crtice s puta: Meksiko

prosinac, 2019. Mexico - Mexico city

Malo sam bila skeptična letit s Aeromexico ali let je prošao super, spavala ko beba u avionu, i u ranu zoru iskrcavam se na aerodromu. Mijenjam pare i odmah na podzemnu prema autobusnom kolodvoru Terminal Norte da ulovim bus do Teotihuacana. Mora se izaći s aerodroma pa kroz neki kvart do busa, usput grabim kavicu i neka peciva od uličnih prodavača, još je mrak vani.
Metro vozi direkt na Terminal Norte i već sam u busu. Vožnja traje nekih sat i pol, razdanilo se a prvi pogled koji puca su kaktusi i baloni na zrak koji lete iznad ruševina, mrak.

kaktusi na ulazu u arheološki park, Mexico baš onakav kakav sam očekivala

baloni iznad ruševina

Još od zadnjeg puta u Mexico, kad sam se uglavnom držala Yucatana i pokrajine Tabasco i Chiapasa želja mi je bila obići Teotihuacan, no kao i obično zbog nedostatka vremena i velike udaljenosti odustala sam od toga, zato mi je sad drago da se na putu do Ekuadora otvorila mogućnost vidjeti ruševine i Mexico city. Nisam imala vodiča veće se upuštam u samostalno istraživanje koliko sam skužila to je bila tajanstvena civilizacija prije Azteka o kojoj se ne zna puno ali su mu Azteci dali ime pa se ipak njima pripisuje.

Teotihuacan znači "Rodno mjesto bogova" i bio je najveće gradsko središte Srednje Am. od 200.g.n.e. do 700.g.n.e. i jedan od najvećih gradova svijeta u to vrijeme sa oko 200 000 stanovnika. Pod zaštitom je UNESCO-a od 1987.g. Građen je u pet etapa od 600 g.pr. Kr, a na vrhuncu je bio u 5.st.n.e.

Od samog početka ima točno određen plan gradnje koji se i kasnijim dograđivanjima poštivao. Avenija Mrtvih, središnja avenija, duga je 16 km, i uz nju su brojni hramovi i piramide. Na sjevernom kraju je Piramida Mjeseca i uz nju Palača Pernatog Leptira, na sredini je najveća Piramida Sunca a na jugu je hram Quetzalcoatla.

plan nalazišta

temple of Quetzalcoatla na samom početku i pogled na piramidu Sunca u daljini, i Mjeseca, još dalje

isto

detalji s hrama

Super je što sam stigla rano ujutro jer nije bilo puno ljudi i nije jako vruće pa je istraživanje puno opuštenije. Tu i tamo sam se uštekala grupama da nekaj čujem pa sam za ovu piramidu na slijedećim slikama čula da su je izgradili pod krivim kutem, tako su učili graditi dok nisu pogodili idealni kut. Zato je sagrađena preko ove nova piramida, vodić je rekao da su kao ruske babuške , više njih u jednoj.

piramida Sunca, najviša 70m

pogled s piramide Sunca

Piramida Mjeseca na kraju kompleksa

pogled na kompleks i na Aveniju mrtvih je najbolji s piramide Mjeseca

selfie s piramide Mjeseca, naravno da sam se popela na svaku piramidu

još jedan selfie

očuvani crveni crteži i

reljefi

još jedna jutarnja idilična

Nakon dobrih četri vure glavinjanja po podzemnim prostorijama hrama i plentranja po piramidama, sunce je već dobrano upeklo ekipe se nagruvalo pa mi lagano dopizdile tekovine drevnih civilizacija.
Lovim bus natrag za Mexico c. i na kolodvoru tarem po tacosima, mljac.
Ideja je da ulovim free tour po Coyoacanu u 3pm, što na kraju na jedvite jade i slučajno nakon gubljena po stanicama metroa i uspijevam.
Coyoacan je nekadašnje selo, danas jedna od četvrti u MC i povijesno središte, sa kolonijalnom arhitekturom, i ugodnom i mirnom atmosferom. Tu je i kuća i muzej Fride Cahlo koji ipak nisam vidjela, jer nije bio u turi a kad je završila tura više mi se nije tražilo di je. Slijedi par slikica kolonijalnih kuća, uglavnom skupih za život. Zanimljivo je da se iz jednog dvorišta čulo roktanje svinja, pa ne znam jesu im to kućni ljubimci ili hrana. Uglavnom su visoki zidovi dvorišta pa se vidi samo izvana

kapela San Antonio

kuće imaju imena

fonoteca national, koja je bila zatvoren

četvrt Coyocan

grafiti koji su zapravo nepismenom puku služili za učenje povijesti i kulture

Coyoacan

neka crkvica u Coyoacanu

neka vrata, moj omiljeni kadar

fontana na trgu ...Jardin Hidalgo

parroquia San Juan Bautista

glavni trg Jardin Hidalgo, središte Coyoacana, s brojnim kafićima i restoranima okolo

Mercado Artesanal mexican, iliti tržnica sa suvenirima

Oko Jardin Hidalga i glavne crkve sve vrvi životom, puno je ljudi u parku, i okolnim restoranima. Tamo završava tura pa sam se dala u potragu za klopom. Ubola sam neki ražnjić s hrpom mesetine, pa piva i omiljeni mi čips od čilija i limete uz pivkana, i to sve na klupici u parku, malo odmora pa na metro i u centar na kratku šetnju. Glavni trg se zove Zocalo, za tzo nemam previše vremena danas, ali na povratku imam popodnevni layover opet u Mexico c. pa ću tada obići povijesnu jezgru. Sad samo da malo bacim pogled, već je mrak a iza katedrale neka ekipa obučena u Indijanske poglavice pleše i skida uroke sa škvadre. Svi su u nekom transu....

vračevi/poglavice

siječanj 2012. Mexico city

Mexico city...ponovno na povratku jer imam dugi layoer. Sada se već lakše snalazim i znam put s aerodroma do metroa, i naravno ovaj put tacosi putem i to vrhunski za sitne pare, pa onda manje fini za iste pare, na putu do podzemne. Ovaj put nemam sreće s turom i nisam ih ulovila pa ću biti sama svoj vodič po povijesnom centru, zahvaljujući maps miju i aplikaciji za turiste. Imam cijeli popodne i večer za centar grada, a imam i onaj podsvjesni filing i njuh za zanimljive stvari pa se ne bojim da ću nešto propustiti.

Izlazim na stanici Pino Suarez i uletavam u neku ulicu sa kafićima i restoranima, zove se Calle Regina, cijene se čine dobre iako ne kao na onim štandovima s tacosima gdje možeš pojesti 5 tacosa za 15 pesosa, cca 5kn. Ova je ulica puna zidnih murala, brijem da je priča slična kao i u Ecuadoru gdje ta ulična umjetnost služi nepismenom puku da kroz sliku nauče povijest i kulturu. jedan je zid skroz zeleni, to sam već viđala po Latinskoj Am. i baš mi je fora. Šetam kroz China town, živahno je i veselo i puno je ljudi, pa naletila na neku tržnicu Artesan sa suvenirima i nakupovala narukvice za ukućane. Onda kraj parka Alameda, koji je okupljalište Mexicanca kada je lijepo vrijeme, a danas je divan dan i svi su izmigoljili. U parku je Palace de s Belles arte izgrađena u Arte Nouveau izvana i arte deco iznutra, njihova nacionalna opera u kojoj je par poznatih murala Diega Riviere i Rufino Tamayo. Malo zujim po predvorju jer mi se ne plaća ulaznica. Nastavljam šetnju po najživahnijoj ulici koja vodi do glavnog trga Zocala, zove se Madero street, puna je kolonijalnih palača, crkvi, a unutra sve restorani, dućani muzeji i galerije. Jedna od ljepših palača je Casa de los Azulejos iliti kuća od pločica, barokna palača iz 18.st. Izgradili su je Count of the vallle de Orizaba , izvana ima bijelo plave pločice iz Pueble. Danas je u vlasništvu braće Sanborns koji su vlasnici poznatog lanca trgovina i restorana u Mexicu. I u ovoj je restoran i prekrasna unutrašnjost s pločicama, fontanama...

Mexico city iz zraka

MC- nepregledan je

Calle Regina ulica u centru s birtijama i restoranima

Calle Regina, grafiti, zapravo to su murali

Calle Regina ulica s birtijama, tu sam na kraju večerala

i još

zeleni zid u Calle Regina

Regina Coeli crkva

China town MC

Palacio de belles artes-opera MC

Alameda central park

Palacio de belles artes

palača kojoj sam zaboravila ime

Casa de los Azulejos

Casa de los Azulejos iznutra

Casa de los Azulejos

crkva

palača u kojoj je izložba Grand maestros arte popular

arte popular- narodna umjetnost o običajima

arte popular

Obišla sam izložbu Arte popular, jer je ulaz besplatan a i izložba je u predivnoj palači, uglavnom su prikazani običaji, ukrasni predmeti, namještaj, super su mi te živahne boji kojih ne nedostaje ni na pogrebima.
Madero ulica vodi do Zocala, ili Plaza de la Constitution, glavnog trga na kojem je katedrala Metropolitana i Nacionalna palača.

Taj je trg okupljalište još od doba Asteca, bio je središnji trg još u Tenochtitlanu, od kojeg je ostao Temple Mayor. Najimpresivnija danas je Katedrala Metropolitana, ak sam dobro zapamtila najveća katedrala u Lat.Am. , gradili su je od 16.st. idućih 250 godina, pa je ispala mješavina stilova, gotika, barok, neoklasik...Na trgu je i Palacio National, sjedište meksičke vlade. Palača je većinom izgrađena od ostataka palače astečkog vladara Moctezume II.
Pao je već mrak pa sam još odšetala do Temple Mayora, ruševine najvećeg hrama u nekadašnjem Tenochtitlanu, koje su danas pod zaštitom UNESCOa, može ih se dosta dobro vidjeti iz vana, pa radim krug okolo. Ove su ruševine zapravo sedma verzija hrama koja se gradila kroz stoljeća, a prva verzija počela se graditi 1325g.
Vraćam se natrag u ulicu Regina s restoranima, biram neki di se okupila lokalna ekipa. Uglavnom svi cugaju neke ogromne flaširane pive po 1,2 litre, i onda stoje po pol vure u redu za zahod. Mažem po nekom bistecu, koji je ljut ko kuga, ali odličan, zalijevam to ogromnom coronom i guštam u atmosferi ovog živahnog velegrada. Zbogom Mexico city, natrag na aerodrom i povratak kući.