U 21.20 sjedamo na bus koji ovaj put hvala Bogu nije krcat, pa se svatko od nas pruža ko gušter na dva sica, opet noćna vožnja ovaj put jedno 9 sati do Osla. Cijena busa oko 400 seka, znači 300 kn u jednom smjeru. Sad već spavam ko beba, maznem si tabletu za put, a drže me i one pive od popodne. Budim se oko pol 5 ujutro taman prije Osla, i uživam u još lagano mračnom pogledu na fjord, jer se cijelo vrijeme vozimo uz njega. U Oslo stižemo oko 5. Na cesti nema cucka, da bar pitamo za smjer, pa riskiramo i po vlastitom nahođenjenju krećemo prema hostelu. Hostel bi trebao biti nekih pol sata i više od centra zove se Oslo Vandrerhjem Haraldsheim i noćenje je 240 noka po osobi. Gazimo mi tako s ruksacima, nadajući se da idemo u dobrom smjeru kad nakon nekih 10 min naletimo na neki drugi hostel Anker hostel, 2 stanice tramvajem od glavnog kolodvora, odemo pitat jer ima mjesta i kolko košta, noćenje 180 noka, u 8 krevetnoj sobi , doručak 50 noka i odluka pada- ne da nam se više hodat- tu ostajemo. Hostel je ok, soba ima čak i kuhinju , i kupaonu unutar sobe, prvu noć je bila puna a drugu noć smo bili sami. Istovaramo ruksake i jurimo na doručak, u nekom restoranu pored, salamice, sir, salata, paradajz, kavica, friški kruh. It"s ok. Nakon nekoliko kava spremni smo za daljnje istraživanje. Vraćamo se pješke u centar do Domkirken, katedrale, pa kraj Oslo University i National Theatra do Slottet- ili kraljevske palače. Palača je smještena na uzvišenju i ne izgleda niš posebno, dosta skromno, kao i cijeli Oslo. Moram odmah reći da sam na kraju bila malo razočarana, ko da sam u Zagrebu, grad živa dosada.
Damkirken-katedrala
katedrala
Oslo University
Slottet-kraljevska palača
Odlučili smo odmah potegnut do Vigeland parka sa hrpom ljudskih skulptura u različitom položaju ili u pokretu koji je dobio ime po kiparu Gustavu Vigelandu. Park je fora, malo smo se naslikavali i produžili do poluotoka Bygdoya, jebena šetnja, cijeli grad po dužini smo prošli al ne odustajemo. Burki se dio prošvero na romobilu i provozao đir. Bygdoy je ostavio malo bolji dojam, veliki park saa puno staza uz more, ili kroz prirodu, nekoliko malih sela par muzeja, o norveškoj kulturi i vikinškim brodovima, koje smo preskočili i FRAM- Polar ship, iliti polarni brod koji je išao na ekspedicije otkrivanja sjevernog i južnog pola u koji smo išli(ulaz oko 25 noka za studente iako se komotno može prošverat jer nitko ne kontrolira karte) Guba je jer se u brod može ulazit, muvat se okolo, vozit kormilo.
Vigeland park
gle kak mogu visoko skočit
a mogu se i sfrkat
burki na romobilu
kućice na Bygdoyu
još kućica- Bygdoy
Bygdoy-još kućica, nemrem im odoljet
pogled na Oslo fjord iz Bygdoya
Polar ship-Fram muzej
viđe mene kako vozim brod
fotosešn s brodom
pogled prema centru s Bygdoya
iskrcavanje na Akker Brygge
vijećnica
pogled na Oslo s Askerhus tvrđave
Askerhus tvrđava
Već debelo umorni i gladni bez imalo želje da se pješke vratimo pronalazimo brod koji vozi natrag u centar na Akker Bryge, i ukrcavamo, se u prvi, iako mi je žao da nismo malo više istraživali po selu jer poslije više nismo imali prilike vidjeti takav autohtoni način života i kućice a bilo je predaleko da se ponovno vratimo. U trajektu bacamo kvalitetnu šveru, pravimo se grbavi kad nas teta pita za karte i klimamo da smo s onima iza koji imaju karte, ipak u našim žilama teče balkanske krvi. Sretni ko mala djeca jer nam švera prolazi vraćamo se u grad odlučni u potrazi za hranom. Brod nas iskrcava na Aker Brygge fensi rivi, sa luksuznim stanovima na gornjim katovima, i dućanima i lounge barovima uz more. Izgleda super, ali prazno, a mi se sjest ni ne usudimo jer smo već prije vidjeli da su pive oko 70 noka=70 kn, a tak je baš nismo željni. Aker Brygge vodi do vijećnice ili Oslo radhus, sagrađene 1950, kojom dominiraju 2 tornja sa satom i zvonikom. Istražujemo malo po Askershus fortress i castle, srednjevjekovna tvrđava i dvorac iz 13 st. u kojem je još i danas vojska, u nekim dijelovima a neki su pretvoreni u muzeje ili služe za balove i dan danas. Vraćamo se pema gradu do parlament Strotinget, građen 1866g, smješten kraj malog zgodnog parkića. Već lagano očajni u potrazi za hranom, jer ne nalazimo ništa što si možemo priušiti a izgleda jestivo, nema dragih nam buffet restorana a svaka klopa koju vidimo košta preko 100 kn, za jedno jelo. Dolazimo u glavnu ulicu Karl Johans Gate koja vodi od kraljevske palače do kolodvora, napokon vidimo malo života i u ovom gradu, ljudi šeću i šopingiraju al nema nekih birtija s terasama, samo dućani i tu i tamo neki restoran. Već očajni ugledamo Mc Drek i bacamo se unutra na cheesburgere(10 noka=10kn čist prihvatljivo). Očito će nam to biti omiljeni restoran u Oslu. Sad mirni i siti vraćamo se u onaj parkić kraj parlamenta i pilotiramo na klupicama na suncu. Popodnevni odmor.
Karls Johans gate- shopping ulica
Stortinget- parlament
Jedva se dižemo sa dragih klupica, na kojima smo naravno upoznali nekog rođu iz Srbije, a nije jedini na svakom koraku čuješ domaći govor(pod domaći mislim na ex YU) ima nas ko kenje u Oslu. Idemo do glavnog kolodvora isplanirat put za sutra jer nam je sutra zadnji dan i htjeli smo se ujutro lagano uputit prema aerodromu i usput posjetit mjesta Drobak, malo ribarsko mjesto na fjordu i Oscarborg, tvrđava u blizini. Sve nam je to uz put do aerodroma. Dolazimo na informacije i frajer nas uvjerava da nema buseva iz Drobaka i Mossa za aerodrom, nego moramo natrag u Oslo. I ja se userem i povjerujem lijenom majmunu. I odustanemo od tripića da nam se ne zakomplicira povratak da ne bi spušili avion.A papak je bio lijen provjerit na netu, bolje sam ja informirana od njega, nisam se trebala prepast nego smo trebali riskirat i otići i snaći se sami jer sam se faka veselila da ćemo malo se maknut iz grada i vidjeti prirodu i mala ribarska mjesta,probat neki lokalni riblji specijalitet i istraživat fjord, to je trebala bit isto špica puta i to je sad otpalo. Bila sam razočarana zbog toga a i zato jer smo uspjeli cijeli grad obići u ovom danu i bome nisam znala kaj bumo sutra radili. Šta je tu je smislit ćemo nešto, al nam ovaj događaj još dodatno ukopava grad koji nam se ionak baš nije svidio. Iako po prirodi pozitivac i istraživačkog duha, nisam se mogla ufurat da mi je u Oslu super. Ok zanimljivo je vidjet, super je da sam bila na fjordu i vidla šarene kućice al grad je živa dosada, moram to ponovit.
Odlazimo u hostel, malo odmaramo i prelazimo most preko rijeke Akerselva u drugi kvart i tražimo birtiju s normalnom cijenom pive i živahnom atmosferom, ali ne nalazimo ništa takvo i vraćamo se u hostel i odlučimo tamo cugat jer je piva pristojnih 25 noka. Maznemo par piva i na spavanje.
Novo jutro, kiša, ne damo da nas ubije u pojam, stari navlači burkijevu hip-hop kapu i valjamo se po cesti od smijeha, ma bit će dobar dan. Opet doručkujemo i trpamo sendviče u torbu dok konobar ne gleda. Pijuckamo kavicu i planiramo današnji dan, dogovor je da odemo u Gamlebyen, za koji sam čitala da je srednjevjekovni dio grada Osla, i opet bacamo debeli cipelcug do tamo. Uz put nalazimo na ruševine St. Hallvards katedrale, koja je bila glavna katedrala od 1100.g-1639.g.Danas su samo ostaci i grobići, dolazimo do stare bolnice, i Ekeberg nečeg, al srednjevjekovnih građevina nigdje, lagano nadrkani jer nas je netko zavaljao, nemoguće da ih nismo našli jer smo sve obišli, ili ih više nema ko ni ove crkve. Vraćamo se nekim šugavim putem uz autocestu, kraj smrznutog jezera s galebovima koje smo nahranili s kruhom iz svojih sendviča.
Jedino kaj je dobro ispalo je da smo se nekak našli kod zgrade Opere, moderne građevine uz more. Dalje smo tražili muzej moderne umjetnosti, trebala su biti dva u blizini, jedan nije radio a drugi je i ulaz je bio džabe pa smo se i tamo promuvali a i da se malo sklonimo od kiše. To je burkija zanimalo pa smo i stari i ja malo razgledavali i umirali od smijeha i čudili se modernoj umjetnosti: filmu u kojem majmun izlazi iz nečije guzice, a u drugom se žena uvlači u tuljanovo krzno- k...a ne kužim tu modernu umjetnost, za mene moderna staje kod Picassa i Dalija, ove nove uvrnute ne kužim. Tražili smo i kvart Kvadraturen gdje su šarene kuće ali ljepše su bile na Bygdoyu, ovdje su uglavnom par žutih, crvenih starih zgrada i to je to. Na kraju smo otišli u povijesni muzej, isto džabe ulaz, koji je bio jako sličan onom u Kopenhagenu, pa nam je i tamo bilo dosadno- nije naš dan, a ni naš grad, što je tu je. Već lagano gladni od silne kulture i muzeja tražimo klopu. Vratili smo se na Aker Brigge i tamo našli supermarket i uboli pečenog piceka(50kn) i kruh(20kn), i karton pive(10kn jedna). Bacamo se ko lešinari na piceka samo kaj jedan drugom ruke nismo oglodali, al skužimo da ne smijemo cugat, ni pred dućanom ni na cesti. Ziher, parkiramo se drito na rivu, sjednemo uz more, okolo ionak nema cucka, a i čovjek koji nam je rekao da se ne smije cugat veli samo da bacimo bocu, ko nije naša ako naiđe policija- pravi savjet. I tako nasred fensi rive cugamo svoje pivice siti i zadovoljni.
hip-hop kapica i stari
ruševine stare katedrale
Gamlebyen
Opera
kvadraturen
avion Oslo-Zadar-10 eura
Nema komentara:
Objavi komentar