suveniri i nakit kaj sam kupila su upravo iz ovakvih uradi sam štandova i uradi sam nakita. I naravno nezaobilazno cjenkanje a pošto na fluki imaš vremena cijena je na kraju dobra- tri ogrlice za 10 kn/LE.



Stari i ja smo malo probauljali okolo po selu i poljima al pošto je pao mrak morali smo se vratiti.




selo uz Nil , sirotinja





28.07.09 Luxor, Egipat
Ćorka je bila čist ok samo su me čaplje kaj love okolo probudile i to taman na izlazak sunca.

Nakon doručka je naš tripić sa flukom završio i trebali smo se ukrcati u kombi. Ostala ekipa je nastavila još jedan dan ali ja sam se bojala kad sam uplaćivala tripić kak ćemo ko robinzoni bez kupaone i WC 2 dana i dobro da jesam jer baš kad smo prokomentirali kak je bilo super i kak još nitko nije dobio proljev mene je taman zašarafilo. Nije bilo grčeva kao u Maroku, hvala Bogu , samo ljevpro i to jedno 5 dana. To je ono pranje suđa u Nilu.



nezaboravni prizor izlaska sunca na Nilu



Kombi nas je trebao odvesti do Luxora. E da, zaboravila sam reći da smo na fluki najviše prošli 5-10 km nizvodno. Jebeno dug put, ali najbolja zabava i pravi doživljaj. Svima preporučam.


Na putu do Luxora stali smo kod hrama Kom Ombo posvećenog bogovima Sobek i Haroerisu. U hram nismo ulazili jer ga skoro cijelog možeš vidjeti izvana što nam je poslije rekao i naš kopa s fluke Taiwanac Ian koji je imao isti itinerar kao i mi ostatak puta.


Odlučili smo da ćemo neke hramove preskočit jer su nam ulaznice bile skupe bez studenskog popusta. Ulaznice u hramove su oko 50 kn/LE Edfu, a Kom Ombo oko 30 LE. Preskočili smo i ulazak u Horusov hram u Edfu samo smo ga vidjeli izvana pa odlučili potražit lokalnu birtiju da malo opustimo uz šišu i šaj u društvu Iana.



Kom Ombo hram izvana







Edfu hram naravno izvana



U Luxoru nas je opet dočekao neki lima i smjestio u hotel al smo mu sad rekli da nema žurbe, i trčanja, pa se mali potrudio malo nam dati više vremena za odmor do slijedećeg izleta. Na kraju smo mi limu čekali .Egipćani su nenadjebivi očito. Na redu je bila istočna obala Luxora sa 2 hrama Karnak i Luxor koji je smješten u samom centru pa smo odlučili da nema trčkaranja po Karnaku s vodičem već ostajemo koliko treba dok ga razgledamo, a Luxor možemo i sami obići izvana ( zatvaraju ga oko 6) isto jer je u centru i oko njega je niska ogradica pa se vidi sve. Vodič je bio presmješan, ala habibi smo ga zvali jer je to stalno govorio što znači ajmo dragi, stalno je žurio i lovio hladovinu-nenadjebiv.


Karnak je inače najveći kompleks hramova u cijelom svijetu. Gradnju su započeli u srednjem kraljevstvu i po malo ga dograđivali. Neki dijelovi još uvijek nisu otkrivani već se iskopava i danas. Najviše me impresionirala dvorana sa stupovima iscranim crtežima.Crteži sa donjeg dijela stupova su isprani jer je pametan Britanac,arheolog koji je otkrio nalazište, pustio vodu s Nila da malo ispere blato i prašinu. Unutar kompleksa se nalazi hram Ramzesa III, umjetno jezero u kojem su se prali svećenici, veliki kip skabeja, obelisk Hatšepsut- to je kraljica koja je vladala kao faraon i ima njen hram na zapadnoj strani obale Nila u Luxoru koji ćemo posjetit sutra. Karnak hram je bio povezan s Luxor hramom cestom uz koju su cijelim putem od 5 km bile skulpture kao sfinge samo što je glava ovna. Karnak se ne propušta, ulazak oko 80 kn/LE i tu već priznaju ISAC s kojom je ulaz mislim 40 ili 50 LE.



ulazak u Karnak temple i sfinge s glavom ovna



stupovi u velikoj dvorani





obelisk na ulazu u hram Luxor, statue su u sjeni


Pošto smo odjebali one trkače po hramovima, do hrama Luxor smo otišli sami i lagano ga obišli. Bio je zatvoren, ali se super vidi izvana. Na ulazu su 2 ogromne statue Ramzesa II, a u središtu hrama izgrađena je đamija Abul Haggag u 13 st. Nakon razgledavanj dobrano ogladnjeli opet tražimo neki štand di je gužva da nešto prožvačemo. Ovaj put je to bio štand sa odličnim sendvičem od falafela za koji smo se naravno morali cjenkat kao i za sve u Egiptu ( dobili ga za 5 LE). Šetnju sam preskočila jer se nisam smjela micati više od par sto metara u krugu od WCa. Hotel je bio ok, al uvijek isti doručak 2-3 pecivca, sirek, pekmez i putar i čaj. Već nam ga je navrh k.... .



burki i Luxor temple

29.07.09 Luxor, Egipat


Danas je na redu zapadna obala Nila i Dolina kraljeva i kraljica. Ulaznica 80 LE s kojom možeš posjetiti 3 grobnice od 10 otvorenih. Tutankamonova i Ramzesa II se još extra plaćaju. Naš nas je vodič ALA HABIBI naravno vodio u one najbliže da on ne bi morao puno hodati. To me nije previše uzrujavalo jer vjerujem da su sve slične, jedna je bila dugačka, u jednoj je bio sarkofag, jedna je imala više prosorija. Bili smo u grobnici Ramzesa VII, Ramzesa IV i jednog Setija I ili II, zaboravila sam kojeg. Interesantno je vidjeti grobnice jer su im zidovi svi ispisani i iscrtani tekstovima i crtežima iz faraonovog života da bi on znao tko je kad bude išao u zagrobni život. Sam po sebi prostor oko grobnica nije atraktivan.Puno se grobnica urušilo i sad ih obnavljaju. Tutankamonova je bila zatvorena zbog konzervacije. Nju nisu otkrili pljačkaši grobnica jer je ulaz bio zatrpan pijeskom i kamenjem koje su izbacili iz obližnje faraonove grobnice kada su je kopali za nekog važnijeg faraona. Tek je Carter 0922. otkrio ulaz u grobnicu, i u njoj našao netaknuto blago koje je danas u muzeju u Kairu. Grobnica je prazna.



Dolina kraljeva i ulazi u grobnice



ispred ulaza u Tutankamonovu grobnicu, Dolina kraljeva, Egipat

Nakon grobnica slijedi posjet hramu Hatšepsut, koju sam već spomenula. Njen je posinak bio još jako mlad kada je postao faraon pa ga je ona protjerala i uzela ulogu faraona Egipta. Bila je jedna od rijetkih kraljica koje su vladale Egiptom. Da bi što više ličila na faraona oblačila se ko muško i pustila onu poznatu faraonsku bradu. Izgradila je hram od kamenih blokova koje su skinuli s obližnjeg hrama, a poslije je mladi faraon kada se vratio srušio njen hram. Od originalnog hrama ostalo je 30 % a ostalo su rekonstruirali. Poseban je po tome jer je građen na 3 etaže i ima dosta očuvanih crteža.




oslikane prostorije u Hatšepsut hramu




Hatšepsut temble ( kak bi rekli Egipćani jer im je sve b umjesto p, baund, umjesto paund, bub umjesto pub....)

U Dolinu kraljica je išao samo burki, ja sam to preskočila jer me speglala vrućina, a i bojala sam se da ne dehidriram jer sam i dalje imala česte razgovore sa školjkom. Veli burki da je isto kao i grobnice u Dolini kraljeva samo manje impresivno. Zadnja stanica su bila dva OGROMNA kipa Memnona koja se nalaze na ulazu u hram Amenophisa III koji je totalno uništen. Grci su te kipove još u doba Ptolomeja nazvali Memnon prema mitskom etiopskom kralju kojeg je ubio Ahilej za vrijeme Trojanskog rata. I tamo stoje još i danas.
Nakon izleta lima nas je otfurao na autobusnu stanicu u neku vukojebinu izvan Luxora i rekao da čekamo bus. Čekamo mi 3 i pol sata( trebao doć prije 2 i pol) i frajer veli da je riknuo bus pa tek sad stiže jer ga je trebalo popraviti. Ne vjerujem, nema naravno rezervni, sad molim Boga samo da ovaj stigne do Hurgade. E a kad smo ga vidli pojačali smo molitvu jer je izgledao skoro kao onaj iz filma"Tko to tamo peva". Za mene nije bio preveliki šok jer sam se u takvom vozila i u Kostariki. Vozi Miško !

Dolina kraljica-slikao burki


ispred kipova Memnona , Luxor , Egipat

petak, 7. kolovoza 2009.

Egipat- Kairo

22.07.2009.



Nakon 7 dana divljanja na Zrču ovaj dugo planirani put mi je teže pao. Još umorna i strgana od neprekidne brijačine po aftericama u Aqui i noćnih koncerata DJa u Papayi( a to je zapravo trebao biti odmor s djecom nakon 20 dana Amerike i Kostarike), u totalnom financijskom kurcšlusu sa 500 eura za 2 tjedna( ko vjeruje u vilenjake??) uputila sam se sa starim i burkijem na vlak za Begeš. Karta povratna za nas troje 200kn. Pošteno. Svako sa light ruksakom na leđima(pročitala da Alitalia dozvoljava samo 5 kg u kabinu- čista laž -drugi bili nakrcani do zuba, ali zato nam je taj mali nesporazum napravio jebenu uslugu, više nam stvari ni nije trebalo a šetali smo ko ptičice s par kila na leđima i rugali se migrantima sa brojnim, teškim koferčinama zajapurenim od muke). Iz Begeša smo nakon par sati lovili avion za Kairo s presjedanjem u Rimu( Alitalia 200 eura povratna karta,solidna cifra za sezonu, zato smo i potegnuli do Beograda). Pošto smo imali par sati u Begešu malo smo probauljali okolo i u tako kratkom vremenu smo se stigli navući na pogačice sa kajmakom i sirom u kiosku na Zelenom vencu, a i Jelen nije loš.
Sletili u Kairo oko 5 ujutro i tu počinje avantura -grabanje za ruku taksista i cjenkanje- e da to je glavna vještina u arapskim zemljama sjeverne Afrike.Ak to ne znaš nikakva ti lova ne bu dosta. Pošto sam prošla školu u Maroku upuštam se u raspravu jer traži 75 Le za taxi do centra, spusti na 50( malo sam zahrđala) i krećemo( na povratku došli za 25, opet sam izbrusila vještine).
Dakle vožnja u taxiju po Kairu je jebena avantura, neprocjenjivo iskustvo koje nas je oduševljavalo i iznenadilo svaki dan iznova, počevši od auta koje bi skupo platio svaki muzej oldtimera, do ugašenih svjetla po noći, do četiri kolone auta u 2 trake, do skretanja prek te 4 kolone uz mahanje rukom i trubljenje. O da truba je glavni artikl za nabrijavanje auta i lampice može i one Božićne. Ludilo, zato je stari uvijek sjedio naprijed- nije ga tolko šteta ima već godina.
Spavali smo u hostelu u ulici Talat Harb, King Tut Hostel ( 3 krevetna 20 eura s doručkom,AC i kupaona). Hostel ok: na 7 katu, lijep zajednički prostor , imaju internet za sitnu paru, ujutro 3 kifle,sirek, pekmez i čaj, čistoća zadovoljavajuća.
Dobar dio grada, par minuta od muzeja, puno dućana,lokalnih mjesta za klopat i birtija- odmah nam se svidjelo.


23.07.09.




Prvi smo dan odlučili otići u muzej u Kairu jer nam je to bilo najbliže, 10 min pješke. Ulaz 70 Le, za studente 35. U muzeju se nalaze fenomenalne stvari, sarkofazi, blago iz Tutankamonaove grobnice, nakit,keramika,sarkofazi i mumije koje nismo išli gledati jer se plaćaju extra. U muzeju nema slikanja, uspjela sam na mobitel slikati tutankamonovu masku ali slika nije baš sjajna a čuvari paze ko kobci.




ispred arheološkog muzeja u Kairu

Poslije smo otišli taxijem do Kan al khalil, tržnice gdje se uglavnom i kupuju suveniri- meka za turiste i hrpa trgovaca-lopina s kojima se stalno moraš natezati za cijenu. Pošto smo bili friški to nam je bilo zabavno, bubat neke blesavo niske cijene kao i oni blesavo visoke i onda pustit da spuštaju i viču za nama. Nije pao ozbiljniji shoping, par suvenira: mačke, mali sarkofag s mumijom, skarabej.





Khan el Khalili bazar

Kraj tržnice se nalazi El-azhar džamija iz 971g . i sveučilište, zapravo pravni fakultet gdje uče šerijatska prava studenti iz Egipta i drugih arapskih država.






El- Azhar sveučilište( medresa)

Na tržnici je hrpa dućana ali nismo baš našli neki štand sa jeftinom lokalnom klopom pa smo murjaka iz turističke policije pitali gdje ima klope. Frajer nas otfurao do nekih skupih turističkih restorana i još je tražio bakšiš. Pa koji si ti kurac policija kad i tebi moram davat bakšiš, da ne povjeruješ, ta je policija samo fraza i slika za turiste, prava uloga joj je nikakva a ima ih hiljade. Tu mi je puknuo film pa smo se digli iz reste gdje nas je otpeljo i odbauljali u neke uličice jer smo znali da tamo mora biti neke lokalne birtije. Naletili smo birtiju di je frajer peko jetrica- to je bio prvi susret sa omiljenom nam klopom koja nas je pratila kroz cijeli Egipat ( a i jedina ima naznaku mesa, i to za sitne pare). I tako se mi najeli jetrica i salate i onih njihovih lepinja sve skupa za 15 kn/ 15LE, pa sjeli nakavicu i šišu u drugu lokalnu birtiju di nas je frajer kvalitetno oženio jer nismo pitali cijenu unaprijed(20 kn 3 kave i šiša). Svaka škola dobro dođe , od onda prvo pitaš cijenu, pogodiš se ak ti je skupo i sjedaš ili ideš dalje.


skupa kava


Počinjemo sve bolje pregovarati sa taxistima jer na s za 10 ili 15 Le voze di hoćeš u gradu. Vratili smo se u hotel i u blizini pronašli zgodnu birtiju sa čajem i šišom za nas tri za 10LE. E to nam se već sviđa, znam da plaćamo duplo više nego oni što je ok jer su fakat siromašni al nemoj me brate mili levatit previše jer nisam ovca. Za večeru smo maznuli Košere( zvali smo ih klošari). To je neko tijesto sa prženim lukom , grahoricama( čini mi se bob ili nekaj slično) i umakom od paradajza. Velika porcija 7 LE al ne možeš pojest kolko ima. To im je uz falafel glavna klopa. Jedu uglavom provrće i vrlo malo mesa. E a kad vidiš mesnice i tebi dođe da pređeš u vegetarijance. Taj smo prizor ugledali u Gizi kad smo završili razgledavanje piramida

24.07.09.


Dakle drugi dan Kaira uputili smo se u solo aranžmanu do piramida, taxi 2o/25 LE, ulaz 100 LE, opet studenti oko pola cijene. S tom ulaznicom možeš samo rzgledavati piramide izvana a ako želiš ući u jednu moraš platiti extra, isto i za solar boat. Odlučili smo ostat pri vanjskom divljenju piramidama. Najljepši je bio prvi susret kad ih vidiš iza zgrada skoro pa u centru grada.


Vauu, piramide


Oko Kaira postoje tri mjesta gdje mžete gledati piramide,Giza ;tu smo mi bili tu su Keopsova( prva na slici i najveća:137 m građena 2551 g prije Krista) Kefrenova(iza, sa onim vrhom kao kapicom koji je ostao neoštećen) i Mikerinova( koja je najmanja na donjoj slici, nju su otvorili britanski arheolozi i onda im je potonuo brod kad su je htjeli maznut u Britaniju)) , zatim Sakkara gdje je Djoserova piramida koja je malo drugačija ali isto sačuvana( tu smo planirali ići ali nismo stigli) i Memfis gdje su najviše uništene piramide.




Deva i Mikerinova piramida

Još je jedna znaminitost u Gizi, Sfinga,dao ju je izgrad vjerovatno Kefren;sin Keopsa, izgrađena je od jednog bloka kamena. Lice joj je jako uništeno jer na njoj u 14 st. muslimanski vojnici vježbali gađanje.




Sfinga

Nakon jedno 3 sata razgledavanja i podebljanih šljakerica na ramenima i leđima, nakon što smov već dobrano zakuhali odlučili smo ponovno potražit lokalnu birtju i neku jeftinu klopu i malo se asimilirati među ekipu.





ulica u Gizi , okolica piramida

E tu je pravi Egipat, tu je ona mesnica zbog koje bi i ja postala vegetarijanka( pogledaj u pozadini slike kak visi komad mesa). Tu nam se ušteko Muhamed Ali ( mali na slici) jer nam jer prodao razglednice. Prvo nam je malo išao naživce jer ga nismo mogli odljepiti, a onda je bio toliko uporan da smo ga prihvatili i onda je išao cijelo vrijeme za nama. na kraju sam i razglednice kupila, pa ipak nam je to sad frend. Skužiš ih da nekad vole razgovarati s ljudima strancima i upoznati ih, i iako sve počne trgovinom ne mora nužno i završiti trgovinom već razgovorom i upoznavanjem. Malom je dovoljno bilo da nas prati pokaže neka mjesta i razgovara s nama


Muhamed Ali


E tu smo naletjeli na birtiju u kojoj smo klopali dve runde za ukupno 11 LE !! I poslije naravno čaj i šiša za neku siću, i na kraju dok smo čilali skužimo da više nestignemo u Sakaru. Nema veze ima mali na razglednici Djoserovu piramidu, možemo je i preskočiti.
Još nam je ostalo dosta vremena pa smo otišli u koptski Kairo mjesto gdje žive kršćani, zapravo ortodoksni kršćani ili pravoslavci. Ulazak u taj dio je kroz kontrolu i izgleda kao da žive u getu.


Taman je bila neka veselica, slavili su nešto u crkvi sv. Jurja. Tu je izgleda dio vremena bila smještena sveta obitelj.


Mozaik svetog Jurja

U tom su me dijelu najviše fascinirala vrata.


evo jednih vrata

Prošetali smo još do Koptskog muzeja koji je bio zatvoren. Pored muzeja su rimske zidine.


a pored zidina naše musave noge

Odlučili smo se doma vratiti metroom( cijena karte 1 LE). Na našoj smo stanici maznuli sok od manga što je također postalo ritual u Egiptu, pa u našu birtiju iz ulice na čaj.


Tomo puši šišu u našoj birtiji

25.07.09.


Produžili smo još jedan dan u Kairu jer sam se ja zeznula za datum kojeg smo trebali krenuti na tripić po Nilu. Odlučili smo danas posjetiti srednjevjekovni Kairo tj. Saladinovu tvrđavu koja se počela graditi 1176 g (Salah El din Citadel ime na arpskom). Unutar nje se nalaze 2 đamije Alabastar i Muhamed Ali ( ne onaj naš iz Gize)u kojoj jei pokopan Muhamed Ali Paša, vojni i policijski muzej i El Ghavara palača koja je djelomično izgorila u požaru.

unutar tvrđave






Muhamed Ali Pašina đamija


Mislim da je to grob Muhameda Ali Paše




Pogled na Kairo sa tvrđave



Išli smo u vojni muzej, po meni čista dosada( cijena je uključena u ulaznicu a ulaznica u tvrđavu je oko 50LE), a u palaču nismo mogli jer su molili a kad mole nema čuvara pa se valjda boje da bi nekaj čačkali i zato nedaju ući. Nismo više znalo kaj bi poslije pa smo se odlučili otići u ZOO.E to je bio pravi doživljaj. Guba su bili nilski konji i pelikani koje smo hranili. Jako je velik i malo je onak starinski al ok.Ulaz je 1 LE i unutra je samo lokalna ekipa, svi ko na pikniku razvukli dekice, klopu i odmaraju. I promatraju najveću atrakciju zoološkog vrta - nas. To sam prvi put doživjela da me gledaju ko crnca koji je došao u Marino selo pa ga prvi put vide. To svi pozdravljaju, dolaze zamolit da se slikaju s nama, muški, ženski, mašu.





Da mi je to netko pričao rekla bi da laže.

srijeda, 27. svibnja 2009.

Sarajevo-Sretna Nova 2009

04.01.2009.
Pravo sranje je kad probaš retrospektivno napisati blog. A to sam čvrsto odlučila budući da kužim da se više ne mogu pola toga sjetiti pa zato i kažem da je to pravo sranje jer mi je i blog unatrag teško napisati ali dat ću sve od sebe. Za Sarajevo smo se odlučili jer moj dragi muž nije mogao dobiti duži godišnji od 3 dana, a ja nisam ništa isplanirala za praznike za Novu. Nije daleko, može i autom, ima snijega- pa reko da ga bar negdje vidimo ove godine, a nisam bome nikad ni bila tamo- pa red je da vidimo kako žive naši susjedi. Odabrali smo Hotel Hollywood na Ilidži cijena oko 1000 kn za 2 noćenja s doručkom- ima zenba i saunu(reko ak nećemo imat šta za radit po gradu uvijek se možemo pacat), dobre kritike na forumima, malo dalje od centra. Pošto smo sa svojim autom to nije bio problem. Smješten u odnosu na centar kao da u Zagrebu spavaš u Novom Zagrebu a tak mi se isto činio i put do centra kao da se vozimo po Aveniji Vjećeslava Holjevca. Hotelu ću posvetit malo više pažnje jer je do jaja. Nismo baš navikli na neku finoću- obično odsjedamo po hostelima, ovaj ima *** al je novi( ima i stari dio malo jeftiniji al ni blizu komforman kao novi). U sobi sve novo a velika ko igralište za mali nogomet, moderan namještaj, udoban krevet, tvrđi madrac, kupaona jacuzzi sa muzikom i pločice( prave talijanske :-).


detalj iz sobe (Tomo nije taj detalj)
Super čisto i uredno a doručak ok-švedski stol. Put je prošao bez puno problema- nije bilo snijega po cesti - srećom jer su nam gume ćelestonke, a zimska oprema samo za poslikat: posuđeni lanci koji ne pašu ni u ludilu. Cesta je OK, autoput do Slavonskog Broda pa dalje regionalna cesta kroz Bosnu.
Na ulazu u Sarajevo upali smo u neku gužvu- nedjelja- nije nam bilo jasno zakaj.
Stojimo u koloni sat vremena a makli smo se 500 metara. Počeli nas već lupat živci i stislo nas na kenjaru, vidjeli neku birtiju kraj ceste i stali.
I tu je počela priča o Sarajevu- u birtiji konobarica i tri gosta. Naručili kave i nismo sjedili ni pet minuta kad ekipa pita od kuda smo i tu krene priča.E to je Bosna kakvu sam zamišljala ne Bosna nego Bosanci- ljudine, prijateljski otvoreni, susretljivi, ljubazni. Ipak smo svi iz iste Juge ispali. S kave prešli na viljamovku,samo se velika toči pa još jedna i tako kroz priču i gužva se raščistila.
Ilidža je neki noviji kvart, blizu hotela je autobusni kolodvor do kojeg vodi neka fensi uličica sa kafićima i buticima. Smješten je uz rijeku . Kad prijeđeš most dođeš do šetališta i parka sa austrougarskim vilama u koje su izgleda u dio bivših toplica( sad to ponovo preuređuju) kroz kojeg prolazi aleja platana i kestena koja vodi do Vrela Bosne.
Istovarili smo stvari i odmah zapalili u centar- Baščaršiju. Parking se plaća samo u uskom krugu oko baščaršije sve drugo džabalesku( di su ta vremena prije Bandića kad smo i mogli džabalebarit cijeli dan po centru da nas parking ne košta više nego kava koju idemo popit).
Prvo kad dođeš na Baščaršiju vidiš sebilj ( arapska riječ u značenju "put", ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne).Izgrađen 1891. godine, vjerovatno po projektu Josipa Vancaša. Sebilj kojeg je podigao 1754. godine bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica izgorio je u požaru 1852. godine, a nalazio se nešto niže od današnjeg( pročitala na netu).



Iza ugla su virili dućančići sa suvenirima: džezvama, šalicama, čajnicima, tacnama od bakra i metala. Odmah smo odlutali u tom smjeru. Obrtnici rade u svojim dućanima al te nitko ne navlači za rukav ko u Maroccu.Cjenkat se može al ne spuštaju previše cijenu.Mi smo uboli pravu džezvu i fildžanćić i pušilicu malu( to je postala opsesija- iz svake države donesemo po jednu nargilu-ova je bila najmanja).
Ulica se zovu se po onom što možeš tamo kupit(kazandžijska).
Tomo u Kazandžijskoj ulici

Ferhadija Džamija u pozadini


Begova džamija( i Tomo)
U centru su i dvije džamije Ferhadija džamija i Begova džamija koju je dao izgraditi bosanski namjesnik Gazi Husrefbeg 1530. godine. U dvorištu su zidovi sa kapijama, kao i šadrvan, na čijem mjestu je podignut današnji 1892. godine. Današnji kompleks Begove džamije sačinjavaju i dva mauzoleja u obliku oktogona, zgrada mekteba, vruća česma, te zgrada muvekithane.
Preko puta je Morića han nekadašnje-svratište.
Za potrebe velike čaršije i trgovaca što su dolazili iz dalekih zemalja građeni su karavansaraji - moteli. Jedan od njih, Gazihusrefbegov Morića han, podignut je u prvoj polovini 16. vijeka. Građen je po svim tadašnjim pravilima: veliko ograđeno četvrtasto dvorište, magaze i prostori za konje u prizemlju. Na katu su sobe za spavanje. Imao je 44 gostinjske sobe, sa 300 ležaja. Izgorio je u požaru 1957. godine, a obnovljen 70-ih godina.


Morića han
Čovjek kad hoda ogladni a što ćeš jest u Sarajevu nego ćevape. E sad je tu cijela polemika kod koga su bolji; mi se odlučili maznut ih kod Želje i bome nismo pogriješili-bili su mrak.
Nakon ćevapa mogli smo nastaviti dalje. Popeli smo se (jedva jer naravno nitko po gradu ne čisti snijeg a ekipa kliže ko na ledu po centru)jednom ulicom u dio kojem se ne sjećam ime, uglavnom tamo je medresa (škola gdje uče kuran).
.






muslimanska škola



pogled s vrha ulice na Sarajevo

Šetnju smo završili uz Miljacku do Inat kuće




Evo priče i kako je dobila ime: u cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu 1892.-1894. godine bilo je neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću. Hanovi su srušeni, dok je vlasnik kuće stari Benderija zahtijevao da mu se kao naknada isplati kesa dukata, a uz to da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a zbog inata vlasnika kuća je prozvana Inat kućom.

Dobro smo se nahodali a bome i smrzli,sad natrag u hotel, od brijačine ništa -ponedjeljak, nego lagana šetnja po Ilidži, burek i piva prije spavanja- pa jacuzzi u kojem svira za kraj prvog dana: Ko bi reko čuda da se dese pa Miljacka mostove odnese,
da ne mogu tebi doć da ne mogu ulicom ti proć. .....


05.01.2009.

Drugo jutro nakon obilnog doručka krenuli smo pješke prema vrelu Bosne .Put vodi kroz Aleju platana nekih par kilometara ali kome se ne hoda može platiti kočiju nekih 20 kuna u jednom smjeru. Nama se učinilo da bi mogli prošetati i uživati malo u zimskom ugođaju. Natrag smo uzeli kočiju jer nam je bilo dosta hodanja , ima jedno 3 km kroz aleju a bome je i zima stisla.

Austrougarske vile na početku Aleje

Vrela Bosne Vrela Bosne se nalaze u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u podnožju Igmana. Rijeka Bosna izvire iz nekoliko krških izvora na nadmorskoj visini od 492 m .Priroda je uokolo je super a naročito u ovom snježnom okruženju. Patkice i labudi plutaju po malim jezercima, a na nekim se mjestima vidi kako voda izvire iz pukotina.






vožnja kočijom kroz aleju
Nakon šetnje smo dobrano ogladnili a i promrzli pa je odluka bila laka: danas burek vak i naki u Baščaršiji pa onda možemo dalje.
Nakon klope red kulture, otišli smo do Svrzine kuće (Bosanska stambena kuća) koja je očuvani primjerak kuće iz osmanskog razdoblja, sa očuvanim namještajem i detaljima koji su ljudima služili. Čojek nas pustio da bauljamo džabe jer so došli malo prije kraja radnog vremena, još nas je morao čekat dok sve nismo vidjeli. Zakon.


Opet natrag na Baščaršiju do Gazi Husrefbegovog bezistana.
Ovaj masivni kameni objekat bazilikalnog tipa proteže se u dužini od 109 matara duž istoimene ulice. Izgradili su ga dubrovački majstori po nalogu tadašnjeg bosanskog sandžakbega Gazi Husrefbega, u periodu od 1542-1543. godine, sa 52 dućana poredanih u dva niza u unutrašnjosti objekta i trećim nizom dućana sa njegove vanjske strane, uz ulicu Kujundžiluk. U njemu se prodavala tekstilna, uglavnom uvezena roba. Sa susjednim Tašlihanom činio je organsku cjelinu. ( opet naravno net).


Ponovno gladni gledamo gdje bi maznuli neku lokalnu klopu kad vidimo Aščinicu kod Dženize( što će reći zalogajnica). E to već može, unutra naravno lokalna ekipa s kojom odmah ulazimo u priču, jedu se škembići i pije pivo.
Pao mrak, pa smo se dobrano promrzli i utovljeni vratili u hotel, ma kakva brijačina, to ćemo ostavit za drugi put kad dođemo, al sigurno ne po zimi. A sad- dragi jacuzi , vrijedi ovaj hotel svaku kunu. Sutra zbogom Sarajevo .



































siječanj